Show Posts

This section allows you to view all posts made by this member. Note that you can only see posts made in areas you currently have access to.


Topics - Zlobas

Pages: [1]
1
Galley Department / Noževi sa princesa
« on: 14/March/2018 »
Ćao Drugari

Ima li neko višak noževa koje se koriste na Princessu?
Mislim prvenstveno na Mondial od 25 cm (beli najduži)

Kolega u restoranu u kojem sad radim je videeo moj, i želeo bi i on jedan.
Ako je neko voljan i ima viška i voljan je da proda, javte se.
Hvala

2
G&P / MS SCENIC JADE
« on: 14/March/2017 »
E, javili su mi se sa vremenom, mestom i datumom.
Ukrcavam se 03.04.2017. u Kelnu na Scenic Jade brod.
Ide li još neko?

Brod plovi, koliko sam video na relaciji Amsterdam-Budimpešta, i Nimberg-Budimpešta.
To mi se sviđa, iskren da vam budem, pošto Subotica nije toliko daleko od Budimpešte, pa ako nešto i zatreba usput, da se smisliti rešenje :)


3
G&P / G&P Kuvari Uniforma
« on: 04/February/2017 »
Stigao mi je ovaj info o uniformama za kuvare na brodovima na koje G&P šalje kuvare.
Pokušao sam da vidim ima li šanse da se malo odstupi od svega toga, ali slabo.
U fajlu kaže da kuvarske pantalone moaju biti klasične crne ili bele, ali to nije baš tako. Kada sam ih pitao za moje pepito, kojih imam podosta, rekli su mi da za kuhinju mogu da prođu, i da nije problem, ali da za pred goste mora crne kuvarske.
http://imgur.com/a/IGEu5

4
G&P / Intervju pocetkom decembra/prosinca 2016
« on: 28/September/2016 »
Bio sam aplicirao za posao kod G&P Cruise-a i veoma brzo dobio odgovor od njihove HR managerke (ni 24h nije prošlo kako treba), koja me je pozvala na intervju 3./4. 12. ove godine na intervju u Bg-u.

Ide li još neko?

5
Većina nas imama svoje jutarnje rituale. Tih dana moj jutarnji ritual bila je šaka brufena. I ne samo jutarnji, I popodnevni, a i večernji. Godine i godine ignorisaja zubara u kombinaciji sa ne tako sjajnim genetskom predispozicijama, učinile su da mi zubi propadnu do zadnjih granica podnošljivog.
Odabrao sam bio dobru zubarsku agenciju, zakazao pregled, i ubrzo ustanovio da tu trocifrenu sumu evara (samo vađenja i po koja popravka) ni izbliza ne mogu da platim iz svoje plate.
Da bi čitaocu bilo malo jasnije kolika je to moja plata bila, rećiću vam samo da mi je posle kirije, i svih računa ostajalo dovoljno novca za dva piva paklu cigareta i sendvič dnevno.
Srećom, imao sam od koga da pozajmim pare za zubara i dovedem si vilicu u za život prihvatljivo stanje. Ali valja te pare i vratiti.
I vraćanju tih para, i još nekih porodičnih bubica, i ponešto za sebe, i još malo, i eto mog prvog ugovora, tačnije para zarađenih na njemu.
Drugi ugovor je rešio sve što prvi nije stigao, i ostavio sam bio neke pare sa strane, za kad budem znao šta ću sa njima, ne naročito mnogo, ali nešto.
Treći ugovor se završio sa najviše para u šteku. Noćna smena šest meseci, ništa crew bar, redovni izlasci i bleja napolju. Sa prethodna dva ugovora sam doneo sve što mi je trebalo,i ponešto što nije, tako da se nisam baš odavao šopingu i bahaćenju previše, a bili smo sve vreme u Evropi, tako da...

