Poglavlje X - Charter kruzevi i kraj ugovoraPoslije Nove Godine vrijeme je prolazilo nekako brzo, brzi 4 i 5 dana kruzevi, vec smo se navikli na strasni obim posla i na Special Cleaning svakih 3-4 dana buduci da USPH kao po nepisanom pravilu nije imala namjeru doci u kontrolu ko zna do kad. Vec sam bio upucen u sve sto se desavalo na brodu, znao sam svaki cosak u koji sam sa svojom pozicijom do tad mogao zaviriti. Imao sam sve moguce konekcije, najvise za klopu, jer mi je hrana iz Crew Mess-a bila toliko gadna da sam rijetko uopste jeo dole. U vecini slucajeva bi se odnijela neka cuga bratu jamajkancu na Grill Station ili sestri meksikanki na Pizza Station. Skoro cijeli januar mjesec sam bio dezurni mamagayo sa floating schedule-om, bilo mi je odlicno, nisam radio inventory, requisition, a rijetko sam radio i special cleaning (mozda nekoliko puta u Disco Pantry-u).
Jos jednom me je moja jezicina skupo kostala u toku ugovora, a to nece biti ni zadnji put. Naime u toku meetinga koji je bio samo za Bartendere na kojem je Bar Manager htio da objasni neke stvari vezano za charter kruz Royal Bank of Canada koji nam je sljedio, i usput ukaze na pojeidne detalje nas je pitao da li imamo neke challenge, da li imamo nesto sto bismo voljeli promjeniti, sta bismo htjeli dati do znanja. Tad jos neiskusan nisam ni znao da je to ustvari bilo retoricko pitanje, ono pitanje koje on osjeca moralnom obavezom da postavi, a na koje niko nikad ne odgovara. Meni je tad poprilicno islo na zivce ponasanje Sommeliera koji su prema svom misljenju bili iznad nas
(ko je bio na brodu zna da je Bartender nadredjen i Bar Serverima, a i Sommelierima koji rade u njegovom baru). Ali buduci da su vecina njih bili Bartenderi, pa su radili treninge i dobili "promociju" za Sommeliera, bili su jako bezobrazni. Naime ja sam milion puta kad bi bila guzva u Dinning Roomu bio poslan od strane Ass. Bar Managera da pomognem Sommelierima. Naravno rijetki od njih su rekli i hvala, a kamoli da su rekli:
"Evo 10$ na kafu" buduci da svako je svako vino koje ja usluzim doticni gospodin kucao na svoj broj i od toga imao 15% a ja od toga nisam imao ama bas nista. Da se razumijemo, vec sam imao dosta para u šteku i fino smo zaradjivali tako da mi tih njihovih par dolara ne bi znacilo nista vise nego znak zahvalnosti, ali dobro. Ono sto mi je jos vise islo na zivce je bila situacija u toku embarkation day-a na Package Table-u, gdje smo ja i najcesce jedan Litvanac doslovno ginuli od posla i imali red od 20-30-50 ljudi konstantno, dok je pored nas jedan taj Sommelier
(koji je prije bio Bartender, i koji je dobro znao posao) imao Wine Package Table koji je bio potpuno prazan, jer su oni prodavali pakete od 3, 5 ili 7 boca vina koje ste mogli koristiti samo u toku vecere, a nasi All Inclusive paketi su ukljucivali i vina do 12$. Skontajte sami - naravno da su svi gosti trcali na nas stol. I dok smo tako mi ginuli pokusavajuci popisati svu tu bagru koja ce nas poslije ubijati za barovima, doticna gospoda su samo stajala i gledala nas i ne pomisleci da nam pomognu, a nekad su se cak i smijali i govorili:
"Pare you run like chicken" ili "Are you swimming?"Kad sam gospodinu ukazao na taj challenge s kojim sam se susretao iz kruza u kruz i objasnio mu da meni nije tesko njima pomagati u Dinning Roomu iako od toga nemam nista, dobio sam nevjerovatnu reakciju. U najmanju ruku nepostenu i neocekivanu. Nakon sto je 10 minuta pricao o TeamWorku, kako smo mi svi jedan tim i slicno, rekao mi je:
"If you are having problems with that approach you can come to my office tomorrow sign one paper and go home"Ostao sam totalno bez teksta, nisam ocekivao takvu reakciju pred svim kolegama. Bilo je ocigledno da je to
