prema zakonima koji vrijede na našim prostorima, a pretpostavljam da je nešto slično i drugdje, sud uvažava isključivo snimljeni materijal za koji vaš sugovornik zna da postoji, dakle da zna da se vaš razgovor snima. to pravilo ne uključuje sustav tajnog praćenja policije koji traži državno odvjetništvo i odobrava istražni sudac. no u oba slučaja video i audio materijal ne uzima se kao dokaz, nego samo kao indikacija određenog djela... narodskim rječnikom rečeno: kao obična potvrda da imate pravo.
... i da, neovlašteno snimanje može biti kažnjivo djelo!