Sutra poslijepodne ću utipkati popis i staviti na forum, nema problema   

par ljudi koji su imali samo Skype intervju prije mjesec i pol mi je reklo da su ih pitali sve one stvari koje je nas ispitivala regruterica - generalije, pričaš o sebi, zašto se baviš fotkama, možda uleti nešto tehničko i sl. al s obzirom da smo mi već prošli prvi intervju, zbilja ne znam što možemo očekivati...NCL tek odnedavno uzima photose, prije im je to radio Image...

A štajaznam, toliko smo se smijale, da mi je kasnije sve bilo čudno. Ovdašnji poslodavci obično te nastoje izbacit iz takta da ti smanje cijenu odmah u startu i da slučajno ne bi sebi umislio da si ti neki faktor u njegovoj firmi. Njegujem pravilo - kad ti mama kaže da te voli, provjeri to kod nepristranog izvora. Tako da ostajem sumnjičava do daljnjeg.  al, svakako, odlično iskustvo, najzabavniji intervju ikad. 

OK, jučer je u hotelu I kod Arene Zagreb održan NCL-ov intervju, za konobare, kuhare i fotografe.
Iako su svi već ispisali brojne postove o intervjuima, mislim da bi moglo biti korisno opisati photo intervju jer ipak postoje određene razlike u odnosu na ostale kompanije, tj Carnival, Image i Princess.
Dakle, za photo poziciju ovaj put NCL je odlučio provesti DVA intervjua.
Ako prođete prvi intervju, slijedi intervju preko Skypa s njihovim departmentom. Od 50-ak ljudi, jučer je nas sedmero konkuriralo za photo, te jedan dečko za IT poziciju.
Ostali su aplicirali za konobare i kuhare, za koje nema drugog intervjua i puno brže će doznati jesu li primljeni ili ne.
Photo i IT čekaju rezultate prvog intervjua do 7-8. 11, a tek onda slijedi drugi krug s nadležnim departmentom.
Na prvom intervjuu predstavnici kompanije rade selekciju na temelju općeg dojma - držanje, engleski, banana smile i portfolio.
Dvije predstavnice kompanije, kojima nisam upamtila imena održale su 40-ak minuta zajedničke prezentacije.
Predavanje klasika - što je NCL, brodovi, principi njihove kompanije, što ih zanima, kakve uvjete nude zaposlenima i što očekuju od zaposlenika, što mi možemo očekivati kad dođemo na brod blabla. Predavanje je kroz zafrkanciju održala simpatična regruterica, nasmijana bucmasta Kineskinja, dok je njena blond kolegica sjedila ko gracija i promatrala nas sviju preko oka  
Bile su dosta zgodan tandem, nešto kao good i bad cop  
Ugl, već tada nas je China woman testirala i to nam par puta istaknula, some already have the right Norwegian attitude, and the others will have to try harder...blablabla onda su uslijedili intervju 1 na 1, trajali su od deset minuta do pola sata, ovisno o kandidatu i poziciji.
Photose je ispitivala China (nama baš bilo drago, jer se stalno smijala, a svi smo bili nervozni) što je djelovalo vrlo opuštajuće.
Već nas je u startu upozorila da zaboravimo na unaprijed naučene odgovore na potencijalna pitanja, jer to neće proizvesti dobar učinak. Nije lagala.
Svakog kandidata za photo ispitala je pregledavajući portfolio - zanimalo ju je doslovno sve.
Jesu li obrađivane u Photoshopu, s kakvim fotićem su snimljene, pod kojim uvjetima, tko su modeli na slikama i priča koja ide uz njih.
Mene je, recimo, brinulo što portfolio nisam upakirala u neku zgodnu fasciklu ili malo veći album jer mi se nije sviđalo kako boje izgledaju pod plavičastom il sivkastom plastikom, pa sam dvadesetak portreta 10 puta 15 format donijela u običnom malom foto albumu, kakve možete kupiti za 5 kn u svakoj foto radnji.
Ispostavilo se da sam se bezveze živcirala, pohvalila mi je fotke i pitala kako sam što snimila
Ležerno je provlačila strogo tehnička pitanja, recimo, na jednoj fotki koju sam snimila u zalaz sunca, uspjela sam uhvatiti sve boje, sunce, plažu i dobro osvijetliti model, te je sve bilo oštro, pitala me kako sam to napravila. Snimano na 22mm, malo dignut ISO, uz flash i malo zatvorenija blenda te brzi shutter - ovo zadnje joj je bilo ključno.
Ovaj dio ističem jer su ženu zbilja zanimale tehničke stvari, što nisam u tolikom obimu očekivala, jer su kandidati drugih kompanija uglavnom napominjali da se svugdje više traži attitude i smile...
Ugl, dalje je razgovor bio vezan za motivaciju - kako se moj dosadašnji posao veže na posao fotografa na brodu, kako bih prodala fotku s gangwaya nekome tko ima bolji fotić od moga, zašto me zanima rad na brodu, zanima li me više kreativno ili klasično fotkanje, zanima li me samo fotonovinarstvo (jer time se trenutno bavim) ili bilo kakva prilika u fotografiji, kako sam uopće počela fotkati, jesam li snimala vjenčanja i sl.evente i zašto nisam itd.
Uglavnom, dosta je preispitivala motivaciju kandidata, a na kraju me upitala što mene još zanima.

