Show Posts

This section allows you to view all posts made by this member. Note that you can only see posts made in areas you currently have access to.


Topics - pspman

Pages: 1 2 [3] 4
31
Ok da pocnemo....

18 jun. dan mog putovanja na drugi mi ugovor. Rano jutro negde oko 10h, napolju nit je sunce,nit je toplo, moze samo da bude kisovito i malo hladno vreme,za taj period godine.. Kofer spakovan,sve je spremno,uzbudjenja nigde, totalno RAVNODUSNO!

Let - Beogra>Cirih>Venecija.. Sve Swiss Air.. Krecem taksijem na aerodrom,sve lagano,kao da idem na 100i ugovor,a ne na drugi.... Dolazim na aerodrom, i na samom ulazu srecem kolegu koji je bio samnom na mom prvom ugovoru. Tu se ispozdravljamo,ispricamo malo.. Krecemo ka salteru da pokupimo karte i predamo prtljag.
Tu nalecem na kolegu "mlw" ili > cuveni Branco iz prica jedne zeMske persone, odavde sa foruma..  :waiting:  Krece prica, saznajemo da jos par nasih treba da stignu,jednom je prvi ugovor,a ostatak imaju dosta staza iza sebe. Dolaze i oni, Bar utility (prvi ugovor), asst buffet (drugi ugovor), 3rd cook (4i ja mislim :s ) i bar steward (5i ili 6i ne znam), bar stewardes(2 ugovor).
Neko od njih dodaje da jos par nasih je vec u Veneciji,jer su imali let rano jutros preko Minhena. tako da nas je ,ja mislim, bilo oko 15 nasih koji se ukrcavamo istog dana... Gde cete bolje?!

krece prica,salimo se,komentarisemo svoje prethodne ugovore,malo ulivamo hrabrosti novajlijama,salimo se itd...

Vreme je za polazak, avion polece,sve je super u polasku, pista 30, polako se penjemo, prolazimo 3000 feeta, pa onda i 15000 i lagano ulazimo u cruise altitude.... Put je bio ok,imali smo sta i za popiti,nasaliti se... Krece i samo spustanje ka Cirihu. Seatbelts sign is on.. OPAAAA, turbulencija se oseti (pomislih u sebi, pa dobro na brodu je svaki dan ovako,truckanje,gore dole levo i ,boga mi, desno. Ali ovo,covece,propadali smo nekoliko stotina feeta po sekundi,dusa mi je na nos izasla,ali bukvalno... Neko nevreme je bilo iznad Ciriha,a i sama guzva iznad istog...

Ulazimo u holding iznad Ciriha i vrtim ose dobrih pola sata.... Naravno posle toga,radimo approach,slecemo i najzad stizemo u Cirih... Koliko se secam,imali smo nekih 2-3 sata  izmedju letova,ali kako nas sreca hoce,kasni avion jedno 2 sata....
No, mi ulazimo,polecemo, i idemo ka Veneciji,isto se desava,sam prilaz Veneciji je jako bio turbulentan,majstor ga je spicio i tooo dobro ga ubrzao samo da stignemo "na vreme" .

DOLAZAK U HOTEL> Stizemo u hotel Venecia. Smestamo se,raspremamo se, i krece upoznavanje sa ekipom koja je dosla jos jutros. Od njih saznajemo da su imali iste probleme sa turbulencijom kao i mi... Odlucili smo da zajedno odemo na veceru,svi skupa, i proveselimo se,poslednjeg slobodnog dana za naredni period!
Sutra ujutru ustajemo i krecemo ka brodu. Vreme u Veneciji je bilo zaista lepo. Sunce,toplo... Ma totalno suprotno od Beograda i Ciriha od predjasnjeg dana...

Prilazimo portu, i imamo sta i da vidimo Emerald i Regal stoje jedan do drugog! Prilazimo "imigracionom" ili kome vec,predjaemo pasose,lupaju ulazni pecat,skeniraju kofere, i zvanicno ulazimo u port i na brod. Na ulasku u brod,ista slika kakva je bila i na mom prvom dolasku i posle na odlasku... Svi negde uzurbano jure,putnici takodje izlaze i ulaze,ma totalno ludilo. Srecem neke poznate ljude,naravno Fikuse, na samom ulazu...
Nas kuvare je sacekao Chef Assistant, iliti, Chef-ov potrcko (Dinning Clerk za konobare,buffete), onaj ko juri sa papirima,cima te,treninzi itd.... Deli nam kljuceve od kabina,posteljina itd, i kaze: danas u 16h u Chef office,da vam podeli sekcije,a do tada ste libero VIA!

