Korisničko ime: alencica
Država: Hrvatska
Spol: Ž
Kompanija: Carnival
Pozicija: Assistant Waitress/Room Service Operator
- Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Još davne devedesete i neke surfala sam internetom i naletila na stranicu agencije (ime agencije nepoznato) koja je nudila posao na kruzeru.
S obzirom da sam u to vrijeme bila još u srednjoj (ili osnovnoj??) školi, odlazak nije bio moguć, ali tada sam sama sebi obećala da jednog dana ću raditi na kruzeru.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Kad sam preko ljeta vidjela u Splitu ili Dubrovniku one ogromne kolose, uvijek sam osjetila trnce u ledjima i neopisivu želju da postanem dio toga.
Jednog dana (preko one gadne dalmatinske zime), rekla sam sama sebi da mi je dosta hladnoće, bure, kiše i života na jednom mjestu.
Nagovorila sam momka, počeli pretraživat internet, prijavili se u agenciju, ostavili ajmo reć sigurni posao i pošli u neopisivu avanturu.
- Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Preko EP jer su reagirali dosta brzo i isto tako brzo nam sredili i interview.
S obzirom da smo bili oboje zaposleni, nismo bili u mogućnosti odlaziti na preliminarne razgovore u druge države.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Carnival i asst. waiteri. Nismo imali baš previše mogućnosti s obzirom na iskustvo i radije smo odabrali FnB nego Hskp.
Ako bi odabir kompanije u to vrijeme ovisio o nama, ne bi aplicirali za Carnival, ali na kraju mislim da je to bio ok potez.
- Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Par dana prije interview-a smo imali sastanak sa gospodinom Ivicom. Čovjek je legenda i svakome bih preporučila ovaj sastanak.
Često sam se na brodu sjetila izreke gdina Matijace: “Prije nego što sjednete u avion za Ameriku (ili gdje god se ukrcajete), izvadite onaj USB sa svojim navikama i lošim stranama iz glave i ostavite ga kući”. Čovjek je pravi profesionalac i osvoji vas svojim ponašanjem.
Interview je bio u luci u Dubrovniku, gdje nas dočekao predstavnik agencije. Nije nas bilo puno, par Hrvata, par Srba i par Makedonaca.
Uglavnom su svi aplicirali za FnB ili za Hskp. Sjeli smo u kafić za crew i čekali na početak interview-a. Odjednom iz broda izašli 2 čovjeka u bijelom i mene uhvatila panika iako sam bila 99,99 % sigurna da ću proć. Nisam imala pojma tko su, jer za vrijeme interview-a mi je bilo glupo buljiti u nametag (kad sam došla na brod skontala sam da svi bulje u tvoj nametag), tek poslije sam saznala da mene intervirao jedan Bugar (FnB manager) i onaj drugi je bio netko iz housekeepinga.
Kad je došao red na mene, lijepo sam stavila svoj banana smile i predstavila se i sve radila po uputama gdina Matijace. Čovjek pročitao moj životopis, uhvatio se jednog kafića u kojem sam radila, pitao me neka mu opišem cappuccino, poslije me pitao jesmo li servirali neku hranu, rekla sam da nismo, ali da smo servirali kolače, pitao koje, ja sam mu nabrojala neke, pa me pitao neka mu opišem tiramisu. Još se zanimao gdje sam učila engelski (neznam jesam li rekla nešto loše ili pitao samo radi reda), rekla sam da sam bila neko vrijeme u Engleskoj, još me pitao da li sam istremirana, ja sam rekla da jesam i on pitao zašto, ja kažem jer želim dobit ovaj posao i on mi kaže dobila si ga.
Jupiii.. Ovaj interview trajao do podne, ali mene još do drugog dana boljela glava od nervoze i banana smile (nabacila sam največi osmjeh koji sam znala).
