Show Posts
1
Život poslije broda / Re: Na "kopnu" sam tri godine, i nisam se najbolje snašao
« on: 24/February/2013 »
@CEO,
Da, buljenje u valove ima svojih draži (inspiracija). Kad sam radio na brodu, imao sam osjećaj da su mi čula izoštrenija, a misaoni procesi puno brži, kvalitetniji i mudriji.
Meni je san bio da kupim neku malu kamenu kuću negdje na moru (Grčka, Hrvatska, Crna Gora), mali ribarski brodić(čamac), vino, riba, pršut, a onda sam stavio na papir i skontao da bi mi petnaest godina trebalo samo da zaradim pare za kupovinu kuće, i tad sam odlučio da studiram.
@Nera
Neke stvari u životu jednostavno nadrasteš, i potpuno se slažem sa ovim što si napisala povratak je korak unazad. To sam skužio prošle godine, išao sam turistički u Italiju, pa sam prošao kroz Bari, mogu ti reći sad kad pogledam uslove u kojima rade ljudi na brodovima, to je zaista ispod svakog ljudskog dostojanstva. Vjerujem da taj osjećaj što te "vuče nazad" je samo jedna uspomena na lijepe trenutke mladosti, koja će nestati kad se "smiriš".
Bogu hvala kad imaš posao, kakav je takav, bitno je da radiš i da sredina u kojoj radiš je zdrava, zamisli kako bi se osjećala da si kući, i kad ujutro ustaneš kosti bole od nepravde, besparice, neizvjesne budućnosti jer u ovim balkanskim zemljama pošten čovjek nema šta da traži, definitvno. Sve se zasniva na vezama, vezicima, lažnom patriotizmu i dobrom uhljebljenju.
A što se tiče "smirivanja", e to će ti doći samo po sebi, kad bude vrijeme. Vjeruj mi.
Da, buljenje u valove ima svojih draži (inspiracija). Kad sam radio na brodu, imao sam osjećaj da su mi čula izoštrenija, a misaoni procesi puno brži, kvalitetniji i mudriji.
Meni je san bio da kupim neku malu kamenu kuću negdje na moru (Grčka, Hrvatska, Crna Gora), mali ribarski brodić(čamac), vino, riba, pršut, a onda sam stavio na papir i skontao da bi mi petnaest godina trebalo samo da zaradim pare za kupovinu kuće, i tad sam odlučio da studiram.
@Nera
Neke stvari u životu jednostavno nadrasteš, i potpuno se slažem sa ovim što si napisala povratak je korak unazad. To sam skužio prošle godine, išao sam turistički u Italiju, pa sam prošao kroz Bari, mogu ti reći sad kad pogledam uslove u kojima rade ljudi na brodovima, to je zaista ispod svakog ljudskog dostojanstva. Vjerujem da taj osjećaj što te "vuče nazad" je samo jedna uspomena na lijepe trenutke mladosti, koja će nestati kad se "smiriš".
Bogu hvala kad imaš posao, kakav je takav, bitno je da radiš i da sredina u kojoj radiš je zdrava, zamisli kako bi se osjećala da si kući, i kad ujutro ustaneš kosti bole od nepravde, besparice, neizvjesne budućnosti jer u ovim balkanskim zemljama pošten čovjek nema šta da traži, definitvno. Sve se zasniva na vezama, vezicima, lažnom patriotizmu i dobrom uhljebljenju.
A što se tiče "smirivanja", e to će ti doći samo po sebi, kad bude vrijeme. Vjeruj mi.
