Show Posts

This section allows you to view all posts made by this member. Note that you can only see posts made in areas you currently have access to.


Messages - Tina123

Pages: [1]
1
Moje iskustvo u Dublinu-

 U Dublinu se moze dobro zaraditi, ali je najveci problem smjestaj. Odlicno ako poznajete nekoga i snadjete se za smjestaj, ali ako to nije opcija, onda je jedini izbor internet i agencije. Ako pogledate na daft.ie, gdje se oglasavaju stanovi, prosjek cijena malog jednosobnog ili dvosobnog stana je 2000-2500 eura mjesecno + depozit. Meni osobno je trebalo par mjeseci da nadjem stan, i to nakon preko 1300 poslanih upita agencijama i oglasima na internetu. Poznanik koji radi u lettings management agenciji mi kaze kako mu je prosjek upita na svaki oglaseni stan oko 2000- 3000, a zna biti i preko 10 000. Mozete biti pozvani na viewing, na koji dodje jos 50+ ljudi. Nakon viewinga trebate slati dokumentaciju, Uglavnom se traze skenirane putovnice, reference proslog landlorda, ugovor s posla jer zele znati koliko zaradjujes i neki traze jos traze i  bank statement- ovo je jedan od odgovora koji sam dobila na mail, ali ne traze svi to.

Please see attached your tenant application form, we will need the following documentation from each tenant to complete your application:
 
1.   A completed tenant application form (attached)
2.   3 months bank statements for the full month of March, April and May showing your employment income (payslips cannot be accepted)
3.   An employer reference dated within the last 3 months stating your salary and start date in the company (employment contracts dated over 3-months ago cannot be accepted)
4.   A written landlord reference dated within the last 3 months confirming the address of the property and start date of lease.


Ima dosta prevaranata s laznim ugovorima, slikama iz airbnb-ova i hotelskih soba, tako da pazite i nikom ne dajte pare ako niste vidjeli stan i dobili kljuc u ruke.

Od 2023. minimalac se digao na 11.30/h. Posao se moze svugdje naci, ali za dobar posao se treba strpiti i malo duze traziti. Porez na placu je 20% a tko pravi godisnje preko 40 000 bruto, sve preko tog iznosa se oporezuje 40%. Detalji se mogu pogledati na revenue.ie. Vjerojatno postoje olaksice na obitelji s djecom, ali ne znam dovoljno o tome. Prvi mjesec ili dva, cete placati emergency tax, koji ce vam se vratiti, al da znate da vam prva placa nece biti puna.

Lidl pocetna satnica je 13.85/h, prekovremeno i nedjelja je 50% vise placeno, bank holiday 100% vise

Boots, Zara, Brown Thomas i slicne trgovine od 13/h+

Kitchen porteri - oko 12.50-14/h

Accommodation assisstanti, housekeeping, od 11.30/h do 14/h
kuhari- ovisno o iskustvu, pricanju jezika i ako se dobro prodate, moze se dogovoriti godisnji ugovor koji ide od 30k do 80k na nekim mjestima

konobari - ovisi gdje radite, vecina hotela placaju minimalac u startu, restorani od minimalca pa do 15,16 po satu za iskusne konobare.

tip se tu iz nekih razloga dijeli, svaki restoran ima svoj sistem. Postoji sistem gdje si placen tip po satima koje si radio, postoji fiksni tip po satima koje si radio ( recimo fiksno 10 eura cash tip po satu), neovisno napravis li taj dan 100 eura tipa ili 1000.

Uglavnom se tip dijeli na kraju tjedna, te pare prodju kroz vise ruku, sto je meni malo rec sumnjivo, pa izbjegavam osobno takva mjesta. l te pare idu i managerima i hostesama i kuhinji i baru i svima. Znaci konobar koji radi prvu smjenu i konobar koji je okrenuo stolove 2 ili 3 puta u veceri ce dobiti isti tip. Takodjer, neki manager koji je cackao nos i kao ''radio'' ujutro na laptopu dobiti isto kao i manager koji je trcao po punom restoranu za vecernji servis.

 Bolji restorani, po mojem misljenju, dijele tip svaku vecer, timu koji je tu veceru odradio.

 Zivot je bolji financijski, da se vise ustediti, nego kod kuce. Definitivno je odlicno mjesto za zivjeti par godina.  Kada bih imala obitelj, radije bih se vratila kuci ili bih se preselila u neki od mirnijih gradova u Irskoj.

