Evo kao sto naslov kaze, tema je namjenjena svima nama koji smo 2 puta isli u Skopje na interview i hvala Bogu prosli za Viking Ocean, jer sam vidio da jako puno ljudi nazalost nije proslo...

Isto tako znam da ima jako puno nas Balkanaca koji cemo se druziti na Viking Star-u...

Pa da se prije odlaska "upoznamo" mozda dogovorimo za put do tamo i ostalo...

Eto javite se, upisite se, ako neko bude imao nove informacije o medicalu, vizama, ugovorima itd, nek podijeli sa ostalima...

Pozz svima i vidimo se tamo

Ljudi, stvarno nisam imao vremena sve postove da citam, ali reci cu vam ovo: To je extra pozicija, bez kenjanja i price, kao prvo to je koncesionar na svim brodovima, sto znaci imate guest privilegije, odlicne kabine, pristup lidu i guest barovima. Kao drugo prosjecna plata je oko 3000$ a radi se manje od 5h dnevno u prosjeku ( verovali ili ne ) moja bivsa devojka je bila na toj poziciji, sto je jos bolje, vas tim se sastoji od 3 osobe, associate, gallery director i art auctioner, vrlo je lako dobiti promociju jer je kompanija u ekspanziji, i ne vole bas da zaposljavaju crnce i zute, pa mi balkanci imamo mnogo sanse. Ja cak jos uvijek razmisljam da menjam department, da idem na tu istu poziciju, jer mi je dobar frend auctioner, a jedna paisana je bas iz bara presla tamo i prezadovoljna je... Park West je odlicna kompanija, ko god ima sanse, nek se ne dvoumi! Sto se tice fizikale, to ne postoji, objavljuju oglase, i daju po 20$ utility cleanerima i ostaloj buraniji da nose slike za njih... Jedini problem je da po sqm/u kompanije plata kasni 3 mjeseca, sto znaci prva tri mjeseca radis "dzaba" pa posllije pocinjes dobijati platu sa zakasnjenjem, ali ako se malo stisnes, i ako imas para da prezivis to vrijeme, onda si extra! Plus dobijas zakasnjele plate na vacationu!

P.S. Sefe, sorry zbog ovakvog posta, ali morao sam odgovoriti, a znas da je 0,19$ minuta neta, pa nemam bas para ni vremena da ga usminkam...

P.P.S Pozzzz svima koji me se jos secaju!!

Poglavlje X - Charter kruzevi i kraj ugovora

Poslije Nove Godine vrijeme je prolazilo nekako brzo, brzi 4 i 5 dana kruzevi, vec smo se navikli na strasni obim posla i na Special Cleaning svakih 3-4 dana buduci da USPH kao po nepisanom pravilu nije imala namjeru doci u kontrolu ko zna do kad. Vec sam bio upucen u sve sto se desavalo na brodu, znao sam svaki cosak u koji sam sa svojom pozicijom do tad mogao zaviriti. Imao sam sve moguce konekcije, najvise za klopu, jer mi je hrana iz Crew Mess-a bila toliko gadna da sam rijetko uopste jeo dole. U vecini slucajeva bi se odnijela neka cuga bratu jamajkancu na Grill Station ili sestri meksikanki na Pizza Station. Skoro cijeli januar mjesec sam bio dezurni mamagayo sa floating schedule-om, bilo mi je odlicno, nisam radio inventory, requisition, a rijetko sam radio i special cleaning (mozda nekoliko puta u Disco Pantry-u).

Jos jednom me je moja jezicina skupo kostala u toku ugovora, a to nece biti ni zadnji put. Naime u toku meetinga koji je bio samo za Bartendere na kojem je Bar Manager htio da objasni neke stvari vezano za charter kruz Royal Bank of Canada koji nam je sljedio, i usput ukaze na pojeidne detalje nas je pitao da li imamo neke challenge, da li imamo nesto sto bismo voljeli promjeniti, sta bismo htjeli dati do znanja. Tad jos neiskusan nisam ni znao da je to ustvari bilo retoricko pitanje, ono pitanje koje on osjeca moralnom obavezom da postavi, a na koje niko nikad ne odgovara. Meni je tad poprilicno islo na zivce ponasanje Sommeliera koji su prema svom misljenju bili iznad nas (ko je bio na brodu zna da je Bartender nadredjen i Bar Serverima, a i Sommelierima koji rade u njegovom baru). Ali buduci da su vecina njih bili Bartenderi, pa su radili treninge i dobili "promociju" za Sommeliera, bili su jako bezobrazni. Naime ja sam milion puta kad bi bila guzva u Dinning Roomu bio poslan od strane Ass. Bar Managera da pomognem Sommelierima. Naravno rijetki od njih su rekli i hvala, a kamoli da su rekli: "Evo 10$ na kafu" buduci da svako je svako vino koje ja usluzim doticni gospodin kucao na svoj broj i od toga imao 15% a ja od toga nisam imao ama bas nista. Da se razumijemo, vec sam imao dosta para u šteku i fino smo zaradjivali tako da mi tih njihovih par dolara ne bi znacilo nista vise nego znak zahvalnosti, ali dobro. Ono sto mi je jos vise islo na zivce je bila situacija u toku embarkation day-a na Package Table-u, gdje smo ja i najcesce jedan Litvanac doslovno ginuli od posla i imali red od 20-30-50 ljudi konstantno, dok je pored nas jedan taj Sommelier (koji je prije bio Bartender, i koji je dobro znao posao) imao Wine Package Table koji je bio potpuno prazan, jer su oni prodavali pakete od 3, 5 ili 7 boca vina koje ste mogli koristiti samo u toku vecere, a nasi All Inclusive paketi su ukljucivali i vina do 12$. Skontajte sami - naravno da su svi gosti trcali na nas stol. I dok smo tako mi ginuli pokusavajuci popisati svu tu bagru koja ce nas poslije ubijati za barovima, doticna gospoda su samo stajala i gledala nas i ne pomisleci da nam pomognu, a nekad su se cak i smijali i govorili: "Pare you run like chicken" ili "Are you swimming?"

Kad sam gospodinu ukazao na taj challenge s kojim sam se susretao iz kruza u kruz i objasnio mu da meni nije tesko njima pomagati u Dinning Roomu iako od toga nemam nista, dobio sam nevjerovatnu reakciju. U najmanju ruku nepostenu i neocekivanu. Nakon sto je 10 minuta pricao o TeamWorku, kako smo mi svi jedan tim  i slicno, rekao mi je: "If you are having problems with that approach you can come to my office tomorrow sign one paper and go home"
Ostao sam totalno bez teksta, nisam ocekivao takvu reakciju pred svim kolegama. Bilo je ocigledno da je to "One sideed teamwork" što sam mu i rekao. Naravno poslije u razgovoru sa dobrim prijateljem, Turčinom koji će igrom slucajeva pred kraj ugovora postati upravo Sommelier, sam shvatio da je najbolje drzati jezik za zubima, i da osobama poput njega koji su prije 15 godina gurali trolleye kao Bar Boyevi, a sad su Manageri nije moguce nista dokazati, oni su uvijek upravu, oni najbolje znaju posao i nisu bas voljeli ljude koji su poput nas sa 24 godine dosli ravno na poziciju do koje je njima trebalo godina guranja trolleya, ciscenja podova i loadinga. Krivo mi je bilo sto sam do tog momenta stvarno davao 110% svoje energije i svojih mogucnosti. Isao sam gdje me posalju, radio sta mi se kaze, cesto isao "ABC - Above and Beyond Complience" kako jedna od nasih Company Policy-a kaze. Kad sam davao maksimum i trudio se, sta sam dobio zauzvrat? Nista... i gore od toga, tako da sam nakon toga totalno promjenio taktiku, vidio sam da na brodu, posebno sa takvim menadzmentom najbolje prolaze ulizice i k****ni koji niti su sposobni, niti znaju posao, ali znaju igrati igru, znaju se sloziti s njim i kad nije upravu, znaju se praviti da nesto rade samo kad on prolazi iako nemaju nista da rade i naravno znali su da cute kao telad i nikad ni slucajno da pricaju o necemu sto svi vide da nije uredu.

Naravno sljedeci kruz sam po "kazni" dobio Closing Staff Bar. Bilo je presmjesno, komentarisao sam sa mnogim supervisorima, ostalim Bartenderima i Serverima kako Bartender koji savrseno prica engleski, a pored njega pomalo jos 3 jezika, koji je imao najvise pozitivnih komentara, koji radi flair dosta bolje od pojedinaca iz Martini-a, koji je razvaljivao na prodaji paketa ocigledno nije dovoljno dobar da radi s gostima, nego ga treba staviti u je**** granap na decku 1 da posadi prodaje Snickers i Noodles i slusa redovni Kareoke Show za Filipinose. Dok su neki cigani - uhljupi na kojima cak ni uniforma ne izgleda lijepo (vecinom jer je prljava, zguzvana, smrdljiva, ruzno svezana kravata itd.) a da ne pricamo kako ih gosti ne razumiju ni jednu jedinu rijec, i da nemaju pojma o poslu rade u barovima poput Mast Bar-a (njega sam zaboravio spomenuti u opisu barova, to cu ispraviti) na decku 12, koji je vazio za osim Martini-a i Casino-a za Bar sa najvise tipa. Ali u tom momentu je vec da citiram Michaela iz Activity Staff-a: "My give-a-fuck faded away" izjava je bila legendarna i morao sam je spomenuti. Kako rekoh moj abiliti za give-a-fuck je lagano nestao i bolila me neka stvar. Odlucio sam da jos tih par mjeseci do kraja ugovora igram igru i olaksam sebi zivot do maksimuma. Imao sam podrsku ostalih kolega koji bi cesto dosli kad su slobodni da mi daju 10 minuta da otrcim u kabinu na cigaru, jer sam radio od 14:00h do 02:00h sa pauzom za veceru, i hvala im puno. Imao sam dosta tip-a jer me je 90% posade znalo jos iz Crew Bar-a. Svaku noc sam pred zatvaranje bio pijan ko tena
U toku jednog razgovora sa assistentom sam mu dao do znanja sta mislim o mom radu tu, i da mi je to smijesno, na sta je on diplomatski odgovorio: "It's not punishment, don't think like that, we are a team, everybody needs to work in every bar. It's your first contract, don't you want to close as much bars as you can?"
Rekao sam: "Of course I want, but this grocery store is not on top of my wish list"
Na sta se on nasmijao i pitao me: "OK, tell me which Bar is on top of your list"
Objasnio sam mu kako radim flair, i kako sam i aplicirao kao Flair Bartender ali igrom slucajeva se ne vodim tako, i kako je jedini bar u kojem bi ja zelio raditi Martini. Rekao je kako ce popricati sa glavnim guzonjom o tome.

