Evo da pokrenemo i ovu temu.
Svaciji put od apliciranja do dobijanja posla i odlaska na brod je zanimljiv na svoj nacin tako i ova moja balada ima svojih zapleta i raspleta.
Pa da pocnemo.
Sve je pocelo prosle godine (2012.) krajem avgusta kada sam poslao prvi put svoj CV agenciji Safe Cruise iz Beograda.
Napomenucu samo da sam pre njih imao par razgovora i sa drugim agencijama ali je sve ostalo na "obavesticemo Vas o terminu obavljanja finalnog intervjua" ... to "obavesticemo Vas" je trajalo nekih 4 meseca kada sam i odlucio da ponovo apliciram ali ovaj put u jedinu preostalu agenciju iz Srbije.
Ljudi iz Safe-a su me jako brzo kontaktirali i vec nakon par dana od apliciranja sam odradio i prva dva preliminarna intervjua u kojima su mi proveravali radno iskustvo i znanje stranog jezika.
Posle tih razgovora, Septembar je vec bio u toku, sam obavesten o odrzavanju treninga u trajanju od nedelju dana.
Za vreme trajanja treninga smo imali pismeni i usmeni test kod psihologa a poslednji dan treninga smo imali i test u kom smo popunjavali upitnik vezan za sve ono sto nam je tih nedelju dana receno. Inace, prvi dan treninga smo imali jos jedan preliminarni intervju sa gospodinom iz Madjarske i svrha tog razgovora je bila poslednja provera pred finalni intervju.
Nekoliko ljudi je otpalo zbog manjka radnog iskustva ili slabog znanja jezika tako da su morali da cekaju sledeci termin odrzavanja finalnog.
Takodje, putem mail-a smo dobili i potrebnu skriptu iz koje smo ucili za taj mali test po zavrsetku treninga tj obuke.
Sto se tice pursera, bilo nas je troje, pustili su nam kratak film u trajanju od 15tak minuta u kome je bio objasnjen sistem rada na brodu.
Kada smo sve to lepo odradili dosao je i trenutak istine ili ti finalni intervju sa gospodom iz Italije iz Napulja.
Mojoj sreci nije bilo kraja kada sam to saznao jer je moj drugi strani jezik bio Italijanski (koji je na pocetnickom nivou) tako da mi je to jedina i najveca briga bila.
Razgovor sa gospodinom Lukom je trajao 10 minuta i pitanja sa tog razgovora sam vec ranije napisao tako da svi buduci purseri mogu da vide sta ih otprilike ocekuje.
Ne znam iz kog razloga smo pricali samo na engleskom jeziku posto su ostale dve devojke, koje su takodje aplicirale za JAP, pitali po jedno pitanje ali na Spanskom.
Jos pre odrzavanja finalnog receno nam je da staff pozicije cekaju od 4 do 8 sedmica na rezultate finalnog tako da sam bio spreman za dugo iscekivanje i nerviranje.
Inace, sam razgovor je protekao jako prijatno. Imao sam nervozu, po mom misljenju neprimetnu, jedino kada je listajuci moje papire Luka dosao do dela gde su ispisani strani jezici koje govorim.
Sama trema je naravno uvek prisutna i to je normalno ali sam vec posle prvog minuta zaboravio na sve osim, jelte, na italijanski
to mi se nekako stalno provlacilo kroz glavu.
Elem da ne duzim i ne smaram.
Razgovor je prosao kompletno na engleskom i nisam imao nikakvih dodatnih pitanja za njih jer sam sve vec od ranije znao zahvaljujuci agenciji i forumu.
E a onda krece mali zaplet
Posle prvih mesec dana cekanja sam dobio mail da su poceli da pristizu rezultati ali da za mene jos uvek nista nije stiglo.
Ok, bio sam uznemiren taj dan ali sam se smirio i nastavio da razmisljam pozitivno. Po isteku drugog meseca odnosno osme sedmice, sam pozvao agenciju i saznao da jos uvek nista nije stiglo za mene i da sam trenutno ostao jedini od pursera koji ceka rezultate zajedno sa jos jednim ili dva fotografa. U medjuvremenu, kada je stigao prvi kontigent informacija ove dve devojke su mi se javile i rekle da nisu prosle i to je takodje izazvalo dodatnu nervozu. Ali nisam se dao razocarati vec sam nastavio da razmisljam pozitivno.
Prolazili su dani, nedelje, meseci ali nista nisam dobijao od agencije.
