1
Price Veterana ~ Cruise Ship Job Veterans / Nitroblaze, Buffet steward, Princess Cruises
« on: 25/October/2014 »
Korisničko ime: Nitroblaze
Država: Srbija
Spol: M
Kompanija: Princess Cruises
Pozicija: Buffet Steward
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Prvi put sam za tu mogućnost saznao slučajno, od prijatelja čiji je prijatelj konkurisao za posao.
U početku nisam ni pomišljao na tako nešto, ali kako je vreme prolazilo, ta ideja mi se sve više vrzmala po glavi. Radoznalost mi nije dala mira, mogućnost da proputujem svetom me je sve više mamila, a finansijski faktor je bio poslednja kap u čaši. Iako sam mogao da nađem posao u struci, plata koju bih primao ne bi bila ni blizu one koju bih imao na brodu. Nakon nekog vremena, nisam više morao da tražim razloge da odem, već da ostanem .
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Otišao sam u agenciju "Neptun" iz Bačke Topole zato što su mi dva čoveka koje lično poznajem potvrdili da su dobili posao preko njih, a i bili su mi najbliži. Nakon prvog razgovora, stekao sam dobar utisak o čoveku koji vodi tu agenciju, pa je konačan izbor pao na njih.
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
I preliminarni i finalni trajali su po nekoliko minuta. Na prvom sam znao istog momenta, a na finalnom dva minuta nakon što se završio. Bio sam iznenađen koliko su kratko trajali, naročito finalni, koji je, čini mi se, trajao kraće.
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Raspitao sam se u agenciji, a čitao sam dosta o tome i ovde, na forumu. Na prvom mestu-gomilu donjeg veša i čarapa. Zatim dva para pantalona, dva para bermuda, nekoliko majica, dve lake jakne i naravno pribor za ličnu higijenu. Ni sam ne znam kako, ali zaboravio sam da spakujem par crnih cipela, a one su takođe obavezne.
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Sve je bilo organizovano od trenutka kad sam stigao na aerodrom. Nije bilo problema sa avionskim kartama (odmah sam dobio karte za sva tri leta), imao sam rezervisanu sobu u hotelu u Majamiju i autobus za odlazak na brod sutradan ujutro. Odmah po dolasku na brod imali smo sastanak sa maitre d’hotel, a kasnije više puta sa HR menadžerom tokom kojih su nas malo po malo upoznavali sa životom i radom na brodu. Takođe, svaki kruz smo imali sastanak sa assistant maitre d’, gde smo mogli da postavljamo pitanja i da eventualno popričamo s njim ako je postojao neki problem. Isto tako, uvek smo mogli da se obratimo supervizorima. Sve u svemu, vrlo sam zadovoljan organizacijom.
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Imam debele živce, ne nerviram se mnogo oko svega. Znao sam u šta se upuštam, pre toga sam već imao priliku da odsustvujem od kuće na duži period. Bio sam čvrsto odlucio da me ništa, osim neke ozbiljnije povrede ili bolesti, neće odvratiti. Naravno, od velike su pomoći bile kolege, uvek smo bodrili jedni druge. Kad god bi se neko od nas loše osećao ili imao neki problem, našao bi se neko da mu pomogne, ili bar sasluša. Na brodu je najbitnije da imate dobru ekipu ljudi sa kojima se družite, onda je sve lakše.
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Svakako, ali jako je teško napredovati dalje od buffet stewarda na prvom ugovoru. Za vreme mog boravka, više ljudi je dobilo unapređenja. Ima tu dosta nagađanja oko načina na koji se do unapređenja dolazi, ali moj utisak je da su ljudi unapređivani po zasluzi. Jedna devojka je stalno gunđala da je moguće napredovati samo ako se supervizorima pružaju “usluge“ određene prirode, a nedugo zatim dobila unapređenje. Naravno, svi smo je zezali zbog toga sledećih nekoliko dana. Nažalost, ima i obrnutih slučajeva; lično sam poznavao dvojicu momaka i jednu devojku koje su poslali kućama jer su pravili probleme ili se nisu uklopili. Iako sreća ponekad igra veliku ulogu, napredovanje (ili nazadovanje) ipak najviše zavisi od samog radnika.
