Pozdrav drugari, dok čekam na ukrcaj odlučio sam da sa vama podelim svoje iskustvo.
Prošle godine u aprilu išao sam na ekskurziju koja je uključivala putovanje kruzerom od Barselone do Ćivitavekije. Tada sam još uvek bio student, i svaka misao i aktivnost koja ne uključuje učenje obaveznog gradiva mi je bila zanimljiva. Nakon povratka sa putovanja, u komšiluku sam upoznao sam jednu osobu koja već dugi niz godina radi u Carnivalu kao photo manager u dream studios, i počeo sve aktivnije sa njom da se družim i slušam mornarske priče. Kako je vreme proticalo počeo sam da sklapam kockice i shvatio da mi se veoma dopalo moje putovanje kruzerom i da bih voleo da doživim makar deo onoga što je ona prošla u svojoj karijeri.
U maju sam počeo da čitam ovaj forum i da tražim adekvatno zanimanje koje bih odabrao da radim na brodu i nakon dugog razmatranja odlučo sam se za posao fotografa. Uzevši u obzir da sam tada bio student jednog fakulteta koji nema veze sa fotografijom, a pri tom bez i malo radnog iskustva, odmah sam se bacio na posao i počeo da jurim obuke i sredstva. Da ne dužim, završio sam višemesečni kurs fotografije u Beogradu i nakon toga kurs studijske fotografije , pa sam stekao dosta znanja iz te oblasti, ali kao i sada, uvek mi je falilo rutine u praksi.
Nakon što sam video oglas na stranici Safe Cruise agencije da traže fotografe, sedamnaestog januara , sam skupio hrabrost i odlučio da pošaljem svoj CV i prijavu. Čekao sam dobrih sedam dana, a odgovora nije bilo. Odlučio sam da im ponovo pošaljem mejl, da bi me samo dva dana kasnije nazvala Emilija i sa mnom obavila kratak razgovor na engleskom jeziku i postavila par pitanja u vezi fotografije i mog života, i rekla da nekoliko dana kasnije dođem u njihovu kancelariju kako bismo obavili preliminarni intervju, jer se uskoro očekuje zakazivanje glavnog od strane Italijana.
Doterao sam se i otišao odlučno, da bi, iako pod jakom tremom uspeo da odgovorim na sva pitanja koja mi je Đorđe postavio i zadovoljio njegov kriterijum. Pitanja su bila uglavnom u vezi mog radnog iskustva, teorijskog znanja o fotografiji i provera engleskog jezika. Po obavljenom razgovoru dao mi je jedan papirić na kome su bili izlistani papiri koje treba da prikupim, kao i ukupni troškovi procedure. Kada sam im sve to dostavio( plus 6.000,00 dinara za administrativne poslove), poslali su mi skripte koje treba da pripremim i naučim za obuku koja će uslediti pred glavni intervju.
Neposredno pred trening odradili smo Marlins i psiho test (zajedno 25 evra), na kojima sam imao 100% tačnih odgovora. Nema potrebe da se plašite ovih testova jer su zaista banalni, i niko od prisutnih nije imao ispod 80%.
Trening je počeo 28. februara u jednom hotelu na Bežanijskoj kosi i trajao je dva dana. Tokom njega sam zaista mnogo naučio o poslu kojim ću se baviti i sigurnosnim procedurama na brodu, a takođe sam upoznao mnogo ljudi od kojih su neki već otišli, a neki još uvek čekaju, i što je najbitnije uvek smo u kontaktu tako da znamo šta nas čeka. Tog 29. februara rečeno nam je da će se intervju ipak održati sutradan.
To je za mene bio „dan D“ i znao sam da moram da prođem uprkos tome što nisam imao pravo radno iskustvo. Uprkos jakoj tremi, nekako sam uspeo da ostanem nasmejan i bistrog uma, što mi je pomoglo da uspešno završim razgovor sa Italijanom. Pitanja su bila da predstavim sebe i svoje radno iskustvo u oblasti fotografije , i da objasnim šta je white balance. Nekoliko dana posle intervjua, stigao mi je mail da sam uspešno prošao i da je pozitivna ocena poslata u Santa Claritu, iz koje mi je naknadno stigao mail da žele da obave sa mnom dodatni razgovor preko skajpa. Javila se jedna fina mlada dama sa kojom sam bukvalno proćaskao o fotografiji i svom životu, da bi mi nakon toga rekla da sam primljen i da ću uskoro dobiti Letter of Employment.
Po preuzimanju pisma od agencije sam odmah zakazao Bermuda lekarski pregled kod Dr Ristića i termin intervjua u američkoj ambasadi koji me je koštao 160$ u dinarskoj protivvrednosti (tada oko 17.000,00). Lekarski sam uspešno prošao, i mogu reći da je sve osim laboratorije i vakcina čista formalnost, a platio sam ukupno oko 12.000,00 dinara. Nekoliko dana potom otišao sam u ambasadu i po završetku intervjua dobio vizu u roku od 24 sata preko DHL. Da sumiram, ukupni troškovi su mi izašli oko 41.000,00 dinara (~350 evra), što nije mnogo jer uz to dobijam i povratnu kartu od kompanije. Svakome bih od srca preporučio saradnju sa Safe Cruise agencijom iz Beograda, jer se zaista zalažu za svoje kandidate i veoma su profesionalni i ljubazni. Posebno bih pohvalio Ivana Leštanina!
Tada, sredinom aprila, sam odneo vizu i lekarsko uverenje u agenciju plus 4.000,00 dinara za troškove, i stavljen sam zvanično na listu čekanja, gde se još uvek nalazim i nadam se da neću još dugo jer su svi fotografi iz moje „klase“ već otišli.