|
|
|
|
Filipincima je najvažnije zaraditi, kako bi prehranili u prosjeku 10-članu porodicu.
Za razliku od naših ljudi (istočno-evropljana), koji traže kraće ugovore, filipinci zahtjevaju ostati duže.
Oni ostaju na brodu od 8 mjeseci do godinu dana.
Njihove filipinske agencije za regrutiranje im u startu nude 8-mjesečne ugovore.
Kompanije ih vole je im tako štede novce koje inače plaćaju za povratnu kartu svakom članu posade.
Na cruise line brodovima pokrivaju uglavnom zahtjevne fizičke poslove, te tzv. entry level pozicije u kuhinji, u engine room-u, u restoranima, u barovima i drugdje.
Još nisam sreo niti jednoga na časničkoj poziciji.
Poslije nekoliko godina ustrajnoga rada, može im se otvoriti put za napredovanje, ali to je vrlo rijetko.
Dakle, tradicionalno najbrojnija nacija na kruzerima širom svijeta.
|
Kao naciji, gotovo im je nezamislivo doći na brod i biti u superiornoj poziciji u odnosu na bilo kojega evropejca.
Urođena im je poniznost.
Svakog čovjeka u bijeloj uniformi oslovljavaju sa "šefe", odnosno "capo" jer talijani drže najviše zapovjednih pozicija.
Dosta ih ima zarazne osmjehe, i lako se sa njima sprijateljiti, ali nažalost vrlo slabo govore engleski.
Drže se zajedno, pomažu se nesebično. Skloni su poduzimati raznorazne dodatne posliće kako bi nadopunili svoj skromni budžet.
Preprodaju na brodu sitnice kao što su telefonske kartice, za dolar više, jer većini se ljudi neda ići sa broda i gubiti vrijeme.
Čiste kabine za $1-2 onima koji su voljni platiti, šišaju za $5, donose naručene zalihe pića iz skladišta u sobu za naknadu od $5-6 onima kojima se neda čekati u redu i hoće spavati, pomažu za određenu naknadu čistiti sobe gostiju kada je 1. dan putovanja (iskrcavanje i ukrcavanje), nose kofere ... nema što oni neće raditi za koji dolar.
Imaju snažan "r" u izgovoru, kao i mi. "Pola tri" je za njih "tu trrti".
Plafon im je poslije nekoliko godina rada dočepati se pozicije konobara u restoranu, ili čistača soba gostiju.
Na obje pozicije se može zaraditi i do $4000 mjesečno, neovisno o kojoj je kompaniji riječ.
Što se tiče filipinki, ima pravih ljepotica, ali mana im je da su dosta povučene, i nekomunikativne.
"One night stand" i prolazne veze nisu u njihovom mentalnom sklopu.
Filipinci su prosječne visine 165 cm. Omiljena hrana je riža, i to za doručak, ručak i večeru.
Iako nemaju niti jednog igrača u NBA, većini je prva asocijacija na Hrvatsku - Kukoč.
Obožavaju karaoke.
Kada se organizira "karaoke night" u crew bar-u, podijum je njihov.
Nažalost, često se događa da zbog nediscipline budu poslani doma, najčešće zbog prekomjernog uživanja u alkoholu.
Nedavno su se dvojica filipinaca potukli u crew bar-u za mikrofon za vrijeme karaoka.
U takvim slučajevima, obavezan je alko-test. Kada se alko-test pokaže pozitivan, više mu ni kapetan ne može pomoći. |
 |
|
Jamajkanci su posebna priča. Uvjek tjeraju neku svoju pravdu, glumataju, prave se važni. Disciplina je za njih strani pojam. Jednom su me postavili za šefa F/B odjeljenja, dodijelili mi časničku uniformu ali u isto vrijeme i ukinuli prekovremeni rad, jer časnici toga nemaju. Odradio sam taj posao bez prenemaganja, a kad su to od mene zatražili i drugi puta, rekao sam im nek se slikaju, jer meni nije u interesu lijepo izgledati, nego zaraditi. Ponudu su spremno prihvatili jedan Jamajkanac i poslije njega jedan Bugar. Obojici im je prioritet bio nositi lijepu uniformu. Tako se dogodilo da sam ja radio za njih, ali sam zarađivao više od njih. Uniforma je na brodu velika stvar. Statusni simbol. By the way, moj tadašnji šef Jamajkanac nije znao kako se floppy disk utakne u kompjuter, a Bugar je mjesecima forwardirao mejlove čvrkajući u zaglavlje FUJ umjesto FYI (for your information).
Ja i jedna Zagrepčanka koja je radila kao Internet Manager smo se valjali od smjeha.
Jamajka je zemlja niskog standarda, kriminala i droge.
|
 |
Izišao sam par puta u shopping na Jamajci, ali nikad više. Oni su uvjerljivo najdosadnijiveći gnjavitelji posjetilaca sa broda.
Na samom izlazu u grad dočekuju goste nudeći im drogu tako napasno da se to graniči sa ljudskošću. Nabrajaju što sve imaju, a kada im po 10. put kažeš da ne konzumiraš takve stvari, ponudiće ti prostitutke. Ako ni to ne ide, onda nešto treće, i tako sve dok ne ugledaju neku lakšu žrtvu. Par puta sam potrčao kako bih im pobjegao, ali ih to nije omelo, trčali su zamnom.