"One sideed teamwork" što sam mu i rekao. Naravno poslije u razgovoru sa dobrim prijateljem, Turčinom koji će igrom slucajeva pred kraj ugovora postati upravo Sommelier, sam shvatio da je najbolje drzati jezik za zubima, i da osobama poput njega koji su prije 15 godina gurali trolleye kao Bar Boyevi, a sad su Manageri nije moguce nista dokazati, oni su uvijek upravu, oni najbolje znaju posao i nisu bas voljeli ljude koji su poput nas sa 24 godine dosli ravno na poziciju do koje je njima trebalo godina guranja trolleya, ciscenja podova i loadinga. Krivo mi je bilo sto sam do tog momenta stvarno davao 110% svoje energije i svojih mogucnosti. Isao sam gdje me posalju, radio sta mi se kaze, cesto isao
"ABC - Above and Beyond Complience" kako jedna od nasih Company Policy-a kaze. Kad sam davao maksimum i trudio se, sta sam dobio zauzvrat? Nista... i gore od toga, tako da sam nakon toga totalno promjenio taktiku, vidio sam da na brodu, posebno sa takvim menadzmentom najbolje prolaze ulizice i k****ni koji niti su sposobni, niti znaju posao, ali znaju igrati igru, znaju se sloziti s njim i kad nije upravu, znaju se praviti da nesto rade samo kad on prolazi iako nemaju nista da rade i naravno znali su da cute kao telad i nikad ni slucajno da pricaju o necemu sto svi vide da nije uredu.
Naravno sljedeci kruz sam po "kazni" dobio Closing Staff Bar. Bilo je presmjesno, komentarisao sam sa mnogim supervisorima, ostalim Bartenderima i Serverima kako Bartender koji savrseno prica engleski, a pored njega pomalo jos 3 jezika, koji je imao najvise pozitivnih komentara, koji radi flair dosta bolje od pojedinaca iz Martini-a, koji je razvaljivao na prodaji paketa ocigledno nije dovoljno dobar da radi s gostima, nego ga treba staviti u je**** granap na decku 1 da posadi prodaje Snickers i Noodles i slusa redovni Kareoke Show za Filipinose. Dok su neki cigani - uhljupi na kojima cak ni uniforma ne izgleda lijepo
(vecinom jer je prljava, zguzvana, smrdljiva, ruzno svezana kravata itd.) a da ne pricamo kako ih gosti ne razumiju ni jednu jedinu rijec, i da nemaju pojma o poslu rade u barovima poput Mast Bar-a
(njega sam zaboravio spomenuti u opisu barova, to cu ispraviti) na decku 12, koji je vazio za osim Martini-a i Casino-a za Bar sa najvise tipa. Ali u tom momentu je vec da citiram Michaela iz Activity Staff-a:
"My give-a-fuck faded away" izjava je bila legendarna i morao sam je spomenuti. Kako rekoh moj abiliti za give-a-fuck je lagano nestao i bolila me neka stvar. Odlucio sam da jos tih par mjeseci do kraja ugovora igram igru i olaksam sebi zivot do maksimuma. Imao sam podrsku ostalih kolega koji bi cesto dosli kad su slobodni da mi daju 10 minuta da otrcim u kabinu na cigaru, jer sam radio od 14:00h do 02:00h sa pauzom za veceru, i hvala im puno. Imao sam dosta tip-a jer me je 90% posade znalo jos iz Crew Bar-a. Svaku noc sam pred zatvaranje bio pijan ko tena
U toku jednog razgovora sa assistentom sam mu dao do znanja sta mislim o mom radu tu, i da mi je to smijesno, na sta je on diplomatski odgovorio:
"It's not punishment, don't think like that, we are a team, everybody needs to work in every bar. It's your first contract, don't you want to close as much bars as you can?" Rekao sam:
"Of course I want, but this grocery store is not on top of my wish list" Na sta se on nasmijao i pitao me:
"OK, tell me which Bar is on top of your list"Objasnio sam mu kako radim flair, i kako sam i aplicirao kao Flair Bartender ali igrom slucajeva se ne vodim tako, i kako je jedini bar u kojem bi ja zelio raditi Martini. Rekao je kako ce popricati sa glavnim guzonjom o tome.
