evo da se javim da sam ziv zdrav i u Miamiu,

nakon 4 mjeseca na brodu i puno zanimljivih trenutaka mogu reci
nauciti nesto o ziv
Da

nijedan fakultet Vas ne moze skolovati kao ovo. Nigdje necete odrsati, vidjeti i nauciti nesto o zivotu kao ovdi.

toliko ljudi, toliko situacija, zivciranja ali i divnoh trenutaka...

neprocjenjivo

tesko je daleko od toga, ali ko je rekao da ce biti lako.

upamtite

ako je danas tesko, sutra je novi dan i sami ga cinimo da nam bude kako zelimo. sutra moze samo biti bolje

ok, ovo ce sad zvucat ocajno....

ali bez ideje sam....

ima ko da posudi ista novaca? vratim kad dodbijem prve pare

Dakle, iz privatnih razloga svoje ime necu spominjati, nego ću se eto zvati comewithme...

Pitanje koje zelim postaviti nije tako lako jer me uzasno toliko toga veze za ovu zemlju i za neke ljude, medjutim...

Kao konobar radim od svoje 13 - e godine, dakle vec 7 godina i imam velikoga iskustva u konobariji. Život me nikada nije mazio, tako da sam ostao bez najboljih prijatelja, zarucnice i još nekolicine toga s nekih 18 godina. U zadnje dvije godine se borim kao manijak u ovome vrtlogu zivota.

Sa 18 godina sam otisao iz rodnoga grada i ostavio sve iza sebe da krenem ispočetka. Danas sam pred upisom u drugu godinu fakulteta, ali bez izgledne buducnosti.

Zadnjih par dana me strasno muci nedoumica da li da se prijavim za rad na kruzeru.

U cemu je problem? U džepu imam 3000 kuna i mogucnost da steknem još neki kapital za brod koji ce mi trebati. Medjutim imam vremena do 29.9 da odlucim jer do onda moram uplatiti ratu školarine na fakultet.

Sada da nastavim, meni kao meni nije do tog fakulteta jer sam ga upisao da imam neku zanimaciju i neku odskocnu dasku u novome gradu da stvorim nove prijatelje i krenem u novi zivot. Na brod sam mislio ici tek nakon zavrsetka fakulteta....

Medjutim zbog svoje proslosti (koja je bila jako burna) neki ljudi kojima sam od prvoga dana ovdje vjerovao su me tako reci izbacili iz zivota i sada sam sam.

Naisao sam ovo ljeto na jednu osobu za koju mislim da bi se valjalo boriti i koja bi stvarno prihvatila me kakvog jesam, ali opet nisam pametan sto da cinim.

Da li da lutam cijeli zivot po kruzerima, ili OPET se trudim i mozda opet ponovo razočaram i ostanem sam.

Znam da mozda nije neki veliki problem naspram drugima u zivotu, ali moram reci da mi uistinu nije lako...nadam se da cete me razumijeti i da cu dobiti pametni savjet sto uciniti.

Iskrena hvala