Prije svega, ljubazan pozdrav forumskoj administraciji i ostalim clanovima.

Prijatno je iznenadjenje otkriti ovaj forum i znatna olaksica imati mogucnost prvorucne informisanosti putem njega.

Javljam vam se sa crnogorskog primorja, imam 24 godine i planove da se u relativno skorijem vremenskom periodu oprobam kakvim poslom na Kruzeru. Vjerujem da vam je svima poznato koliko je lose stanje u drzavi Crnoj Gori, skoro na svim poljima, pa se mladom racionalnom covjeku prosto samo namece, kao izlaz, jedna ovakva opcija posla na brodu. Drugim rijecima bjekstva sa nesretnog i besperspektivnog kopna. Tako da bih to naveo kao polazni motiv za moju odluku, iako se tu daju dodati i motivi tipa: obici, vidjeti, posjetiti, osjetiti.... pa tek onda- zaraditi.

Nego, ovu temu bih iskljucivo posvjetio samoj Odluci . . .

Svjestan sam, mozda i previse, bitnosti ovakog koraka, pa mu sa paznjom i blagom bojaznoscu prilazim. Razlog tolike opreznosti, lezi u vise stavki koje cu u narednim redovima posebno obrazloziti:

- Ljubav , da krenem od nje, kao najbitnijeg i najuticajnijeg. Situacija mi je takva da sam u ovom pomalo i suludom vremenu uspio pronaci Nesto veceg stepena vrijednosti, na cemu evo vec 2 godine uspjesno "radim", odnosno gradim jednu rijetko skladnu i pitomu ljubavnu pricu. Ona je zaista nesto posebno, na sta se rijetko nailazi i svjestan sam da ce greska velikih zivotnih razmjera biti, ako je izgubim. Zbog toga i osjecam neugodnost i pri samoj pomisli da joj sutra dodjem i u lice kazem da  se necemo vidjeti pola godine jer idem na brod. Tesko priznatim rijecima se to moze i ovako formulisati: Idem da sebicno zadovoljim svoje zelje i potrebe, ignorisuci eventualne posljedice po nasu, toliko gradjenu ljubav. Kazem, sebicno, jer bih se bas tako osjecao, ukoliko bih od nje ocekivao da me "ceka".. Vjerujem da razumijete, ljudi o tome napisase gomilu pjesama.. Inspirativna je tema. Prema tome, moje glavno pitanje i bukvano glavni razlog predomisljanja jeste iskljucivo strah da cu zbog te "eksperimentalne kruzer ekskurzije" mozda izgibiti nesto mnogo dragocjenije. Znacilo bi mi da saznam neka vasa misljenja i iskustava, povodom te ljubavne podloge u kombinaciji sa brodskim odsustvom i zivotom ?

- Ljudi , kao sledeca stanica odluke i izbora. Moji roditelji su umjetnici, pa sam u skladu sa tim nivoom kulture i ponasanja vaspitan, a vjerujem i karakterno oblikovan, sto mi je zadalo bezbroj glavobolja, opet obazirujuci se gdje zivim. Ljudi su ovdje divlji, necivilizovani, primitivni, suvise jednostavni, jednolicni.. , pa mi rijetki medju njima ionako odgovaraju, kao drustvo, prijatelji. Hocu reci, malo sam probirljivije i osjetljivije prirode kada je pitanje ljudi koji me okruzuju. Jasnije receno, nisam bas pretjerano prilagodljive prirode, a ne mogu se pohvaliti ni akcentom na druzeljubivost. Ne iskljucuvujem mogucnost da je i za to kriva ova uboga drzava, koja obiluje primitivnim oblicima ljudskog zivota. Ipak, plasim se da nije slicno stanje i van ovih crnogorskih barijera. Zamislim onda situaciju u kojoj bih se eventualno mogao naci na brodu medju ljudima koji mi potpuno ne odgovaraju, a koje bih morao da tolerisem i na koje bih morao da se navikavam pola godine, pa mi ta situacija poprilicno odbojno zvuci. Ako bih otisao, isao bih sam sigurno i onda se logicno namece pitanje, sa kim bih to dijelio kabinu ? To malo privatnog prostora, meni neophodnog za samog sebe. Koliko toliko, poznavajuci se, znam da bi mi se cak i blizak prijatelj popeo na vrh glave ako bih ziveo sa njim u jednom zatvorenom prostoru pola godine. Treba li onda jos dodatno uzeti u obzir mogucnost tudje nehigijene, losih navika, osobina... ehh Vjerujem da uz nedostatak srece ta kabina vrlo lako moze postati soba za mucenje ili tamnica. Prema tome ne smatram izbor svog roomie-a zanemarljivim i nebitnim. Ipak zivimo tamo. Pitanje se namece, da li uopste biramo sa kim cemo dijeliti kabinu ?  Sto se tice ostatka ljudskih profila, sa kojima bih se bakcao duz radnog vremena, sasvim je nebitno kakvi su. Posao je posao. Mene brine sta biva kad posao zavrsi, a brod je na sred okeana.. ?

