Korisničko ime: lajchi
Država: Hrvatska
Spol: M
Kompanija: Carnival Cruise Line
Pozicija: Entertainment /Video Technician
- Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Prvo od prijatelja, a onda je dalje slijedilo istrazivanje na internetu.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Kao prvo stanje u nasoj drzavi i nemogucnost zaposlenja u nekoj drugoj firmi.
U biti me potaklo stanje u firmi u kojoj sam radio, te da sam ostao tamo lagano bih se pozdravio sa zivcima.
- Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Isao sam preko EP iz Zagreba.
Preko njih sam isao jer su mi najblizi, a i prvi su mi odgovorili na moj upit i odmah ponudili termin za intervju.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Nisam se prijavio za neku odredenu poziciju.
Poslao sam zivotopis u agenciju pa su mi oni prema tome ponudili da dodem na razgovor za poziciju Entertainment tehnicara (video odjel).
Kad sam proucavao ovaj forum vidio sam da je to jedna od boljih pozicija koje dobivaju ljudi sa balkana, te sam odmah pristao da dodem na intervju.
- Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Intervju mi je trajao 15minuta.
Ispitivac mi je vec na kraju intervjua nesluzbeno dao do znanja da sam prosao, rekavsi mi da imam odlicno tehnicko znanje, te da samo malo moram proraditi na snimanju.
Sluzbeno sam saznao drugi dan popodne.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Troskovi su mi bili tocno 860 eura posto sam iz Hrvatske i trebam D1 i pomorsku knjizicu, da to nisam trebao raditi izaslo bi me 700 Eura.
Uz to treba dodati da su dodatni troskovi za sve Hrvate koji idu preko agencije prvi puta na brod oko 1000 eura za mirovinsko i zdravstveno.
- Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Dobro sam proucio ovaj forum i uzeo sam samo najbitnije.
Stvari za osobnu higijenu, par kratkih majica, duge hlace, dvoje kratke hlace, duga majica, dvije kosulje, odijelo, crne patike, cipele, kravatu i dvije potkosulje, te po 10 pari gaca i carapa i dvoje radne hlace za posao. To mi je bilo dovoljno kroz ugovor, posto na poziciji tehnicara stalno nosite njihove uniforme, rijetko kad osobne stvari, posto je raspored takav da nesto malo tereba raditi u svako doba dana, pa je onda lakse stalno biti u uniformi nego se preoblaciti za svaku glupost. Kasnije sam naravno pokupovao svasta, jer je tamo sve jeftino.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Bio sam poprilicno izgubljen.
Nisam znao gdje je sta, kakve su procedure itd. Cak se i zapitkivao kamo sam ja to dosao i sto mi je to trebalo…
Mada kad se prokuzi di je radno mjesto i crew bar, sve je doma lakse.
- Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Kompanija kao kompanija bas i ne puno.
Oni imaju svoje procedure koje trebaju pratiti da upoznaju novog radnika sa svime, ali se bas i toga nisu drzali.
Oni su to tako rijesili da su nazvali tehnicara na duznosti da me pokupi i to je bilo to…
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Posebno mi je pomogao cimer, sound tehnicar iz Srbije, a i moji kolege u video odjelu, posto bi i njima bilo manje posla kad bi cim prije naucio sve, pa nam je to bio obostran interes.
- Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Prvo mi je bilo tesko, a kasnije mozda jos teze radi naravi posla. Nisam bio naviknut zivjeti na tako malom prostoru i onda jos to dijeliti sa drugom osobom.
Po naravi sam malo povucenija osoba koja voli imati svoj prostor za sebe, ali toga tu nema.
Sa vremenom se covijek navikne i malo promijeni, pa je taj dio laksi, ali onda nastupa narav posla, jer kao tehnicar skoro nista ne radite pa imate previse slobodnog vremena.
Kad se to desi doma, lako je otici u grad ili bilo kamo, a ovdje ste zarobljeni na brodu, pa zna biti deprimirajuce… Mada uvijek pomogne sjetiti se sa kakvog ste posla dosli i odmah je lakse…
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Bio sam jako zadovoljan zaradom. Doma ne mogu ni pomisliti na te novce…
- Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Postoji mogucnost, pogotovo sada kad im fali tehnicara i managera.
Prvo ste tehnicar, nakon par ugovora se moze doci do managera, a onda tu sve manje vise stane.
Mislim da treba biti posebno dobra, pametna i sposobna osoba da se dalje napreduje u Supervisora…
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Meni se drustveni zivot poprilicno svidio.
Najbitnije si je naci neku ekipu i onda je sve lakse. Ja sam se vecinom druzio sa entertainmentom i to je to.
Sa nasim ljudima se i nisam previse druzio jer su stalno iste price: “ti ovdje nista ne radis, samo se seces okolo, bas te briga, mi radimo ko crvi bla bla bla”, a i stalno bi htjeli neke usluge i televizore, a onda kasnije zabadaju noz u leda.
- Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Ljudi s kojima sam radio su bili manje vise OK, uvijek se nade budala, kao i na svakom poslu. Uglavnom su dobri bili.
- Kako biste opisali putnike?
A Ameri ko Ameri, svaka cast izuzecima, ali mislim da nije potrebno pisati koliko su blesavi…
- Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Kao tehnicar sam mogao izlaziti svaki port, posto se sav posao odvija nakon sto se ljudi vrate na brod, osim kad sam bio dezuran (a to je svaki treci tjedan kad su 3 tehnicara zaposlena za taj posao).
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Cozumel – Mexico. Jeftina hrana, pivo ti tequila, idealno mjesto za ludi provod…
- Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Dobra zarada, moze se svasta vidjeti sto bi inace doma samo mogli sanjati
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Socijalni zivot kod kuce umire….
- Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Naravno, zbog iskustva, zbog mjesta koje mozete vidjeti, a posebno zbog zarade.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Idite na kruzer, ali ne pod svaku cijenu, rade sacekajte poziciju koju bi htjeli raditi, nemojte forsirati i ici tamo pod svaku cijenu, jer bi vam moglo biti jako zao.
