Forum

Posao na Brodu => Price Veterana ~ Cruise Ship Job Veterans => Topic started by: CEO on 04/February/2012

Title: YoungOutlaW, Buffet Steward, Classic International Cruises
Post by: CEO on 04/February/2012
Korisničko ime: YoungOutlaW
Država: Bosnia and Herzegovina
Spol: Male
Kompanija: Classic International Cruises
Pozicija: Buffet Steward


Bilo je to jos u 2 razredu srednje skole kada sam se upoznao sa lokalnim momkom iz svoga grada koji je prvi otisao na brod.
Iako je ostao samo mjesec dana jer nije mogao da se nosi sa pritiskom, meni je bilo dovoljno da cujem i tih mjesec dana i da shvatim da je to to..

Prvenstveno novac. Poslije sam shvatio da nije samo novac u igri, u igri su i neke mnogo bitnije stvari.
Formulises se kao osoba, vidis sve i svasta da ti je dovoljno za cijeli zivot, bas me je to privuklo.
I jedna interesantna stvar, kada sam jos cuo prije 3 godine da je cijena piva oko 1$, tek tada sam poceo da ludim.

Sreca u nesreci da sam naletio na jednog i***ta kad moram da kazem i prevaranta iz Varazdina, iz agencije Mediator.
Cekao sam da odem preko njega 2 godine, da bi mi na kraju pukao film, i poslao sam direct mail kompaniji.
Dobio kartu i ugovor, naravno nisam dao ni centa. Dakle, otisao sam bez posrednika.

Moja zelja je bila na pocetku da radim u shopu, to mi je i dalje zelja, i siguran sam da cu u tome i da uspijem, ali kada sam vidio da je vec pomenuti “agent” iz Varazdina nesposoban, morao sam prihvatiti “daj sta das”, jer je zelja bila prevelika. Otisao sam kao Buffet Steward.

Poslao sam mail kompaniji, oni su mi nakon 2h odgovorili da sam dobio posao. Prosao sam bez intervjua.

Posao sam za ovu kompaniju morao da imam pomorsku knjizicu, morao sam da ulozim oko 1000€ na to i na ljekarski.
Ali ne kajem se, jer pomorska knjizica mi treba i sada za sledeci ugovor na sasvim drugoj kompaniji. Dakle trosak je bio oko 1000€..

Slusao sam savjete prijatelja koji su vec plovili i koji nisu imali nikoga da ih savjetuje.
Ponio sam samo mali kofer sa par sorceva i majica. Na kraju normalno da sam dosao sa 3 kofera punih novih stvari.

Sta da kazem. Moja sreca je bila da je brod bio jako jako malen, bilo se jako lako snaci, a i ljudi su bili i vise nego susretljivi.
Nesto sto mi je najvise na pocetku smetalo je bio taj miris umjetne hrane, to mi je bilo uzas, ali sve u svemu osjecao sam se odmah kao kod kuce.

Kao sto sam rekao, osjecao sam se kao kod kuce. Maitre’D me je npr. odmah cekao, odmah smo sjeli, objasnio kako, sta, gdje.
Takodjer, zaposlenici broda su bili jako srdacni, pocetak nije mogao da bude bolji.

Maitre’D, Head W, nasi ljudi, bilo je zaista lako.

To je jedna od stvari koja me je pomalo sokirala. Kao sto sam imao priliku da citam ovdje, da cujem od prijatelja, da si u kabini sa jednim cimerom, da imas tv, da imas frizider i sve to, tako sam se i nadao. Medjutim, kada sam usao u sobu, jeste bila ogromna, ali to je soba sa 4 kreveta, bez Tv-a i frizidera, i to je bilo nesto sto mi je zasmetalo.
Sreca je da nisam upao sa indonezanima vec sam djelio sobu sa nasim covijekom i 2 rumuna. Covjek se na sve navikne pa tako i na kabine poput ove.

Sa obzirom na obim posla koji sam radio, i vise nego zadovoljan.

Svakako da postoji, tu nema sumnje. Evo ja sam zaista se uvjerio ako si sluga, i ako radis sve kako treba, ljudi to postuju, ljudi ce ti dati promociju.
Ne samo promociju, vec i na zahtjeve da se promjeni department dobijaju se pozitivni odgovori. Ali, moram da naglasim pricam za kompaniju Classic International Cruises.

Sta da kazem, brod je bio jako mali, sa 250 posade, bez bazena, sa jadnom teretanom, ali sve u svemu meni je bilo super.
Ja sam 6 mjeseci bio svaki dan pijan, pa nisam primjetio da ista nedostaje. Svako vece je jangijanje bilo u baru dakako.
Stvarno brod je nesto posebno, upoznas ljude iz cijeloga svijeta, to je nesto sto se ne moze kupiti.

Indonezani, filipinci, njih sam gledao kao robove, nista vise od roba i nisu, oni su samo sluge i dosli su da zarade za hljeb.
Imao sam priliku da budem na Baliju i da se svojim ocima uvjerim sta je tamo. Rumuni su me odusevili, jer sam ovde bio procitao da su oni gamad, ali mene su odusevili, i bas sam se druzio sa njima. Prema meni su bili jako fer i posteni. Sa druge strane tu su bili ukrajinci, za njih nemam nista drugo da kazem vec da su stoka, i da gledaju samo gdje ce da ti zabodu noz. Imao sam incident sa jednim, malo je falilo da letimo kuci, ali je Staff kap. odigrao bitnu ulogu da se to ne desi. Ali sta da radis sa stokom vec da bijes.

