Prvo svaka čast na ambicijama i stavu...
može samo pojašnjenje toga da se ne treba oslanjati previše na druge ljude? ok, otići će nakon 6mj to je jasno ali zar su stvarno međuljudski odnosi tako loši, između redaka mi se čini kao da je čovjek čovjeku vuk? može neka konkretna situacija, sigurno ih je bilo puno?
Bilo ih je podosta ali ako imas u glavi stav i jasan cilj brzo ces zaboraviti na to. Ja sam u pocetku odradjivao i svoj i tudji posao i duznosti pa kada sam shvatio da me to nikuda ne vodi onda sam za kratko vreme dobio prvo a potom i drugu mini promociju. Ljudi te znaju iskoriscavati ako si dobar i ako odradjujes sve sto ti se kaze. Onda za kratko vreme dobijes i neke "duznosti" koje su recimo standardan deo posla drugih ljudi i ti shvatis da te iskoriscavaju jer cutis i radis. Ja sam imao malu nesrecu jer sam bio jedan od svega 3 muskarca na celom desku pa sam onda stalno isao u stores ili ti magacin po kancelarijski pribor koji nam je potreban. E sad to ne bi bilo toliko tesko da ti ne treba da isteglis preko 10 paketa papira za stampac plus tonere plus kruz kartice plus sredstva za dezinfekciju plus svasta jos nesto. Jednom, drugi, treci, peti, dvaseti put i onda mi je pukao film. Nakon toga je napravljen raspored i svi su radili to jer je inace bila duznost svih nas a ne samo moja. To je samo banalan primer. Imao sam i situacija kada niko nije zeleo da mi pomogne da pronadje sa mnom gresku gde sam napravio (recimo u minusu sam sa novcem) i onda sam znao da ostanem po dva cak i tri sata duze kako bih nasao gde sam pogresio. Jednostavno nekad su dve glave pametnije od jedne. A isti ti ljudi koje sam u pocetku zapitkivao za pomoc su kasnije skapirali da sam dosao sa ciljem da "pojedem" sve tamo i da sam "gladan" unapredjenja pa su poceli da mi se manje vise slihtaju pred kraj ugovora. Pogotovo kada sam dobio pohvalu od Hotel Direktora. Od tog dana se sve promenilo bas bas. Pokusacu da se setim nekog bas pravog primera jer mi sada mozak tapka u mestu
Sto se tice prijateljstava i slicno, naravno da ces se druziti sa ljudima na brodu jer ces u protivnom flipnuti. Ali moras da napravis neku jasnu granicu jer kao sto sam napisao, svi oni dodju i odu. Zgotivis se sa nekim i taj neko ode posle kratkog vremena ili jednostavno ti odes. Moj cimer i kolega mi je do jaja drugar i jako bih voleo da ga ugostim kod mene kuci i da ja odem kod njega na Novi Zeland ali pitanje je hocemo li se ikad videti jer jednostavno brodski zivot je surov i baca te svuda po svetu. Jos par nasih ljudi sa kojima sam bio u super odnosima su vremenom odlazili i na kraju ugovora sam ostao skoro sam. Jbga, kad vidis da covek odlazi kuci i kad pomislis da mozda vise nikada neces videti tu osobu, malo se smoris i onda ti to utice na sve. Biti smoren ili neraspolozen na brodu je, po meni, jedan od neprijatelja koje ne zelis ni pod tackom razno da imas. Dani ti idu sporo, lose odradjujes duznosti, sve ti je mrsko...jednostavno u daunu si. Zato sam i rekao da je super druziti se sa ljudima ali je jako nezgodno kada svi oni odu tj kad im se zavrse ugovori. Ja sam i sada u kontaktu sa nekim od prijatelja sa broda ali je iskreno veliki znak pitanja hocemo li se ikada vise videti. Jbga...ship happens u pravom smislu tih reci...Mozda ja gresim i mozda nisam u pravu jer ipak nismo svi isti ali ja sam sebi u glavi zacrtao nesto i do ostvarenja tog cilja ne bih da se previse osvrcem preko ramena. Sudbina je k**va i nikad ne znas kako ce se poigrati sa tobom