Posle tri ugovora i simpatičnom malom šteku u banci, pomislio sam kao bi mogao da stanem sa brodovima, sad je ili nikad. Ako nastavim, ostaću na njima zauvek, svi će me zaboraviti i nastaviti svojim kopneni životima bez mene; a ako mislim da prestanem, sad je proavo vreme. Svi dugovi vraćeni, svi veći problemi rešeni, i još malo u šteku. Nikad bolja prilika za naći posao od osam sati devno pet dana nedelljno...
KAko da ne, ne u mojoj profesiji...

Dve i po godine kasnije
Radim na kopnu, 60+ sati nedeljno, slobodan dan nisam dobio ne pamtim više koliko, bar dva meseca, radim  spavam, ujutro popijem kafu posle doručka, i čaj pre posla ako ne radim prvu smenu, pred spavanje popijem nekoliko piva.
Plata je na vreme, bar eto, to...
Za skoro dve godine koliko radim tu gde radim, skoro da nisam mrdnuo od kuće, nema se vremena, sutra se radi. Usspeo sam da dobijem jedan godišnji od nedelju dana, i to je to. Nije da je poslodavac toliko loš, koliko nas krlja manjak ljudi koji bi radili. Svima je već odavno postalo jasno da se ovaj posao mnogo bolje plaća napolju, i eto, nema ko da radi ovde.

KAda ste na brodu, proslave, krštenja i venčanja se organizuju sa vašim odmorom u vidu, kada ste na kopnu, ne toliko.
Šest meseci odmora pre ovog posla, i jedan slupan auto, i banka skoro prazna, toga mi je najmanje žao, para će biti, a i nisam ih toliko ludo proćerdao. Fali mi samo onaj osećaj sigurnosti, kada znam da u slučaju neke osrednje pi***rije, bar novac neće biti problem.

Vrhunac mog nezadovoljstva je bio kada sam krenuo da pravim planove za sledeću godinu. Želeo sam da kupim nov objektiv (oko 500e) i valjalo bi ovu kantu od kompa zameniti pošto polako gura petu godinu rada (oko 500e takođe).
Sad, nije da se loše zarađuje, gura se mnogo sati za prosečnu satnicu, nema se vremena za izlaske, putovanja i slično; niti se ima potrebe za novom garderobom, i sličnim sitnicama koje život čine lepšim. Znači, ako se prištedi, posle svih plaćenih računa, registracije auta, možda stignem do kraja godine prištedeti za oba... Ček, ide zima, grejna sezona, i treba drva kupiti, znači do proleća one tamo godine, ako se ništa ne iskomplikuje do tada....

I kao sad ne zaploviti ponovo, kako?
Neka me neko ubedi da je ovo bolje, da živim na poslu za četiri puta manje para, i manje slobodnog vremena?
Hvala
Papiri su poslati drugoj jednoj agenciji, i čeka se.
Na proleće, eto mene ponovo na vodi, ne da mi se više ovako.

6
Dobrojutro dame i gospodo
Vratio se i ja sa svog prvog ugovor. Istina, vratio sam se jos pre devetnaest dana, al me obuzela strasna neka lenjost, pa nisam kucao.
Ako ce nekome biti lakse, i dalje nisam stigao od sopstvene lenjosti ni svoj rodbini da se javim.
Elem, verujem da vas moja rodbina i moja lenjost i ne zanima mnogo, pa cu, stoga, da pokusam sto detaljnije da iskuckam sve sto bi eventualno moglo da vas zanima.

