Show Posts

This section allows you to view all posts made by this member. Note that you can only see posts made in areas you currently have access to.


Messages - Miss_Glamorazzi

Pages: [1]
1
I’m baaack… I tako se ja vratih sa prvog ugovora. Bilo je divno I jedva cekam da se vratim, ali da pocnem od pocetka…  :D

Ubrzo nakon mog prvog post-a sam dobila LOE, I svoj datum… Sledi jurcanje po Beogradu za vizu, medical, vakcine… Ali to je druga, ne tako lepa, prica. I zvanicno zaplovila mesec dana nakon intervjua.

Vrlo je cudno secati se svega sa ove distance. Smejem se sama sebi koliko sam bila pogubljena. Trebalo mi je nedelju dana da upamtim gde mi je soba, cimerka katastrofa, i jos me svi popreko gledaju zbog dve reci koje mi pisu na name tag-u : junior waiter, a prvi ugovor. A ja protiv svega toga osmehom. Lagala bih kad bih rekla da je lako, da nema stresa, da nema suza...ali, toga ima gde god da radis. Malo po malo, pocela sam da se snalazim po brodu, da upoznajem fine ljude, da, ustvari, shvatam posao. Pred kraj ugovora sam se osecala kao kod kuce. Tako da, dragi moji, mogu slobodno da kazem da sam sada home sick.  :money:

Dve, tri stvari koje bih htela da izdvojim... Ja sam izuzetno pozitivna osoba i mislim da je to vrlo vazno. Ali svakome dodje zuta minuta. Moja se desila za Badnje vece. Neko vas iznervira, pa jos neko, pa vam nedostaje porodica, prijatelji i...puknete. I tako sam ja preplakala celo Badnje vece, negde izmedju Bahama i Meksika, veze u prekidu, ne mogu da pozovem svoje... Uzas. To mi je bio  najgori dan za svih  sest meseci. Ali, uz prijatelje, ili bolje reci „prijatelje na odredjeno“ se sve preprodi.  :uzdravlje:

Prijatelje na brodu nemate. Upamtite to. Vrlo je retko da se neko druzi I da to potraje.  Upoznacete divne ljude, ostacete u kontaktu s njima, mozda se cak zadesite ponovo na istom brodu ali to je to. I to nije nista pogresno. Jedan od razloga je taj sto vi niste vi na brodu. Prosto je neodoljivo da se u ovom novom, nepoznatom okruzenju predstavite na skroz drugaciji nacin. Drugi razlog je, brod je dzungla. Svako se bori za sebe, za svoje unapredjenje i dosta ljudi je spremno na sve za te ciljeve. Plus, zaboravite na to da je vas zivot samo vas. Na brodu se sve zna, i vrlo socno prepricava. Razonoda tokom dugih sea day-eva.  :tuctuc:

Shit rolls down the hill. Vi ste samo majusni deo kompanije. Zamenljivi, na dnu lanca ishrane. Tako da, moracete da slusate i ponavljate „Yes, ser“  waiter-u, supervizoru, head waiter-u, maiter d’hotel, maestru, itd...  Big ego is not alowed.

Osmeh, osmeh I samo osmeh… Kakav crni engleski… Mozes da budes profesor, ako se ne smeskas I ako nisi prijatan, ne vredi ti nista.
Eto to su neke stvari koje su mi prve pale na pamet.  Uglavnom, nista vas ne moze pripremiti na brodski zivot. Morate proci taj prvi sok, to vatreno krstenje sami.

Evo ja odmaram kuci I ne mogu da docekam drugi ugovor. Za sada mi stoji da idem na Regal Princess ali obzirom da sam poslala mejl da mogu i pre tog datuma, Bog zna gde cu zavrsiti. I to je, ustvari, ono sto mi se svidja, avantura, brzina zivota, destinacije... The world is your oyster… E ako ne volite "oysters", onda izguglajte drugi posao , jer se na ovom necete snaci…  :google!:

2
 :run: :wave: Da izbegnemo ovu "najhladniju zimu u poslednjih 100 godina".  :deda:

4
Mozda, mozda...  :wave: Drago mi je zbog tebe.  :money: :yeah:

5
Hvala na savetima, uvek su dobrodosli.  :wave: Ali imali smo tu srecu da nas je obucavala vrlo kompetentna osoba. I svoje znanje, i verbalno i prakticno, smo morali da pokazemo pred Italijanima u toku ne tako kratkog intervjua. Ipak mislim da ne bi pustili bilo koga.  :giggle:
Mavkooo, onda mora da se znamo...  :hmm: :pop:

6
Svako ima pravo na svoje misljenje, jelte?!  :airquotes:
E sad, da li je u pravu to je vec druga stvar...  -()-
https://www.youtube.com/watch?v=y6Sxv-sUYtM