Kompanija takođe pruža šansu radnicima koji žele da promene odsek u kome rade. Uz određene uslove, moguće je prebaciti se u na neki drugi posao. Jedna devojka iz Srbije je počela kao buffet steward, a kasnije postala junior assistant purser (oficirska pozicija), jedan momak je isto postao JAP, iako je pre toga radio kao ACAT, a još jedan buffet steward je prešao da radi kao kamerman. Takođe, upoznao sam dvojicu waitera iz Indije koji su počeli kao perači sudova.
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Na to pitanje je nemoguće dati precizan odgovor, osim možda „svakakvi“. Na brodu je bilo više od 40 nacionalnosti sa svih kontinenata. Posada je vrlo šarolika i nije moguće baš sa svima naći zajednički jezik, ali kompanija tu dosta pomaže. HR menadžer nas je drugog dana na brodu okupio i održao malo predavanje o važnosti međunacionalne tolerancije. Ja nisam ni sa kim imao problema zbog nacionalne ili rasne pripadnosti, to mi apsolutno nije bitno. Sukobi su, ako ih je bilo, iskrsavali sa pojedincima oko konkretnih stvari, ne iz bilo kakvih predrasuda.
Sad kad sam pročitao ovaj pasus, nekako mi izgleda negativno, ali nije sve tako crno. Upoznao sam mnogo ljudi sa kojima sam se odlično slagao i koji su mi ostali u veoma lepom sećanju. Meni je to ovo bio prvi put da duže vreme boravim u multinacionalnoj sredini, a pošto sam veoma radoznao, bilo je to za mene veoma zanimljivo iskustvo.
Uglavnom su ljubazni i jako im je drago kad vide da se trudite oko njih, naročito oni stariji. Čak i kad nismo bili u mogućnosti da im ispunimo zahtev, uglavnom nisu pravili problem kad bi videli da smo mi uložili maksimalan trud i bili ljubazni i nasmešeni sve vreme. Pred kraj ugovora mi se već pomalo smučilo da ljudima ponavljam jedno te isto (gde je bar, gde su mesta za pušenje, do kad radi bife restoran), ali šta da se radi, putnici su uvek novi i ne mogu da znaju.
Naravno, nije se ružičasto, ima među njima k****na koji žele sve i odmah, zakerala koja misle da pred njima svi moraju da se klanjaju samo zato što su platili kartu. Neki su jednostavno toliko matori da se jedva kreću, pa im je neophodna pomoć. Desilo mi se i to da se neki deda sapleo o ležaljku i prosuo se po palubi, razbivši pri tom nos. Krv pršti na sve strane, a ja pritrčavam sa maramicom punom leda nakon što sam telefonom pozvao doktora. Kad se sve završilo i nakon što sam ga otpratio do kabine, imao sam pritužbi od putnika, koji su sve to gledali, da im kasni piće koje su poručili... Došlo mi je da tog smrada pesnicom lupim po nosu, čisto da vidi kako je to. A bilo je i onih koji su pritrčali da pomognu, jedan me je čak pohvalio kod supervizora.
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Ne onoliko koliko sam želeo. Radno vreme mi nije dozvoljavalo čest izlazak, tj. moglo se izaći, ali na kratko. Jedino kad bih dobio „slobodan dan“ mogao sam da iziđem na nekoliko sati. Inače, slobodan dan je vrlo kreativan naziv, s obzirom da se tada radi samo tri sata manje nego obično. Ipak, dosta sam obišao i video.
Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Posao na kruzerima je prilika da se proputuje svet, upozna mnoštvo ljudi, provede neko vreme u multikulturalnoj sredini, a usput i nešto zaradi. Plata je veoma dobra (za naše uslove) i uvek se isplaćuje na vreme. Mesta koja sam obišao teško da bih imao priliku da vidim da nisam radio na kruzeru, a ne bih se susreo sa toliko ljudi iz raznih zemalja. Meni je to sve novo, pošto nisam pre toga imao prilike da putujem dalje od Balkana.
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Svakako. Ako ste mladi i zdravi, a željni promene, ili vam jednostavno treba posao, ovo je dobra prilika. Situacija na ovim prostorima nije ružičasta, naročito kad je u pitanju nalaženje posla, tako da ovo ne treba propustiti. Ne kažem da je posao na kruzeru za svakoga, ali može da posluži kao odskočna daska. Ja se ni trenutka nisam pokajao što sam otišao.
