Hey all!

Vidim svi nešto pišu da idu jer nemaju posla ili ga nemogu naći. Kod mene je situacija obrnuta.

Ja imam posao, dapače siguran. U državnoj firmi - zdravstvu. Plaća mi je oko 5,200 kn mjesečno i radi se od 7-3, fizički ništa jer je administracija.

I što sad...

Idem na razgovor u Budimpešti. Sutra krećem. Strah me.. i to zato ako dobijem posao, odlazim iz sigurnosti u rizik. Znam kako je raditi na brodu jer sam radila 5 godina u Food and Beverage. Plaća 2,600 za posao hostese u restoranu. Sad tog posla više nema, ukinuli ga.

Odlučila sam se za shop jer ipak se ne radi tako puno pa da ne dobijem slom živaca nakon ovog zatupljujućeg posla.
Naravno da se radi ali opet nije usporedivo kao s F&B dept.

Uglavnom, idem probati za intervju jer iako mi je tu sigurnost i plaća dobra, nemam mogućnosti napredovati, putovati, uštedjeti.

Uglavnom jedino čega me strah da se neću snaći nakon toliko godina što sam provela na kopnu (5 godina) i ovog uljuškanog osjećaja sigurnosti.

Na prekretnici sam gdje mi je 31 godina i recimo zadnji vlak za promjenu. U Hrvatskoj nema šanse da nađem posao ako ovaj na brodu ne ispadne tako dobar.

Puno nedoumica ali idem hrabro naprijed jer ako nema rizika nema ni rezultata.

Sretno svima!  :-))))'