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Put u Dubrovnik - povratna karta je mislim nekih 140 kn, viza - 820 kn, put za ZG - 200 kn, provizija agenciji 250 € - 1800 kn, liječnički- ne sjećam se više ali oko 1500 kn, jednosmjerna karta Dubrovnik (ukrcaj u DU) - 100 kn
Svega 4560 kn tj. oko 600 €
- Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
S obzirom da nisam znala kakav će mi biti raspored i mislila sam da sa svojom srećom neću uspit izać iz broda, uzela sam kozmetike na prvih 6 mjeseci, tako da ¾ velike torbe je bila samo kozmetika, fen, 2x uloške u cipele (preporučujem gel uloške, ja kupila jako jeftino u Lidla i spasili su me), bijele body (obavezno uzmite ili body (cure) ili potkošulje, jer u onoj bijeloj košulji za formal night se počnješ znojit samo kad nju pogledaš), gačice, čarape (naravno ni jedne crne hulahopke, što sam jako brzo požalila, jer mi više odgovarala suknja nego hlače pa sam prve dane morala hodati u hlačama u kojima sam izgledala ko utopljena po širini i šivačica mi njih nekako čudno skratila i kod svakog koraka su mi se digle do koljena), par haljinica, japanke, ručnik, nescafe i fotoaparat. Naravno da sam zaboravila prašak za robu, ali srećom se na brodu može kupit ono malo pakiranje za 0,25 dolara.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Izgubljeno ali zajedno i najsretnije, jer mi se ispunio jedan veliki san. Ukrcali smo se u Dubrovniku oko 12 sati, asst. maitre´d nas je preuzela u MSA office-u, gdje su nam predhodno dali neke ugovore, odvela nas u sobu, rekla neka se odmorimo i u 5 pm smo imali orientation. Poslije toga smo uzeli uniformu, rekla nam je neka nešto pojedemo i da se odmorimo. Sutra ujutro oko 8 trebamo ici vadit krv i neka se njoj javimo nakon toga javimo. Cimerka mi je bila jedna hrvatica, kojoj je ovo bio 4ti ugovor pa me brzo uputila u sve. Cura mi dosta pomogla u prvim danima. Ujutro smo išli do doktora i nakon toga smo se susreli sa asst. maitre´d koja nam dala raspored.
Radila sam u crew messu. Smjena 5 am-5 pm. Ajme majko, pomislila sam. Ja koja se prije na posao koji počinjao u 8 jedva digla ću se morat dizati u 4.30? I već sam imala pred očima najgorju varijantu da se nikad neću dić na vrijeme i dobit ću otkaz. Ovaj drugi dan sam radila tek od 10. Cijeli prvi kruz radio sa mnom jedan momak iz Srbije koji me uputio u to šta je i šta nije moj posao + u neke fore gdje i kako nabavit (čitaj ukrast) neke stvari. Nakon prvog radnog dana osjećala sam se umorno, ali stvarno sam očekivala da će biti posao puno teži. Prije odlazka na brod sam dva, tri puta pročitala neke postove i sad neznam je li na drugim brodovima tolika razlika u težini i kompliciranosti posla ili sam samo bila dobro psihički pripremljena, te mi se posao nije činio toliko težkim.
Uglavnom to izgledalo ovako:
Ujutro sam došla, pripremila silver, ispolirala žlicice, dopunila tanjure, trejeve, pripremila tongove i iznjela danish, croissante i voće, dopunila žitarice, kuhar iznio njegov dio, otvorili smo liniju (6:30) i onda sam trebala dopunjivati danish i croissante (koje su nevjerojatnom brzinom nestale), voće, čistila sam liniju, pazila da mi nestane žličica i tanjura, oko 9:30 kuhar zatvorio liniju, i danish i voće ostali na liniji do 10:00, ja sam za to vrijeme sortirala silver i u 10:00 sklonila ovo ostalo sa linije, počistila, uzela malo pauzu (pola sata)i počela pripremat za ručak. To sam trebala pripremiti opet silver, žličice, tanjure, trejeve, tongove, kruh, voćnu salatu i kolače, linija se otvara u 11:30 i bila je otvorena do, ako se dobro sjećam, 13:00, za to vrijeme sam dopunjivala gore navedene stvari (galley je zajednička za crew i staff mess, tako da smo se uvijek svadjali za žličice i tanjure), čistila sam liniju i kad je kuhar zatvorio liniju (tj. bacio hranu koja ostala), ja sam počistila liniju, sortirala silver, malo sredila clean side u galley-u, pripremila silver za kolače u 3 pm i pošla na brejk. Bila na brejku sat vremena, pa se vratila, pripremila sve za večeru (to je isto kao i za ručak, samo što ima i pizza), koja počinje u 17 i time moja smjena završavala.