Kad su vidjeli da me rad tu nije bas pogodio i da im ocigleno trebam u Guest Barovima posto je sljedeci kruz bio pre-busy Charter za RBC, prebacili su me ponovo na floating schedule. Sto se tice charter kruzeva, ne znam koliko je ko upucen, ali za one neupucene
(takav sam i ja bio, i nisam imao pojma o cemu se tu konkretno radi do tog prvog chartera)To su kruzevi u kojima odredjena kompanija, drustvo, gay zajednica i sl. zakupi citav brod, dovedu svoje ljude, posjecuju portove koje oni unaprijed odrede u dogovoru sa kompanijom, i u toku kruza imaju posebne aktivnosti i party-e. Barovi imaju drugacije radno vrijeme, nerijetko se sluze posebna pica
(pivo obojeno u crveno, zeleno, neki k****nski kokteli sa "Seadless white grapes" ili "Aztec chocolate bitters" i ostalim k****nskim sastojcima)Takodjer ti kruzevi su vazili kao veoma busy kruzevi i veoma dobri za lovu, posebno za Bar Department, ali se radilo do krajnjih granica izdrzljivosti, smjene po 13-14h dnevno su bile obavezne, a slobodni dani misaona imenica.
U toku tog kruza smo posjetili Labadee - Haiti. To je bio privatni otok u posjedu nase kompanije i sistem rada tamo je bio zastrasujuci. Na otoku postoji 5 barova koje smo mi vec po dokiranju ujutro u 7 morali setupirati u potpunosti. Sa broda se moralo iznijeti pice, blenderi, oprema, i naravno nakon cijelog dana rada na 45 stepeni to sve ponovo vratiti na brod. Nas nekoliko smo imali srecu sto smo bili u ekipi za taj najudaljeniji bar pored kojeg je bio veliki barbecue za posadu. Kako je organizacija bila "na nivou" mi smo do 11:00h cekali da nam uopste pocnu dovlaciti robu. U baru smo nasli bocu Chivasa i neke sode koje su ostale od ranije, te smo naravno odmah po dolasku nas nekoliko poceli cugati xD Kad su dosli lokalni stanovnici - ujedno uposlenici kompanije koji su vodili racuna o otoku, oni su poludili. Samo sto nisu poceli plakati, kako ce oni morati da plate taj whiskey, znamo li mi koliko to kosta, bla bla. Mi smo se pogledali medjusobno u nevjerici te uglas rekli
WTF?! Nakon sto smo ih smirili, i objasnili im da cemo kad stigne nasa roba uredno vratiti sve sto smo popili, te da i oni slobodno popiju s nama smo shvatili da su oni jako siromasni, i da su zbog standarda u toj jadnoj drzavi placeni nekih 300-400$ na mjesec, te da bi ta boca Chivasa koju smo mi popili bila pola njihove plate. Nekad oko 11 nam je stiglo sve sa broda, setupirali smo bar, a vec oko 12 je rostilj otvoren, te smo lijepo doruckovali i nastavili piti i lagano sluziti goste. Oko 14:00h je dosao assistant i rekao mi da ne moram ostati do 16:00h kako mi je po schedule-u, nego da mogu odmah da palim na kupanje. To je bilo odlicno! Imao sam par sati za kupanje, zezanje i obilazak otoka koji je bio prelijep. Svuda poplocane staze, rusticne oznake gdje se nalazi koji bar, prelijepi parkovi, plaze, i naravno Dragon's Tail. Zip line dug nekih 800 metara koji sam naravno morao probati
