zar ljudi nemaju baš interesa za ići na brod kad se oglašava na portalima za ponudu posla?

(www.posao.hr)

to sam sad prvi put vidio...da se neka od agencija tako oglašava ???

istina...ne volim posuđivati novce...trenutno imam stav da bi ih zaradio,polako još malo učio engleski,pripreme za razgovor i tako...pa kroz nekih 8-12mj nešto konkretno poduzeo...mislim da imam još puno vremena,jer kao što si ti Šefe naveo...tek mi je 23 i mislim da nemam zašto brinuti

hm...napisat ću malo duži post,pa ko ima vremena nek pročita i pomogne,tko nema...sve 5 

prije 3 godine me uhvatilo to da  bi krenuo na brod,imao sam ravno 20 godina...čim sam to nekome spomenuo u razgovoru odma su svi skočili "ti si lud,pa neki se nisu nikad vratili s broda" ili "tu imaš dobar posao,auto,curu"...a bilo je i onih koji su rekli "hm,to bi ti moglo bit zanimljivo životno iskustvo"...i sam sa sobom u ove 3g. još nemogu raspravit sve što je za i protiv broda...
ne žalim se da nemam za živjeti ovdje...imam...tj imao sam...državna firma,plaća 4500-5000kn (650-700eur)
slobndne vikende...imao sam i dobar skoro novi auto,imao sam i najbolju curu na svijetu...mislio sam "pa di ću na brod,šta je meni imam sve šta treba jednom čovijeku"...ali opet kad sam stavio na papir troškove: kredit za auto 1500kn,benzin 1500kn,doma u kuću dati nešto novaca...hm...malo mi je ostajalo ali živio sam...ne loše...čak i bolje od svih mojih vršnjaka...nažalost nisam imao priliku studirati pošto živim sam sa mamom i zajedno djelimo financije doma i krpamo kako možemo...moji prijatelji su studirali,neki i još studiraju,zabavljali se...ja sam radio...

Ali sve se mjenja i svemu dolazi kraj...krenula neka kriza,prodo auto,zatvorio kredit...pukla i veza sa curom nakon 2 godine...i nagore od svega prije 3mj dobio otkaz na poslu...firma odselila...više ne postoji...svi radnici ostali "na ulici"
i sad se pitam šta sam i di sam u ovoj usranoj državi...ko sam ja za njih...nitko mi neda posao sa 5 godina iskustva na svakakvim poslovima,preporukama,2 srednje škole...sjedim doma i plačem,šta nisam napravio ono šta sam želio nego sam druge slušao...
i sad su se svi našli pametni :"pa odi na brod sad"...eeeee..a prvo treba naći neki posao opet da se skupi lova za brod...tj za krenuti...

sjeo sa mamom neki dan i iskreno joj kažem,da dobijem poso na nekom pustom otoku i da znam da je siguran,sutra bi pakiro kofere i krenuo,ma šta sutra...daj mi 15min da se spremim i letim bilo gdje...jer ovo ovdje nema smisla,sjedim doma i bogu kradem dane...

odlučio sam naći bilo kakav posao što prije...i mislim da u roku od godine mogu zaradit neke pare da se krene,samo da se pomaknem odavde...mislim da ću na ovom forumu biti član kojem je najviše vremena prošlo od razmišljanja o brodu do odlaska na taj isti...5-6godina...neka...ja se nadam da će sve bit kako isplaniram...

i brine me puno stvari:šta ako se preplašim na razgovoru,ako ne dobijem,ako me odbiju,pa kako ću po aerodromima,pa kako ću naći brod,pa hotel u kojem se prespava,pa cimer kojeg neznaš i niste iz iste sredine...ali sve više shvaćam da su to zapravo sitnice i ovorim si jedno :"nisi ni prvi ni zadnji ni najgluplji ni najpametniji,ni najmlađi ni najstariji koji je to prošo" iii samo su mi u glavi riječi MOGU JA TO SVE

oprostite šta sam vas zamarao sa svme,ali lakše mi je to podjelit sa istomišljenicima nego sa nekim ko nezna o čemu govorim...

taj shop me najviše i zanima,pa ako ima još tko kakva iskustva,bilo šta za napisati...bit ću zahvalan