Ok, kazem sebi,: eto,posle tri meseca opet na istom mestu,skoro ista i kabina,a sad jos malo libero pa da "robijamo" . Odlazim u crew mess, a tamo zaticem, gomilu nasih ,gde vecina jer ista ona kakvu sam napustio u martu.. Ma gdeces bolje!? Ispozdravljamo se,krecemo da pricamo,salimo se,ma ludilo... I tu dolaze par nasih  ,prvi ugovor koji su dosli samnom,upoznaju se sa ostatkom ekipe i tako...

Doslo je i tih famoznih 16h (casova),odlazimo u office i Chef kaze: Alex, sauce 5!
Rekoh, : ne moze da bude gore od pozicije koju sam dobio u prva 2 i po meseca prvog ugovora... Odlazim i imam koga da vidim! Ryan (Filipinac ) je i dalje tu,jako dobar decko i posten, capo Indijac (lud lik kao struja,obozava Srbe), a sa druge strane Tony (indonezanin), Jedan Indijac odlican covek i jos jedan mu paisano,jako dobri ljudi. Ja sav srecan. Srecan? (neko ce pomisliti,kako mozes biti srecan sa njima i uopste radu u kuhinji!?) - pa zato sto sam znao da ce biti easy life i qrtzobolija velika.. A i dosao sam zbog jednog cilja,koji me je drzao srecnim i zadovoljnim u prva tri meseca (o tome kasnije,valjda....). Saznajem da Horizont duty mi je od 8-12 i od 14-16 (hahaah od 8 ujutru!!! ma milina!!1 nema ranog ustajanja!!!!)

Capo mi kaze,koji su moji zadaci,sta treba da radim,kako se sastoji dan itd.... Saznajem tu da mi je dnevna duznost: kile i kile paradajza samleti za sos!! AAAAAA ne verujem! pa kako sve to preneti,gde uraditi za koga!? sta mene to briga kada mi (moja sekcija) to ne radi,znaci radim posao za druge!! aaaaa.... Ali dobro,kazem si: nema frke,odradicu to,sta je to, 5 meseci ugovor,svaki dan tako,navikne se covek ziv na sve ....
I tako ,mic po mic, zavrsi se taj dan,to vece...
 Sutra od 8 na Horajzont. Prica poznata: dopunjavati keramike i trayeve,smeskati se i***tima (citaj putnicima),izvrsavati naredjenja itd.... Poucen iskustvom sa prvog ugovora,postavio sam se drugacije: nisam se stresirao uopste,ako se deru na mene bas me briga, nikog ne j$%^%$ ni 2%,radim svoje,do 12 ili par minuta ranije,pauza od 12-14 (nekad je bila i od 11-14), zabole me sta ce drugi reci... I ispostavilo se da je tako i najbolje ....
Dolazim gore dosta poznatih me prepoznaje,pozdravljamo se, i cude se kako sam se uopste vratio,kada sam rekao da necu!

(back to past: :deda: )
- Tokom mog odmora,neko iz EP Zagreb me je zvao (cini mi se Tomislav) i kaze: Imam za tebe ponudu za fotografe za HOlland America,ako si zaniteresovan!? Ja ni 5 ni 6 kazem da! I kazu mi,imaces intervju preko Skype-a, sa zvanicnicima,prednost ti je sto imas vec vizu i medical.... Ok.. dodje intervju,naravno prodjem (za divno cudo agencija mi nije trazila pare: "ali kako mene da kontaktiraju kada ja nisam otisao preko njih,niti sam ih ja kontaktirao?",pomislih,i setih se da sam jednom pre 2 godine slao mejl i raspitivao se nesto,pa mozda otud!?) No, u prici kaze meni James da je plata za pocetak oko 1200$,za prvi ugovor,ali u prva tri meseca je oko 850$,jer kao probni period itd... Ja reko: ma dobro,bitno da radim posao koji ja hocu,koji volim samo da pobegnem iz kandzi kuhinje! U razgovoru pitam ja: a dobro gosn. James,oprema i uniforma,ko obezbedjuje!? A on meni: "pa ti prijatelju!" - Ja? . Da ti,moras nabaviti to to to i to,pre nego dodjes... Pa gde da nabavim majke vam ga sasave,za tri dana je Uskrs,a kao putujem u utorak,ili ti dva dana nakon Uskrsa? On kaze,vidi,snadji se,ali znaj da ti mi od plate tvoje te pocetne uzimamo 450$ sada i 450$ od druge plate za kupovinu foto aparata od nas,i jos kojekakvih troskova! STAA!!??? pa nisam lud da tri meseca radim za 300$ eeeeeejjj i to jos 12h! Drugo,opremu ,odnosno uniformu koju su oni propisali ne mogu da nadjem tako lako u Beogradu i to jos pred Veliki Petak i uskrs.... Pa celu svojju preostalu ustedjevinu sa prvog ugovora da potrosim kako bi njima udovoljio! Ja teska srca kazem: ZAO mi je ,ne mogu to da prihvatim,tako i tako je.... :rtfm:

