Korisničko ime: legionnaire007
Država: Hrvatska
Spol: Muški
Kompanija: Cunard
Pozicija: Buffet Steward
- Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
O kruzerima sam čuo od prijatelja koji se prijavio ali na kraju I odustao, najsmješnije u cijeloj priči je što su me roditelji koji, naravno, pokušavajući me odvratiti od toga, upoznali s rođakom koji je proveo dugi niz godina na istima, naveli na odlazak pošto su me njegova iskustva samo još više zainteresirala za brod.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Prvenstveno, privukla me želja za putovanjima I izlaskom iz Hrvatske monotonije, novac je bio sporedan faktor pošto sam uvjeren da bih isti iznos zaradio I ovdje, osim što ga ne bih mogao tek tako staviti sa strane. Veliku sam nadu polagao I u mogućnost karijere na kruzeru, što je svakako perspektivno ukoliko je osoba dovoljno psihički a što se tiče restorana, I fizički jaka da izdrži nekoliko godina ubrzanog života na brodu.
- Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Kontaktirao sam praktički sve agencije u našem podneblju I na kraju sam se ukrcao preko one za koju sam vjerovao da nikad neću.Employment Power iliti Uspinjača, koji su mi se po pričama s foruma činili kao najgori izbor, ali na kraju su se pokazali sasvim korektni I efikasni, pošto mi je od intervjua do ukrcaja proteklo samo 2 tjedna.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prijavio sam se za Cunard, pozicija koja se nudila za osobe bez prethodnog brodskog iskustva bila je “Buffet steward”. Cunard je cijenjeno ime u toj industriji iako se standard gostiju a I plaće polako ali sigurno smanjuju. Zašto – zbog razloga koji sam ranije naveo, ukrcaj se očekivao samo 2 tjedna nakon intervjua što je nemirnoj duši poput mene odgovaralo. Spominjao se I svjetski kruz koji mi je itekako bio privlačan.
- Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Intervju je trajao možda 30-40 minuta, postavljen mi je popriličan broj pitanja o hrani I pićima, neka pitanja koja sam zapamtio su različite vrste pasti, soseva, elementi servisa (s koje strane se što poslužuje..). Sve u svemu, posve ugodan razgovor ukoliko je osoba dovoljno samopouzdana. Ipak, bilo je ljudi koji nisu prošli zbog razine znanja, a sjećam se jedne osobe koja je bila “presamopouzdana” I solila pamet ispitivaču, pa također nije prošla.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Ne sjećam se uopće svih troškova pošto sam trošio previše na gluposti u to vrijeme, ali sve u svemu mislim da iznos nije prešao 1000 USD, pošto Cunard svim zaposlenicima plaća avionske karte.
- Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Iskreno, nisam imao previše vremena razmišljati o nekoj psihičkoj pripremi pošto je sve bilo obavljano na brzinu. Ponio sam osnovne higijenske potrepštine (cetkica, kaladont, žilete, pjena, gel za tuširanje,deodorant, noktarica, brijac za kosu, pasta za cipele, igla i konac), NE previše odjeće, ali ipak je bilo previše za moje potrebe na brodu. Idući puta, ako ga bude, ponio bih 2 hlače I nekoliko majica. Sve u svemu, toliko da mi stane u ručnu prtljagu. Ponio sam I 400 eura sa sobom za “početne troškove”, što mi je na kraju skoro potrajalo do kraja ugovora.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Prvi dojam kad sam došao na brod – opća neorganiziranost. Prošli smo security na gangwayu I nismo znali kamo dalje. Nitko nam nije dao nikakve upute, na kraju smo nekako našli put do crew messa gdje su nam podijelili ID-kartice, name-tagove I ostale pi*darije. Nakon toga – uživancija, pošto nije bilo gostiju na brodu, koji je tek stigao sa dry docka I još se “dorađivao”, imali smo dovoljno vremena za kušanje svih “delikatesa” crew messa I upoznavanje sa “White star” trenericom, koja nam I nije previše pričala o našim budućim zadaćama.Uz to, u normalnim okolnostima svi novi zaposlenici u Restaurant deparmentu prolaze čuveni White Star Academy, što traje neka 2 tjedna uz minimalan rad, ali mi nismo imalu tu sreću nego smo bačeni ravno u vatru, zbog nedostatka ljudi u restoranu. Prvi dan, dakle, je bio divan, ali idućeg dana kad su ukrcali putnike, i dodijeljena su nam radna mjesta, shvatio sam gdje sam došao.