Lagano se zavrsio charter kruz, a poslije njega je slijedio Weekend Bahamas Getaway Cruise. To je bio dvodnevni kruz do Bahama i nazad koji je bio uvrsten samo da bi se popunila praznina izmedju dva chartera, i 60-70% nepopunjenih soba su dali Shoreside uposlenicima kompanije koji su radili u ofisima na prodaji kruzeva i sl. To bi bilo super da oni svi nisu dosli da cugaju do iznemoglosti i sto je najtuznije, svi su imali 50% discount kao uposlenici kompanije. Ta dva dana smo radili kao konji. Disco se zatvarao u 5 ujutro i bilo je ludilo. Jedina pozitivna stvar je bila sto ti gosti - uposlenici nisu bili kao sto su iskusniji Bartenderi pricali jako zahtjevni i naporni, te nisu opste ocekivali posebnu uslugu, cak sta vise usluga je vecinom u Discu bila na nivou Crew Bar-a, ako nesto nemas, nije ti padalo na pamet trcati u drugi bar po to, a oni to nisu ni ocekivali. Ostavljali su finog tip-a i to je jedino sto nas je spasilo sa finansijske strane, buduci da smo za charter zaradili malo vise nego inace, a na tom dvodnevnom su svi imali 50% discount. Takodjer vecina tih shoreside ljudi su bili extra prema nama i cijenili su nas rad, kako oni kazu mi u mnogome olaksavamo njihov posao, jer da mi kao posada nismo toliko dobri, njima bi bilo puno teze prodati kruz.
Sljedeci charter je bio za TCM - Turner Classic Movies. To je bila neka organizacija koja je obozavala stare - crnobijele filmove. Bili su totalni fanatici, brod je izgledao strasno, po njihovom zahtjevu na svakom cosku je bio aparat za kokice sa jadnim kuharima, snack attendantima i ass. waiterima koji su ih davali besplatno. Rendezvous bar je umjesto bine za muziku imao ogromno platno i projektor, isto tako i Disco. Theatar sa onom lijepom binom i sa svim predstavama su pretvorili u kino salu, samo da napomenem da kod nas na brodu vec ima Cinema koja je na decku 3, odlicno sredjena i ima preko 500 stolica, ali to im je bilo premalo. Cijeli entertainment, bendovi, plesaci, pjevaci su imali slobodan kruz, jer njima to nije trebalo. Naravno nakon proslog chartera smo se svi spremali za strasni obim posla, ali vec prvi dan je bilo jasno - posla nece biti nikako. Prosjek godina je majke mi moje bio 90, a imali su 30 ljudi u obezbjedjenju
(koje su doveli da cuvaju te njihove stogodisnje matore glumce za koje niko nije ni cuo) pa su im jos popravljali prosjek. Svugdje u crew area su bila obavjestenja za posadu u kojem se ljubazno molimo da ne trazimo od tih zvijezda da se slikamo sa njima, ili autograme, jer su oni gosti i to nije dozvoljeno. Bilo je presmjesno, jer niko od nas nikad nije cuo za te glumce, i daleko od toga da bi se neko slikao s tim matorcima ili im trazio autogram. Naravno odmah sutradan je menadzment napravio revised schedule po kojem smo svi imali poprilicno easy life. Buduci da je entertainment bio slobodan, a posla su imali samo jadni Restaurant staff koji su morali dilati kokice na svakom cosku, svaku noc je bio veliki party u Crew Baru sa nastupima bendova.