Kad su vidjeli da me rad tu nije bas pogodio i da im ocigleno trebam u Guest Barovima posto je sljedeci kruz bio pre-busy Charter za RBC, prebacili su me ponovo na floating schedule. Sto se tice charter kruzeva, ne znam koliko je ko upucen, ali za one neupucene (takav sam i ja bio, i nisam imao pojma o cemu se tu konkretno radi do tog prvog chartera)
To su kruzevi u kojima odredjena kompanija, drustvo, gay zajednica i sl. zakupi citav brod, dovedu svoje ljude, posjecuju portove koje oni unaprijed odrede u dogovoru sa kompanijom, i u toku kruza imaju posebne aktivnosti i party-e. Barovi imaju drugacije radno vrijeme, nerijetko se sluze posebna pica (pivo obojeno u crveno, zeleno, neki k****nski kokteli sa "Seadless white grapes" ili "Aztec chocolate bitters" i ostalim k****nskim sastojcima)
Takodjer ti kruzevi su vazili kao veoma busy kruzevi i veoma dobri za lovu, posebno za Bar Department, ali se radilo do krajnjih granica izdrzljivosti, smjene po 13-14h dnevno su bile obavezne, a slobodni dani misaona imenica.
U toku tog kruza smo posjetili Labadee - Haiti. To je bio privatni otok u posjedu nase kompanije i sistem rada tamo je bio zastrasujuci. Na otoku postoji 5 barova koje smo mi vec po dokiranju ujutro u 7 morali setupirati u potpunosti. Sa broda se moralo iznijeti pice, blenderi, oprema, i naravno nakon cijelog dana rada na 45 stepeni to sve ponovo vratiti na brod. Nas nekoliko smo imali srecu sto smo bili u ekipi za taj najudaljeniji bar pored kojeg je bio veliki barbecue za posadu. Kako je organizacija bila "na nivou" mi smo do 11:00h cekali da nam uopste pocnu dovlaciti robu. U baru smo nasli bocu Chivasa i neke sode koje su ostale od ranije, te smo naravno odmah po dolasku nas nekoliko poceli cugati xD Kad su dosli lokalni stanovnici - ujedno uposlenici kompanije koji su vodili racuna o otoku, oni su poludili. Samo sto nisu poceli plakati, kako ce oni morati da plate taj whiskey, znamo li mi koliko to kosta, bla bla. Mi smo se pogledali medjusobno u nevjerici te uglas rekli WTF?! Nakon sto smo ih smirili, i objasnili im da cemo kad stigne nasa roba uredno vratiti sve sto smo popili, te da i oni slobodno popiju s nama smo shvatili da su oni jako siromasni, i da su zbog standarda u toj jadnoj drzavi placeni nekih 300-400$ na mjesec, te da bi ta boca Chivasa koju smo mi popili bila pola njihove plate. Nekad oko 11 nam je stiglo sve sa broda, setupirali smo bar, a vec oko 12 je rostilj otvoren, te smo lijepo doruckovali i nastavili piti i lagano sluziti goste. Oko 14:00h je dosao assistant i rekao mi da ne moram ostati do 16:00h kako mi je po schedule-u, nego da mogu odmah da palim na kupanje. To je bilo odlicno! Imao sam par sati za kupanje, zezanje i obilazak otoka koji je bio prelijep. Svuda poplocane staze, rusticne oznake gdje se nalazi koji bar, prelijepi parkovi, plaze, i naravno Dragon's Tail. Zip line dug nekih 800 metara koji sam naravno morao probati

Lagano se zavrsio charter kruz, a poslije njega je slijedio Weekend Bahamas Getaway Cruise. To je bio dvodnevni kruz do Bahama i nazad koji je bio uvrsten samo da bi se popunila praznina izmedju dva chartera, i 60-70% nepopunjenih soba su dali Shoreside uposlenicima kompanije koji su radili u ofisima na prodaji kruzeva i sl. To bi bilo super da oni svi nisu dosli da cugaju do iznemoglosti i sto je najtuznije, svi su imali 50% discount kao uposlenici kompanije. Ta dva dana smo radili kao konji. Disco se zatvarao u 5 ujutro i bilo je ludilo. Jedina pozitivna stvar je bila sto ti gosti - uposlenici nisu bili kao sto su iskusniji Bartenderi pricali jako zahtjevni i naporni, te nisu opste ocekivali posebnu uslugu, cak sta vise usluga je vecinom u Discu bila na nivou Crew Bar-a, ako nesto nemas, nije ti padalo na pamet trcati u drugi bar po to, a oni to nisu ni ocekivali. Ostavljali su finog tip-a i to je jedino sto nas je spasilo sa finansijske strane, buduci da smo za charter zaradili malo vise nego inace, a na tom dvodnevnom su svi imali 50% discount. Takodjer vecina tih shoreside ljudi su bili extra prema nama i cijenili su nas rad, kako oni kazu mi u mnogome olaksavamo njihov posao, jer da mi kao posada nismo toliko dobri, njima bi bilo puno teze prodati kruz.

Sljedeci charter je bio za TCM - Turner Classic Movies. To je bila neka organizacija koja je obozavala stare - crnobijele filmove. Bili su totalni fanatici, brod je izgledao strasno, po njihovom zahtjevu na svakom cosku je bio aparat za kokice sa jadnim kuharima, snack attendantima i ass. waiterima koji su ih davali besplatno. Rendezvous bar je umjesto bine za muziku imao ogromno platno i projektor, isto tako i Disco. Theatar sa onom lijepom binom i sa svim predstavama su pretvorili u kino salu, samo da napomenem da kod nas na brodu vec ima Cinema koja je na decku 3, odlicno sredjena i ima preko 500 stolica, ali to im je bilo premalo. Cijeli entertainment, bendovi, plesaci, pjevaci su imali slobodan kruz, jer njima to nije trebalo. Naravno nakon proslog chartera smo se svi spremali za strasni obim posla, ali vec prvi dan je bilo jasno - posla nece biti nikako. Prosjek godina je majke mi moje bio 90, a imali su 30 ljudi u obezbjedjenju (koje su doveli da cuvaju te njihove stogodisnje matore glumce za koje niko nije ni cuo) pa su im jos popravljali prosjek. Svugdje u crew area su bila obavjestenja za posadu u kojem se ljubazno molimo da ne trazimo od tih zvijezda da se slikamo sa njima, ili autograme, jer su oni gosti i to nije dozvoljeno. Bilo je presmjesno, jer niko od nas nikad nije cuo za te glumce, i daleko od toga da bi se neko slikao s tim matorcima ili im trazio autogram. Naravno odmah sutradan je menadzment napravio revised schedule po kojem smo svi imali poprilicno easy life. Buduci da je entertainment bio slobodan, a posla su imali samo jadni Restaurant staff koji su morali dilati kokice na svakom cosku, svaku noc je bio veliki party u Crew Baru sa nastupima bendova.

Kad sam 40 dana pred polazak kuci dobio estimated sign off date 23 mart, na schedule board-u su postavili obavjest-molbu za sve Bartendere i Barservere ukoliko mogu i zele da produze ugovor do 15 aprila (kad brod ide na dry dock) jer je obim posla velik, radimo charter kruzeve, a tesko im je dovesti nove ljude pred dry dock. U razgovoru sa nekoliko iskusnijih sam odlucio da produzim ugovor za jos tih 20tak dana, prvenstveno jer cu za to vrijeme zaraditi sigurno 2 soma, ali i zbog toga sto mi je po estimate-u novi sign on date bio 05.05. Miami. Logikom gledajuci, taj dan zavrsava dry dock, i ja bih trebao izvaliti masu para za kartu do Miami-a da se ukrcam na brod, a isti dan brod polazi na crossing prema Amsterdamu. Bilo je preglupo, a da ne govorim o tome kako mi poslije prvog ugovora 6 sedmica odmora nije djelovalo kao dovoljno. F&B admin - jedan Makedonac je poslao moj zahtjev glavnom scheduleru u office, a ovaj je odgovorio da ce mi dati 3 mejseca vacationa posto sam odlucio pomoci kompaniji i ostati do dry docka. E to je vec bilo nesto...