U zadnje vrijeme u Dublin je uselilo dosta imigranata, legalno i ilegalno. Kriminala, nasilja i droge na ulici je sve vise, irske bande, imigranti, narkomani, pogotovo na sjevernoj strani grada. Ulice nisu vise sigurne kako su bile prije 10 godina, tako mi barem Irci kazu

Nadam se da je ovo bar malo pomoglo. Ako imate kakvo dodatno pitanje, slobodno posaljite poruku  :D

2
Mozda je pitanje nespretno sastavljeno, ali kratak odgovor, po mom misljenju, bi idealno bio da se ponasas prema svima kako zelis da se prema tebi ponasaju.

Ali, zivot nije idealan. Velika vecina ljudi ima predrasude prema drugim kulturama.

Stigla sam na prvi ugovor kao najmladji clan crewa bez predrasuda, naivno vjerujuci da ako budem takva, ako postujem ljude oko sebe, da cu biti postivana zauzvrat, neovisno o naciji, rasi, spolu ili ranku.

Uglavnom je zapravo i bilo tako. Sprijateljila sam se s djevojkama i momcima iz Srbije,BiH, Ukrajine, Rumunjske, Mauricijusa, Indije, Indonezije, Rusije itd. Stvarno ima pozitivnih i zanimljivih ljudi koje, da nisam na brod otisla, vjerojatno nikad ne bih upoznala. Nema nista bolje kad zavrsis smjenu i onda se nadjete u crew baru ili open decku i pricate o svom zivotu van broda, planovima za buducnost ( ukratko o bilo cemu osim zalopojkama i baladama s posla).

Nazalost, bilo je nekih specijalaca koji su bili fini u pocetku, kulturno pozdravljali i pomagali mi. Bili su u mom departmentu, kolege i manageri, uglavnom iz Indije, Jamajke i Filipina. Mozda su oni smatrali da su heroji, jer su pomogli na par minuta meni koja sam prvi put na brodu, pa su si dali za pravo da me zovu na dejt, da idemo na vecere, da gledamo filmove. U mojem slucaju, kako god da sam ih odbila, pristojno ili ostro, imalo je isti rezultat. Odjednom su se povampirili, cinili su sve da mi ucine posao  i zivot generalno tezim. Prijaljivali me maitre'd-ima za sve sto sam krivo ucinila, ako mi je nesto palo na pod, ili ako sam otisla na wc bez dozvole. Izmisljali su neke price i sirili ih okolo, drame kako sam zapravo ja njih spopadala i naskakivala, ali su oni mucenici mene odbili, ili da su spavali sa mnom, pa su me onda odbili.

Otvoreno kazem, da mi nije na pamet padalo s ikim u ikakve odnose ulaziti, a pogotovo ne s ljudima s kojima sam radila u istom departmentu. 

Imala sam Indijku managerku zadnjih mjesec dana ugovora koja me je otvoreno mrzila. Kad bi me god vidjela, odmjerila bi me od glave do pete, komentirala bi kako mi je kosa preduga, da je stegnem, da popravim pletenicu, kopcu za kosu, nista joj nije valjalo. Bila sam jedina kojoj je to govorila. Dala mi je 2 warninga u zadnjih 5 dana na brodu prije iskrcaja, za drugi warning nisam ni bila obavijestena dok nisam dosla na drugi ugovor gdje mi je to receno. Razlozi warninga su bili totalno nebitni i nisu utjecali ni na servis ni kolege ni nista, nego su bili izmisljeni razlozi. Blebnula mi je jednom u nasem  prvom razgovoru, dan danas se sjecam : ''why are you doing this job, you are white,you could be with an officer and have a good life'' . Tko je tu bio rasist?

Danas kad to pricam prijateljima ili kolegama zvuci smijesno, ali tada mi to nimalo nije bilo tako. Zatvarala sam se u kabinu, nigdje nisam isla, cak ni u crew mess, povracala sam prije posla od stresa.

To je ukratko moje iskustvo s njima. Nisam bas elokventna.  oT

 Nisam imala predrasude tada. Imam li danas predrasude prema tim nacijama? Drzim svoje misljenje za sebe. Kada upoznam nekog novog iz tih zemalja, ponekada se sjetim njihovih paesanosa, pa me muka uhvati.

E sad, bila bih danas licemjer kad bih si dala za pravo osuditi nekog koga poznajem 5 minuta. Trudim se dati svakom postovanje kakvo zelim zauzvrat. Vecina ce pokazati pravo lice. Pratim oci, je li osmijeh iskren ili lazan, pogled,govor tijela, glumaca uvijek ima na brodu, a i van broda. Svatko zasluzuje priliku, sto bih savjetovala vama koji cete ubrzo prvi put na brod ili razmisljate o tome.

Dajte im priliku , nikad ne znate, mozda steknete dobrog prijatelja ili kolegu, mozda vam bas taj Filipinac ili Indonezanin pomogne u karijeri na brodu vise nego neki Hrvat ili Srbin ( primjer samo)


Pages: [1]