Sve se nastavilo nekim normalnim tokom,sve je bilo u redu,radila sam i dalje na open decku.Poslednji dan Evropskog kruza bio je Lisabon,i izasli smo svi napolje. U samom centru grada,prilazili su neki momci i nudili nam da kupimo drogu,u sred grada.Nismo mogli da verujemo...Seli smo u jedan restoran ,a tu su bili i putnici pa smo s njima proveli pauzu . Odmah posle Portugala,krenuli smo za Ameriku.Sedam dana smo putovali preko okeana.Bilo je nevreme cesto,brod se dosta ljuljao ,pa se mngi nisu osecali dobro.A cesto je bila i jaka kisa. Nije bilo puno putnika,i kruz je bio dosta jeftin ,pa nismo bas mnogo ni prodavali pice .Ali svako vece se sat pomerao unazad,pa smo imali sat vremena vise za spavanje .Jedan dan,onaj supervizor Rumun ,pozvao me je da dodjem uvece s njim u crew bar.Rekla sam mu da ne mogu i da imam druge planove,a on je insistirao i rekao je da ce biti tamo i da me ceka,i otisao je.Naravno da nisam otisla,a on je sutradan rekao kako me je cekao i narucio i meni pice,pa je popio i moje i svoje pice,pa se napio i sad je mamuran ,i boli ga glava,jadan on .Lepo sam mu rekla da necu da dodjem. Jedno vece otisla sam na zurku,moj decko je bio umoran i nije isao,ai mi je rekao da ja odem,znao je da cu da budem sa nasim zajednickim prijateljima .A bio je tu jedan decko,isto iz Srbije,uvek je tako prilazio gde god me vidi da prica samnom,ali ne kao i ostali,videla sam ja da tu ima ipak nesto vise .Ali bio je vec neko vreme u vezi sa mojom koleginicom.iz Juzne Amerike,pa sam mislila da se skrasio.A ona se bas zaljubila u njega .I to vece pozvao me je posle zurke u njegovu kabinu,i rekao je da ce doci i njegova devojka,pa da posle odemo s njom kod njenih prijatelja u jednu kabinu gde oni prave zurku .Rekoh ajde,sto da ne .Medjutim otisli smo ali nje nije bilo,on je rekao kao da je malo sacekamo .Pricali smo o brodu ,o ljudima,i onda je poceo da prica kako dobro izgledam,od kad idem u teretanu ,itd itd.Poceo je da mi prica kakve su devojke na brodu,i sta je sve radio sa nekim devojkama ,u svojoj kabini ,kao i njegov cimer.On je sve to pravdao ,kao da je to brod i nestvaran zivot,i da se na kraju svi vrate kucama,i vise nikada ne sretnu ,pa kao da se nista nije ni desilo.Rekla sam mu da je to meni grozno,i kao da je krenuo da me poljubi,nagao se prema meni ,i odgurnula sa ga.Onda je kao pozvao devojku da joj javi da cemo doci pravo u tu kabinu na zurku ,ali ja sam samo besno otisla u svoju kabinu.Nisam mogla nista da joj kazem,nije moje da joj kazem kakav je on,a mozda mi ne bi ni verovala.