Radio sam te floating schedule, bio mamagayo u svako doba dana i noci, svaki put kad bi me HBT u toku smjene slao u neki drugi bar, ja sam naravno prvo isao u kabinu na cigaru pa onda tamo. Bilo je dosta dobrih za*****ancija, anegdota, desavanja u Crew Bar-u, a sad posto sam vec oguglo i shvatio da se trud ne cijeni toliko gledao sam samo da sebi olaksam zivot. Svaku noc se cugalo u svakom baru, stalno se jelo po pantry-ima, redovno bih svratio u kod cimera u bar koji je dijelio pantry sa Bistro on 5, gdje bih popio nekoliko casa nekog skupog vina ili sampanjca dok sam cekao palacinke ili sendvic iz Bistra xD Nase budalesanje i mamagayo je sezalo toliko daleko da nas je jedan dan HBT (filipinac kojeg nismo bas voljeli jer je bio veliki panicar i iskreno nije imao pojma o poslu, ali je bio velika ulizica i cinkaros) poslao na sports deck - deck 12 da pokupimo neke buckete i gluposti koje su navecer cistaci i sailori skupili svuda po brodu. Kako je sa mnom bio jedan lik s Mauricijusa (dok nisam dosao na brod nisam ni znao da ta drzava postoji - ostrvo izmedju Madagaskara i Indije, ljudi su polu-crnci-polu-indijci, pricaju indijski i francuski, jer su nekad bili kolonija) koji je vazio za dokazano najveceg mamagaya, koji je u vecini slucajeva radio u Crew Bar-u ili nekom pantry-u daleko od ociju gostiju, kad smo dosli na sports deck, lijepo smo odigrali utakmicu basketa prvo, pa smo tek onda to odnijeli kako nam je bilo receno.  Jos jedna anegdota vezana za doticnog gospodina je bila da je to jedini lik u istoriji kompanije koji je koktel "Acai Lemonade" napravio bez Veev Acai Spirita. Ja sam ostao bez teksta, gospodja mu je lijepo na Pool bar-u narucila Acai Lemonade, i ja ga gledam kako joj iako zna da vec 2 dana nema Veev-a na brodu govori kako nije problem.
Kad sam ga pitao sta to radi, on je rekao: "Šaz ap piloo, bi zmart, z gezt hepi, aaa, zet'z z point"
Naravno skontao je koliko je glup kad sam mu rekao da ta ista zena ako joj se svidi sta god joj on tu smucka (iako su sanse bile vrlo male) moze doci poslije i traziti to isto od drugog barmena koji ce joj reci kako Veeva nemamo na brodu, ili nece imati pojma sta je to on smutio, pa moze ispasti veliki problem.

Tad nekad me je glavni gazda - Bar Manager sreo i rekao mi kako je pricao sa Floydom, i kako ce mi dati sansu za Martini Bar. Ja sam mu rekao kako ne zelim da budem tamo sat-dva dok sam floating, nego da ocu tamo stalno da radim. Tamo je lova bila najveca, najzanimljivije raditi, uvijek pozitivni komentari od gostiju, uvijek opstena atmosfera, flair itd...
Prolazili su i zadnji mjeseci mog ugovora, jos uvijek sam radio floating, a spremao nam se Toyota charter. Situacija je bila krajnje napeta, jer je najavljeno da svi - mislim SVI - 2200 gostiju imaju unaprijed placen All Inclusive paket. To je moglo znaciti samo jedno - Bar Staff - naje*ali ste! Najavljeno je takodjer bilo - sto je najgore da je to regionalna konferencija, i da su svi gosti Latinosi. Mexico, Dominika, Honduras, Chile, Peru. Naravno niko nije znao beknuti engleski, a kako je takodjer bilo najavljeno bili su veliki potrosaci Johnnie Walker Black Labela. Taj kruz je bio nevjerovatan, svi moguci barovi su bili puni u svako doba dana i noci, kao floating u Martini bar-u sam se gurao po 20 minuta od Bar-a do pantry-a da donesem case (Pantry je bio nekih 20tak metara dalje kod Casino bara). Jedino sto je bilo iritantnije od cinjenice da ama bas ni jedna jedina osoba nije ostavila ni jedan jedini dolar tipa je bilo to da stvarno ni jedna jedina je*ena osoba nije znala beknuti engleski. Dosli bi za sank i mumljali "Vi'ki, vi'ki negro, kon jello" ili "Aqua, aqua" Bili su toliko nekulturni i bezobrazni da se bosanske seljacine (koje vaze za ubjedljivo najgore) prema njima cinile kao gospoda. Odlicna stvar je bila sto se sve kucalo na jedan folio number, pa nismo morali u silnoj guzvi uzimati kartice od tih k****na, a moglo se nositi u kabinu sta se htjelo, sto su mnogi i radili, nije bilo kabine bar departmenta bez boce Vi'ki Negra ili Grey Goosa. Na kraju kruza smo potpisali po nevjerovatnih 950$ za 5 dana kruz. Svi smo se smijali i rekli da nema veze sto su stoka, sto nisu ostavljali tip, i da se nadamo da cemo opet raditi Toyota charter!

Nakon 23. marta koji je po prvom planu bio moj estimated sign off date me je pukla neka depresija. Desetak ljudi koji su dosli kad i ja su otisli kuci, a ja sam ostao jos uvijek tu, bilo mi je krivo, pozelio sam kucu, normalnu hranu, jarane, porodicu, pa i onu odvratnu sarajevsku zimu, ili proljece puno kiše. Svaki dan sam slobodno vrijeme visio na facebooku, gledao sta se desava kuci, i sigurno sam za tih zadnjih mjesec dana potrosio preko 200$ na onu jadnu, frustrirajuce sporu konekciju. Nerijetko bi rekao cimeru (sad vec drugom liku - sommelieru iz Srbije, posto je onaj otisao kuci) "Ma j***te i pare, i sve, da mi je otici kuci" To sam naravno mogao reci, posto sam ustedio vec dosta para xD Sad je vec moj abiliti to give-a-fuck totalno nestao, ukrcao se na avion za Sarajevo s kojim sam ja trebao otici, i nekako sam mehanicki radio, a sve teze mi je bilo ustati, od silnog umora, sestomjesecnog pijanstva i mamurluka da sam cak jednom (prvi put u toku ugovora) zakasnio na posao 20 minuta. Jbg. navece je bio dobar dernek u Crew Bar-u, pa sam zaglavio do 4, a ujutro sam otvarao Sunset Bar u 08:30. Ali dobro, posto je bio port day, nije bilo guzve, pa je to bilo ok. Onda 3 kruza od kraja me je napokon stavio da zajedno sa kolegom Flair Bartenderom (dobrim pravo) iz Srbije zatvaram Martini. Tad mi je vise bilo svejedno, idem kuci za dvije sedmice, na izmaku sam snaga, nemam vise volje da se trudim i dokazujem, i sad kao dobijem 2-3 kruza, ma b.m.k. Kruzevi su bili odlicni, kako smo nas trojica stalnih tu, po nepisanom pravilu skupljali sav tip i na kraju kruza uz casicu Jewel of Russia vodke (koja kosta 25$) i Special Cleaning to sve dijelili, oba puta smo podijelili po preko 300$ za 5 dana.

Zadnji kruz je bio charter Top Chef Competition, to je neki reality show, veoma popularan u U.S. u kojem s kuhari takmice. Kruz je bio ludilo, masa guzonja iz Miami Office-a je doslo, Travelling Bar Manager, Shoreside F&B Manager, Executive Chefovi itd. Dosta desavanja se prikazivalo uzivo na TV-u, a ostatak se snimao za naknadno emitovanje. Ljudi su vecinom bili OK, dosta mladje raje, dosta se cugalo, radilo i dernecilo, a zadnji dan je bio slag na tortu. Sutradan brod ide na dry dock a 7 bartendera ide kuci, bila je totalna pometnja, a gospoda su spremila 3 decks party koji bi trebao trajati cijelu noc. Naime po planu je DJ bio postavljen na stepenicama iznad Guest Relationsa, a kako je to bio Main Lobby, party se odrzavao na decku 3 ispod, na decku 4 okolo - oko Martini Bar-a, i na Decku 5 iznad kod caffe Al Bacia. Bila je totalna ludnica, 2000 ljudi u unutrasnjem dijelu broda, pilo se kao ludo, lomili smo se negdje do 02:00h ujutro. Kako nam je gospodin "mongolo" - kako smo zvali tog HBT sa Filipina rekao: "Doesen't matter that you are leaving tomorrow, it's charter, everybody will work unitll the end, we are going on dry dock tommorow too, we need to break all bars apart"
Mi smo pomislili "Naravno" i vec se dogovorili kako cemo lagano da se ispalimo posto smo dobili i apraisal, a sutra u 08:00h napustamo tu konzervu i boli nas k*** Tu noc smo u silnoj spici uspjeli popiti po nekoliko shotova Chivas Century-a koji je bio jedan od najskupljih Whiskey-a na brodu, i po dogovoru se lagano ispalili. Ostali smo u Crew Baru do 05:00h ujutro. Kad mi je zazvonio alarm sa porukom "Ustaj - ides kuci" (uvijek sam sebi ostavljao poruke na alarmu, posebno kad znam da imam jako malo vremena za spavanje, jer bi me to onako dohavizalo ujutro, kad bih procitao i shvatio da je nesto jako vazno, a nije moglo biti vaznije od ovoga) doslovno sam skocio sa kreveta! Pokupio sam jos nekih sitnica iz kabine, pozdravio se sa cimerom i lagano otisao u Staff Bar na kaficu i po sign off papire.

Napustili smo brod, vozili se busem prema aerodromu, i tek tad mi je pojavljivao osjecaj da ustvari idem kuci. Sa mnom je bio jedan kolega Makedonac, isto Bartender koji je imao isti let kao i ja, i dok smo cekali na aerodromu i pili Mojito, razmjenjivali smo iskustva, sta smo sve prozivili, koliko smo zaradili itd. Osjecaj pomjesanih emocija gdje pokusavate da 7 mjeseci zivota, hiljade ljudi koje ste upoznali, lijepe i ruzne stvari nekako analizirate i smjestite i jednu recenicu je neopisiv. To je definitivno najbolji osjecaj vezan za brodski zivot, kad sa onim apraisalom i hrpom malih zelenih sjednete u avion, narucite whiskey (iako vas stjuardesa cudno gleda), nazdravite s kolegom i pomislite kako idete kuci!

