Napomene radi, za one koji rade zahtjev za vizu u Sarajevu. Ovako nesto u BiH jos nije moguce. Tako mi je saopstila zaposlena u USA ambasadi.

Cunard.

Nisam siguran za QV, ali sigurno pare nisu kao na QM2, ipak vjerujem da sigurno moze biti bar 2500$ mjesecno. Kako sam cuo tamo je daleko bolji ship life kao i portovi. Samo sto su kruzvi i po 14 ili 20 dana, dok mi najcesce radimo crosing od 7 dana.

Nije nemoguce da kao BS upadnes u Britanniu u prvom ugovoru. Zaista dosta faktora ima ulogu. Skoro se jedan drugar vratio na treci ugovor i morao je provesti u KC vise od mjesec dana, jer je Britannia bila puna sa Jr.Waiterima, a nisu htjeli (nije OK) da razmjestaju BS koji su vec bili u diningroomu.Tako da je morao sacekati na veci crew change da bi se vratio u diningroom. Na QM2 Maître d' u diningroomu je nas covijek, od njega se uvijek moze dobiti makar dobar savjet i podrska, realno i vise. Sve u svemu. moze bit' al' ne mora da znaci.

Sto se tice tipsa. Mene je to na ovom forumu daleko najvise zanimalo, vjerujem kao i 99% ostalih ovdje. Iz mog iskustva to je jedina stvar koja mi i poslije 7 mjeseci ostala misterija.
Tips je jako relativna stvar. Bio sam u situaciji da na dumbwaiteru imamo koverti kao da postu raznosimo i da za 7 dana transatlantica uzmemo po 420$. Bio sam i u situaciji da uzmem pola od toga za cijeli mjesec. Ako te gosti zagotive bez obzira na kvalitet servisa ostavice ti makar nesto,  ako jednostavno nemaju takve manire, mozes se j****'! Ono sto se od tebe zahtjeva, jeste da pruzis White Star service i da ucinis goste srecnim i zadovoljnim. Ostalo bi bilo beyond expectations ili going extra mile. Ovo ostalo je orudje kad imas "money target table". Odnosno sto sa gostima, za koje mislis da iz nekog objektivnog ili subjektivnog razloga seru pare. Pravila nema. Mogu nositi skupocjenu odjecu, nakit, prosit te za zeta, mozes im igrati k'o mecka itd. Ali  para nema. Sa druge strane neki ce ti ostaviti finu svotu novca, a da im realno nisi posvetio puno paznje, perfektan servis, ili ne izgledaju dubokog dzepa ili nemaju kulturu rucavanja u restoranu itd. U par navrata sam bio ljut na samog sebe, zbog toga. Tips zavisi i od stanice, kod nas su bile dvije na kojima ni federalne rezerve ne bi centa jednog napravile, ostale su bile lutrija (neko manje, neko vise) ali na svakoj se moglo uzeti.

Provjeri mail, pozdrav. 

Hvala jos jednom, na podrsci i cestitkama. Svakome to zaista znaci, naravno i meni.
Sad paljba u kafanu, da se nalocem k'o tele!

Sefe hvala na savjetu, jos jednom. Trudio sam se da budem strpljiv, ali sam ipak po nagovoru drugara trazio od HRservice da mi posalju mail mog rotations planner-a, kako bi se istom obratio u vezi ukrcaja i pokusao da ubrzam tok dogadjaja. Pisao sam im u ponedeljak. Na moje iznenadjenje iz HRservice mi nisu poslali mail RP-a, vec me je RP jutros kontaktirao sa mail-om u kome trazi da potvrdim ukrcaj za 2. April. 
Evo poslije glavnog intervjua iz 9. mjeseca prosle godine, nadam se da cu napokon zapoceti karijeru. Poznavajuci prirodu okolnosti koje me cesto prate u zivotu, za mene jos nista nije gotovo dok ne stanem nogom na palubu. Doduse, tek tada krecu izazovi.

Mala digresija na stvar strpljenja. U vise navrata i razlicitih situacija, sam se vodio tom idejom. Pokazalo se uspjesnom. Imao sam i srece da su administratori iz HRservice bili vise nego susretljivi ili su samo korektno radili svoj posao. Vjerujem da na vrijeme provedeno od intervjua do odlaska utice dosta faktora, od kojih vecinu nismo ni svjesni. Ipak nikome nije svejedno da zavrsi sve administrativne i dr. akte, a da potom provjerava mail 17 puta svaki dan, 4 mjeseca konstantno, bez ikakvih novosti i informacija.
Savjetovao bih ostale koji relativno duze cekaju na ukrcaj ili im se tako cini, da ne gube strpljenje.
Naravno, ako idete preko agencije koja vam uzima kintu, slobodno ih iscimajte za sve ono sto je u njihovoj mogucnosti da ucine. Takodje i sa ekipom iz human resources ili head offic-om, pokusajte da izvucete maksimum. U svakom slucaju, potrudite se da ovo realizujete dzentlmenski, sa laganim notama i pravilnom, poslovnom, korespodencijom. Vjerujem da na taj nacin mozete da skrenete paznju na sebe, kol'ko-tol'ko. Pritom, da ne stvorite o sebi sliku, kako ste "Christ the Savior" kojeg moraju uposliti i izduvate kredibilitet i kod jednih i kod drugih.
Ovo je moje subjektivno misljenje, koje plod mog i iskustva jos par mojih drugara. Prosudite sami i vidite sta je za vas najbolje.