Na brod sam se ukrcao 20. nov. prosle godine, u pitanju je bio Crown Princess koji se tada nalazio u Chivitaveciji, u blizini rima.
Noc pred ukrcavanje sam sleteo na rimski aerodrom, i vec u onom malom autobusu sto vas vozi od aviona do terminala, skontao trojicu nasih koji idu na ukrcaj.
Na aerodromu, klasika, papiri, prtljag, i tako to.
Posle toga smo pronasli lika koji je bio zaduzen da nas preveze do hotele u kojem je valjalo prespavati. Sve je proslo bez problema.
Sledece jutro smo odmah po dorucku isli da se ukrcamo. Opet, klasika, papiri i tako to.
Kabine za kuvare su male, da se razumemo, ali ima dovoljno mesta da se zavuces u krevet, i to je sve sto je vazno. kupatilo se deli sa susednom kabinom.
Kada iskusni kazu da se ne nosi previse stvari, u pravu su. Zaista, samo najosnovnije, gace/carape/bele majce sto vise (za sledeci ugovor pakujem bar 15+ pari) trenerka, jakna, majca, farke, i tako to, nista preko osnovnog. Dobar deo ugovora bicete u uniformi ili u krevetu.
Sto se pranja uniforme tice, lik koji mi je izdao prva dva kompleta (kompletnu uniformu za kuvare daje kompanija, sem brlih majci) se ponudio da za 25$ meecno pokupi i ostavi cistu.
I to je funkcionisalo besprekorno, u jednom momentu sam imao pet kompleta uniformi.
Posao...
Prvog dana, cim smo se smestili i presvukli, trebalo je da se javimo kod executive chef-a da nas rasporedi na svoja mesta.
Tu sam bio rasporedjen u Crown gril (jedan od dva alacart restorana na brodu), i tamo sam ostao puna tri minuta.
Naime, cima sam krenuo da se upoznajem sa novim kolegama i receptima, pojavio se Chef de Cuisine (u daljem tekstu CDC) i objasnio mi kako ne mogu da radim na tom mestu kao new joiner jer jos ne poznajem ni terminologiju koja se fura na brodu, i kako prvo idem na jedno drugo mesto dok se ne uhodam malo.
Objasnio mi je da ce me vratiti u grill za recimo nedelju dve. Tako da sam poceo da radim dnevnu smenu u International cafeu.
International cafe je mesto koje je otvoreno 24/7 i nudi besplatnu hranu putnicima. To mu dodje nesto kao chil out zona za sve penzionere i chipatone goste.
Kao sto rekoh, hrana je Dz (sem sladoleda koji smo nesto mizerno naplacivali) dok su za kafu i ostala pica iz bara vec morali da plate, na sta su neki putnici zestoko protestovali.

E sad, posao kuvara u International kafe nije da kuva i sprema hranu, ne.
Posao kuvara u international kafeu je da stoji iza svojie tri vitrine sa sladoledom, salatama i sendvicima, i kolacima; i bude sarmantan i druzeljubiv sa ptnicima dok im servira hranu.
Znaci dvanaest sati dnevno osmeh na lice, i dostojanstvo na off.
I to mi je bio problem, putnici, jer, i ako sam bio osoba koja im je davala klopu za dz, oni su nalazili za shodno da cesto budu neprijatni i gordi, kao da su ko zna sta uradili, kao da je ceo brod njihova privatna jahta. A ja, licno, nisam osoba koja ima mnogo strpljenja za takve ljude. Ali sta sad, takav je posao, i vaolja ga raditi.
Zbog dobrog engleskog, cak sam i dobro prolazio sa gostima, ponekad bih dobio cak i baksis na kraju kruza, ali uglavnom se sve svodilo na one consumate host kartice i srceparajuce pozdrava.
Da se razumemo, jako me je nerviralo da budem po ceo dan nasmejan i sarmantan i pricljiv i druzeljubiv, ali takav je posao bio, i radio sam ga sto sam bolje mogao.
Uporedo sam pokusavao, grebao i molio da se vratim u Crown grill ili Sabatini's ali nista od toga do kraja ugovora.
Pored usluzivanja gostiju, bilo je tu i drugih zaduzenja koja sam imao. Trebalo je trckarati po glavnoj kuhinji i dovlaciti sve te kolace/sendvice/salate, sto sam voleo da radim, jer mnogo je lakse bilo druziti se sa posadi=om nego sa putnicima. U pocetku sam imao problema sa svim sekcijama u kuhinji, jer svima je bilo mrsko da pripremaju jos svega kad ih nazovem i porucim js svega.
Lep primer toga je bila poslasticarnica. Skoro svaki put kada pokusam da pokupim jos cheese cake-a capo (indijac) bi me napadao i optuzivao kako vecinu kolaca podelim posadi, pa sad njegov tim mora da radi vise zbog mene, al vremenom se sve to iskristalisalo i doslo na svoje.
No, da ne kenjam previse, bilo je tu i mnoooooogo prednosti kada je International u pitanju.
CdC dodje tri puta dnevno da proveri ima li nekih problena, pa ako i ima resi se na brzinu, pa mafijanje sa sendvicima i kolacima, pa kafa kakvu neces i kad hoces, i sve tako.