Poglavlje IX - Welcome to Caribbean

Ko je vec bio na brodu, u bar-u, zna da europski kruzevi, posebno ovi od 12 -14 dana nisu uopste busy. Gosti su vecinom penzioneri koji dobro gledaju kad i u kojem baru ce potrositi svoj dragocjeni dolar. Doduse, na nasim kruzevima smo imali 3 overnighta - Bilbao, Le Havre i Bordeux, tako da smo imali vremena i izaci, cak i navece, a smjene nisu bile naporne, rijetko ko je radio vise od 8-9 sati dnevno u prosjeku. Naravno to se osjetilo na plati, jer nije bilo sanse da izadjete preko 2 soma na kraju mjeseca. Nama novajlijama, kojih je bilo dosta na mom brodu u to doba je to dobro doslo, jer smo bez prevelike spice imali dovoljno vremena da se dobro uhodamo u posao, upoznamo ljude, brod, standarde itd.. Tokom krosinga je odlicna stvar bila sto smo svaku drugu noc imali one hour back, tako da je Crew Bar radio sat duze i da se bas lijepo dernecilo.
Floyd nam je uvijek govorio: "Party now boys, and then be sure to prepare your asses for Caribbean, you'll see!"

Tako su prolazili zadnji dani crossinga, vani je vec postalo nepodnosljivo vruce, bio je pocetak decembra, i svima nam je to godilo jer smo se zadnjih par kruzeva dobro smrzavali, na open decku se obavezno radilo u jaknama, tako da je dnevna uniforma bila veliko olaksanje. Zadnju noc kruza nakon special cleaninga sam pogledao schedule, bilo je strasno! Dobio sam Casino bar, a smjene su mi bile odprilike oko 13-14h na dan, prvi kruz * Miami-Sea Day-Jamaica-Grand Cayman-Sea Day * Nisam imao slobodnog dana, ali nisam se zalio jer su svi bartenderi imali slicne smjene, svi smo po danu bili na Poolu, imali nekih sat-dva odmora i onda navece u razne barove, tako je mene potrefio Casino. Bilo mi je zao jer sam stvarno zavolio taj RendezVous bar i nekako sam se navikao na njega i na ekipu jamajkanaca koja je tu radila, ali sta je, tu je.

Naravno cim se udje u nama drage vode Amerike, mora se obaviti Immigration. Po nekom k****nskom planu Bar Department je trebao u 06:00h ujutro da bude napolju na imigraciji. Kako je prije nas bio ostatak F&B Departmenta, red je bio ogroman (redovi za humanitarnu pomoc u ratu su sad smijesni za ovo) bilo je sigurno preko 300 ljudi u redu. Tako smo napola spavajuci dobili svoj I-95 (futavi komadic papira koji nam je dozvoljavao izlazak u U.S. portovima) i imao sam vremena brzinski popiti kafu i paliti na posao.

Vec od 10:00h ujutro sam bio na package table-u, bilo je pakleno vruce, a po pravilima kompanije na embarkation day svi nosimo evening uniform koja je bila full kosulja, kravata, prsluk, sto ne bi bilo toliko strasno da nismo stajali na gangwayu bez ikakve sanse da se sakrijemo od sunca. Prodali smo stotine paketa, ljudi koji su dosli na petodnevni karibski kruz nisu bili ni slicni onim cheepatoncima iz Europe. Ko god bi cuo da za 54$ dnevno moze piti sta hoce i koliko hoce, potrcao je kao lud da kupi paket. Ono sto je meni otezavalo embarkation day je bio Pax Drill, buduci da sam imao insstrukciju 38, morao sam kao clan Muster Stationa A3 prisustvovati drillu za goste i pokazati kako se oblaci life jacket. U Europi su na Pax drillu gosti vecinom spavali i nevoljko se gegali na kraju drilla prema svojim kabinama. Ali ovo je bilo potpuno novo iskustvo. U toku (safety oficirima jako ozbiljne stvari iako je to sve bila farsa) drilla za goste, vidjelo se unaprijed sta nas ceka, na svaku informaciju koja se cula preko P.A. sistema su gosti uzvratili gromoglanim aplauzom i zvizdanjem, kao da su na utakmici, u toku pokazivanja kako se oblaci life jacket, sigurno jedno 10 ljudi je ustalo da se slika sa mnom, bilo je presmjesno!

Po zavrsnoj objavi "The drill for our guests is now over" je usljedio najveci aplauz i velika zbrka, svi ljudi odjednom su se zaputili prema Pool Bar-u na deck 10 na Sailaway party. Nakon iskusnog ispaljivanja 5 minuta prije kraja drila za posadu sam po vec uhodanoj shemi strcao niz stepenice u kabinu, zapalio jednu cigaru i zaputio se na Pool Bar gdje sam bio po schedule-u za Sailaway party. Kad sam izasao kroz vrata pantry-a u front bar, osjecaj je bio neopsiv, Flava band je svirao na glavnom stage-u, konobari - kolege su hodali sa suncanim naocalama oko bazena noseci tacne pune Bahama Mame koji je taj dan bio Sailaway cocktail, brodske sirene su se oglasavale za isplovljavanje, a vec pijana masa od preko 2000 ljudi (ne znam kad su se prije stigli napiti) je vristala! Onaj Pool bar od prije krosinga je bio za ne prepoznati, sad su propisno 3 velika shaver blendera radila punom parom, 6 bartendera unutra je trcalo gore dole kao ludi kako bi koliko toliko stigli da usluze masu ljudi za sankom koja se samo povecavala, mahali su svojim karticama sa All inclusive paketima, Corona je isla kao luda, shotovi tekile, Pina Colade u hektolitrima, je**** neprevazidjeni, bartenderima najmrzi Miami Vice i Mojito te sva ostala moguca i nemoguca pica. Narudzbe su bile svakakve, od obicnih - pivo (koje su mi bile najdraze) pa do Pina Colade sa Captain Morganom, sa duplim floaterom Myersa, do Strawberry Daiquiri-a sa Bacardi Oakheartom itd... Bio je to totalni raspasoj, totalno ludilo, ali sam se osjecao nekako odlicno, nekako euforicno, pun energije (iako sam spavao samo par sati zbog imigrationa) Takodjer tipovi su padali kao ludi, jako puno ljudi, kako je po americkoj kulturi "obavezno" su imali masu sitnih para i samo bacali bartenderima za svako usluzeno pice, cak i oni koji su imali pakete - svaka cast - Ameri su najbolji gosti! Jos dok sam plivao tu na Pool bar-u me je nazvao Floyd i rekao mi da trcim u Casino bar.

Kad sam dosao u Casino bar, prvi put, moja barserverka Olga je bar vec poprilicno otvorila i stajala unutra boreci se sa masom od jedno 50 ljudi da im izda pice. Nisam mogao da vjerujem, nekako smo nas dvoje izgurali tu masu, spremili bar, setupirali sve, te je ona nastavila raditi svoj posao - kruziti oko stolova i slot masina koji su sad vec bili prepuni i dolaziti s narudzbama. Tuzno je bilo sto bartender koji je prije mene radio u tom baru nije napravio nikakvu rekviziciju, bar je bio prazan, u nekim momentima sam imao osjecaj kao da se neko za*****ava sa mnom, za koju kod ebenu bocu uhvatim ko za qrac da sam uhvatio, bio to Baileys, Kahlua, Gin ili Vodka unutra je bio jedan ili nijedan shot, a zamjenske nije bilo ni na mapi.
Sto rekao jedan kolega iz Srbije "Bate, doslo mi bilo da se sakrijem u Walk In fridge i da placem da me niko ne vidi"
Tu noc nisam cak stigao ni na veceru otici, a kako nisu imali koga da mi posalju u pomoc, Nikolay mi je uletio u sank pomoci. Od 18:00 sati do 04:00 nisam se pomjerio iz bara, nisam zapalio ni jednu jedinu cigaru, nisam vecerao, a obim posla je bio nezamisliv! Oko 04:00h ujutro kad sam zatvorio bar, napisao opsirnu rekviziciju, izbrojao sam tips - bilo je oko 120$ i to je bio samo keš tip, a na racunima sam imao jos sigurno 20-30$. Upoznao sam ekipu iz Casina koji su bili kao klan - drzava unutar broda. Casino manager je bio jedan od najuticajnih ljudi na brodu, buduci da je Casino donosio najvise para kompaniji, on bi za bilo sta mogao okrenuti Hotel Directora licno, koji bi dobro naribao sve ispod sebe (a svi su ispod njega) za bilo sta sto je Casinu falilo, bilo to pice, ljudstvo itd...
Ljudi iz Casina su mi rekli da je ovaj i dva naredna kruza ukljucujuci Bozicni Hollyday Cruise - Junkie Cruise, naravno pojma nisam imao sta je to, pa mi je jedan zemo objasnio: "Vidi brate, Junkie cruise mi u Casinu zovemo kruz koji ima preko 100 BCP, a BCP su ti Blue Chip Playeri, to su ljudi koji kockaju ogromne sume para, i vecini njih Casino placa cruise, samo kako bi dosli da igraju, jer neki od njih ostave i po 100.000$ u Casinu za 5 dana" Njemu je bilo jako drago zbog toga, jer su oni kao i mi radili na procenat, a u Europi se nisu bas obogatili sa silnim overnight-ima tokom kojih bi Casino bio zatvoren. Jos mi je naglasio da se Casino inace zatvara u 03:00h ujutro, ali da ako nekoliko tih BCP-a hoce da ostane da igra, Casino se ne moze zatvoriti, jer ne mogu nekome ko je izgubio 20.000$ reci "Aj vozdra - zatvaramo" Taj prvi dan Kariba sam u svoj timecard upisao nevjerovatnih 15:53 minute, zbog cega sam sutradan morao (nije me niko natjerao) potpisati izjavu da se slazem s radnim vremenom za taj dan jer je to prvi dan, bla bla i da necu tuziti managera i kompaniju, jer po propisima ne smijete raditi vise od 14h dnevno. Cijeli taj kruz i iducih nekoliko sam bio u Casino Bar-u, nijedan jedini dan nisam imao ispod 12-13h na timecardu, cesto sam ostajao do 06:00h ujutro, imao sam tipa, u prosjeku 50-60$ dnevno, ali naravno kako sam tad bio neiskusan, moja barserverka Olga me je lijepo naguzila, jer je ona uzimala i po 500$ dnevno, a po nepisanom pravilu Casino Bar-a je red bio da pocasti Bartendera bar s nekom stotkom po kruzu.

