Forum

Posao na Brodu => Život na Moru ~ Life@Sea => Parovi na Brodu => Topic started by: sirenaaa on 28/February/2015

Title: I na drugi ugovor zajedno!
Post by: sirenaaa on 28/February/2015
Znam, dugo nisam pisala...

Posle 8 meseci na brodu sam se uzelela svega sem sedenja po ceo dan za lap topom... Uvek ima parova koji zele zajedno da odu na brod pa zato zelim da podelim nase iskustvo sa vama, mozda nekom pomogne...
Pre otprilike 2godine, moj, tada decko i ja smo resili da odemo zajedno na brod...
Kako sam ja vec imala iskustva i radila na brodu, znala sam kako to ide i gde se obratiti... Krenuli smo, naravno od Gift shopa...
On nije prosao interviju a gospodja Helena je  rekla da ukoliko se predomislim, s obzirom na moje iskustvo i engleski, ja sama mogu otici i to veoma brzo. Nisam zelela...

Poceli smo zivkati sve agencije i raspitivati se da li salju parove...
Ogovor je bio ne ili ne znaju i nista ne obecavaju... Odustali smo od broda i skoncentrisali se na ostale planove, pripremu svadbe, preselili se i poceli zajednicki zivot i sve ostalo sto zajednicki zivot nosi.
Moj dragi je odustao od toga da cemo moci otici zajedno na brod, ali ja nisam.
Jednostavno, kao neko ko je vec bio i iskusio "ship life" i postao "zavistan" od istog, nisam mogla odustati. On je trazio i guglovao poslove na kopnu, a ja brodu.

Posle svadbe i medenog meseca, kad se napetost oko cele te price zavrsila opet sam trazila po netu gde bi i kako mogli da se prijavimo...
On je ucio engleski, isao na privatne casove, ali ja sam znala da to nije dovoljno da bismo otisli na recni brod, ili mozda Celebrity gde daju prednost parovima.

I tad sam opet nazvala Kouzon. Opet isti odgovor, ne mogu da garantuju da bismo dobili isti brod, a jos manje datum, ali, posto sam im verovatno dosadila, rekli su da posaljem CV-e, preporuke i sve ostalo i da spremimo izvod iz maticne knjige vencanih... Tako smo i uradili, prosli preliminarni interviju, saopstili su nam da zbog njegovog loseg engleskog mozemo aplicirati za Princess i da ne garantuju da cemo dobiti isti brod ali ce oni, kad dodje do toga dati sve od sebe...

I tako je pocelo, trening u Beogradu, glavni inreviju i u februaru prosle godine se sve to zavrsilo, saopsitili su nam da smo prosli i mogli smo samo da sedimo cekamo i da se nadamo da cemo i na brodu biti zajedno. Moj dragi mi je cesto postavljao pitanje "Sta cemo ako ne dobijemo isti brod" (a jos smo i u ugovoru koji smo dobili od agencije potpisali da smo svesni da mozda necemo dobiti, da smo upoznati s tim s njihove strane i da necemo vrsiti pritisak na njih), a kasnije i svi oko nas, roditelji, prijatelji cak i neki glupi poznanici (jao, pa sta cete ako ne dobijete isti brod, jeste pricali o tome).

Uvek sam im odgovarala, svima "Dobicemo", mada ni sama veoma cesto nisam verovala u to.
I tako, jedno aprilsko jutro me je nazvao Milan iz agencije da mi kaze da je stigao MOJ ugovor i da li sam spremna da idem za 12 dana...
Pre nego sto sam i odgovorila, prvo sam pitala "A moj muz"?? Rekao je da nema sanse da dobijemo isti brod tako od kuce, da jedno od nas mora da ode prvo sam, da ce posle, kad je vec jedan na brodu onom drugom biti lakse da dodje tamo, da ona predostavlja da cemo za mesec, dva biti zajedno i ko zna sta jos posto ja vise nista nisam cula.

Svesna da nemamo nekog izbora pristala sam i krenula na trening za Buffet stw. "Tamo ces biti 7-10 dana a kad dobijes brod na kojem ces odraditi ugovor bice nam lakse da i njega posaljemo".
Na forumu, u grupi na fejsu sam vdiela da ima ljudi iz bara koji cekaju i duze od 6 meseci kuci... Dragom to nisam rekla, nisam htela da se nervira i panici, i sa pozitivnim stavom "bicemo za mesec, dva zajedo na brodu, zaradjivati, kupati se, uzivati" smo se pozdravili. Otisla sam...

Stigla sam u Los Angeles, bila u Hollywood-u, islikala se, i bila srecna ali, naravno mucilo me je sta ce biti, da li ce on zaisa doci.
Prvi dan sam otisla kod HR-a i dala joj skeniran i original, preveden na eng i inetrnacionalni izvod iz knjige vencanih. Samo mi je odgovorila da cu to dati na brodu na koji odem kad zavrsim trening. Jbt!
Svaki dan sam zvala kuci, proveravala mejlove da vidim da li se nesto desava, da li je on dobio ugovor, pa makar crew number, nista.
Svaki dan je i on proveravao mejl, svakih pola sata, zivkao i smarao agenciju, pisao im, nista...

Kome god da sam rekla da mi je muz kuci i da ga cekam rekao mi je da nece ni doci i da se tome ni ne nadam, da je jako tesko da spoje parove, pogotovo prvi ugovor.
Mi nismo par, mi smo muz i zena i bicemo zajedno, vikala bi, ne znam da li da bih ubedila sebe ili njih...

Prosla je obuka, dobila sam brod, odnela sveee papire, opet novom HR-u, u crew office... On je svaki dan od kuce smarao agenciju, ali nista se nije desavalo...
Prolazili su dani, nedelje i prosao je i prvi mesec. Nervoza nas je oboje ubijala, ja sam svima kukala a uvek bi dobila isti odgovor kako ne treba da se nadam i da on nece ni doci...
Bez razmisljanja, otisla sam kod Bar menagera, banula i zamolila da li mi moze reci datum kad im neki bar utility ide kuci.

Objasnila sam sve kako jeste, zeni je bilo zao i sutra ujutru mi je po supervizorki bara poslala papiric sa datumima kad 3 momka idu kuci.
Prvi je imao zamenu isti dan ali druga dva ne, tek posle par kruzeva bi neko dosao da ih zameni. Nazvala sam kuci, objasnila sta sam saznala i rekla mu da zove Kouzon i vidi sa njima da li ikako mogu da ga ubace umesto nekog od ovih.
I onda, posle svega par dana, agencija ga je nazvala da mu saopsti da za 3 nedelje ide na brod, moj brod! Sreci nije bilo kraja, konacno, dobro je ispalo hvala Bogu  :run:.

Poceo je da kupuje sta mu treba da ponese, da se pakuje, dao je otkaz i odradjivao otkazni rok. Ja sam bila srecna, presrena, svima pricala kako nisu bili u pravu i on dolaziii.
Otisla sam u Crew office i proverila, bio je na listi da se ukrcava i bili smo presrecni. Nista mi nije bilo tesko, nasmejana sam radila, srecna bi legla da spavam i srecna se probudila znajuci da je jedan dan manje dok mi ne dodje.
5 dana pre njegovog dolaska, usla sam u kabinu umorna, jedva cekajuci da legnem da spavam. 7 poruka na telefonu... Tog momenta sam pocela da placem i znala da je nesto ozbiljno cim ih toliko ima.
Sve su bile od njega. Ne dolazi... Jovana ga je nazvala to jutro i saopstila mu da ne zna sta se desio ali vise nema rotaciju i ne ide na brod.
Probace da vide sta je, da li moze nesto da se resi ali eto... Ja sam celu noc proplakala, i sutrasnji dan, radila sam i plakala, svet mi se srusio, toliko smo to cekali, toliko se radovali, i kad je konacno trebao da dodje... Naravno, satelita nije bilo i nisam ga ni mogla nazvati... Presi su nas, z*******i, ma sve najgore!

Otisla sam kod HR, kaže ne može da me primi, rekla mi da dodjem sutra... Kod Bar manager-a, u Crew office, ali niko nista nije mogao..
On je zivkao agenciju koja je poslala mejl u Napoli i nista nisu mogli. Svako je odgovarao isto, "zao mi je, ja tu nista ne mogu"!
Ne samo da smo se razocarali, nego nismo ni znali sta da radimo. On je dao otkaz, posao vise nema, tolike smo pare dali za odlazak na brod, jos ih nismo ni zaradili...
Niti otici kuci, niti ostati sama.
Ujutru me je HR primila, rekla je strasno, bas mi je zao... bla, bla, bla... Nisam je ni slusala! Poslala je neki mejl, nekome i to je bilo to.

Ulazeci u lift to posle podne, srela sam je, nasmesila se i rekla da joj je zao, doslo je do neke zabune ili cega li vec, da su ga vratili na brod i da stizeeee  :run:.
Javila sam mu odma, naravno, radovali smo se, a sutra ga je i Kouzon pozvao i rekao da je sve ok, da se pakuju jer ideee.
Dok nije usao na brod i dok se nismo sreli, nisam im verovala! Ne moram vam ni pisati i opisivati kakav je bio susret, koliko smo bili srecni.
Posle skoro dva meseca opet smo bili zajedno i to na ISTOM BRODUU.

Posle toga je usledila borba da meni produze ugovor da bi smo zajedno isli kuci.
Prvi mejl je poslao Crew office, posle nekih nedelju dana stigao je odgovor ne, ne moze...
Zatim je mejl istog sadrzaja, drugi i treci, poslao HR kako smo muz i zena, kako zelimo da idemo zajedno i imamo zajedno vacation i kako bi nam bile vece sanse da se zajedno vratimo na brod zeleli da meni produze ugovor za tih 7 ned.
Opet, mejl tek sledece ned NE... Zatim, cetvrti, Maitre D, naravno ne...Ok, ne moze, pomirili smo se sa tim!
Cetri puta odg ne, blizi se dan da ja treba da idem kuci, ali ne znam da li idem i ostajem, cekamo odg na mejlove, cela "prica" traje vec skoro dva meseca...

Jedan dan mu je neko iz bara, znajuci koliko se mucimo, rekao da bi trebalo da odemo kod F&B Manager-a.
Nisam htela, bilo me je sramota, glupo i vise se nisam ni nadala da ce mi produziti ugovor. Necu ici, resila sam!
Prepirali samo se oko, toga, rekao je da ce on otici i zamoliti ga, ali nisam htela...
Sticajem okolnosti, posle par dana, posto me je supervizor poslao da iz F&B kancelarije donesem nesto, videla sam debeljuskastog coveka koji me je ljubazno pozdravio.
Uzela sam taj papir po koji sam dosla, skupila "hrabrosti" i pitala ga kada bi mogla da dodjem kod njega da ga nesto pitam, naravno ako ima vremena i tako to, sva zbunjena i stidljiva.
"Odmah, reci sta je problem", odgovorio je.
Ispricala sam mu sta mi treba, kako su do sad svi odg bili ne i momentalno je zapisao nasa imena, crew n i datume kad treba da idemo kuci.
Ja sam trebala za manje od mesec dana... Rekao mi je da je poslao i pitao ih ako vec nece meni da produze, neka onda njemu skrate ugovor, da smo mi vencani i da treba zajedno da idemo kuci.

Sutra me je preko supervizora pozvao u kancelariju, docekao sa veeelikim osmehom i rekao mi da ostajem jos na brodu i da cemo ici zajedno kuci. Jeeeee...
Zahvaljivala sam se, mislim da sam ga cak i zagrlila. Briga manje, tj ugovor smo i zavrsili bez nervoze. Trazili smo rotacije na isti brod par ned pre nego sto smo krenuli kuci.
Dobili smo isti sa skoro mesec dana razlike ali to je bilo ok.

Pre nekih mesec dana, zvali su nas iz Napulja i moj dragi je trebao tipa da ide sad, odma za 10 dana na brod a ja u maju. Nema sanse, rekli smo joj.
Probala je da se "cenjka" sa nama ali nismo popustali. Razgvor smo zavrsili sa tim da ce poslati mejl u office ali ne obacava nista... Uvek isto, nista novo nije rekla.
Sledeci dan, poslala nam je mejl u kom je pisalo da smo dobili isti brod i isti datum. :run:

I eto, sad cemo polako poceti da se pakujemo i spremamo da zaplovimo u novu pustolovinu  :plovim:.
Samo, ovaj put su nam ugovori sa istim datumom pocetka i kraja ugovora i jedino sto nas od borbe ceka je ista kabina, ali, u poredjenju sa prehodnim ugovorom, ma to je nista  :party:.

Uglavnom, verovatno sam vas koji ste sami i ne planirate sa devojkom, deckom, muzem, verenicom na brod udavila, ali vama dragi moji koji imate nekog s kim biste zeleli da idete, zelela sam da ispricam nasu pricu da biste shvatili da nije istina da ne moze i nije moguce!

Ne znam ko je nama pomogao da on ipak dodje, Office, Human R ili Kouzon, ali zelim da se, od sveg srca zahvalim ljudima iz Kouzona ako ovo budu citali jer svakako bez njih ne bi ni uspeli.
Title: Re: i na drugi ugovor zajedno
Post by: CEO on 28/February/2015
 :clapping:

Rad na brodu u paru je uvijek borba, puno stvari treba uskladiti, a malo tko se želi potruditi.
Pretpostavljam da će svaki novi ugovor biti slična priča, jer ne radite u istom departmentu, ali može se koliko toliko namjestiti da u približno isto vrijeme idete na brod. (i završavate ugovor).
Ali ljepota je u tome da ako imate zajednički cilj, duplo se brže ostvari, jer 2 natprosječne plaće + gotovo nikakvi troškovi na brodu, brzo rješavaju probleme. A tu je i moralna podrška ...
Sve u svemu, emotional rollercoaster oko usklađivanja situacije, ali itekako se isplati.
Title: Re: i na drugi ugovor zajedno
Post by: GOAT on 28/February/2015
svaka čast...  :clapping:
što ste vi sve prošli da bisete zajedno završili, kao u meksičkoj sapunici... :neee:
ovo je dokaz da se sve može kad se stvarno hoće... :uzdravlje:
Title: Re: i na drugi ugovor zajedno
Post by: Princ na belom brodu on 28/February/2015
Auu, koliko kidanja živaca... :pad:
Ali bravo za upornost i izdržljivost! :clapping:
Title: Re: I na drugi ugovor zajedno!
Post by: Electrician on 01/March/2015
Ja svoju ostavio na brodu u petak. Mjesec dana doma pa onda nazad kod nje. Taman zavrsimo moj sljedeci ugovor u otprilike isto vrijeme.