Prve dane su bili i oni treninzi, koji su počeli oko 9 ili 10, tako da nisam morala radit i malo sam se odmorila.
Smjena sama o sebi nije bila loša, ali prvih mjesec dana nisam izašla iz broda.
Osim toga prve tjedne mi je bilo zanimljivo sve oko, crew bar, party, često sam išla gledat more..ali one party i crew bar su mi uskoro postali dosadne.
- Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Nemam odgovora na ovo pitanje, jer mi kompanija baš i nije pomogla, više su mi pomogli ljudi oko mene.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Da, onaj momak kojeg su ostavili sa mnom prvih tjedan dana. I poslije ako nisam nešto znala pitala sam dok nisam dobila odgovor.
Nekad sam se osjećala da svojim pitanjima dosadjujem druge, ali ako ne pitas, neces nikad znat..
- Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Prve dane se uopće nisam osjećala ograničeno…za mene je to bio jedan ogroman brod kojemu nisam mogla vidit početak i kraj.
Tek kasnije, kad te zdosadi i crew bar i party i u slobodno vrijeme ne znaš šta sa sobom osjetiš onu ograničenost.
Ali svaki izlazak na zrak (ako nije bio port day bar na open deck) mi nadoknadio onaj nedostatak životnog prostora.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
DA. Tu na forumu sam pročitala, i tako i očekivala, osnovnu plaću 1050 dolara, ni cent više…Kad sam došla u room service, mislila sam da će biti tips nekih 5 dolara dnevno, ali bili su dani kad je bilo i 30 - 40 dolara dnevno. Naravno da su bili i slabiji dani, tako da neki prosjek je bio 1400 dolara mjesečno.
- Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Da. Skoro večina asst. waitera je na kraju ugovora bila asst. team waiter. Ja sam uspjela promjenit poziciju na room service operator, mislim da se to ne računa kao promocija.
Neki su mi rekli da je super šta sam promjenila neki rekli da sam napravila glupost. Ja sam imala svoje razloge zašto sam promjenila poziciju i nežalim se.
Isto tako su bili neke cure koje su promjenili poziciju za junior hostessu. Još bih htjela istaknut poziciju u cucini i u steak house-u, to su pozicije, koje su meni zakon.
Ljudi su radili tek navečer i skoro cijeli dan bili slobodni i lova je isto ok.
S obzirom da uskoro izlazi Breeze, na kojem će isto biti cucina, neki asst. waiter su se uspjeli prebaciti za trening u cucinu.
Jedini minus u cucini je to, što je samo na Magicu i Breezu, tako da si vezan samo za ova dva broda. Što se tiče steak house-a, čula sam da je ooogromna waiting lista.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Na početku odličan, nikad bolji, znala sam partijat do jutra pa odmah iz party ići na posao, ali nakon par tjedana, mjeseci čovjeku zdosadi.
Sjećam se jedne party na Serenityju, 15 kat…open deck…negdje izmedju Bahama i Floride…počnje kiša…svi se sakrivaju u onoj drvenoj kučići di je bar…kad najednom…dj pusti narodnjake…i svi naši izadju na kišu, počnu se grlit, pjevat i plesat..nezaboravno..
- Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Na brod sam išla sa obećanjem samoj sebi da neću suditi ljude prema boji kože i nacionalnosti…ali nakon par neugodnih iskustva sa filipincima ili indijcima sve višet počneš primječivat razlike u kulturi i skontaš da se večina (NE SVI) drži zajedno i moraš biti pametan s takvima. Upoznala sam i nekoliko fenomenalnih filipinčana, ali nevjeruj svima
- Kako biste opisali putnike?
