Ahaaa... oni su ti i platu davali svih ovih meseci... A ja se samo oko karte pitao...
Hm... Iako je jasno da troškove lečenja i platu nisu pokrivali zato što su dobri, nego zato što su morali... na neki način je i to stvar koja ti ide u prilog - već su puno uložili u tebe. Već si ih dosta koštao. Nekako je suludo da te odbace i ignorišu. Na neki način si investicija, po nekoj logici bi trebalo da su kupili tvoju lojalnost.
O tebi sada odlučuje tamo neka osoba, ili dvoje-troje njih. Imam utisak da će odluka biti zasnovana na prethodnim iskustvima - šta su neki drugi radnici u sličnoj situaciji kao ti uradili u prošlosti, kako su se pokazali kada su bili primljeni nazad. Da li su bili razočaranje ili korisni za kompaniju.
Ovo je samo moje nagađanje. Ipak su kompanije ogromne, sa ogromnim obrtom novca i ogromnim obrtom ljudi. Pojedinačni sumnjivi slučajevi nisu vredni cimanja, uvek je tu stotine drugih da istog momenta popune upražnjeno mesto. Gomila volova ne samo da čeka, nego se i gura da bude upregnuto i zaore brazdu.
Uz malo sreće, osoba koja odlučuje o tebi će pomisliti - OK, već smo potrošili X k dolara na ovog lika, sad je fit for duty, ima da nam dođe ovde da propišti majčino mleko, da iscedimo svaki cent profita iz njega.
To je moje laičko razmišljanje, verovatno naivno i smešno...
Još jedna bitna stvar je da je sad završen period praznika - otprilike od polovine decembra do polovine januara svi ti ljudi koji tamo nešto odlučuju ne rade, a kad rade onda su zauzeti analizama prethodne i planiranjem naredne godine, tako da je ovaj period poznat po tome da gotovo nikakvih kadrovskih promena i nikakve komunikacije nema.
Po mom mišljenju od sutra (ponedeljak) je vreme za iščekivanje odgovora... ali i za akciju. Kakvu akciju? Pa... da sam na tvom mestu... i da mi se baš baš ali baš vraća na brod... ako bih imao neki direktan e-mail kontakt sa kompanijom, "šlihtao" bih se i u veoma optimističnom i cvrkutavom obraćanju rekao da želim da sam platim svoj put do broda. Ako to ne kupi tamo nekog ko o tebi odlučuje, ništa neće. A ako mi ne bi bilo baš baš ali baš toliko bitno, onda bih sedeo i čekao odgovor, neka kapitalisti odreše kesu ako im je stalo do moje kičme i mojih kostiju.