Radno vreme, je*em li ga, sareno, malo radis, pa pola sata pauza, pa opet radis, pa sat vremena... da se sad ne prisecam satnice, uglanom, za portove sam imao oko tri sata da izadjem sa broda i da se vratim, sto i nije neko vreme, ali za kuvare, tesko da moze bolje. Kasnije sam radio nocnu smenu, pa sam imao mnogo vise vremena za portove i izlaske. Nocna u Internationalu je zakon!

Plata, standardno oko 1100$ mesecno (bila povisica cim sam stigao na brod)
Najoblji prijatelji su mi bili nasi ludi, pa zatim barmen, njima su trebali sendvici kad sam radio u nocnoj, a moja tripla votka nikada nije bila tripla  :yeah:
Spletke sa Indicima i fikusima, standardno, ali ko sto rekoh, CdC je tri puta dnevno dolazio i proveravao jel se u redu, pa se i to dovelo u red.

O crew baru, u ukrajinkama, peruankama i cileankama vam necu pricati, najbolje to sami da vidite.
Recicu vam samo da sam mnogo para ostavio u kafani, ali nije mi krivo, bez sve te cuge, verujem da bi kompletno iskustvo broda bilo krajnje nepodnosljivo.
Ipak mi je mnogo znacilo kad zna da posle posla mogu ko covek da odem u kafanicu, i izblejim posteno jednu sa prijateljima.
Da sam svako vece isao u kabinu i spavao verujem da ne bi izvukao ceo ugovor. A i leavers bi bio krajnje dosadan :)

U svakom slcaju, bilo kako bilo.
Nekome ce biti smesno sto kukam na posao koji sam imao, neko ce verovatno reci kako ima i gorih stvari od smeskanja putnickoj gamadi, ali ja za gore od ovoga ne znam.
Realno, imao sam srece. Nisam imao capoa da mi secka dzigericu, druzio sam se sa putnicima i ponekim oficirima, i tako, proslo.

Aprajzel mi je dosao na 3.39 sto kazu nije lose. Promocija mozda na sledecem, jer, budimo realni, na ono sto sam ja radio, promocija se kuvarima ne daje.

Savet svima koji se spremaju na brod:
Pitajte sto vas zanima
Citajte forum
i upamtite
Strpljen spasen!!! (ovo mi je mnogo puta pomoglo)

7
Torba spakovana, pa reko da podelim sta sve nosim sa sobom, mozda nekome i bude od koristi.

Dokumenti

Pasos
Ugovor (samo 2. strana)
Joining/Emmigration letter
Transportation information
Kompletan lekarski
Neki papiri u vezi osiguranja
Instrukcije za slanje dolara na sopstveni devizni racun (nece biti zgoreg skloniti nesto para od samoga sebe)


Odeca
Carape (pamucne) X10
Bokserice x10
Bele majce x10
Majce kratkih rukava x2
Debeli duks x1
Tanak duks x1
Kosulje dugih rukava (nevezano za uniformu) x2
Kosulja kratkih rukava x1
Pantalone x2
Trenerka (komplet) x1
Lagana jakna x1
Kacket x1
Papuce
Patike (na nogama tokom puta)

Higijena
Cetkica za zube
Pasta za zube
Konac za zube
Tecnost za ispiranje zuba
( jbg, investirao sam lepe pare u rekonstrukciju obe vilice, pa da mi ne propadnu na brzinu, a gde cu da nadjem vremena za toliku higijenu zuba, ni sam ne znam)
Brijac, i pena za brijanje
Sampon
Gel za tusiranje
Dezodorans
Parfem
Grickalica za nokte
Vlazne maramice

