Upravo sam zavrsila intervju sa finom devojkom iz galerije, kao sto sam ocekivala, bio je to preliminarni uopsteni intervju sa standardnim pitanjima, 20 min, via skype. Ja u odelu i na stiklama
da mi podignu samopouzdanje, iako ih ona ne vidi, posteno nasminkana zbog osvetljenja, kod nje je 10 ujutru, ali u mojoj sobi je slaba sijalica. Jedan trik za bolje osvetljenje u tom slucaju: ukljucila sam i stonu lampu kraj laptopa.
Sve mi je detaljno objasnila o poslu, o treningu, ali nisam imala priliku da je pitam da li poziv na trening znaci i zaposlenje ili mogu da me vrate kuci. Trening je na Floridi. Let posle toga, do broda, placaju oni.
Posao je opisala kao 3 vrlo aktivna od-jutra-do-sutra dana sa aukcijama i ostali dani su opusteniji, ali sa gomilom drugih obaveza. Mislim da je pokusala da me "uplasi" silnim obavezama, da vidi sta cu reci.
Bila sam uzasno nervozna, iako sam mislila da cu biti ok jer ne moze biti gore od mog intervjua sa gdjom iz RCCL, koja me resetala i bombardovala i pucketala mi prstima u kameru. Ova devojka me uporno oslovljavala imenom, stekla sam utisak da joj nisam samo broj (cak mi je dala opciju da sama biram vreme razgovora, a ja sam onda jutros shvatila da im je danas Thanksgiving, ali rekla je da ne slavi nego radi, tako da...). Vrlo je prijatna i draga. Cak mi je pre poziva poslala poruku sa smajlijem, pitala me da li sam spremna, dok je pomenuta gdja iz Majamija prvih 3 min razgovora histerisala na mene sto su joj iz agencije dali pogresne podatke.
Sada cekam instrukcije za sledeci intervju. Zao mi je sto mi nije dala priliku da postavim par pitanja, deluje mi da je zurila, ali mi je rekla da je sve u medjuvremenu mogu pitati mailom.
Odoh da roknem brufen od 600mg, pa cu kasnije malo da izigravam detektiva na googlu i istrazujem kako sve to sa aukcijama funkcionise, ovih dana nisam imala bas puno vremena.