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Mislim da sam najvažnije stvari već pomenuo. Ako ima nekih pitanja, rado ću odgovoriti na njih.
Država: Srbija
Spol: M
Kompanija: Princess Cruises
Pozicija: Buffet Steward
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Prvi put sam za tu mogućnost saznao slučajno, od prijatelja čiji je prijatelj konkurisao za posao.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
U početku nisam ni pomišljao na tako nešto, ali kako je vreme prolazilo, ta ideja mi se sve više vrzmala po glavi. Radoznalost mi nije dala mira, mogućnost da proputujem svetom me je sve više mamila, a finansijski faktor je bio poslednja kap u čaši. Iako sam mogao da nađem posao u struci, plata koju bih primao ne bi bila ni blizu one koju bih imao na brodu. Nakon nekog vremena, nisam više morao da tražim razloge da odem, već da ostanem .
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Otišao sam u agenciju "Neptun" iz Bačke Topole zato što su mi dva čoveka koje lično poznajem potvrdili da su dobili posao preko njih, a i bili su mi najbliži. Nakon prvog razgovora, stekao sam dobar utisak o čoveku koji vodi tu agenciju, pa je konačan izbor pao na njih.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
I preliminarni i finalni trajali su po nekoliko minuta. Na prvom sam znao istog momenta, a na finalnom dva minuta nakon što se završio. Bio sam iznenađen koliko su kratko trajali, naročito finalni, koji je, čini mi se, trajao kraće.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Raspitao sam se u agenciji, a čitao sam dosta o tome i ovde, na forumu. Na prvom mestu-gomilu donjeg veša i čarapa. Zatim dva para pantalona, dva para bermuda, nekoliko majica, dve lake jakne i naravno pribor za ličnu higijenu. Ni sam ne znam kako, ali zaboravio sam da spakujem par crnih cipela, a one su takođe obavezne.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Sve je bilo organizovano od trenutka kad sam stigao na aerodrom. Nije bilo problema sa avionskim kartama (odmah sam dobio karte za sva tri leta), imao sam rezervisanu sobu u hotelu u Majamiju i autobus za odlazak na brod sutradan ujutro. Odmah po dolasku na brod imali smo sastanak sa maitre d’hotel, a kasnije više puta sa HR menadžerom tokom kojih su nas malo po malo upoznavali sa životom i radom na brodu. Takođe, svaki kruz smo imali sastanak sa assistant maitre d’, gde smo mogli da postavljamo pitanja i da eventualno popričamo s njim ako je postojao neki problem. Isto tako, uvek smo mogli da se obratimo supervizorima. Sve u svemu, vrlo sam zadovoljan organizacijom.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Imam debele živce, ne nerviram se mnogo oko svega. Znao sam u šta se upuštam, pre toga sam već imao priliku da odsustvujem od kuće na duži period. Bio sam čvrsto odlucio da me ništa, osim neke ozbiljnije povrede ili bolesti, neće odvratiti. Naravno, od velike su pomoći bile kolege, uvek smo bodrili jedni druge. Kad god bi se neko od nas loše osećao ili imao neki problem, našao bi se neko da mu pomogne, ili bar sasluša. Na brodu je najbitnije da imate dobru ekipu ljudi sa kojima se družite, onda je sve lakše.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Svakako, ali jako je teško napredovati dalje od buffet stewarda na prvom ugovoru. Za vreme mog boravka, više ljudi je dobilo unapređenja. Ima tu dosta nagađanja oko načina na koji se do unapređenja dolazi, ali moj utisak je da su ljudi unapređivani po zasluzi. Jedna devojka je stalno gunđala da je moguće napredovati samo ako se supervizorima pružaju “usluge“ određene prirode, a nedugo zatim dobila unapređenje. Naravno, svi smo je zezali zbog toga sledećih nekoliko dana. Nažalost, ima i obrnutih slučajeva; lično sam poznavao dvojicu momaka i jednu devojku koje su poslali kućama jer su pravili probleme ili se nisu uklopili. Iako sreća ponekad igra veliku ulogu, napredovanje (ili nazadovanje) ipak najviše zavisi od samog radnika.