Da skratim - NCL nema klasični photo college poput Imagea, a nema ni bonusa kod njih.
Zato ima promocija i bitno im je dosta da su zaposlenici ambiciozni i grizu za promocije, jer se tako ljudi brže rotiraju kroz sistem.
Refundiraju trošak medicala i vize, plaćaju kartu u oba smjera, al moraš imati svoju fotoopremu, o čemu smo već pisali.
To je sve što se tiče prvog intervjua, osobno sam zadovoljna i ako ne prođem dalje, ovo je bilo zbilja sjajno iskustvo, prvi put da sam se osjećala zbilja dobro na poslovnom intervjuu (a bila sam ih na desetak i uglavnom sam dobivala poslove).
Ako prođem, očekujte post o skype intervjuu, idući mjesec, ako ne, čekam Carnival   Haug.

Jesam, jesam - poslala sam PM i popunila aplikacije, ali su me zanimala iskustva. Ako te kojim slučajem i pozovu na intervju, uvijek je dobro znati iskustva, da znaš u što se upuštaš 

kako rekoh, NCL ima popis odobrene opreme, a preporučuju Canon 60D i Nikon D90 s wide i mid range lećama (obavezno imati blic, tri seta baterija, filter) ako ćeš kupovati novo trošak je sigurnih 1000-1500 dolara. Ako želiš koristiti nešto drugo, NCL-u moraš poslati pismeni zahtjev i zatražiti odobrenje. Ja imam Canon 400D al čisto sumnjam da bi to bilo dovoljno, premda s dobrim objektivom bi i on bio ok. Taj ću recimo prodati i onda to uložiti u novi, ako prođem. 

sretno i tebi, štogod odlučio, samo da bude para 

Od opreme odobreni su Canon 40D,50D,60D i 7D. Leće EF 18-135 f/3.5-5.6, baterije, jedan filter i blic (ne mogu se sjetiti modela, dva su na listi, jedan jeftiniji i drugi u rangu 400dolara). Odobreni je Nikon D200, D300s i D90, leće, filter, blic - ugl, za recomended komplete moraš izdvojiti od 1000 do 1500 dolara.

S brodom je kao sa svim ostalim u životu - sve je stvar osobne perspektive. Generalno, nije to nikakva lova za 10+ sati rada bez slobodnog dana šest mjeseci. Pitanje je uvijek - s kojim ciljem ideš u to? Da meni s plaćom na kopnu ostane barem 500 kuna na računu mjesečno sa strane i da postoji pozitivna perspektiva, ne bih ni razmišljala o odlasku. No, situacija je takva da sam svaki mjesec na nuli, tj u minusu, jer moj poslodavac tu i tamo preskoči mjesečnu isplatu   a primam tih istih 3000+ kuna koji bi mi ostali na brodu nakon doprinosa i troškova odlaska. Samo što na kopnu moram još uz to platiti hranu, režije, mobitel, internet a ne mogu doslovce maknuti iz grada ni uložiti u svoje obrazovanje, steći nove kontakte itd. Ovako ću barem, taman bila na nuli, biti na brodu i putovati, zafrkavati Amere (i oni mene), upoznati nove ljude, učiti jezike itd. A nakon drugog ugovora, uštedjet ću sigurno nešto, poznajem svoje granice, godinama živim kao minimalist. Dakle, to je osobna stvar i procjena...