Korisničko ime: Sabina
Država: Hrvatska
Spol: Ž
Kompanija: Uniworld
Pozicija: Cabin Stewardes
- Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
O kruzerima sam čula mnogo, ali prekooceanskim, putem prijatelja, njihovih roditelja pomoraca, ali za riječne kruzere nisam čula do prošlog ljeta privatnim putem, preko mamine prijateljice.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Avanturistički sam tip, volim putovati, radila sam na otoku pored Dubrovnika kao hotelska domaćica, ali nisam dobivala plaću, pa mogu reci privukao me novac (redovita primanja), izazov da probam nešto novo i vidim kako ću se snaći
- Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Prijavila sam se putem agencije Riveradvice u Međimurju, mislim da je to jedina agencija koja zapošljava za kompaniju Uniworld i učinili su mi se pouzdani pošto su oba vlasnika radila za tu kompaniju. Nisam se razočarala, vrlo su susretljivi i voljni su pomoći i odgovoriti na sva “pametna i glupa” pitanja nas novih.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prijavila sam se za poziciju Senior cabin stewardess u kompaniji Uniworld, iz jednostavnog razloga, 3 godine radnog iskustva kao hotelska domaćica, te mnogo iskustva dok sam studirala kao sobarica u hotelima sa 5 zvjezdica u Opatiji, također i zbog izobrazbe, pošto sam dipl.oec.- hotelijer. Poziciju sam dobila kao i fiksni datum, ali zbog problema prilikom dobivanja vize nisam mogla otići na vrijeme na brod i zauzeti svoju poziciju, pa sam pristala otići i kao cabin stew.
- Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Interview nije trajao dugo, nekih desetak minuta, a saznala sam da sam prošla nakon nekoliko dana, ne sjećam se točno, ali bilo je rečeno kada ćemo dobiti rezultate interview-a.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Za osobu bez primanja mnogo, ali realno gledajući, provizija agencije za posredovanje u zapošljavanju iznosila je oko 1800 kuna, troškovi izrade vize oko 400 kuna, te putna karta do mjesta ukrcaja (ja sam dobro prošla, našla sam kartu za Basel za 30 eura vlakom)
- Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Kako često putujem inače, nisam ponijela mnogo stvari, iskreno mislila sam da neću imati mnogo vremena za izlaske i razgledavanja, kasnije sam požalila, jer sam imala vremena na pretek. Stvari za osobnu higijenu, neke preventivne lijekove, vitamine, uniforma (crne hlače, cipele), fen, ugl. Nisam ponijela mnogo stvari
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Prvih nekoliko dana osjećala sam se pomalo izgubljeno, ali iznenađujuće dobro, bila sam pozitivna, nisam očekivala mnogo susretljivosti i suosjećanja, ali su mi ostali kolege pozitivno pristupili i uputili me u neke osnove.
Imala sam također sreće što sam srela Sanju iz Bosne (Cabin stew) I Damira (maser) I drugog Damira (bartender koji je iz istog mjesta kao i ja), puka sreća. Prvi dojam i prvih nekoliko dana bili su pomalo teški, ali pozitivni.
- Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Kompanija kao takva pomogla mi je i dobro me uputila gdje moram doći i kako, a na brodu su me dočekali u redu, pokazali su mi kamo ću i kako ću, ništa pretjerano, ali dovoljno za prvi dan, čekala sam svoju kabinu u crew messu, gdje su me svi srdaćno pozdravili i popričali sa mnom neke osnovne stvari.Hotel menager mi je poželio dobrodošlicu i to je ukratko to koliko se sjećam.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Na ovo pitanje iskreno ne znam kako bi odgovorila, i da i ne. Naš housekeeper je bio na odmoru, te ga je zamijenila senior cabin stew koja se, po mom mišljenju, i nije baš najbolje snašla u toj ulozi i još uvijek stojim kod tog mišljenja, što sam duže s njom radila. Uputili su oni mene u posao, ali nitko mi nije pokazao gdje šta stoji, kako treba raditi na dan odlaska i dolaska putnika, kakav je set up i takve stvari, što je recimo jako bitno, s druge strane napunili su mi glavu drugi dan kako rade mašine za robu koji programi za što, previše informacija, nebitnih. Kasnije, kada sam prokužila u čemu je kvaka, ništa nije bio problem.
- Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Jednostavno sam se pomirila s time, to je factor na koji ne možeš utjecati i moraš znati iskoristiti to najbolje što znaš, meni je bilo dobro, ja sam stalno koristila priliku izaći van, popodne ili navečer, ako ništa drugo barem izaći i popiti kavu, da se malo makneš, a kada to nije bilo moguće, družila sam se s kolegama na sun decku. Nema se baš mnogo opcija, pošto nam ništa nije dozvoljeno.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Jesam, zarada je za posao koji sam obavljala puno bolja nego u Hrvatskoj, stvar je do osobe kako će raspolagati tim novcem, trošiti ili štediti, ja nisam šparna osoba i uspjela sam nešto zašparati, ali nije mi bio cilj doći doma s ne znam koliko novaca, nego pokriti dugove i imati za neke osnovne stvari.
- Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Naravno da postoji, to je stvar koja mi se najviše sviđa na brodu, cijeni se rad i trud i daju ti mogućnost napredovanja, ali na jedan vrlo suptilan način, ti u principu ne znaš na čemu si, ne hvali te se, ali ni ne kudi previše, na kraju ti kažu što misle o tvom radu. Meni su u sred sezone ponudili promaknuće, nakon 3 mjeseca rada, ali sam ga odbila, jer sam trebala promijeniti brod, ali meni je već mnogo značilo što su me ostavili na tom brodu jer su bili zadovoljni mojim radom, pošto sam bila zaposlena kao relief cabin stewardess, zbog već prije navedenih razloga.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Nema društvenog života na brodu, naše svakodnevno druženje uz cugu ne bi nazvala društvenim životom, to je kraćenje vremena, s nekima na silu jer nemaš kamo pobjeći. Moram istaći da je to bilo specifično za naš brod, po pričama drugih.
- Opišite vrstu ljudi koja je sa vama radila na brodu.
Veliko izenađenje mi je to bilo, većina ljudi je bila starija od mene, čak sam jedno vrijeme bila i najmlađa, ljudi sa nesređenim životima, potraga za novcem, neshvaćeni, nedruštveni, ali i ljudi za zabavu i provod. Svakavih ima, žene su mi se najmanje svidjele i najlošije sam se s njima slagala, sa svojim kolegicama. Na mom brodu dominantne nacionalnosti su bile Rumunji, Bugari, Mađari. Po mentalitetu bi rekla da su nam Bugari najsličniji po onome šta sam vidjela. U svakom slučaju prag tolerancije ti se povečava do nerazumnih granica, sigurna sam da sam na kopnu 90% posto ljudi ne bi niti pogledala, a kamoli se s njima družila.
- Kako biste opisali putnike?
Amerikanci, šta više treba reči, glupasti, neuki, stari, troše svoja životna osiguranja i čekaju umrijeti, najkraće rečeno. Ima dragih i finih, ponekad bogatih, ali većinom gore navedeno.
- Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Posjetila sam skoro sve destinacije gdje smo stali, izuzev nekih gdje smo bili daleko od grada, ali to je zbog lijenosti. Imala sam vremena sve obići i to me posebno veselilo.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Svakako, Passau mi je jedan od najdražih gradova na ruti Amsterdam – Budimpešta, a Cochem i Koblenz na ruti Amsterdam - Basel
- Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Svakako jedno pozitivno iskustvo, iskušaš svoju toleranciju na različitost, pomanjkanje privatnosti i društvenog života, organizacija rada, ali za odjel HK je zavidno dobra, naučila sam puno o tom poslu, o radu s ljudima i rješavanju problema. Naučiš živjeti drugačije, stekneš nova poznanstva, ako ti se posreći možda i pokojeg prijatelja- što je jako teško, jer većina ljudi tamo ne mari jedan za drugog.
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Pomanjakanje privatnosti, društvenog života, ponekad nedovoljno motiviranosti i informacija o radu i pravilima, previše tračeva i zadiranja u tuđe živote, što se odmah ne vidi, ali čuje se kasnije. Prevelika fluktuacija ljudi, mnogo zabrana, a malo mogućnosti za osoblje.
- Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Preporučila bi svakome koji nema obaveza kući ili prema nekome, koji je voljan raditi i poštivati rad i kolege, ali svakako ne osobama koje nisu naučile raditi, nažalost ima ih mnogo.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Savjetujem svakako svima da se oboružaju strpljenjem i visokom tolerancijom, to su dvije stvari koje su ti najpotrebnije tamo, ne nadajte se prijateljstvima i očekujte dvoličnost.
- Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Važno ili nevažno, moramo biti svi svjesni da smo mi njima jeftina radna snaga i da nas na taj način gledaju, toga svi trebamo biti svjesni, tako nas gledaju i tako se prema nama odnose, radite svoj posao, ne zamarajte se drugima, možda je to najbolje da se ljudima kaže, ja sam možda tu pogriješila, jer znam sve te poslove što se rade, radila sam i u kuhinji i kao konobar dok sam se školovala i mnoge stvari su mi smetale. Pokušajte se istaknuti radom, a ne jezikom.