8
Bas ti hvala.  :-))))'
Nadam se da ce biti od koristi pridoslicama  :wave:

10
Uvek sam smatrala da Srbija nije mesto za mene.
Avanturisticki duh, glad za novim gradovima i novim iskustvima sputavala je samo finansijska situacija u nasoj divnoj a opet okrutnoj prema mladima Srbiji.
Kao mala sam mastala da cu obici ceo svet kao arheolog ili kao Poaro. Kako je vreme prolazilo tako se i sve oko mene a i ja menjalo. Sve. Sve osim mog sna.
Zivela sam u Cirihu sedam meseci i mislila sam da ce to biti moj novi dom, ali ispostavilo se da je samo usputna stanica. Razocarana I sa snom koji polako bledi u mojoj glavi vratila sam se kuci.
Proslo je mesec dana ravnodusnosti I  pomirenja sa sudbinom  da ipak nisam od onih koje ceka nesto fascinantno odmah iza ugla.
Spavanje do podne, besciljno gledanje u lap-top do 3 ujutru, a onda… Kraj jula, kasno u noc (ili rano ujutru) stize mi zahtev na facebook-u. Decko iz mog grada, poznanik.
Prihvatam, ulazim u slike I vidim nesto . U prvom mahu mi nije jasno sta je to iza njega. Neka velika zgrada? Hotel pored vode? Sta je to Princess?
A onda mi postaje jasno i moj san se polako budi u meni.
Stidljivo ali sve jace bubnji u glavi: cruise, cruise, cruise…
Tu noc sam poslala svoj CV na tri e-mail adrese agencija koje preporucuje tamo neki forum. Kasnije, taj forum ce mi postati najbolji savetnik i drug.  :uzdravlje:
Spavanje sutradan do 12h, naravno. Ne pada mi na pamet da proverim mejl, jer, come on, nisam ja te srece. Medjutim, nesto mi ne da mira.
Uzimam telefon, ulazim na mejl, refresh, refresh, one new mail. Hmm, sta je ovo? Safe cruise, javite nam se radi ugovaranja sastanka u agenciji. Whaaaaat?! Ali, nemoguce. Nije proslo ni 12 sati…
Zovem I drhtavim glasom se predstavljam. Odgovara mi prijatan glas sa druge strane. Sve se tako brzo zavrsilo. Radno iskustvo, provera engleskog, zakazan intervju u agenciji za nekoliko dana.
Stojim na raskrsnici u bloku 30. Skockana i sa CV-ijem u rukama cekam zeleno. Zeleno za bolji zivot, zeleno za okean, zeleno za svet.
Prelazim ulicu, krecem uz stepenice i buuup. Pa, da. Naravno da cu da padnem. Ono „break a leg“ je u mom slucaju bilo skoro pa bukvalno.
Razgovor je bio opusten  i na kraju su mi predlozili „Buffet stewardess“. Predlozili su da idem na obuku, jer nikada nisam radila sa hranom.
Iskreno, bila sam malo skepticna po tom pitanju. Cena za dva dana obuke tj. 2 puta po 4 sata je za mene bila skupa. Misljenje mi se okrenulo za 180 stepeni posle obuke.
Vredelo je i te kako. Na sve to, zena koja nam je drzala obuku me je odusevila u vise pogleda. Veteran posla, pozitivna i uvek nasmejana, vrlo strpljiva sa nama.  :clapping:

Ceka se glavni intervju… Nismo imali preliminarni. Rece Emilija da imamo srece. Stize mejl sa detaljima treninga I finalnog intervjua. A onda se sve ubrzava.
Slabo se secam tih cetiri dana u Beogradu. Nesanica, trema I prevelike kolicine kofeina I informacija su ucinile svoje.
Medjutim, savrseno se secam trenutka pre ulaska kod Italijana, vodke koja mi klizi niz grlo I “magicnog” nestanka treme. Bez lazne skromnosti, razvalila sam na intervjuu.  :yeah:
Veeelikiii plus mi je fluet znanje engleskog, i da se pohvalim: 99% na Marlins testu.

Rekose nezvanicni rezultati za dan, dva. Kuci sedim u neizvesnosti, i cekam. Mejl stize i jedino sto vidim je CESTITAMO.
Vriska, skakanje po kuci, a onda detaljno citanje mejla gde me ceka jos jedan sok. Ocigledno sam se Italijanima svidela jer su mi podigli poziciju na Junior Waiter. A onda krecu suze.
 Mozda ce mi se neko smejati zbog toga ali taj osecaj… Uspeti nesto sam, svojim znanjem I svojim osmehom…neprocenjivo.
Bez malverzacija, bez “imam tetku, ona ce da me zaposli”, bez “1000evra I dobijes radno mesto”! Svojom zaslugom!!! :yahoo:

Nemam jos ni  LOE, ni datum ukrcaja…nista. Ali htela sam da podelim sa ljudima moje iskustvo oko cele price oko prijavljivanja, glavnog intervjua, itd …
Nadam se da ce biti prilike da podelim I iskustva sa broda, I zato STAY TUNED.  :plovim:

Pages: [1]