Sretno, draga! Brzo se javi! 

Bitno da si zadovoljan. Pozdrav i tebi! 

Lufthansin bolonjez nije bolji od maminog, ali moze proci. A sjecam se da je bio film Les Miserables, i jos neka mala hrpica "novijih", sad se nesto ne sjecam, i glazbe kao nesto malo po mom misljenju.

I da - dobrodosao kuci, Prince! 

Ma nije stvar u tome, nisam zaspala, nego bila vani, Costa Rica pa di necu izaci. Imali pola sata shuttle busom do grada, i jos odem sat i deset minuta prije na taj bus, i onda on fino ne dodje, nego samo pola sata ranije i of skroz - potpis u knjigu kasnjenja i jezikova juha. 

Mirem, jedva cekam tvoj report!!! 

Ode i moja Mirem! Sretno! 

Nakon skoro mjesec dana da I ja svoje dozivljaje I vidjenje ovog posla podijelim s vama.
Prvi kruz trajao je 18 dana, bila sam trainee, big sister stewardess mi je predivna djevojka iz Litve, sve sto mi je trebalo pomoci I van posla ona je pomogla.
Taj kruz imale smo samo sest soba s pocetka, a onda jos cetiri negdje od sredine kruza, vremena je bilo napretek za nauciti proper way of doing things, a onda and the other way of doing things.
Bilo je fenomenalno, niti jedan room service nismo imale, gosti su bili mirni I fini, zavrsavale smo rano I stizale se odmoriti I jos lutati po Aljasci, Kanadi…
Ali onda je dosao kruz od sedam dana pakla.
Tu smo svi iskijali, kicmu su nam uzeli. Mene su trainee bacali iz sekcije u sekciju nekoliko dana, jer nam je dosta posade bilo bolesno, a par puta sam se zatekla da vise ne znam jesam li na osmici, sedmici, devetki, port ili starboard. Jutrom me posalju na sedmicu, prebace u toku dopodneva u drugu sekciju, a navecer sam u trecoj.
Uglavnom, ne moram ni pricati da nam je embarkation u LA-u bio koma, dok smo sredili sve to proslo je vreeemena. Neka je to iza nas, hvala Bogu.
Od LA imam svoju sekciju, do preksutra su mi to 4 sobe, a onda dolazi jos 7 u Calderi. Bit ce zanimljivo, vec vidim, pa sve do New Yorka.
Radni dan krece u 06.45 ako je port day, ako je embarkation u 07.00, a ako je sea day u 07.15, a zavrsava u 14.00.
Popodnevna smjena krece u 18.15 I do 22.00.
Ako zavrsis ranije mozes sign off, naravno, osim ako nisi pantry watch, sto znaci da moras odraditi smjenu u svom koridoru I pantryju do kraja.
A jos ima I A watch I B watch, nekoliko puta po kruzu dodatna dva sata rada. Posao je naporan, naravno, ali nista drugo nisam ni ocekivala.
Ono sto mi se svidja su portovi, izadjem kad god stignem, makar na sat vremena da napunim baterije, a svaki port mi se svidio vise od prethodnog.
Drustvo na brodu je ok, standardno, ima nas svakakvih, a najvise sam sa Dee, cimerice smo, ali tu su I cure iz Litve, draga mi kolegica iz Srbije I tak. Ide nekako.  
Je li ovo ono sto sam ocekivala?
Je, tako nekako, sto se posla tice, jedino nisam mogla zamisliti si taj brodski zivot jer dosad nisam tako sta probala, ali zasad mi je sve ok, a hrana mi je super.
Nemam pojma sta se ljudi tako zale, ima svega finoga. Ima li umora? Ima. Boli kicma? Boli. Ali sve to zasad sljaka, tek je prvi mjesec otkako sam otisla.
Eh, da, nisam rekla, jurim pa pisem zbrda-zdola, sve nesto naopako, po sjecanju.
Nisam se puno gubila po brodu, u jednom danu smo savladale gdje do officea, kako do kabine, crew bara i crew messa, samo mi je bio problem maleni kad sam trebala desifrirati aft i forward.
Uglavnom, svi su bili od velike pomoci, prvih dana izgledas izgubljen u vremenu i prostoru, ljudi su nas doslovce pitali je l’ trebamo pomoc i slicno.
Nasih ljudi ima dosta, malo malo pa skuzim nekog novog, cak nam je i vice captain nas.
Eto, ljudi, toliko od mene, idem sada pod tus, malo nuna-nina, pa u lov na dupine.
Salim se, lijepi su mi jako, vidjela sam ih danas s broda gdje skacu i igraju se pa mi zivot odmah miliji. Svima pozdrav s oceana!