Kad sam 40 dana pred polazak kuci dobio estimated sign off date 23 mart, na schedule board-u su postavili obavjest-molbu za sve Bartendere i Barservere ukoliko mogu i zele da produze ugovor do 15 aprila
(kad brod ide na dry dock) jer je obim posla velik, radimo charter kruzeve, a tesko im je dovesti nove ljude pred dry dock. U razgovoru sa nekoliko iskusnijih sam odlucio da produzim ugovor za jos tih 20tak dana, prvenstveno jer cu za to vrijeme zaraditi sigurno 2 soma, ali i zbog toga sto mi je po estimate-u novi sign on date bio 05.05. Miami. Logikom gledajuci, taj dan zavrsava dry dock, i ja bih trebao izvaliti masu para za kartu do Miami-a da se ukrcam na brod, a isti dan brod polazi na crossing prema Amsterdamu. Bilo je preglupo, a da ne govorim o tome kako mi poslije prvog ugovora 6 sedmica odmora nije djelovalo kao dovoljno. F&B admin - jedan Makedonac je poslao moj zahtjev glavnom scheduleru u office, a ovaj je odgovorio da ce mi dati 3 mejseca vacationa posto sam odlucio pomoci kompaniji i ostati do dry docka. E to je vec bilo nesto...
Radio sam te floating schedule, bio mamagayo u svako doba dana i noci, svaki put kad bi me HBT u toku smjene slao u neki drugi bar, ja sam naravno prvo isao u kabinu na cigaru pa onda tamo. Bilo je dosta dobrih za*****ancija, anegdota, desavanja u Crew Bar-u, a sad posto sam vec oguglo i shvatio da se trud ne cijeni toliko gledao sam samo da sebi olaksam zivot. Svaku noc se cugalo u svakom baru, stalno se jelo po pantry-ima, redovno bih svratio u kod cimera u bar koji je dijelio pantry sa Bistro on 5, gdje bih popio nekoliko casa nekog skupog vina ili sampanjca dok sam cekao palacinke ili sendvic iz Bistra xD Nase budalesanje i mamagayo je sezalo toliko daleko da nas je jedan dan HBT
(filipinac kojeg nismo bas voljeli jer je bio veliki panicar i iskreno nije imao pojma o poslu, ali je bio velika ulizica i cinkaros) poslao na sports deck - deck 12 da pokupimo neke buckete i gluposti koje su navecer cistaci i sailori skupili svuda po brodu. Kako je sa mnom bio jedan lik s Mauricijusa
(dok nisam dosao na brod nisam ni znao da ta drzava postoji - ostrvo izmedju Madagaskara i Indije, ljudi su polu-crnci-polu-indijci, pricaju indijski i francuski, jer su nekad bili kolonija) koji je vazio za dokazano najveceg mamagaya, koji je u vecini slucajeva radio u Crew Bar-u ili nekom pantry-u daleko od ociju gostiju, kad smo dosli na sports deck, lijepo smo odigrali utakmicu basketa prvo, pa smo tek onda to odnijeli kako nam je bilo receno. Jos jedna anegdota vezana za doticnog gospodina je bila da je to jedini lik u istoriji kompanije koji je koktel "Acai Lemonade" napravio bez Veev Acai Spirita. Ja sam ostao bez teksta, gospodja mu je lijepo na Pool bar-u narucila Acai Lemonade, i ja ga gledam kako joj iako zna da vec 2 dana nema Veev-a na brodu govori kako nije problem.
Kad sam ga pitao sta to radi, on je rekao:
"Šaz ap piloo, bi zmart, z gezt hepi, aaa, zet'z z point"Naravno skontao je koliko je glup kad sam mu rekao da ta ista zena ako joj se svidi sta god joj on tu smucka
(iako su sanse bile vrlo male) moze doci poslije i traziti to isto od drugog barmena koji ce joj reci kako Veeva nemamo na brodu, ili nece imati pojma sta je to on smutio, pa moze ispasti veliki problem.