Ali dobro, u toku Bozicnog kruza sam totalno popi***o, bio sam premoren, samo jednom sam izasao vani do tad i to na Jamajci, jer sam morao vidjeti tu dzunglu! I stvarno je to bila je*ena dzunga, vukoje*ina u kojoj je ono malo mjesta oko portova sredjeno, sa raznim prodavnicama i sl... dok je cim odmaknete 50 metara dalje to bio pravi geto! U toku tog kruza sam se razisao i sa djevojkom, jer je ona radila po 2-3h dnevno i imala skoro cijeli dan slobodan, dok sam ja hamalio po 13-14h i skoro je nikad nisam ni vidjao. Bila je toliko super osoba da stvarno nije zasluzila da se vidjamo jednom u par dana, da me ceka u kabini do 4-5h ujutro, da ja na kraju dodjem u 6 kad zavrsim i jednostavno padnem u komu. Na kraju mi je puk'o film i molio sam Floyda da me prebaci iz Casino bara. On se zacudio, jer vecina iskusnih bi za tu lovu i za taj bar dala guzice, te se nikako ne bi zalila na to radno vrijeme kad bi navece izbrojali 50-60$ dodatnog keš tipa. Ali meni nije bilo sve do para, tamo smo vec solidno zaradjivali - nekih 100$ dnevno od gratuity-a, tako da mi to nije puno znacilo kad nisam imao zivot. Zelio sam i da se odmorim, i da vidim te portove  na Karibima koji su bili jedan od glavnih razloga sto sam se uopste odlucio na posao na brodu jer ih inace ne bih nikako mogao vidjeti, a Bogami i Crew Bar mi je strasno nedostajao!

Sljedeci kruz je bio novogodisnji kruz, i dobio sam Michaels Club, kako sam ranije opsiao, to je bio Piano bar u kojem posla nije bilo nikako, bio je to svojevrstan easy life, ustvari trebao bi biti da novogodisnji kruz nije bio toliko busy da sam osim Closing Michaels cluba vecinu vremena provodio kao Floatin Bartender, te radio u svim mogucim barovima kad bi bila guzva.
Novogodisnja noc je bila ludnica, bio je open deck party na kojem je Hotel Director napravio presedan za kompaniju i zamolio Crew da prisustvuje party-u i doceka novu godinu zajedno sa gostima (naravno morali su imati name tagove i nisu smjeli piti alkohol na Pool-u) Kakav je dernek bio, mozete vidjeti i na videu dole. Nakon party-a sam na brzinu zatvorio Michaels club, otrcao u kabinu na tus, i pravac Provision Area gdje je bio Crew Party. Po ranijem dogovoru tamo me cekao cimer i jos par zema sa 10 boca Moet Rose Sampanjca. Tomo je bio toliko lud da je postavio stol, donio kible, case za sampanjac i sve ostalo, tako da je vecina ljudi dolazila misleci da je to neki besplatni sampanjac za citav Crew xD Hahaha napomenimo da je boca tog sampanjca 70$ sa Crew Discountom. Naravno party nije mogao proci u najboljem redu jer me je sreo Bar Manager i lijepo mi bananu dao jer nisam vidio Revised Schedule (koji je u neka doba postavljen negdje) dok sam ja jos trcao od Pool-a do Michaels Cluba itd. Iskreno me bolila neka stvar jer sam taj dan vec imao na karti solidnih 13 sati, i nije bilo sanse da cu propustiti takav dernek radeci na istom. Mislim da sam dosta puta vec propustio sve moguce derneke i gledao druge dok se opijaju sa one strane sanka. To je jedna od losijih strana kad si bartender na brodu, jer kad god je veliki Crew Party koji je cesto u Provision Area ili cak u Discu, vecina bartendera mora da radi tu, i rijetko kad se moze desiti da su slobodni da prisustvuju partiju. Lijepo smo se napili ko zecevi, a sutra mi je bio day off.

Bili smo u Cozumelu - Mexicu, jednom od najboljih mjesta koja smo posjetili na toj strani svijeta, odmah pored luke se nalazi El Cid Resort (Šefe znam sigurno da ti znaš šta je i gdje je) u kojem ste na ulazu mogli platiti 45$ za all inclusive paket - da jedete i pijete koliko hocete taj dan, s tim da je selekcija pica poprilicno limitirana. Naravno mi smo odmah uplatili all inclusive paket, i smijali se kako cemo jednom mi moci da se ponasamo kao nasi gosti i pijemo ko stoka - isto ko da nismo morali vec u 17:00h biti na brodu, u uniformi i na radnom mjestu! Vec oko 10:00h poslije dorucka smo poceli lagano sa Bloody Mary-em, jer ne da smo bili mamurni, nego se jos nismo stigli ni otrijezniti za tih 5-6 sati spavanja. Taj dan smo se bas lijepo ucmekali, i sam ne znam kako niko nije dobio otkaz - vjerovatno je i management odlucio malo da popusti, ipak je bila nova godina. Naravno isti dan sam na fb objavio sliku sa pjescane plaze hotela, sa Margaritom u ruci, i onako lijepo cestitao novu godinu "p****ma od jarana" sto kaze nas Bosanac, koji su vjerovatno u to vrijeme lopatali snijeg ispred kuce u Sarajevu!!!!

Uskoro nastavak: Charter kruzevi i kraj ugovora!

Poglavlje VII: Closing Crew Bar

I tako mi je poceo prvi dan "novog zivota" na brodu, dobio sam Crew Bar. Vecini nasih je bilo drago, jer (ne znam da li ste upuceni) doduse nisam ni ja tad bio, ali vas bar na Celebrity-u niko ne duzi za pice. Mozete doslovno dati besplatno pice kome hocete, dok god to radite umjereno, i dok god vas neko ne osmeka šefovima, niko vam nece nista. U toku tog dana sam imao samo jedan trening (sreća) odradio sam svoju smjenu 12-4 na Poolu, uz to da napomenem da mi je jako drago bilo tamo raditi, jer nije bilo prevelike guzve, pa sam imao vremena i da citam liste koktela, da pitam ostale vezano za koktele i pica a isto tako da dobro pregledam shelfove sa svim picima, ako nista kako bih zapamtio kako izgledaju boce, posto znate i sami da mi odavde nismo bas imali prilike vidjeti flavored "Grey Goose" "Hendricks" gin ili "Macallan Whisky Makers Edition" itd... A nekako mi je drago bilo sluziti goste i komunicirati sa njima jos na samom pocetku, htio sam nekako da sto prije udjem u fazon, iako me je to cesto kostalo neugodnosti ako ne bih znao cijenu nekog pica kad pitaju, ili ako im ne bih znao objasniti gdje se nalazi nesto sto oni traze.

I tako sam po dogovoru sa Nikolayem, kojeg sam sad vec gledao kao veliku podrsku, jer sam mu se uvijek i za sve mogao obratiti pokupio kljuceve i dosao malo ranije u Crew Bar, vec oko 20:30h. Poceo sam da pregledam dobro pantry, gdje se sta nalazi, a on je dosao da mi pomogne otvoriti i pokaze setup bara. Bilo je jednostavno, osim sto je**** ledomat nije radio kako treba i izbacivao je sante leda, pa ste morali ice scoopom jedno 15 minuta da lomite led da biste mogli napuniti ice bin. Tu sam u neformalnom razgovoru sa njim saznao kako je Floyd bio taj koji je odlucivao ko ce gdje raditi (koga ce koliko naguziti) jer Bar Manager - Plamenko ide kuci na kraju kruza a kao zamjena mu dolazi neki Rumun koji je tek dobio promociju, sto je znacilo da ce do daljnjeg taj meni mrski jamajkanac voditi sve konce u departmentu. Uz to me je nagrdio jer sam mu jos na onom prvom sastanku kojeg se mozda sjecate iz Poglavlja III rekao iskreno da sam najvise dosao na brod da unaprijedim svoje znanje jer je kod nas ugostiteljstvo u qrcu. Rekao mi je: "Zasto mu hranis ego? Jesi li ikad bio na Jamajci, nisi? E pa ja jesam i vjeruj mi odakle god da si dosao to je pet zvjezdica za je**** dzunglu iz koje on dolazi! I tom izjavom si sam sebe stavio pod noge, da te testira do krajnje granice! Pomislih: "Ajde bgt. nije ni prvi, a ocito ni zadnji put da me je moja jezicina kostala"

Dok smo jos otvarali bar, dosla su 2 malo starija lika i sjeli za sank, bili su u civilu, ovaj jedan me je pitao mogu li dobiti pice, a buduci da je tek bilo oko pola 10, i da stvarno nisam spremio bar rekao sam: "Ne, izvinite, nismo jos otvorili, za nekih pola sata" Covjek je klimnuo glavom, rekao da nije problem i zapalio cigaru, proslo je nekih 5 minuta kad je Nikolay izasao iz pantry-a, ugledavsi njih, doslovno je potrcao: "Sir good evening, how are you tonight? Do you want something to drink?" Covjek je odgovorio: "Yes, I would like my usual, Jack with soda, but no problem if you are not ready yet" Nikolay je promjenio jedno 6 boja, i vec uzimajuci casu i bocu Jacka rekao: "We are always ready for you sir" Kad smo usli u pantry pogledao me je i rekao: "Kako ces mu to reci j***te, pa jel znas ko je on?" Rekao sam kako nemam pojma, i kako sam mislio da se bar otvara tek u 22:00h. On je popi***o: "Covjece, to je F&B manager Doug Sheley, znas sta je F&B?! On naseg glavnog sefa moze za uho da voda po brodu! Iznad njega je samo Hotel Director!!" Zapamti, u schedule i stoji 21:30 najvise zbog njega, jer ce on i ovaj Executive Chef doci tu svaku noc ranije, popiti nekoliko pica, ispusiti nekoliko cigara i otici prije nego se zaguzva, budi spreman za njih uvijek i redovno im mjenjaj pepeljaru" Rekoh kako nema problema. Srecom tu prvu noc nije bilo previse posla, a oko ponoci je dosao Floyd zajedno sa Vimalom koji je sad prebacen da radi nocnu smjenu, i koji je ocigledno bio njegova desna ruka i dao mi papir rekavsi: "You have inventory tonight, make sure everything is counted well, and if you have any questions ask Vimal, he's gonna check it at the end"