Njihova policija zatvara oči, a korupcija cvate. Ponuda u prodavaonicama im je katastrofalna, sve je prljavo i zapušteno.
Od prirodni ljepota Jamajke, hvaljeni su vodopadi "Dunns Falls", kamo još nisam otišao, a kad se sjetim uličnih presretača, mislim da niti neću.
Vatrene i sjajno građene Jamajčanke meni su jedina prava vrijednost te zemlje.
|
 |
Rumunji su jako brojni u F/B (Food and Beverage) odjelu, kao konobari i šankeri, djevojke u Housekeeping odjelu.
Mogu sjajno raditi, ali će i iskoristiti prvu priliku za bijeg od rada ako im se ukaže prilika. Realno gledaju na situaciju u kojoj se nađu, ne traže krivca u sistemu, u drugima. Sreo sam mnoge Rumunje koji su godinama strpljivo gradili svoju karijeru, skoncentrirani na svoj krajnji cilj, kamo su na kraju i dospjeli. Djevojke su zastupljene na svim pozicijama kao i muškarci, i ne ustručavaju se prihvatiti poslova koji bi mnogim hrvatima bio "ispod časti", kao što su čistačice i sobarice.
Impresionira njihova volja za samostalnošću pod svaku cijenu.
Mala digresija ovdje: Jednom prilikom sam bio svjedok kad je američka policija zadržala 5 Rumunja i brod ih je ostavio u luci. Ispostavilo se da su uhvaćeni u krađi odjeće u velikom prodajnom centru.
Ova činjenica ide u prilog tezi da se o narodima možda može donositi i generalni sud. |
 |
Indijci. Zajedno sa filipincima su najzastupljenija nacija. Ima ih na svim pozicijama, ali su vrlo rijetko na zapovjednim. Englezi, Talijani, i ostali Evropejci teško bi podnijeli da moraju primati zapovjedi od Indijaca. Dominiraju u odjeljenju sigurnosti. Na kruzere u odjeljenje sigurnosti dolaze poslije dugogodišnjeg staža u Indijskoj mornarici. Iako im je mornarica među jačima u svijetu, i imaju respektabilnu mornaričku tradiciju, na zapovjednom mostu kruzera nećete naći niti jednog Indijca.
Jedu hranu koju začinjavaju vrlo pikantnim dodacima, tzv. "curry". Moja prva asocijacija na Indijce je nažalost negativna. Mnogi na brod dolazi bez predstave o važnosti osobne higijene, i to u godinama kada se to više ne može izmjeniti, pa tako strašno smrde, a da toga nisu niti svjesni. Indijska kultura je vrlo specifična. Za razliku od mene, koji ne pripuštam akcijske filmove, oni obožavaju gledati one memljive 3-satne Indijske produkcije, koji svakih 10 minuta bivaju prekinuti sveopćim pjevanjem.
Prije nego se vrate doma u Indiju, puštaju brkove, sa objašnjenjem da je to takav znak muškosti u Indiji da ih bez brkova nitko ne uzima ozbiljno. |
 |
Srbi su se pokazali jako dobrim radnicima na putničkim brodovima. Nisam ih sreo na inžinjerskim i časničkim pozicijama na dvije velike kompanije, to je valjda pravilo. Srbi koje sam ja sretao i još srećem su odrasli u post-komunističkom vremenu, sa nostalgičnim osjećajem prema zajedničkom životu u Jugoslaviji, kada je najveći problem bio nestanak kave ili šećera po trgovinama, ili planska štednja goriva na državnom nivou sistemom parne i neparne automobilske registracije. Veliki broj Srba se zaposlio preko zagrebačke "Uspinjače", posebno na Disney Cruise Line-u.
U Srbiji je trenutno odlazak na brodove pravi hit, a agencije za regrutiranje se množe kao gljive poslije kiše. Za poslijeratnu Srbiju je ovakva vrsta posla Božji dar, jer je Srpska privreda u kolapsu, a političkom scenom paradira korumpirana garnitura političara. Za razliku od Hrvatske, njihov budžet ne može spasiti dobra turistička sezona. |
|
Plejada nacionalnosti koje danas okupiraju ove vrste poslova, a o kojima ovdje nema previše mjesta opisivati uključuje i:
Poljake, Mađare, Ruse, Ukrajince, Turke, Indonežane, Tajlanđane, Talijane, Bugare, Makedonce, Kineze, Nepalce, i još 20-ak manje zastupljenih. Za svakoga ima mjesta. Prijašnje zanimanje, zvanje i stupanj obrazovanja su poslodavcima nebitni. Sve dok zaključe da ste voljni raditi mjesecima bez kukanja i zanovijetanja, posao je vaš. Naravno, ovdje je riječ o uslužnim poslovima gdje je potrebno poslužiti putnike. Poslovi inžinjera, časnika i menadžera su nešto drugačija kategorija jer su za njih reference potrebne, ali princip je isti. Regruteri će radije zapošljavati ljude iz Istočne Evrope nego iz razvijenijih zemalja, jer znaju da će tako dobiti ljude koji će zadovoljiti poslodavčev najvažniji princip - možeš se slagati ili ne slagati, ali ipak prvo napravi što se od tebe traži. Ljudi iz razvijenijih zemalja su skloni zabušavanju i prigovorima jer imaju veći izbor u životu. |