Tad nekad me je glavni gazda - Bar Manager sreo i rekao mi kako je pricao sa Floydom, i kako ce mi dati sansu za Martini Bar. Ja sam mu rekao kako ne zelim da budem tamo sat-dva dok sam floating, nego da ocu tamo stalno da radim. Tamo je lova bila najveca, najzanimljivije raditi, uvijek pozitivni komentari od gostiju, uvijek opstena atmosfera, flair itd...
Prolazili su i zadnji mjeseci mog ugovora, jos uvijek sam radio floating, a spremao nam se Toyota charter. Situacija je bila krajnje napeta, jer je najavljeno da svi - mislim SVI - 2200 gostiju imaju unaprijed placen All Inclusive paket. To je moglo znaciti samo jedno - Bar Staff - naje*ali ste! Najavljeno je takodjer bilo - sto je najgore da je to regionalna konferencija, i da su svi gosti Latinosi. Mexico, Dominika, Honduras, Chile, Peru. Naravno niko nije znao beknuti engleski, a kako je takodjer bilo najavljeno bili su veliki potrosaci Johnnie Walker Black Labela. Taj kruz je bio nevjerovatan, svi moguci barovi su bili puni u svako doba dana i noci, kao floating u Martini bar-u sam se gurao po 20 minuta od Bar-a do pantry-a da donesem case (Pantry je bio nekih 20tak metara dalje kod Casino bara). Jedino sto je bilo iritantnije od cinjenice da ama bas ni jedna jedina osoba nije ostavila ni jedan jedini dolar tipa je bilo to da stvarno ni jedna jedina je*ena osoba nije znala beknuti engleski. Dosli bi za sank i mumljali
"Vi'ki, vi'ki negro, kon jello" ili
"Aqua, aqua" Bili su toliko nekulturni i bezobrazni da se bosanske seljacine (koje vaze za ubjedljivo najgore) prema njima cinile kao gospoda. Odlicna stvar je bila sto se sve kucalo na jedan folio number, pa nismo morali u silnoj guzvi uzimati kartice od tih k****na, a moglo se nositi u kabinu sta se htjelo, sto su mnogi i radili, nije bilo kabine bar departmenta bez boce Vi'ki Negra ili Grey Goosa. Na kraju kruza smo potpisali po nevjerovatnih 950$ za 5 dana kruz. Svi smo se smijali i rekli da nema veze sto su stoka, sto nisu ostavljali tip, i da se nadamo da cemo opet raditi Toyota charter!
Nakon 23. marta koji je po prvom planu bio moj estimated sign off date me je pukla neka depresija. Desetak ljudi koji su dosli kad i ja su otisli kuci, a ja sam ostao jos uvijek tu, bilo mi je krivo, pozelio sam kucu, normalnu hranu, jarane, porodicu, pa i onu odvratnu sarajevsku zimu, ili proljece puno kiše. Svaki dan sam slobodno vrijeme visio na facebooku, gledao sta se desava kuci, i sigurno sam za tih zadnjih mjesec dana potrosio preko 200$ na onu jadnu, frustrirajuce sporu konekciju. Nerijetko bi rekao cimeru (sad vec drugom liku - sommelieru iz Srbije, posto je onaj otisao kuci)
"Ma j***te i pare, i sve, da mi je otici kuci" To sam naravno mogao reci, posto sam ustedio vec dosta para xD Sad je vec moj abiliti to give-a-fuck totalno nestao, ukrcao se na avion za Sarajevo s kojim sam ja trebao otici, i nekako sam mehanicki radio, a sve teze mi je bilo ustati, od silnog umora, sestomjesecnog pijanstva i mamurluka da sam cak jednom (prvi put u toku ugovora) zakasnio na posao 20 minuta. Jbg. navece je bio dobar dernek u Crew Bar-u, pa sam zaglavio do 4, a ujutro sam otvarao Sunset Bar u 08:30. Ali dobro, posto je bio port day, nije bilo guzve, pa je to bilo ok. Onda 3 kruza od kraja me je napokon stavio da zajedno sa kolegom Flair Bartenderom (dobrim pravo) iz Srbije zatvaram Martini. Tad mi je vise bilo svejedno, idem kuci za dvije sedmice, na izmaku sam snaga, nemam vise volje da se trudim i dokazujem, i sad kao dobijem 2-3 kruza, ma b.m.k. Kruzevi su bili odlicni, kako smo nas trojica stalnih tu, po nepisanom pravilu skupljali sav tip i na kraju kruza uz casicu Jewel of Russia vodke (koja kosta 25$) i Special Cleaning to sve dijelili, oba puta smo podijelili po preko 300$ za 5 dana.