Naravno bilo je jasno kao dan, imao si listu sa isprintanim imenima artikala i sve si morao upisati kako jeste, tako da nisam imao nikakvih posebnih pitanja, a Vimal i nije bas jedva cekao da mi nesto objasni sam od sebe, tako da sam oko pola 3 kad sam zatvorio poceo raditi inventory. Odgovaralo mi je to sto nije bilo nikoga i sto sam mogao zapaliti u medjuvremenu, a Bogami na hinjaka i popiti nesto tamo u pantry-u. Elem kako nisam imao pojma, radio sam taj je**** inventory do 5 kao da je ne znam ti sta. Vimal je na kraju dosao, pitao me na svom polu-indijsko-francusko-engleskom: "Why it took you so long? How long would you do inventory in Disco? 3 days? Hahaha, I bet you counted everything well for this long, so I don't need to check anything, bring the keys to office, and don't forget Boat Drill is tomorrow, ok?" Nekad oko 06:00h ujutro sam uspio zaspati, jos mi nisu nikoga ubacili u kabinu tako da sam bio sam i to mi je odgovaralo. Ma cini mi se taman sto sam oci sklopio oglasio se alarm. Oni koji su bili na brodu znaju koliko je to iritantan zvuk: Sedam kratkih pa jedna duga, nakon toga obavjest: "All crew to your emergency positions!" Pa onda "Bravo, Bravo, Bravo, location main loundry, deck 1 forward starboard side" Nakon nekoliko safety-a mi je vec koliko toliko bilo jasno sta se desava, brzinski sam zapalio cigaru i otrcao gore na deck 4 gdje mi je bila muster stanica. Za nas novajlije je bio instructions 39 sto znaci da ne moramo raditi ama bas nista, nego se samo pojaviti kod life rafta i kad nas prozovu javiti se da smo tu. Pomislih da je to jedna od rijetkih pozitivnih stvari sto nemam nikakve odgovornosti na drillu. Ali ni to nece potrajati dugo.. Vec isti taj dan dok sam davao pauzu u Staff Bar-u je dosao Floyd, rekao mi je da mu dam moju safety karticu te mi je dao drugu na kojoj je bilo Instruction 38 - Muster station team. Pomislio sam kako me taj lik ocigledno bas mrzi, te je i moja mrznja prema njemu porasla na level 99! Pomislio sam kad se ova je*ena čamuga (jos jedan brodski termin koristen od strane nas - zema, a odnosi se na crnce) iskrca sa broda ima da castim cijeli department picem.

Narednih nekoliko dana su bili vecinom isti. Po danu sam uzivao biti na Poolu, uciti koktele, gledati kako drugi rade, koristiti svaku priliku da komuniciram s gostima koji su tad vecinom bili starci iz UK, poneki iz Njemacke ili Francuske i dosta Amera. Bili su kako se na brodu kaze "Cheepatonci" ili vam ga jeftinjaci, rijetko su tipovali, ali su strasno voljeli pricati, zanimalo ih je sve, odakle sam, koliko dugo radim tu, pa kad saznaju da mi je to prvi kruz, zanimalo ih je kako se snalazim ,kakvi su prema meni, kako mi se svidja zivot na brodu itd. Odgovarao sam uglavnom neiskusno - iskreno, da je naporno sa svim tim treninzima, da jos nisam upoznao cijeli brod, ali da vecinom svi progledaju kroz prste i ne daju hard time, jer je tako i bilo... Vremenom cu nauciti kako se s gostima prica, kako se hvali kompanija, kako se cak i laze da nam placa kartu u oba smjera kako se oni ne bi uzbudili i pomislili kako smo iskoristeni itd... Prvi put sam imao priliku raditi u Formal Night u Crew Bar-u, kad je najvece ludilo, najveca spica, pa su mi poslali cak 2 dodatna Bartendera da mi pomognu. Tad sam tek imao priliku vidjeti ko je kolika faca, ko ima bijeli sako i leptir masnu, a ko nosi obicni evening uniform. Vremenom sam se poprilicno sprijateljio sa F&B-em koji je svaku noc dolazio, nekad i sam, pa bi samnom cavrljao, jednom sam cak izletio kako sam se slomio proslu noc jer je bio veliki party a ja sam bio sam, na sta je on naknadno naribao Floyda jer mi nije poslao nikoga da mi pomogne  
Koliko god mi to bilo drago, tu sam najvise sebe za*****ao, jer sam ionako mislio da me lik mrzi, sad nakon ovoga me sigurno jos vise mrzi, al j**** ga. Ako nista skontao sam da ponekad stvarno treba drzati jezik za zubima. U Crew Bar-u sam ostao raditi punih 7 semica - 4 kruza od 12 dana, nagledao sam se svega, od skidanja, povracanja od alkohola, do nacionalne podjele za koju sam mislio da ne postoji na brodu, jer tako nam kompanije prikazuju okruzenje. Naime kod nas bi vam se u Crew Bar-u tacno znalo gdje ko stoji i sjedi. Guzonje i bezobrazni balkanci su bili svuda po baru, ali najvise za sankom. Multietnicka ekipa Shoppia i Dancera koji su se vecinom drzali zajedno (ne jedni s drugima) bi sjedili na jednoj od secija, indijci bi bili na drugom kraju kod DJ pulta, osim ako neki balkanac nije svirao tu noc, pa bi zeme okupirale okolinu. Filipinci bi stidljivo sjedili u najudaljenijem cosku i rijetko bi ostajali do kraja, sredina bara je vjecito bila rezervisana za crnce - pretezno jamajkance koji bi plesali i budalesali na samo njima znan nacin.

U toku rada u Crew Baru sam upoznao sigurno 60% posade, onih 40% koje nisam nisu nikad dolazili dole. Naucio sam da postoje mafia varijante u kojima nekome date pice-dva, a on vam u 01:00h ujutro donese pizzu ili sendvic iz Bell Box-a pritom rizikujuci warning umjesto vas - neprocjenjivo! Naucio sam da ono sto se desava u Crew Bar-u ostaje u Crew Bar-u, da su sutra u toku smjene svi na svojim polozajima, mrzovoljni, naduveni, koliko god navece bili dobri s vama. Mnogo mi je valjalo iskustvo pracenja potrosnje robe i narucivanja robe, da se mogu pohvaliti da mi nikad, ali bas nikad nije zafalilo nicega. Takodjer sam vec iduci put shvatio kako se radi inventory, te sam sad ostajao samo po 15 minuta poslije redovnog zatvaranja, jer bih unaprijed izbrojao cijelo skladiste, a poslije nekoliko kruzeva bih cak na inventory night odmah kad dodjem izbrojao i ukinuo pola pica tipa baileys, campari i sl... koja se nisu toliko prodavala, a sto je jos vaznije nisu ih guzonje pile, jbg balkanski mentalitet, snadjes se da olaksas sebi zivot kako god mozes! Sta me je najvise pogadjalo je to da je dole svaku noc bio dernek, bilo je jako puno cura, a sve su bile (kao i muskarci) kao pustene s lanca, gledao sam iz noci u noc kako ih k****ni vode u sobe, kako se napijaju, a ja nisam imao nikakve je*ene sanse da pokupim bilo koju, jer sam ja bio zaduzen da svu tu bagru napijem, i da nakon sto svi odu u svoje kabine da zatvorim bar, usput popijem koje pice kako bi i ja mogao lakse zaspati. U medjuvremenu je Plamenko Bar Manager otisao, a dosao Robert, mnogi su ga olajavali, davao je hard time sa rekvizicijama, jer je bilo jako malo posla po barovima, pa je pokusavao smanjiti troskove sto je opet rezultiralo da su Bartenderi danonocno trcali od bara do bara da uzmu malo Bombay gina ili paket nekog piva. Medjutim lik je prema meni bio totalno OK i cinilo mi se da je cijenio moj trud. Ja sam tad jos bio pun energije, i cesto bih dosao jos u 20:00h u Crew Bar ako bi znao da ce biti veliki party kako bih pripremio trolleye pune piva i leda itd. Moj special cleaning bi uvijek bio odradjen perfektno, do te mjere da su mi ruke cesto bile izjedene od Bleacha, i bio sam jedan od rijetkih koji je stvarno koristio 3 bucket sistem.

Za one koji ne znaju: Special cleaning je najvece zlo u F&B Departmentu. Radio se zadnju noc kruza nakon sto se zatvore barovi (iako se i svaku normalnu noc sve moralo ocistiti, i ako ne biste ocistili dobili bi bananu) special cleaning je bio poseban, kako mu i ime kaze. Sve otvoreno (sokovi, mixevi i sl.) bi se moralo labelovati kad je otvoreno i do kad mu je rok trajanja. Sve se moralo izbaciti iz frizidera, i ponovo vratiti nakon sto se frizideri ociste, i tako od poda do plafona ste morali cijeli bar i pantry ocistiti koristeci taj famozni 3 bucket sistem koji bi bio: Crvena kanta: Topla voda i deterdzent, nakon sto sve predjete s tim ide Siva kanta: Cista topla voda da se to sve ispere i onda Bijela kanta: Hladna voda sa Bleachem ili vam ga izbjeljivacem koji je kad je koncentriran toliko jak da progrize metal i kamen, pa se onda stavljalo 50-100ppm (points per milion) sto bi znacilo na kantu od 25 litara samo jedan čep. S izuzetkom podova koje je Bar Boy bio duzan ocistiti, ali posto su oni imali po 3-4 bara, ubrzo sam naucio (uz pomoc Nikolaya) da ti je puno lakse za 15 minuta ocistiti pod ako on ne moze doci na vrijeme, nego sjediti sat-dva i cekati ga da odradi svoj posao. Naravno vremenom sam naucio i to da ako dodje na vrijeme, ispostuje me dam mu 10-20$ na kafu, ako ne dodje ne dobije nista i to je to.

Takodjer nikad nisam kasnio na posao, sve treninge sam zavrsio bez ijednog propustenog, a naucio sam i sve koktele i nacine sluzenja pica, te me je cesto Nikolay ispitivao od cega je neki liker i sl. Polako sam za tih mjesec i pol dana usao u sve rutine, na pocetku bih u slobodno vrijeme isao od bara do bara da vidim setup, da upoznam ljude jer tad jos nisam znao da spavam po sat - dva izmedju smjena. Takodjer dobio sam novog cimera Sašu iz Makedonije, jednog velikog mentola koji bi prao gace i carape i kacio ih po sobi. Uvijek se zalio kako je njemu 36 godina, a kako spava na gornjem krevetu na sta bih ja naravno samo odgovorio: "Jbg brate brodska pravila, ko prvi u kabinu, donji krevet njegov" Izmedju ostalog lik je pusac, ali mu je smetalo ako bih ja zapalio cigaru, a da ne pricam kako je stalno kad ne radi spavao, i kako bi kad god bih ja usao u kabinu, a najcesce navecer u 2-3-4h kad bih zavrsio s poslom ustao, i zalio se da ja njega uvijek probudim. Lik ocigledno nije bio za brodski zivot.

Prvu platu sam dobio 230$ - buduci da kruz nije bio gotov, dobio sam samo onaj fiksni dio koji kao Bartender imam 560$ mjesecno ili 230$ po PayDayu. Pomislih kakva crkavica, ali dovoljno da prezivim do iduceg PayDay-a. Gospodjica iz Payroll office-a mi je ucinila uslugu, te mi nije odbila nista za kartu i uniformu do sljedece plate (ko da mi je imala od cega odbiti)

Iz kruza u kruz sam kao i svi ostali zadnju vecer isao na schedule board u nadi da ce me napokon promjeniti, staviti negdje drugo, dati mi neki floating schedule. Osjecaj pomjesene tuge i nervoze me je hvatao kad bi vidio kak oostali Bartenderi imaju bar 2-3 day off-a po kruzu, dok sam ja ponekad imao jedan nazovi day off kad bih startao od 15:00h, a to bi vecinom bilo poslije formal nighta, pa bih onda spavao do 14:30h. Dovoljno je reci da sam tek pred kraj drugog kruza nakon vise od 20 dana prvi put izasao van broda. Bilo je to u Vigu, i nikad necu zaboraviti taj osjecaj. Kad sam stao na kopno, udahnuo svjez zrak, sjeo, popio pravu kafu, točeno pivo iz krigle od pola litra, pojeo pizzu. To je bilo neprocjenjivo. Kad sam na kraju oktobra mjeseca uporedio timecard sa ostalima, ja sam imao 296 sati za mjesec dana, dok je drugi koji je imao najvise imao 220! Ali, uskoro ce mi se sreca osmjehnuti na svim poljima, novi Bar Manager je odlucio da napravi neke promjene, i da nagradi rad i trud. Nisam mogao da vjerujem na kraju cetvrtog kruza kad sam vidio schedule:

12:00 - 16:00 Pool / 5:30 - Close Rendezvous Pantry! Taj iduci kruz sam imao cak 4 day off-a u kojima sam pocinjao od 5:30!

Skoro sam poceo skakati od srece, otrcao sam u office vratiti kljuceve i krenuo da spavam posto je sutra bio embarkation day, te sam trebao vec od 09:00h da radim na Beverage Package table-u.

Uskoro nastavak: Svaki trud se isplati, a rad se cijeni... ili ne?

Poglavlje V - Treninzi i prvi dani

Prvu vecer sam dosao u kabinu nesto poslije 23:00h, polako raspakovao stvari, poslagao dijelove uniforme, namjestio gornji krevet, dok je na donjem i dalje stajao papiric sa onim "Reserved - Nikola".
Nisam puno obracao paznju, i nakon tusiranja sam lagano pregledao papire koje mi je Nikolay dao. Listu i recepturu koktela sam samo odlozio na stranu, jer stvarno nisam imao volje da je citam, pogledao sam prepis schedule-a za sutra koji je glasio: 12:00 - 16:00 - Pool Bar 17:30 - Close - RendezVous Pantry.
Pomislih: "Pa jbt. to i nije tako lose, mogu se i naspavati a imam i pauzu u toku dana"
Onda sam pogledao ostale papire, i dodjem do trening liste na kojoj su razni treninzi, za sutrasnji datum je vazilo:
08:30 - 09:30 Cinema / New hire Welcome (moje ime na listi)
10:00 - 11:00 Gamma Room / Safety 1 (crvenim slovima, opet moje ime na listi)
11:30 - 12:30 Crew Movie Lounge / S.T.A.R (i tu naravno moje ime na listi) eh to je bio hladan tus, tu mi odmah na pamet padose Nenad i Nikolay i napomena za treninge.
Sta je - tu je, legao sam i nakon dobrih 2 minuta pao u nesvjest  

Ustajanje u 07:30, brzinsko brijanje, tusiranje i onda u Staff Bar da vidim gdje se nalazi Cinema. Tu je vec bilo nekoliko ljudi koji takodjer idu na trening, popili smo kaficu i lagano krenuli, izmedju treninga u polusatnim pauzama sam trcao do kabine na cigaru, pa opet u polusnu slusao ostale treninge, prije treninga u 11:30 sam nazvao Vimala jer mi nije bilo jasno kako mogu biti u 12:00 na Pool Baru, a imam trening do 12:30h.
On mi je objasnio da treninzi idu prije svega i da cu jos nakon treninga morati kod Crew Admina po A-Pass, da nakon toga odem na rucak, pa da onda dodjem na Pool Bar.
Dok sam to komentarisao sa kolegom Felipe-om iz Kolumbije, koji je ranije radio na nekim manjim brodovima, i za razliku od mene je imao koliko-toliko brodskog iskustva, naucio sam prvi brodski termin, koji cu u narednih 7 mjeseci ponoviti jedno 200.000 puta i cuti jos najmanje 3.000.000 puta.
Rekao je: "This is not bad at all, we have time for Mamagayo" Objasnio mi je da to znaci bjezanje od posla ili ti ga hvatanje krivina.
Pomislih odmah da ce mi to biti omiljeni termin!  
Nakon zavrsenih treninga, nekoliko cigara u medjuvremenu, rucka i dobijenog A-Passa, osjecao sam se kao Crewmember.
Okrenuo sam Vimala i objasnio mu kako pojma nemam gdje je Pool Bar ni kako da dodjem tamo, naravno opet me je pokupio iz Staff Bara, i odveo na Deck 10.
Pool Bar je inace odlicno organizovan ogromni sank u koji se ulazi kroz Pantry, imaju 3 stanice koje u to vrijeme nisu bile funkcionalne, jer je vec bila jesen i nije bilo neke guzve na bazenu na kruzevima po Engleskoj, Francuskoj i Španiji. Tu sam upoznao Bartendera s Jamajke koji mi je na prvi pogled djelovao arogantno sto me je dovelo do pomisli da su svi ti je**** jamajkanci k****ni.
On mi je rekao: "You will see this bar when we cross the ocean, you will run here like a chicken!"
Pomislih kako je to jos uvijek daleko, i kako pojma nemam jos uvijek ni gdje se nalazim ni sta da radim. Imao sam nekoliko pokusaja da usluzim goste koji su se neslavno zavrsili, vecinom upadom jamajkanca ili nekog drugog jer nisam imao pojma sta hoce, niti kako da im nesto objasnim  
U toku te prve smjene je zanimljivo da je Bar Manager svratio i pitao me kako se snalazim, jel sve ok, na sta sam mu ja ispricao anegdotu sa Floydom i brijanjem.
On se nasmijao i rekao: "Ne brini, on se samo cini takav, vjeruj mi za mjesec-dva da ce ti on biti najdrazi lik na brodu, a brijanje, to zapamti, to je obavezno, svaki dan, za svakoga, nema izuzetaka, evo pogledaj mene!"
Pomislih kako sam to shvatio iz prilozenog, i kako je smijesno pomisliti da mi taj odvratni jamajkanac moze biti cak i manje mrzak, a kamoli drag.

Nakon zavrsene smjene na Pool-u, u toj kratkoj pauzi sam morao da trazim krojaca (buduci da su mi kao i vecini hlace bile dugacke za jedno metar-metar i po) koji je negdje u p.m. na Forwardu broda kroz neke zamrsene koridore da mi je trebalo 20 minuta i najmanje 5 ljudi da pitam dok sam ga nasao.
To malo vremena sto mi je ostalo sam iskoristio da popijem kaficu u Staff-u i upoznam jos jedno 5-6 "Naših ljudi" koji su me odmah prihvatili, i dali mi par savjeta.
Medju tim "Nasim ljudima" sam upoznao i tog jedinog bosanca - Bosketa, koji je jedna velika legenda, svi su ga na brodu znali, ucio je filipince kako da psuju na nasem, provaljivao, pricao viceve, i pravio cirkus kad god i kako god je mogao.
Od njega sam saznao da moj cimer koji se tu noc nije ni pojavio nije tu, da je kuci na medical emergency, te da dolazi za par dana, ali da omah iduce sedmice ide na Reflection.
Kad me je pitao kad veceras zavrsavam da idemo na pivu, rekao sam da nemam pojma jer mi u schedule-u pise Rendezvous Pantry until close.
Saznao sam da ne bih trebao ostati duze od 23:00h jer je taj Pantry tu najvise zbog Dinning Rooma, to me je naravno obradovalo.
Na poslu u Pantry-u repriza od juce, gubljenje u oba navrata, ali danas vec nekoliko puta uspio pogoditi u kojem frizideru i kako izgleda pivo poput: "Leffe" ili "Bud Lite" ili "Grolsch" a cak sam nekoliko puta i vino nasao prije nego je konobar u zurbi usao unutra i uzeo ga sam!