Heh, sta reci, penzioneri, vjerujte mi da nisam vidio jednu jedinu curu da je dosla da krstari, ma cak ni zenu srednjih godina, ovde je bilo sve +65..
Imali smo 3 smrti na brodu, umirali ljudi od starosti. Ali bar nisu bili zahtijevni.

Ja sam imao toliko srece prvi put na brodu da sam mislio da sanjam.
Naravno, normalno je da se radi 12, 13 h na dan, ali ja sam radio 6.5h na dan, ali od toga 3.5h rada i 3h sjedenja.
Svaki dan sam imao slobodno u komadu 5.5h tako da sam bukvalno sve i jednu luku vidio a bilo ih je mnogo, jer sam prosao 40 zemalja, i preko 100 gradova.
Bili smo u sve i jednoj zemlji Evrope koja ima more, ali bukvalno.


Moram da priznam iako ni sam ne mogu da vjerujem, da me je St. Petersburg odusevio. Kakav grad, kakve cijene, kakve zene, raspametio sam se bio.
Tu je takodjer Rejkjavik, novi grad, fantazija, ali kao da multimilioneri tamo zive, jer zamislite samo da smo platili 3 tuborga 0.5l i Cola 0.5l  19 eura u marketu?!?
Na kraju svega, Tajland, raj za provod i blud, pakao za zivot i porodicu, sve potpisujem i za Bali, identicno.

Ukoliko imate hrabrosti, ukoliko ste mudri, ukoliko vam se probudi zelja za necim divljim, brod je za vas. Napravicete od sebe sasvim drugu osobu, promjenicete koncepciju zivota, pogleda na svijet, bar ja tako mislim, jer je brod na mene tako uticao. Tu je novac, tu su sva ta mjesta, zamisli, pijes koktel na tajlandu u 12 mjesecu, a sjetis se ove tuge i jada kod nas. Da li ti treba nesto vise od toga, sumnjam !? Brod je zakon.

Za mene nije bilo lose strane, ja nisam taj koji pati za kucom i za porodicom. Ali sta sam mogao da primjetim to je da za ljude koji imaju familiju brod i nije najbolji izbor, jer tesko je kad imas djete i dodje nova godina, Bozic, a oni su 15 000km daleko.. Mislim da je to losa strana za ljude koji imaju porodicu, ali za mlade i slobodne, brod je dom.

Svakako, bez sekunde razmisljanja, mislim da sam vec dosta toga rekao i opisao da bi svako normalan shvatio da je to to..
Ljudi moji, bjezite iz ove tuge, otvorite oci i zapitajte se gdje zivite a gdje mozete da budete, sta sada imate a sta mozete da imate.
Na brodu sam se prvi put osjecao da nisam dio ove propasti, kad udjes u soping centar, ne pitas i ne gledas cijenu, samo uzimas sto te je volja, ko to ne bi zelio ??

Spremite jezik, to je mislim najbitnije, jer ukoliko znas jezik ne moze te niko driblati, bar sam ja to tako dozivio.
Spremite se za šok kada odete odavde na drugu stranu svijeta, jer to ce vam znaciti da ste se probudili iz kome.

Svaki posao u inostranstvu moze se dobiti bez posrednika !!
Title: Re: YoungOutlaW, Buffet Steward, Classic International Cruises
Post by: Seaman on 04/February/2012
Svaka cast na obimnom i veoma poucnom veteranskom upitniku! Sve pohvale  :uzdravlje:
Title: Re: YoungOutlaW, Buffet Steward, Classic International Cruises
Post by: YoungOutlaW on 04/February/2012
Hvala Seaman  :uzdravlje:
Title: Re: YoungOutlaW, Buffet Steward, Classic International Cruises
Post by: Plivac on 04/February/2012
   Vrlo lepo napisano. Svaka ti čast Young Outlaw. Srećno sa prijavom za shop.
Title: Re: YoungOutlaW, Buffet Steward, Classic International Cruises
Post by: denis_cv on 05/February/2012
Super, citao sam tvoje postove i posle svog cekanja i nerviranja zasluzio si da ti bude dobro, samo cepaj...
Title: Re: YoungOutlaW, Buffet Steward, Classic International Cruises
Post by: Tompalino28 on 05/February/2012
Odličan post Outlaw.  =""
Pun "inside informacija" koje mi koji nikad nismo bili na brodu ne znamo  -()-
Hvala i sretno u dobivanju mjesta u shopu!  :-))))'
Title: Re: YoungOutlaW, Buffet Steward, Classic International Cruises
Post by: GOAT on 10/April/2015
svaka čast na tekstu i na pozitivnom stavu... baš čitam i u dosta dijelova sam pronašao sebe tj. vlastito razmišljanje... žalosno je koliko se mladih ljudi u našim zemljama grčevito drži svojih rodnih mjesta i obitelji, poznate okoline a sve to iz straha od promjene učmale svakodnevice na koju su navikli ni ne znajući što će ih snaći za koju godinu, a nažalost tada će za većinu biti prekasno...

evo čovjek je u 2 godine dogurao do photo managera, svaka čast...  :uzdravlje: