Forum
Posao na Brodu => Price Veterana ~ Cruise Ship Job Veterans => Topic started by: CEO on 04/June/2015
-
Korisničko ime: tempora
Država: Republika Hrvatska
Spol: ženski
Kompanija: Coiffeur Transocean (1985-1991), Steiner Transocean (1991-1993)
Pozicija: kozmetičar i vizažist
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Ja sam iz Wroclawa u Poljskoj. U Rijeci sam od 1993. Godine, gdje sam se udala za pomorskog časnika hrvatskih korijena kojega sam upoznala na kompaniji Costa Crocciere gdje sam radila kao Cosmetician /Esthetician, konkretno na brodu MV “Costa Marina”. O poslu na brodovima sam doznala preko poznanica koje su se zaposlile na turistickom brodu još dok sam bila studirala.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Što me privuklo ? Bijeg iz poljskog socijalizma :D.
Šalim se, naravno. Bila je to želja za putovanjem i osamostaljivanjem od roditelja nakon završenog studija. Naime, bila sam već u drugoj polovici dvadesetih godina kada sam se odlučila probati zaposliti se u turističkoj industriji.
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Bila je to agencija “Nowa Prygoda” iz Poznana u Poljskoj. Preko te agencije su se tada ukrcavali muzičari, estetičari, osoblje za rad u trgovinama na brodovima za kompanije Greyhound and Sea Bazaar (tada su imali gift shopove na Med.Shipping i Costa Crocciere).
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Htjela sam ići samo kao šminker, estetičar. Ponuda je bila za Cioffeur Transocean. Ta je kompanija akvirirana još 1993. od Steinera što je velika šteta zaista.
Bilo je mnogo bolje raditi za njih nego poslije za Steiner.
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Ako se dobro sjećam – dva dana, to jest – dva poslijepodneva u Poznanu. Nas 50 zainteresiranih, različitih profila.
Gledalo se izvođenje šminkanja, medicinske i estetske masaže, prezentacija i vještine govorenja i poznavanje terminologije u estetici.
Obavijest je stigla da sam primljena nakon mislim 10 dana ili malo manje. Na ukrcaj sam čekala tri mjeseca i ukrcala sam se u Miamiju na brod MS Norwegian Dream.
To je bilo krajem 1985. godine.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Liječnički pregled, izrada pasoša, karta za avion, vize, odjeća, obuća, osnovni pribor za manikuru i pedikuru i šminkanje, osobne stvari… Tadašnjih oko tisuću i po njemačkih maraka, možda nešto vise od toga, ne sjećam se točno.
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Ponjela sam dva kofera, manji s kozmetičkim priborom i veći s odjećom, obućom.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Bio je to lijepi šok. Jako lijepo sam se osijećala.
Bile su to godine kad je bilo dobro raditi na brodu, pogotovo nama Poljacima u to vrijeme. Odlična organizacija u salonu i odličan štimung na brodu.
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Mnogo. Tim je bio profesionalan i dobro uigran. Za nove članove dodijeljena osoba za orijentaciju i pomoć.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Da. Kolegica s posla sa višegodišnjim iskustvom, također kozmetičar i vizažist.
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Četverokrevetna soba !!!!!!! Četiri cure na dva kreveta na kat.
Dobro smo se slagale. Samo katkad su mlađe znale dovoditi prijatelje na ostanak preko noći. Sve se moglo uglavnom dogovoriti.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Da, jesam. Oko 2000 US $ mjesečno kada smo radili 3-4 dnevna krstarenja. Prosječno oko 1500 US $ s uključenim napojnicama.
To je tada bila polugodišnja plata profesora u srednjoj školi u Poljskoj kada se preračuna u poljske zlote.
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Nisam napredovala. Počela i završila u salonu, samo se promijenila kompanija kada je Steiner kupio Coiffeur Transocean.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Odlično ! Zabave, party, izleti za posadu, svašta-nešto. Jako dobro iskustvo svih godina i sa svih kompanija.
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Engleskinje i ostali Britishi u salonu. Ostatak posade kako gdje, na Costa Crocciere dosta ljudi iz Europe, Italije, bivše Jugoslavije. Svakakvi i svakakvih ćudi.
- Kako biste opisali putnike?
Amerikanci na Norwegian, Carnival, Royal Caribean, europljani na Costa Crocciere i nešto amerikanaca u ljetnoj sezoni. Dobra klijentela uglavnom.
Amerikanci daju bakšiš po navici, europljani kad ih podsjetimo i onda slabo.
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Jesam. Karipske otoke, Los angeles, Baja California u Meksiku, gotovo cijela Skandinavija i Mediteran i Izrael, Egipat s Costa Crocciere.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Barcelona, Ajjaccio, Dubrovnik
Opišite dobre strane rada na kruzerima.
To je bilo veliko iskustvo. Odlazak iz Poljske i osamostaljivanje. Upoznala sam svog supruga s kojim sam i dandanas u skladnom braku. On je s Krka iz Hrvatske.
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Dosta rada, odvojenost od prijatelja i obitelji kući, stalan pritisak i ponekad teški putnici i članovi posade.
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Da. Svakako probati. Rijetko gdje se može putovati, štedjeti i učiti “život u hodu”. Brod je pravo mjesto za sve to što sam navela.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Dobro se pripremite na ovaj način života. Na intervju otiđite spremni i ostavite najbolji mogući dojam.
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Iskoristite mladost za putovanje i zaradu bez poreza. Kasnije to nećete baš moći ! :D
-
Svaka čast, '80-te i '90-te godine, druga vremena (pre interneta...), hvala na podeljenim informacijama i savetima! :uzdravlje:
-
Ja obožavam ove starije priče, bar da se javi netko tko je radio na kruzerima i u 70-im, valjda je bilo takvih ..
(https://s-media-cache-ak0.pinimg.com/736x/0f/06/75/0f067523a03cba760fb6d55182997e7b.jpg)
-
Jes vala bas kao sto kaze Princ i Sef, volim ovakve stare stvari da citam kad je fiksni telefon bila sva tehnologija. Stvarno steta sto nema vise ovakvih ljudi sa prica sa kruzera od 60ih do 80ih.
-
Bravo za pricu... Moj je djed radio sedamdesetih godina na kruzeru... nit se kad vratio niti se kome javio..zamislite reakciji mojih kada sam ih uvodio u pricu da zelim ici na brod... ludilo
-
Kao sto rece Princ,druga vremena...bez interneta,mobilnih,tv...Kad se samo setim koliko sam para dao za taj net sad mi se place b00/