Nakon posla sam se istusirao i nasao sa Bosketom u Crew Bar-u, to je bio pravi dozivljaj, tek tad sam poceo stvarati sliku druge strane zivota na brodu!
Oko 00:00h se bar doslovno prepunio svim mogucim bojama, mirisima, zvukovima, mi smo stajali za DJ pultom gdje je Nenad - Bartender pustao muziku, 10tak balkanaca, svi donose pive, svi se zazaju, budalesu. Jako je tesko opisati tu situaciju i atmosferu.
U jednom cosku nekoliko crnaca i crnkinja plesu, tamo na secijama pravo multietnicko drustvo svih boja sjedi, cuga, nazdravlja, smije se, ovamo u drugom cosku masa "žutih" onako stidljivo stoji i pije svoje pice, a oko sanka kao u osinjaku. Tu vecer upoznam nekih 20tak ljudi, pola od toga iz mog Departmenta, a vecina njih dobija transfer na Reflection vec iduce sedmice, pomislih: "Pa jbt ostaje li iko ovde?!"
Tu drugu vecer smo zaglavili do 02:00h ujutro, nekako sam potrefio kabinu i uspio naviti alarm opet za 07:00h da stignem na neki trening.

Sutradan smo bili u Portu, al je*ite me ako sam ,osim sto sam na Pool Baru vidio more, i skontao da smo plovili i ako mi je ista znacilo to sto je Port Day.
Opet ista situacija, osim mamurluka, opet treninzi, mamagayo u medjuvremenu, vec treci dan sam polako poceo hvatati neke stvari, skontao sam po oznakama u I-95 gdje je FWD a gdje AFT, tako da sam se puno manje gubio po brodu.
U toku moje dnevne pauze sam upoznao i cimera, vratio se sa emergency-a, lik je bio legenda, dosta sam ga smarao raznim pitanjima i on se trudio da mi sto vise objasni, rekao mi je kao i mnogi drugi paisanosi (da i taj brodski termin sam naucio vec prvih dana, u prevodu znaci zemljak) da samo izdrzim prvi kruz dok imam treninge i da ce poslije sve biti lakse.
Navece sam bio toliko umoran i mamuran da sam pao u komu cim sam zavrsio s poslom.
Zanimljiva cinjenica je da mi je kabina bila odmah iznad Crew Bara i da se od basova i galame krevet doslovno tresao.

Prvih dana sam bio toliko umoran da mi to uopste nije smetalo, ali to je jedna od cinjenica koje ce mi oznaciti sudbinu u NASTAVKU UGOVORA!

Poglavlje III: Put u Nepoznato!

I tako dok sam pakovao stvari, i krizao sa liste (pametan pise, budala pamti kazu kod nas u Bosni) da vidim jesam li sta zaboravio, ta panika zbog odlaska u nepoznato je bila sve prisutnija.
Vise od samog dolaska na brod me je iskreno plasio i sam taj put. Nisam znao sta da ocekujem.
Da ne mislite evo zaostalog Bošnje, nije dalje od Kaknja u zivotu mak'o pa se usro zbog puta u Englesku, ne, ja sam za svoje godine do tad proputovao poprilicno, dosta puta sam letio i avionom, pa mi to nije bilo problem, ali sam taj odlazak u nepoznato, sa torbom i fasciklom punom papira, da ne znam ni gdje ni ko ni sta me tamo ceka, mi je poprilicno nabijao pritisak.

Vjerujte da sam mogao tu zadnju noc pred polazak da nekako sve to razje*em, otkazem i pravim se da se nikad nije ni desilo, vrlo vjerovatno bi u tim trenutcima slabosti to i uradio.
 Ali sta je - tu je, kako kazu kod nas u Bosni, "Poslije je*anja nema kajanja"
I tako je svanuo i taj dan 18.09. nazvao bih ga dan D, ali to sam ime odredio vec za dan intervjua xD tako da cu ovaj nazvati dan P - Pocetak.
Ustao sam ujutro u 5:30, napravio sebi jaku bosansku kafu (a inace pijem ness 3 u 1) i ponavljao u sebi, to je to, na to se svodilo zadnjih 8-9 mjeseci peglanja, deveranja, iscekivanja, misli pozitivno. Istusirao sam se, obrijao, i lagano krenuo na aerodrom.
Poslije check in-a sam sjedio nekih sat vremena sa starcima i bratom na aerodromu, i taj dio mi je nekako najteze pao. Koliko god im je svima bilo drago sto idem, jer sam to cekao vec dugo i nadao se tome, ipak nisam nikad bio odvojen od njih toliko dugo, a ni oni kao ni ja nisu znali sta me tamo ceka.
Rastao sam se s njima nakon sto sam ubjedio mamu da cu se javiti i cim stignem u London, i cim se ukrcam na brod da znaju da je sve ok.

Da ne muhabetim sad previse o samom putu, stigao sam u London, bilo je oko 14:00h popodne. Jedva sam cekao da prodjem Customs/Imigration sa svim onim indijcima na salterima i da doslovno otrcim napolje da zapalim cigaru nakon 6-7 sati. Dok sam pusio, lagano sam pogledao taj file vezan za hotele i shuttle prevoz do istih, nekako se snasao i upao u shuttle za Hollyday Inn M4-J4.
Stigao sam u hotel, tamo je bilo kao u mravinjaku, hiljade pilota, prelijepih stjuardesa, ali i normalnih ljudi su hodali gore dole po glavnom holu.
Dovukao sam se do recepcije, pokazao svoj LoE, i cekao da vidim sta dalje.
Decko koji radi na recepciji mi je rekao "Sorry, looks like we have small issue, your name is not on the list, that must be mistake of your company"
Pomislio sam "Pa naravno, ne moRe sve ici kako treba da ga j****" i pitao ga: "OK, but I'm here, what now"
Rekao je kako ce kontaktirati kompaniju i kako to inace ne bi bio nikakav problem da imaju praznih soba, ali nazalost za danas su prepunjeni.
Opet pomislih: "Pa naravno, ne da se usranom do potoka!"
Zamolio me da sacekam 10tak minuta dok kontaktira kompaniju i vidi da mi srede prevoz do nekog drugog hotela.
Dok sam cekao negdje u cosku sam primjetio meksikanca srednjih godina koji je izgledao poprilicno izgubljen... Skoro kao ja. Prisao sam mu, upoznao se i saznao da se zove Jose, da se i on sutra ukrcava na Constellation kao 1st cook. Dok sam mu pricao sta se meni izdesavalo on mi je rekao da je on sam u dvokrevetnoj sobi i da slobodno vidim da li me mogu smjestiti kod njega. Pomislih u sebi: "Fuck Yeah!".
Prisao sam ponovo na recepciju i objasnio decku situaciju, a on je bio sretniji od mene, jer ga je cekalo jos 100 ljudi da za njih obavi razne stvari.
Dao mi je karticu - kljuc kao i kupun za veceru i zazelio mi lijep boravak.
Nakon sto sam ostavio stvari, odmorio se, istusirao, javio kuci da sam stigao u London (gdje ces to zaboraviti) sišao sam u lobby da se nadjem sa Jose-om da popijemo pivo.

Sjeli smo u pub, popili nekoliko Guinessa, pogledali utakmicu lige prvaka, razmjenili zivotne price i otisli na veceru.
Dok smo tako sjedili negdje tamo sam cuo nas jezik, obradovao sam se kao malo dijete. Prisao sam im, i upoznao Peru - Waitera koji se ukrcava kad i ja i ima 3-4 ugovora iza sebe, njegovu zenu iz Rumunije, i neku djevojku, isto iz Srbije, al' da me ubijete ne mogu joj se sjetiti imena, jer sam je poslije toga jako slabo vidjao na brodu.
Tu sam ih malo peglao, oni su mi onako pomogli koliko su mogli sa nekim pricama tipa "Ma ne brini se brate, brzo ces se snaci" i tako to, ma da meni je najvise laknulo sto sam upoznao nekog naseg, odjednom se vise nisam osjecao kao da sam potpuno sam u nekoj nedođiji.
Cudan je taj nas mentalitet, jer tog sam covjeka odmah nakon busa prestao vidjati i nista mi konkretno nije pomogao, ali jednostavno je bio "Naš" i to mi je cinilo neko posebno zadovoljstvo!

Ujutro smo busem stigli na kruz terminal u Southamptonu, i prvi put sam vidio Constellation. Zin'o sam onako bosanski, kao peš diveći se toj spodobi i pomislio "Eh paša moj evo ti kuce narednih po' godine" Kako ste do sad mogli skontati da kod mene nista ne moze proci glatko, tako se i sam ukrcaj oduzio koliko god je mogao, jer kako su nam rekli imaju neku inspekciju ili drill ili sta ja znam koji k*** vec.
Tako smo na terminalu ostali nekih 4-5 sati, dok smo predali sve papire, i tu sam upoznao Rubinka - Waitera iz Makedonije, koji mi je poslije dosta pomogao u mojih prvih par dana. Tako se mi guramo kroz gangway, ja de drzim Rubinka i ostalih u ekipi, i dok ulazimo na brod, gledajuci sve oko sebe primjetim plavu zensku sa TRI I PO STRAJPA, i odmas se sjetim da je to HR Manager koju sam vidio na trening videu za Solstice klasu.
Dok ulazimo nesto se nasi sprdaju naravno, a ona zagalami na tecnom srpskom: "Pa šta je je*emu majku, niste jos ni usli na brod a vec za*****avate"  
Bio sam prilicno siguran da se ona zove Ella i nije mi ni na kraj pameti bilo da je djevojka iz Novog Sada!
Eh tek tu mi je laknulo jer sam skontao da jos nisam ni usao na brod, a vec sam upoznao dosta "Naših" ljudi i da ih sigurno ima jos.

Naravno nadao sam se da ce mi prisustvo "Naših" ljudi uveliko olakšati te PRVE DANE NA BRODU!

Uskoro poglavlje IV: Prvi dani na brodu