- Posao, tu dolazimo i do njega, na ovoj skali, treceplasiranog. Iza sebe nemam skoro nikakvo iskustvo. Zavrsio sam fakultet za turizam i hotelijerstvo, odsjek- hotelijerstvo, sa trogodisnjom diplomom Bechelora. Sto se tice te ugostiteljske prakse, recimo da sam kratko imao posla sa izdavanjem soba, ako to spada u ikakvu ozbiljniju ugostiteljsku djelatnost. Uglavnom, zavrsih to zacrtano i sada sam u prelaznom periodu, velikih odluka i izbora. Ne bih volio da se zaglavim u neki raspali CG hotel, gdje ce mi biti plata 250€ mjesecno (ako je i bude uopste). Moja zelja je more, brod.. i inostranstvo. To mi je zapravo najpreporucljivija opcija, ako vec zelim osjetiti ista van bokokotorskog zaliva, a pakleno zelim to! Uprkost velicini zelje da se otisnem, mislim da ne bih bio spreman raditi bilo kakav posao i rintati dok ne padnem sa noga. Mozete to u sali nazvati crnogorskom lijenjoscu, ali ja se ipak vodim logikom da nisam sklovan 15 godina da bih sutra na nekom brodu prao tanjire ili cistio podove, a ne mogu reci ni da su mi mili i konobarski poslovi, uprkost zaradi. Ako bih birao neki od tih losijih poslova, prije bih security odabrao. Medjutim, ipak vodjen cinjenicom da imam tu, kakvu takvu diplomu, smatram da bi bilo logicno ocekivati bar nesto uljudniji i pristojniji posao, ali nisam obavjesten sta se sve nudi iz te, nazovimo je "srednje klase" poslova ?  Ako bih imao priliku izbora, to bi svakako bilo nesto vezano za kompjutere. Recimo da mi racunar nije nepoznanica, kao ni engleski jezik, pa bih se sigurno dobro uokvirio sa takvim poslom. Koliko je komplikovano osvojiti jedno takvo radno mjesto na brodu ?
Podpitanje iz ove oblasti bila bi sama tezina bilo kojeg posla i isplativnost? Nemam ambiciju da se "obogatim" na brodu, vec mi je bitno kao sto vec napisah- vidjeti, osjetiti, probati, posjetiti. Zgrozava me recimo taj manjak slobodnog vremena. Nadam se da nisu svi poslovi u terminima od po 10+ sati radnog vremena ? Slobodno vrijeme mi je bitno, tim prije jer bih zaista volio da imam vremena procitati knjigu, odraditi trening u gym (ako je uopste moguce) ili se vec posvetiti svojoj privatnosti, a da to ne bude ono malo od dana sto je ostalo, taman da pojedem nesto i legnem da spavam. Negdje sam procitao da ljudi to slobodno vrijeme koriste iskljucivo kako bi spavali ? Pa zar toliko posao uzme od covjeka, da nema energija ni za sta vise ?

Jos jedno sitno pitanje imam vezano za komunikaciju sa porodicom ? Da li bih bio u mogucnosti svoj laptop da ponesem i koristim internet svakodnevno?


To bi otprilike bile te tri vazne stavke koje uticu na Glavnu Odluku. Iskreno se izvinjavam na duzini, ozbiljnosti i mozda kompleksnosti ovog posta, uz nadu da cete razumjeti da me ista slozena pitanja nagrizaju i opterecuju sve cesce i cesce, kako se blizi momenat te konacno odluke(Otici ili ne), te da mi je ovaj forum odlicno posluzio kao prostor u kojem bih oslobodio svoje misli i zatrazio savjet i informaciju.

Uprkost svemu gore napisanom, sto duze koracam kroz zivot, sve vise sam svjestan bitnosti faktora srece, povodom mnogih nasih zivotnih odluka. Manje vise, ta sreca uvijek presudi na kraju, cineci da nista nema pravila. Prema tome, svaki izbor nosi veliku kolicinu rizika da ce doci do greske, pogresnog puta. Zbog toga i jesam ovako, mozda i razmazeno predostrozan.

Dodatni razlog zasto sve ovo pisem je i panika koja je uslijedila nakon sto sam saznao da je sasvim izvodljivo i moguce da se vec uskoro ukrcam na jedan od Kruzera i otplovim daleko iz svog zaliva. Vjerujem da su mnogi od vas imali ove faze i zaista bih bio veoma zahvalan na svakom savjetu! Takodje se nadam da ce ova tema posluziti kao orijentir za ogovore, jos nekih ljudi sa slicnim pitanjima i dilemama.