Oni mi se samo zahvalili i cao.....

Back to future or present..
Poceo je i taj HOrajzont,sve lagano ide, znam gde sta stoji,poznato od ranije,ma sabijam kako radim. Dolazi prva pauza,od 12-14,naravno napolje ne mozemo jer nije Sea Day i nemam laminex. Odlucim da izadjem na open deck i malo se nadisem svezeg vazduha... I tako sedim i pijem Colu,i mislim se: "covece skoro ceo ugovor u Evropi,radimo sve moguce drzave,portove,ne moze da bude bolje i zanimljivije,trenutno..." Istina tako je i bilo. Od Mediterana,Baltika,Fjordova,Rusije,Zapadne Evrope.... MA MILINA!

I tako su dani prolazili, portovi se redjali, situacije isto.... I najzad mene stavi capo,da u slobodno vreme tokom radnog vremena,uskocim na liniju i da ja malo ta jela izdajem,primam porudzbine itd... Pisem rekvizicije,skupljam kambusu,ma milina! Krivinarenje na sve strane,dvojca nasih dole po kambusama,fruit preparation, u mesari da ne pricam! trojca nasih u mesari i jedan u fish butcheru! SHOW!

Fast Forward>: svaki dan je bio isti,nikad stres,p[reveliki,niko me nije cackao ni drndao,bilo je jako dobro, cim imas dobru ekipu za rad,sve je lako i odlicno!

Ajde da ne duzim mnogo,ovo je za sad ,za ovaj post,u drugom cu opisati,malo strukturu broda,koga je bilo,kakva je ekipa bila,portovi itd...

32
ZVRRRR. Alarm zvoni, dizem glavu i vidim: 7:45! Auuuu kasnim vec 45 minuta!  :pad: Trceci se spremam za psao i doalzim gore... Uh, ulazim u kuhinju,vidim nema nikog bitnog ni glavatog (glavat-glavonja : nadredjeni,odnosno neko od sous chefa ili Maestro itd...) Krecem sa poslom,mislim se u sebi: "Au covece,dobro sam prosao  nema nigde nikog..."

Ali... Ubrzo stize moj kapo i kazE: Alex,executive te zove u office ,hoce nesto da poprica sa tobom.... Au. ima li sta gore?! -Pomislih ja... Odlazim u office i utanjenim glasom kazem: "dobro jutreo,zvali ste me?!" -Da jesam,sedi. Hteo sam da porazgovaramo o tvom kasnjenu. papapap mamaam... Potpisi formal warning... AAAAAAAAAAAA .

Budim se naglo! Gledam ok sebe  vidim 13h je vec i kazem sebi: HAHA majmune ,pa samo si ruzno sanjao,ugovor je gotov,kuci si stigao sinoc! I tako 21. mart 2014. prvi slobodan dan posle ugovora.. Noc pre tog asam stigao letom iz Ciriha....

Ustajem,palim kompjuter, obavljam sve sto treba od licne higijene,jedem i krecem da trosim svoje dane odmora....  

