Moja prva tema je razbijanje iluzija o radu u ratnim zonama kao o mjestima od kuda se vratiš samo ako imaš ludu sreću.
Istina je sasvim suprotna. Luda sreća je dobiti posao u ratnim zonama, jer rizik je prenapuhana priča, a zarada fantastična.
U 14 mjeseci, svaki dan sam radio na otvorenome, i svega 3-4 puta tražio zaklon u bunkeru, i to više zbog poštivanja pravila nego zbog straha.
Jedina stvarna opasnost je dolazila u obliku minobacačkih i raketnih projektila, ali na tako veliku zonu, da je meni to bila zanemariva opasnost.
Evo kako to izgleda kada raketa ili mina padne na par stotina metara (snimljeno mobitelom)... nešto buke i oblačić dima.
| |
Projektil diže prašinu u Zelenoj Zoni Baghdada | Incoming ... Incoming ... Take cover ... [mp3=200,20,0,left]http://www.inozemstvo-posao.com/songs/incoming.mp3[/mp3] |
Zelena zona Baghdada, iz koje nikada nisam izlazio, je najveća tvrđava na svijetu, budno čuvana Koalicijom Savezničkih vojski te kontraktorima .
Na svakih 100 metara je nekoliko naoružanih pripadnika profesionalne vojne postrojbe Triple Canopy, pridošlih iz Ugande (nekoliko tisuća) ili neke male Latino-Američke zemlje.
Plaća od $1000 na mjesec je za njih ogromna motivacija, uzimajući u obzir da oni kod kuće ne mogu zaraditi više od 100-ak dolara.
Evo da biste dobili sliku o tome koliko se novaca američkih poreznika troši na Irak:
"From 2003 through 2007, U.S. government agencies obligated a total of $85 billion for contracts principally performed in the Iraq"Izvor:
http://www.cbo.gov/ftpdocs/96xx/doc9688/08-12-IraqContractors.pdfSvi radnici koji odu na rad u ratnu zonu Iraka ili Afghanistana bit će smješteni unutar vrlo sigurnog kampa koji čuvaju naoružani pripadnici TC-a (Triple Canopy-a).
Sve kontraktorske firme imaju svoj security, ali njima nije dozvoljeno nošenje oružja.
Ovlasti "security" osoblja svake pojedine kontraktorske firme se svode na registraciju i kontrolu ulaska i izlaska iz kampa.
Unutar kampa, smještaj je organiziran u šatorima, kontejnerima, ili zidanim zgradama.
Nijedna od navedenih struktura neće pomoći ako projektil pada okomito na krevet, a jednako tako neće pomoći niti armirano-betonski bunker
U bunkeru iznad teksta, sakrilo se uslijed napada nekoliko Iračana, i jedan Peruanac, pripadnik TC-a. Stradao je upravo on.
To je još jedna potvrda teze da ako ti je suđeno, suđeno je, stradat ćeš na pješačkom prelazu u Zagrebu ili u Iraku, nema veze gdje.
| |
Jedan od rijetkih gelera koji je doletio do naše kancelarije | Duck and cover bunker |
Inače, na restauraciji bunkera u zelenoj zoni radi vrlo zaposlena grupa Iračana, kojoj sam i ja neko vrijeme bio šef, i posla je puno.
Još od Američke invazije Iraka 2003-e, glavnina bunkera je oklopljenja vrećama sa pijeskom, a dosta ih je i golo.
Rok trajanja vreće sa pjeskom na Iračkome suncu je cirka 6 mjeseci, ali obično se čeka urušavanje da bi radovi na bunkerima dobili prioritet.
| |
Zidovi vreća sa pjeskom prže se na 55°C | ... i neminovno se na kraju urušavaju |
Na cijelom teritoriju američke ambasade u Baghdadu, nije oklopljen niti jedan bunker, valjda se računa na sklonište unutar zgrada.
Do danas su ameri na ambasadu u Baghdadu potrošili oko 750 miliona dolara, očekivana konačna cijena je 1 bilion dolara.
# New U.S. Embassy in Baghdad opens days after "Green Zone" control given to Iraqis
# New embassy covers 104 acres and is the largest in the world
# As U.S. military presence ramps down, other aspects will ramp up, envoy says
# Price tag for 27-building complex is at least $592 million
| |
Restauracija bunkera je spora | ... vreće su spremne za izdržati narednih 10 godina |