Kod velikih kompanija, još gore korporacija je teško reći "ko" ili "šta" je to.
Ko je Carnival? U koga se može uperiti prstom i reći "To je Carnival, zar on/ona ne zna da agencije uzimaju proviziju?"
Naravno da postoji neki vlasnik i neki CEO i neki ovaj ili onaj mudonja, ali su njima glave i džepovi u sasvim drugim oblacima, potpuno su nesvesni postojanja nekog Siniše ili neke Suzane i šta oni i kako rade.
To što neki, jedni te isti likovi godinama idu na "turneje", intervjuišu, imaju kontakt sa agencijama, ne znači da "Carnival" nešto zna o tome, samo da ti likovi možda nešto znaju o tome. A oni su opet samo neki službenici, samo neki middle zupčanici u velikom sistemu koji obavljaju neki dosadan rutinski posao. A sad... da li oni dele plen međusobno, da li tu neko nekoga podmićuje/čašćava... da li ih je baš briga šta se radi... da li uopšte znaju kako sve to funkcioniše (na kraju krajeva ko na intervjuu pominje provizije? svi se smeškaju, znoje u odelima i nadaju dobijanju posla)...
Pretpostavljam da je najbolja ideja da se na brodovima krene u redovno prijavljivanje tih slučajeva uzimanja provizije. Poneke prijave će biti ignorisane, ponekim se neće pridati potrebna pažnja, ali brate ako je sistem uređen, ako se za nešto tvrdi (agencije nemaju pravo da naplaćuju usluge od kandidata, bla bla), onda će pre ili kasnije to doći do nekog zupčanika kome je TO posao da vodi računa o takvim stvarima i nešto se možda može promeniti.
Sa druge strane, ljudi kad dođu na brod... i budu zatrpani novim iskustvima, poslom, treninzima, ovim, onim... ko realno još razmišlja o agencijama kod kuće i da se mlati sa nekim kancelarijama i prijavama provizije... "Samo kad sam ja došao/došla ovde i samo da preguram ovaj početak, ovu nedelju, mesec, ugovor... jao, kako sad da dođem do kabine... jao, mama, tata... jao, odvratni šef i zli fikusi... jao, hrana, jao, umor, jao opet trening, drill, USPH... crew bar, piva, cigara, pajzanosi... opa, plata!... plaža, shopping, sex, žurke..."
... i od svih tih "besnih" na provizije nema ništa... pogotovo što su oni svoje prošli, svoje platili i zabole ih da idu u rat za neke nepoznate i daleke koji će tek sledeće godine doći.
Bilo bi lepo da se varam, ali to od vas koji dolazite zavisi. Napravite neki dogovor, ako hoćete.
Ako treba nešto da se prosleđuje, neke prijave, opisi, nekakvi dokazi (mada se to uvek radi ispod ruke ili, što kaže udav, umotano u celofan), ja sam vam na raspolaganju... ali samo ako to bude nešto masovno, neću da šaljem mejlove facama u Majamiju u vezi 2-3 izolovana slučaja.
A onima koji sve to opravdavaju "ma neka sam im dao/dala XY stotina evra, zaslužili su", njima poručujem da uvek može da se časti, ko želi i ko misli da treba, niko im ne brani da daju svoj dobrovoljni prilog, ali nije u redu da se na kvarno i pohlepno uzima od SVIH i od onih koji nemaju i ne žele da plate nešto što ne treba da se plati.
E ja to ne volim, zato što je kvarno.