Meni su Amerikanci bili skroz ok kao gosti. Nisam imala prilike se s njima nekako bliže upoznavat tako da nemogu raditi neke zaključke.
Pričala sam s njima samo na Lidu, u RS, poslije uzimala njihove narudžbe i kad je bio safety briefing, ali to su bila uglavnom stalno ista pitanja prema kojima nećes upoznati kakav je čovjek. Ali jedno je sigurno, oni jaaaako vole ludarije.
- Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Kako sam gore navela, prvih mjesec dana nisam izašla iz broda. Poslije, dok sam bila nočna smjena u crew messu i RS sam bila vanka svaki port.
Dok sam radila u crew messu 5 pm - 5 am imala sam vremena se naspavat, ali kad su me prebacili u RS, radila sam 18:30-20:30 Lido i 22:00-8:00 sa dva sata brejka u RS, tako da odmah nakon što sam završila, otuširala sam se, izašla vanka, cijeli dan bila vanka, vratila se, otuširala, išla na Lido, promjenila uniformu u 20:45 legla, odspavala do 21:50, digla se, odradila nešto u RS, oko 00:00 pošla na pauzu, odspavala ona 2 sata i odradila smjenu do 8:00. Ovako mi dan izgledao 4 dana u tjednu (3 dana je bio sea day), ali istina je da se dugo ovako ne može. Nakon 1,5 mjeseca ovakog života mi se organizam totalno zbunio, nisam mogla spavat preko sea day-a i sve više i više sam bila umorna.
Tako da sam na neko vrijeme prestala izlaziti vanka da bi se malo odmorila, ali svakako sam vidjela skoro sve
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Jesam. Uglavnom smo imali samo par portova:
Grand Cayman - lijep gradić, prekrasna plaža - moj omiljeni port
Montego Bay - šugav gradić, lijepa plaža
Cozumel - tu imate 2 mjesta di se možete dockirat, u centru ili malo niže. Mi smo se dockirali tamo niže, ali isto su tamo bili suvenirnice i sve u bojama i veselo.
Centar je isto jako lijep. U Cozumelu nisam imala prilike posjetit drugu plažu osim one u Barracudi, što baš i nije prava plaža, ali svejedno, more je predivno. Ovo je bio isto moj omiljeni port
Key West - jako lijep grad, oduševili me one floridske kućice. Tu smo išli samo jednom mjesečno i ja sam ili prošetala ulicama ili sam pošla u Ross - isto omiljeni port
Freeport - ovo je tako malo da se to nemože nazvat ni gradićem, baš i nisam izlazila i kad sam izašla, pošla sam na plažu ili na free net ispred broda
Nassau - Atlantis me oduševio…ali to je to…plaža ništa posebno, možda je još plus free wifi u portu
Galveston (homeport) - može proć, iako su ga svi psovali, meni nije bio toliko grozan. Možeš prošetat, otići u Wallmart, Ross, pojest, popit..
Sve u svemu, od svega šta sam vidjela meni je naj Grand Cayman, Cozumel i Key West (svaki ima nešto posebno tako da nemogu reć koji je naj..)
- Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Zaradiš lovu, upoznaš nove ljude, naučiš se disciplini, vidiš mjesta o kojim drugi samo sanjaju, partijaš, imaš besplatne e-learning tečaje (koje ti najvjerojatnije u stvarnom životu ništa ne vrijede, ali bar trošiš vrijeme na edukaciju)
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Hrana, ne što se tiče okusa, ali kvalitete, debljaš se kozmickom brzinom
- Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Da, zbog navedenog u dobrim stranama
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Svakako idite. Glavno je da mislite pozitivno. Stisnite zube i probajte izgurat bar jedan ugovor. Osmjeh na lice, pamet u glavu, šutite i radite svoj posao.
I mislite na to da ti koji žele promociju i trude se, ti će i dobit promociju.
Ako se i vratite nakon par tjedana kući, vidjet ćete kako to sve tamo funkcionira i to je jedno nezamjenjivo iskustvo.
- Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Osmjeh, osmjeh i osmjeh