Kompanija takođe pruža šansu radnicima koji žele da promene odsek u kome rade. Uz određene uslove, moguće je prebaciti se u na neki drugi posao. Jedna devojka iz Srbije je počela kao buffet steward, a kasnije postala junior assistant purser (oficirska pozicija), jedan momak je isto postao JAP, iako je pre toga radio kao ACAT, a još jedan buffet steward je prešao da radi kao kamerman. Takođe, upoznao sam dvojicu waitera iz Indije koji su počeli kao perači sudova.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Na to pitanje je nemoguće dati precizan odgovor, osim možda „svakakvi“. Na brodu je bilo više od 40 nacionalnosti sa svih kontinenata. Posada je vrlo šarolika i nije moguće baš sa svima naći zajednički jezik, ali kompanija tu dosta pomaže. HR menadžer nas je drugog dana na brodu okupio i održao malo predavanje o važnosti međunacionalne tolerancije. Ja nisam ni sa kim imao problema zbog nacionalne ili rasne pripadnosti, to mi apsolutno nije bitno. Sukobi su, ako ih je bilo, iskrsavali sa pojedincima oko konkretnih stvari, ne iz bilo kakvih predrasuda.
Sad kad sam pročitao ovaj pasus, nekako mi izgleda negativno, ali nije sve tako crno. Upoznao sam mnogo ljudi sa kojima sam se odlično slagao i koji su mi ostali u veoma lepom sećanju. Meni je to ovo bio prvi put da duže vreme boravim u multinacionalnoj sredini, a pošto sam veoma radoznao, bilo je to za mene veoma zanimljivo iskustvo.
- Kako biste opisali putnike?
Uglavnom su ljubazni i jako im je drago kad vide da se trudite oko njih, naročito oni stariji. Čak i kad nismo bili u mogućnosti da im ispunimo zahtev, uglavnom nisu pravili problem kad bi videli da smo mi uložili maksimalan trud i bili ljubazni i nasmešeni sve vreme. Pred kraj ugovora mi se već pomalo smučilo da ljudima ponavljam jedno te isto (gde je bar, gde su mesta za pušenje, do kad radi bife restoran), ali šta da se radi, putnici su uvek novi i ne mogu da znaju.
Naravno, nije se ružičasto, ima među njima k****na koji žele sve i odmah, zakerala koja misle da pred njima svi moraju da se klanjaju samo zato što su platili kartu. Neki su jednostavno toliko matori da se jedva kreću, pa im je neophodna pomoć. Desilo mi se i to da se neki deda sapleo o ležaljku i prosuo se po palubi, razbivši pri tom nos. Krv pršti na sve strane, a ja pritrčavam sa maramicom punom leda nakon što sam telefonom pozvao doktora. Kad se sve završilo i nakon što sam ga otpratio do kabine, imao sam pritužbi od putnika, koji su sve to gledali, da im kasni piće koje su poručili... Došlo mi je da tog smrada pesnicom lupim po nosu, čisto da vidi kako je to. A bilo je i onih koji su pritrčali da pomognu, jedan me je čak pohvalio kod supervizora.
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Ne onoliko koliko sam želeo. Radno vreme mi nije dozvoljavalo čest izlazak, tj. moglo se izaći, ali na kratko. Jedino kad bih dobio „slobodan dan“ mogao sam da iziđem na nekoliko sati. Inače, slobodan dan je vrlo kreativan naziv, s obzirom da se tada radi samo tri sata manje nego obično. Ipak, dosta sam obišao i video.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Posao na kruzerima je prilika da se proputuje svet, upozna mnoštvo ljudi, provede neko vreme u multikulturalnoj sredini, a usput i nešto zaradi. Plata je veoma dobra (za naše uslove) i uvek se isplaćuje na vreme. Mesta koja sam obišao teško da bih imao priliku da vidim da nisam radio na kruzeru, a ne bih se susreo sa toliko ljudi iz raznih zemalja. Meni je to sve novo, pošto nisam pre toga imao prilike da putujem dalje od Balkana.
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Svakako. Ako ste mladi i zdravi, a željni promene, ili vam jednostavno treba posao, ovo je dobra prilika. Situacija na ovim prostorima nije ružičasta, naročito kad je u pitanju nalaženje posla, tako da ovo ne treba propustiti. Ne kažem da je posao na kruzeru za svakoga, ali može da posluži kao odskočna daska. Ja se ni trenutka nisam pokajao što sam otišao.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Mislim da sam najvažnije stvari već pomenuo. Ako ima nekih pitanja, rado ću odgovoriti na njih.