Zadnji kruz je bio charter Top Chef Competition, to je neki reality show, veoma popularan u U.S. u kojem s kuhari takmice. Kruz je bio ludilo, masa guzonja iz Miami Office-a je doslo, Travelling Bar Manager, Shoreside F&B Manager, Executive Chefovi itd. Dosta desavanja se prikazivalo uzivo na TV-u, a ostatak se snimao za naknadno emitovanje. Ljudi su vecinom bili OK, dosta mladje raje, dosta se cugalo, radilo i dernecilo, a zadnji dan je bio slag na tortu. Sutradan brod ide na dry dock a 7 bartendera ide kuci, bila je totalna pometnja, a gospoda su spremila 3 decks party koji bi trebao trajati cijelu noc. Naime po planu je DJ bio postavljen na stepenicama iznad Guest Relationsa, a kako je to bio Main Lobby, party se odrzavao na decku 3 ispod, na decku 4 okolo - oko Martini Bar-a, i na Decku 5 iznad kod caffe Al Bacia. Bila je totalna ludnica, 2000 ljudi u unutrasnjem dijelu broda, pilo se kao ludo, lomili smo se negdje do 02:00h ujutro. Kako nam je gospodin "mongolo" - kako smo zvali tog HBT sa Filipina rekao:
"Doesen't matter that you are leaving tomorrow, it's charter, everybody will work unitll the end, we are going on dry dock tommorow too, we need to break all bars apart"Mi smo pomislili "Naravno" i vec se dogovorili kako cemo lagano da se ispalimo posto smo dobili i apraisal, a sutra u 08:00h napustamo tu konzervu i boli nas k*** Tu noc smo u silnoj spici uspjeli popiti po nekoliko shotova Chivas Century-a koji je bio jedan od najskupljih Whiskey-a na brodu, i po dogovoru se lagano ispalili. Ostali smo u Crew Baru do 05:00h ujutro. Kad mi je zazvonio alarm sa porukom
"Ustaj - ides kuci" (uvijek sam sebi ostavljao poruke na alarmu, posebno kad znam da imam jako malo vremena za spavanje, jer bi me to onako dohavizalo ujutro, kad bih procitao i shvatio da je nesto jako vazno, a nije moglo biti vaznije od ovoga) doslovno sam skocio sa kreveta! Pokupio sam jos nekih sitnica iz kabine, pozdravio se sa cimerom i lagano otisao u Staff Bar na kaficu i po sign off papire.
Napustili smo brod, vozili se busem prema aerodromu, i tek tad mi je pojavljivao osjecaj da ustvari idem kuci. Sa mnom je bio jedan kolega Makedonac, isto Bartender koji je imao isti let kao i ja, i dok smo cekali na aerodromu i pili Mojito, razmjenjivali smo iskustva, sta smo sve prozivili, koliko smo zaradili itd. Osjecaj pomjesanih emocija gdje pokusavate da 7 mjeseci zivota, hiljade ljudi koje ste upoznali, lijepe i ruzne stvari nekako analizirate i smjestite i jednu recenicu je neopisiv. To je definitivno najbolji osjecaj vezan za brodski zivot, kad sa onim apraisalom i hrpom malih zelenih sjednete u avion, narucite whiskey (iako vas stjuardesa cudno gleda), nazdravite s kolegom i pomislite kako idete kuci!
Show Posts
