Korisničko ime: Seaman
Država: Bosnia and Herzegovina
Spol: Muški
Kompanija: Carnival, Starboard, Harding Brothers, Trunk Shows International LLC
Pozicija: Hotel Steward, Sales Assistant, Jewelry and Watch Specialist, #2 Jeweller, Special Events Manager
- Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Vidio sam oglas u novinama, privukao me je odmah! Bilo je to već davne 2003. godine.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Prvenstveno da putujem svijetom, i pri tome da zaradim novac, i naravno steknem iskustvo života i rada u inostranstvu.
- Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Prvi put kad sam išao na Carnival, prijavio sam se preko EP-a, za Starboard sam išao preko Invermore Shipping-a, Harding Brothers sam aplicirao na
www.allcruisejobs.com, a Trunk Shows International, upoznao sam vlasnika lično, i ponudio mi je posao.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Carnival je bio popularan u to vrijeme, a i jedina kompanija koja je uzimala posadu od 20 godina starosti, a sve ostale su tražile 21 godinu. Dobio sam, nažalost neželjenu poziciju u housekeeping departmentu, ali nisam imao nekog određenog iskustva, pa se nisam puno ni bunio. Što se tiče ostalih kompanija, naravno da sam bio na boljim pozicijama, zato što sam prošao kroz brdo treninga, što online, a i shoreside, Miami, Bristol, Orlando.
- Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Interview za Carnival je bukvalno trajao 1 minut, i tadašnji recruiter Carnivala, Ian Smith me je samo pitao kakvo je vrijeme napolju, ja mu rekao da je snijeg, i pomalo kiša, on mi je čestitao, dobio si posao! Za Starboard je bilo dosta teže, interview je bio u Budimpešti, trajao oko 20 minuta, saznao sam nakon dva dana. Za Harding Bros. sam imao 3 interview-a, telefonska, trajali su 20+40+55 minuta, saznao sutra. Ovaj zadnji je bio specijalistički, za poziciju Jewellera. Za Trunk Shows International nisam ni imao interview, director mi se zadesio na brodu sa svojom robom, i dao mi je jedan Lamborghini sat, vrijedan 3800$ i dijamantsku ogrlicu vrijednu 14000$, rekao da prodam to u roku od nekoliko sati, i dobijam posao, to je bio vid interview-a. Nedugo zatim, meksički bračni par je ušetao u radnju, i …pretpostavljate, dobio sam ponudu za posao regionalnog manager-a, koji će, sa vremena na vrijeme da ide da prodaje skupe kolekcije na skoro sve i jednoj cruise kompaniji, i u principu, obilazak postojećih radnika na brodovima, na kojim smo imali robu, njihov trening, edukacija, i nadgledanje na kraju krajeva. Na brodu sam svaki put bio u status gosta, sa odličnom kabinom i uslovima, i ostajao 15-ak dana u prosjeku na svakom brodu.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Prvi put, za Carnival, oko 1300 eura, slično i za Starboard. Harding Brothers, imao sam nekih sitnijih troškova, oko 400 eura dok sam došao do Engleske, ali sve mi je to refundirano kad sam se ukrcao. Za zadnju kompaniju ću možda i dalje raditi honorarno, jer nisam vezan specifičnim ugovorom, idem kad hoću, vraćam se kad hoću, idem gdje ja hoću, i nisam imao troškova, sve je director platio, čak sam proveo i 7 dana kod njega u kući, ugostio me je.
- Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Najosnovnije stvari, ništa pretjerano. Ličnu higijenu, nešto garderobe i to bi bilo sve.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Izgubljeno, kao i većina, pretpostavljam. Trebalo je nekoliko dana da se priviknem, ali sve kasnije svakako uđe u kolotečinu, i ide super.
- Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Kompanija je bila ok, ali pošto su svi bili vrlo busy taj embarkation day, kao i svaki, nisu mi mogli dati neku posebnu pažnju, što i razumijem, jer taj dan, svi veteran znaju, opšta gužva na brodu.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Jeste, odmah na ulazu, tj. Gangway-u, moj zemljak iz Travnika, Arman, on me je proveo po čitavom brodu, i sve mi pokazao. To je jedino pravo prijateljstvo koje sam stekao na brodu, i dan danas smo najbolji prijatelji, i ako smo iz različitih gradova.
- Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Meni to nije smetalo uopšte, brod je bio dovoljno veliki da se osjećam ugodno.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Sa Carnivalom, nikako ! Ko bi bio sa 520$ mjesečno? Na ostalim kompanijama sam bio zadovoljan.
- Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Naravno, nema te pozicije sa koje se ne može napredovati. Sve se može kad se hoće i naravno kad se vrijedno radi, i fino ponaša sa pretpostavljenima.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Zavisno od broda do broda, može biti super, a i takav bedak, tako da je to stvarno relativno.
- Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Kao i prethodni odgovor, na Carnivalu sam najviše radio sa azijatima, jer sam bio u HK departmentu, za ostale kompanije, bilo je ljudi iz čitavog svijeta, ali ponajviše native English speaking ljudi.
- Kako biste opisali putnike?
Ni kad sam počeo, prije 5 godina, ni dan danas ih ne razumijem. Većinom, gomila jeftinih ljudi, koji misle da su i tebe zajedno sa cruise-om kupili. Naravno ima izuzetaka, što me je dosta puta obradovalo.
- Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Da, svuda sam izlazio. Omiljena mi je Aljaska, jer obožavam prirodu tog tipa, a što se juga tiče, San Juan – Puerto Rico mi je omiljena destinacija, kao i Oranjestad – Aruba.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
No Name Bar u Cozumelu, Veronica’s Gardens u San Juanu, italijanski restoran u Juneau na Aljasci, i naravno, bosanski restoran u Astoria – Oregon.
- Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Puno putovanja za džabe, upoznavanje dobrih i loših ljudi, nezaboravno iskustvo. Jednostavno neke stvari se neće izbrisati iz memorije za cijeli život… Prava stvar, samo je treba znati korisiti, eh…
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Razmaženi gosti, puno stresa, malo spavanja, ponekad dugački ugovori.
- Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Naravno da bih, sa svoje tačke gledišta, jer će svako, ali baš svako naučiti nešto novo u životu, i ponašanju sa drugim ljudima. Uopšteno, poslije nekog vremena, mijenjaju se pogledi na život.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Glavu gore, ne dajte svoj ponos i čast, ali takođe ne ispoljavajte balkanski sindrom ljutitosti, jer to u svima nama negdje skriveno čuči, samo je pitanje kad će izaći. Strpite se dok ste na brodu, jer ćete se kajati ako napravite neku glupost koju niste željeli.
- Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Držite se, budite jaki, prelomite to u sebi, pomoći će vam da postanete dobri i bolji ljudi, i stručnjaci u onome što ćete raditi, i naravno, popuniće vam se i CV, što danas puno znači !
Mirno more svim sadašnjim i budućim moreplovcima !