U pakao
- Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Sve u svemu I nije bilo tako loše, zahvaljujući White Star trenerici koja se zbilja trudila I dala sve od sebe da nas upozna sa kompletnim brodom, gdje se što nalazi, čak I izvan okvira naših radnih mjesta. Naravno, sve to zbog bolje mogućnosti upućivanja gostiju, koji su naravno izgubljeni pokraj svih karti I tlocrta na svakom stairwayu. Na radnom mjestu, koje je za mene u početku bio Room service, nadređeni I nisu previše davali pozornosti novima, već su zaduživali ljude koji su već radili na određenoj poziciji da nam objasne I pokažu naše dužnosti I obaveze. Po mom mišljenju, jako efektivna metoda, pošto je moj “učitelj” odmah bio spreman I pokazati neke prečice I krivine, ne bih li lakše obavljao posao. Nakon nekog vremena, svatko s imalo soli u glavi I sam nalazi nove “prečice” Da skratim, očekuje se da u jako kratkom vremenu svladaš puno informacija I tu do izražaja dolazi poslovica “Pametni pišu, budale pamte” pošto je jako teško popamtiti sve te crew alleyways, na kojem decku se što nalazi itd itd. Oslanjati se na iskusne fellow cremembere koji su iskovali zanat, pošto nadređeni imaju strpljenja jako kratko vrijeme, nakon toga se pogreške I ne opraštaju.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Dakle, oslonio sam se na Argentinca koji je neposredno prije mene radio taj posao, on je dobio zadatak od nadređene da mi pokaže u 15-ak minuta sve side-dutyje koje sam trebao obavljati. A bilo ih poprilično. On je svoj posao obavio odlično, s tim znanjem I svojim novim spoznajama sam već nakon nekoliko dana svoj posao uspijevao obavljati u rekordnom vremenu uz pohvale nadređenih.
- Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Iskreno, nisam je osjetio do negdje zadnjih mjesec, dva svoga ugovora. U početku je sve novo I uzbudljivo, pa zatim svjetski kruz je donio brojne zanimljive portove sa sobom, I ugovor je brzo prošao. Jedino je Transatlantic bio dosadan I zamoran zbog svakodnevne promjene vremenske zone, što nosi puno loših stvari kada se putuje istočno, u 6 dana na moru izgubi se praktički jedna noć spavanja. Privatnost je itekako ugrožena, pošto si prisiljen dijeliti sićušnu kabinu sa nepoznatom osobom, ali meni je odlazak na open deck popravio sve, sam pogled na nebo I pučinu je bio predivan, pogotovo na Karibima gdje smo proveli tjedan dana, iako je to sve nosilo I neku nostalgiju nakon nekog vremena pošto sam se osjećao kao u velikom, plovećem zatvoru.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Baš I ne, ali kao što sam naglasio, moj primarni cilj nikako nije bio novac. Iznos od 1000 dolara mogao sam zaraditi I u lijepoj našoj, ali naravno, teško bih mogao isti iznos uštedjeti I staviti sa strane. Bilo je I napojnica, najviše u room serviceu I u dining roomu, ali taj novac je brzo odlazio za “životne troškove” (alkohol, provod u lukama, “prodaja dutyja” tj plaćanje drugima da rade tvoj posao kako bi vidio interesantne luke itd). Sve u svemu, za tu količinu posla I ograničenosti mislim da osobe kojima je primarni cilj novac ne bi bile nikako zadovoljne.
- Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Postoji, ali pošto je Cunard kompanija sa samo 3 broda, traži se puno. Naime, uveli su Food knowledge testove koji su zbilja bili opširni s pitanjima o hrani koju uopće nismo vidjeli ni ti imali doticaja s njome na većini radnih mjesta, dakle očekivalo se od zaposlenika da uz 10-12 sati rada I štreba sastojke umaka, vrste paste, porijekla raznih jela itd… Uveli su sustav napredovanja vezan isključio uz te testove, što mislim da je apsurdno, pošto sam primjećivao da visoko pozicionirani također nemaju pojma o dosta stvari. Smatram da je bitnija kvaliteta obavljanja posla nego količina informacija koju netko može nabubati napamet.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Ne previše, pošto je brod totalno gay… Da se razumijemo, nemam ništa protiv gay osoba I neki od najboljih prijatelja koje sam stekao na brodu su bili homoseksualci, ali za straight osobu je jako demotivirajuće ako primijeti da većina cura “hvataju” nadređene, I obrnuto, dok je malo njih zainteresirano za stvarne međuljudske odnose zasnovane na emocijama, pa čak ni na fizičkoj privlačnosti.
- Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Svakakvi, bilo je tu ljudi zbog kojih sam umalo I suzu pustio kad smo se rastajali, ali I ljudi zbog kojih sam bio sretan što ih (nadam se) nikad više neću vidjeti. Jako sam loš dojam stekao o Ukrajincima, Rusima I Indijcima, zato što ih sve smatram daleko zaostalima I primitivnima, u početku sam i od Filipinaca držao razmak ali sam shvatio da nisu svi isti, I jako su iskompleksirani zbog neravnopravnog odnosa kompanije prema njima, iako su na “mome” brodu neki Filipinci držali jako visoke pozicije. Na brodu sam se razočarao I u pojedine “paisanose” ili sunarodnjake, pošto sam bio poprilično individualan a oni jednostavno nisu mogli funkcionirati bez čopora, nisu se trudili upoznavati druge kulture a nisu ni imali razumijevanja za osobe drukčijeg seksualnog opredjeljenja. Sve te razlike su me pretvorile u crnu ovcu u njihovim očima.
Sve u svemu, na brodu među mlađom posadom su bili ljudi koji su došli zaraditi novac ili ljudi koji su se došli zabaviti I vidjeti svijet. Neki su možda I bježali od problema kod kuće.
- Kako biste opisali putnike?
Među putnicima sam stekao mnoge prijatelje s kojima se I sad čujem, što je u jednu ruku I protiv pravila kompanije, ali kao što napisah ranije, standard I klasa gostiju je sve niža, i zato Lido liči na veliki svinjac I po mome mišljenju to je najgore mjesto za raditi. Putnici traže zbilja maksimum i velika večina se žali na sve I svašta, I gosti I menadžment očekuju nemoguće, a pošto smo ionako imali manjak osoblja u restoranu – sve se to lomilo na nečijim leđima – NAŠIM.
- Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
U početku se I nisam previše uzbuđivao zbog destinacija koje su bile New York I Southampton, ali za vrijeme svjetskog kruza sam žrtvovao sve što sam mogao – odmor, san I novac, kako bih vidio, doživio I probao što više sam mogao, koliko god mi je radno vrijeme dopuštalo.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Nažalost na svim sam destinacijama bio samo jednom, osim u Southamptonu koji mi je užasno dosadan I monoton. Ali od svih destinacija, u najljepšem sjećanju ostali su mi Vijetnam, Tajland, New York, Hong Kong I Norveška. To su mjesta u koja bih se želio vratiti jednog dana, pa makar opet na samo nekoliko sati.
- Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Upoznavanje velikog broja ljudi što stvara određene socijalne vještine, stvaranje čvrstih radnih navika I poslovnih vještina, mogućnost uštede određene količine novca u ne tako dugom vremenskom periodu, za dovoljne čvrste I stvaranje karijere. Sve u svemu, smatram da odlazak na brod svakome može biti velika životna škola ukoliko dotičnu osobu ne slomi fizički ili psihički, što se itekako događalo. Mladim ljudima našeg podneblja bih svakako preporučio brod, pa makar I na jedan ugovor, zato što smatram da će im se pogled na svijet itekako promijeniti nakon tog ugovora. Ako ništa, barem će vidjeti svijeta a I naučiti cijeniti ono što imaju kod kuće a dosad im je bilo nevažno.
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Konstantan umor, velike količine stresa, nemogućnost slaganja sa svim spodobama od kolega s kojima si prisiljen raditi – ljudi jednostavno ne žele prihvatiti nećiju dobru volju. Ponekad je potrebno donijeti odluku – spavati ili ići van I kasnije patiti I umirati na poslu od umora.
- Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Svakako, smatram da bolje mjesto za stjecanje iskustva, najviše u međuljudskim odnosima, od broda NE POSTOJI. I o bilo kojoj poziciji se radilo, poslovno iskustvo će također biti više nego korisno po povratku kući, osim toga stvara se I određeni poslovni a I uslužni-ugostiteljski mentalitet koji nam jako fali u našim krajevima.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Ustrajte oko pozicije koja vas interesira I za koju smatrate da možete raditi svaki dan idućih 6 ili koliko već mjeseci, ne prihvaćajte bilo što kako biste se ranije ukrcali. Smatram da je bolje pričekati I dulje ostati na kopnu I dobiti željenu poziciju nego patiti 6 mjeseci, a ukoliko ne znate što bi, kao što ja nisam znao, možda je I dobro prihvatiti najbržu opciju I vidjeti sve iz prve ruke, pa zatim dalje planirati I odabirati najbolju opciju.
- Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Sretno I ne vjerujte nikome osim samome sebi!
