Ne znam ljudi, meni se čini da dobar dio vas koji hoćete na riječni brod ne znate šta hoćete.
Zbog nekakvog promašenog sentimentalnog osjećaja da ste bliže kući, trpite mjesece čekanja, a evo čitam, ima ih koji nikad niti ne dočekaju.
I sve to pored dobrih 10ak agencija za prekookeance.
1. Pare su pare. Ako vam je prioritet zaraditi para, otići ćete tamo gdje se brže ukrcava.
2. Ako nisi kod kuće, onda nisi kod kuće. Nema veze jeli ti brod parkiran u Amsterdamu ili u Miamiu.
Ovaj moj osvrt se ne odnosi na nikoga posebno, nego na sve koji hoće na riječne brodove, a posebno na one koji povremeno napišu kako umiru od čekanja na poziv.