Razno
Rakija proverenog kvaliteta 1l (ovogodisnja sljiva sa sela)
Nekoliko knjiga (Run to the hills, Paklena pomorandza i sveto pismo)
Sveska za pisanje
Tefter za bitne beleske
Notes za nebitna zvrljanja
Penkalo i bocica mastila
Steka cigareta
Pribor za sivenje
Foto aparat
Krema za opustanje misica (zbog nogu)
Krema za noge (ako se upale od znojenja)
Krema za opekotine (kuhinja je to)
Sprej za brze zarastanje posekotina (opet kuhinja...)
Strepsil tablete (grlo me nesto steze poslednjih par dana)
Tablete za morsku bolest (prvi ugovor, prvi put na brodu... Ovo tek treba da pazarim ujutro pred polazak)
Nivea krema za ruke (sto da ne)
Durex (procitah da su deficitarni na brodovima, tj da se brzo razgrabe)
Novac (200$ i nesto evra cisto da se nadje)


Da se razumemo, znam da je ovo malo overkill, ali sta ja znam... Nek se nadje svega po malo, pa sta bude, kontam da ne prebacujem limit sto se tereta tice, a ako treba nogom cu pakovati stvri u kabinu, pa kako bude.

8
Aj sad da podvucem crtu pre odlaska, koliko me je sve ovo kostalo.
(istini za volju crta je odavno podvucena, al reko da podelim sa ostalima)

Prevod dokumentacije 30e
Marlines test engleskog 15e
Lekarski pregled (kompletan u medicini rada) 8240 RSD
Americka c1/d viza 14400 RSD + 2600 RSD (agenciji za troskove zakazivanja termina u ambasadi i kupovine PIN-a)
Provizija agenciji 350e
Naravno, na sve ovo moraju se dodati i troskovi prikupljanja i kopiranja svega i svacega, ne mogu tacno da se setim kolike su bile takse na potvrdu iz mup-a da nisam osudjivan, niti mogu da se setim koliko sam novca potrosio na slikanja, fotokopiranja i stampanja svih onih skripti i cega sve ne. Takodje nisam vodio evidenciju o putnim troskovima za sve ovo vreme (karte na relaciji Ns-Bg i BusPlus kartica).

Sve u svemu, Apsolutni minimum troskova je : 395e i 25440 RSD
ovo pod uslovom da imate svoj stampac, skener i fotografa koji vam dzaba radi fotke za agenciju i vizu, a pri tome zivite u Bg-u.

9
Ide li neko jos na ovaj brod u ovom terminu?
Polazak iz Rima.

Danas su mi javili.
I ako sam na finalom dobio assistant cook, izgleda da cu raditi kao ass cook trainie  -()-
Plata ce mi ostati nepromenjena, al i dalje me cima sto necu bas toliko brzo moci da se izlaktam za 3. cook...

10
Predstavljanja / How screwed am I?
« on: 04/November/2012 »
Dakle, jedan telefonski poziv, i mesec dana kasnije spremam vam se ja da zaplovim.

Jos mi je samo viza ostala za resavanje. A i to cu u utorak da idem u ambasadu. Od 20.11 sam u rotaciji, i cekam datum ukrcavanja.
U pitanju je jedan od Princess brodova, cisto da naglasim.
Pozicija: Assistant cook.
Dakle, how screwed am I?
Nadao sam se 3. kuvaru, al sad, sta je tu je i necemo plakati. Naime, negde sam ovde procitao da razlika izmedju ove dve pozicije i nije velika u poslu, ali u plati... e to je vec druga prica.
Tako da kontam da cu morati da zasucem rukave, i udri ko (skoro nikad) do sad (po poslu naravno)

Inace, vi, kako ste?

Edit : Nemojte suvise ozbiljno da shvatite naslov:)

Pages: [1]