Evo ja imam diplomu, ustvari, dve diplome jer imam i master sa drugog fakulteta...imala sam i lep posao ali je firma propala...i živim kod roditelja ali ne zato što tako želim, nego zato što ne vidim način kako da bude drugačije. Sada planiram da idem na brod, ne zato što mi je to životni san i želja, već zato da bi bilo drugačije.
Nisam se školovala da bih imala titulu. Školovala sam se zato što me je, pre svega, interesovalo to što učim i zato što sam se nadala da će mi ta diploma u životu omogućiti da se bavim stvarima koje volim. Tj. da radim ono za šta sam se školovala. Ljude delim na dobre i loše i na inteligentne i one druge, a sve to nema nikakve veze sa diplomom.
Avanturistički duh isto tako nema veze sa odlaskom na brod. Avanturistički duh ispoljavam kad skačem sa bandžija npr. ili idem na planinarenje i sl. Ima veze sa tim koliko si spreman da radiš, da se žrvuješ i koliko si razmažen. Mislim da nije u redu kad neko sa diplomom gleda ostale sa visine (po meni taj nije inteligentan, već ona "druga" kategorija), ali isto tako nije u redu da oni bez diplome omalovažavaju trud koji je neko uložio. I meni je većina u okruženju rekla-gde ćeš na brod, nije to za tebe, ne zato što sam "na visini" već zato što znaju da sam sposobnija za nešto više od čišćenja klozeta.
A ja smatram na kraju da očigledno nisam dovoljno sposobna kad sam zaglavila u firmi koja je propala, kad imam problem da nađem posao u firmi gde direktor nema kompleks niže vrednosti zbog 2 diplome manje pa me otpisuje u startu jer sam prekvalifikovana ili što neću preko kreveta do posla.
Sve i da prevaziđem ove "sitnice", što se dešavalo u par navrata, nikada neću imati platu u zemlji nam Srbiji od koje ću moći da priuštim sebi stan, režije i pristojan život.
Moj odgovor u okruženju svima je, kad uđemo u prodavnicu gospodin čovek nisam ja sa diplomom, već onaj što čisti klozete na brodu.