Negde nakon tri meseca sam ponovo pozvao agenciju i dobio istu informaciju s tim sto su mi tada rekli da sam ja jedini koji ceka iz te Oktobarske grupe i da su slali mail head office-u da provere sta se desava sa mnom ali jos uvek nisu dobili nikakav odgovor. Znao sam da jos jedan momak (filip035) ceka takodje informacije ali je aplicirao preko druge agencije tako da smo se cesto culi i zapitkivali ima li kakvih novosti. Posto sam se konsultovao sa vama clanovima foruma u jednoj temi gde sam pitao za vase misljenje po pitanju toliko dugog cekanja, odlucio sam da licno pisem kompaniji tj head office-u.
Razmisljao sam par dana i na kraju prelomio jer zaista vise nisam mogao da izdrzim pritisak a i u tom momentu nisam imao sta da izgubim. Bio sam u situaciji ili dobijam posao ili ne.
Poslao sam mail i posle dva dana dobio jako ljubazan odgovor u kom mi se izvinjavaju zbog toliko dugog cekanja i u kom mi kazu da ce u narednih par dana obavestiti moju agenciju sta se desava sa mnom.
I zaista je tako i bilo jer sam vec posle 3 ili 4 dana dobio konacno rezultate finalnog.
Da podsetim jos jednom, finalni intervju sam imao 25.10.2012. godine a 13.03.2013. dobijam telefonski poziv od agencije u kojem mi javljaju da sam dobio posao tj da sam approved i da cu dobiti LOE za nekih nedelju do dve dana. Ne treba reci koliko mi je laknulo tada.
LOE je stigao za 10 dana i ja sam ga od agencije do kuce otvorio i procitao minimum 15 puta.
Zbog manjka novcanih sredstava sam vizu i lekarski odradio nedelju ili dve po dobijanju garantnog pisma sto ce se ispostaviti kao greska jer sam vec posle par dana po dobijanju LOE dobio novi poziv gde su me obavestili da postoji termin za hitan ukrcaj.
Obzirom da nisam imao istog momenta vizu, na prvom mestu, nisam uspeo da se ukrcam tada (09.04.) tako da sam bio prinudjen da cekam novi termin.
To cekanje evo traje vec vise od tri meseca i iskreno se nadam da ce biti uskoro jer me iscekivanje rezultata finalnog ubilo u pojam
Dakle, evo vec vise od tri meseca kako cekam datum i mesto ukrcaja.
Kada dodjem na brod imacu dovoljno materijala i za opis samog radnog mesta Junior assistant purser ili ti JAP ili ti recepcioner.
Do tad, nadam se da ce ovo moje dosadasnje iskustvo moci da pomogne nekome ko se bude nasao u istom ili slicnom problemu.
Zakljucak.
Imao sam zaista dug put od prvog preliminarnog razgovora do dobijanja posla.
Mnogo zivaca sam potrosio u tom iscekivanju i jedino sto mogu svima reci je da NIKAD NE ODUSTAJU I DA UVEK POZITIVNO RAZMISLJAJU!!!
Neka vam moj primer bude jedna od smernica i svojevrstan pokazatelj sta moze da se desi.
Takodje, ODMAH po dobijanju garantnog pisma odradite vizu i lekarski jer nikad se ne zna da li ce vas pozvati rano ujutru i pitati da li ste spremni za hitan ukrcaj.
Zahvalnost dugujem svima koji su me savetovali sta da radim i koji su izneli svoja misljenja, posebno kada je bilo pitanje slanja mail-a kompaniji, a izdvojicu najzasluznije kao sto su Sef, LillyD i wolfns.
Eto, mislim da sam oduzio mozda i bespotrebno ovo pisanije ali sam pokusao da napisem najbitnije detalje bez dodatnog ulepsavanja i sminkanja
Svima koji na prvom mestu zele da apliciraju za pursere stojim na raspolaganju svaki dan posto sam ovde sastavni deo inventara a i ostali me mogu pitati bilo sta pa cu nastojati svima da odgovorim i pomognem.
Sad odoh da procitam jos jednom LOE iz ovaj hladan Jelen koji mi se greje na stolu pored mene
P.S. Ukoliko bude potrebe editovacu ovaj post i dopisati detalje vezane za sam trening mada nece biti mnogo detalja vezanih za nas pursere iz razloga sto je najveci deo treninga bio baziran na obuci restoranskog osoblja a ostatak je bio o pravilima same kompanije.
Kao sto sam rekao, nama recepcionerima je pusten 15minutni video i to je bilo sve jer se podrazumeva da imamo radno iskustvo u hotelima visoke kategorije i da samim tim dovoljno dobro poznajemo posao. Imam jos uvek tu skriptu koju smo dobili od agencije i iz koje smo ucili svi pa je mogu poslati na mejl svima koji budu zeleli.