I tako su dani prolazili u odmaranju,setnjama,ispijanju pica i kafe sa meni dragim osobama.... Sve do jednog trenutka dok mi se nije obratila gospodjica ili gospodja Djovana..
Ona je neka zenska persona,koja je glupa kao... noc, neazurna i jako spora... Zove ona mene i kaze mi da moram da radim lekarski,odnosno,da joj posaljem lekarski. Kazem ja njoj da sam zakazao za par dana  i da cu je poslati cim pre.
 Ona mene pita: a zasto nisi posalo pre mesec dana kada sm ti posla mail da moras da radis? A ja kazem: da ste poslali mail,poslao bih jos tada,a posto niste,ja nisam mogao.. I krece ubedjivanje kako je ste poslala,ja kazem da nije itd... Da bi krava glupa,posle par minuta mog monologa,shvatila i rekla: Joj izviini Alex,ja ti to nisam poslala..
HA HA HA! ma sta mi rece (pomislih ja), mene si nasla da driblas  :smack:

Uskoro se blizio dan mog odlaska: 19 jun, Emerald Princess , port of call: Venecija!

MA daaaaaa,Evropa najzad,i najzad nesto normalno. Krece spremanje za taj put i novih 5-6 meseci robijanja... Poucen iskustvom sa prvog ugovora,nosim dovoljan broj stvari,carapa,majci....

18 jun: Polazak iz Beograda za Cirih,presedamo i letimo za Veneciju. 15 nasih (iz Srbije) krece put Emeralda. Kasnimo po dolasku u Cirih, a potom avion kasni za Veneciju jedno dva  i po sata... Sve u  svemu,stizemo u Veneciju..
Upoznajem se sa ekipom,vecina njih ima par ugovora iza sebe,neki su i novi,prvi im ugovor...

Jutro ,rano, krecemo sa spremanjem za odlazak i krecemo.... Kroz pola sata smo bili na Emeraldu..

Sve je vec poznato,sve isto,a cak i 90% ljudi .. Naravno poznajem skoro sve tamo od nasih i jednog dela drugih ljudi.. I krece avantura zvana : Drugi Ugovor..

Put do kabina vec poznat,laundry,crew mess ,itd itd... Jedem,spremam se i u 16h u chef office na podelu pozicija. Stavlja me na SAUCE 5 ,bolje za ovaj ugovor nisam mogao da dobijem!
Prvi kuvar mi je jedan otkaceni Indijac,koji voli Srbe vise nego 'leba da jede ,a drugi kuvar kolega sa proslog ugovor Argentinac.. Naravno Horizont duty,ali ovaj put od 8-12 pa onda od 14-16.


Posao na 5ici mi se sastojao u tome da sam morao da idem do Kambuse (store,skladiste kako god), skupljam namirnice za pripremu u glavnom povrce i to ne svo,nego uglavnom uvek isto,par vrsta.. I da stojijm na liiniji po neki put i izbacujem tnaire,kad neko od konobara [poruci nesto. Nije mi padalo nista tesko,jer mi je drugi ugovor,ekipa je bila odlicna,tako da sam svaki dan uzivao,i nisam se stresirao zbog nicega, lazem,bilo je par sitnica,ali kao da nije bilo

Duznost na Horajzontu nikad laksa... Nista se nisam cimao,raio veoma malo,jer zasto ja da radim,kad i Indijci mogu da rade mnogo bolje i vise :) zasto sebe da mucim? :D
A putnici,sve Britanci.. Ne zna se ko je gori,prozdrljiviji i primitivniji....

Kruzevi su bili po Evropi i Mediteranu, Baltiku i Rusiji (odnosno samo Sankt Petersburg)...


Evo neki uvod ovako,kratko, za koji dan kad se oporvaim,pisem detaljno kakvi su kruzevi bili,sta sam jos radio,kakve bahanalije, vodic kroz portove gde sta ima i tome slicno!! :D


33
E pa drugari, eto jos malo pa na drugi ugovor.

 Nadamo se da ce biti malo laksi nego prethodni i da cu zapoceti pricu o kojoj sma planirao 6 meseci na brodu i poslednja 3 ))))


Ako ima jos neko,nek se javi!

34


Pitanje: gde u Evropi ima da se po povoljnim cenama kupe laptopovi i mobilni telefoni?
Gledao sam preko Amazona Britanskog,tu su oko 500e neki koji bi kod nas kostali i malo manje,pa mi se ne da bas toliko para za laptop...

Baza broda ce biti u Southapmtonu.

Hvala

35
Uticaj broda na nase zivote


Dolaskom na brod,odricete se mnogo stvari: normalan san,normalan redosled obroka i nekih dnevnih zadataka, izlaska sa prijateljima onako kako se izlazi po Balkanu,porodice i ko zna cega jos..

Dolaskom na brod, vi ste automatski pod 24h stresom, da 24h! Osim mozda za pozicije kao sto su shop,fotografi,zabavljaci itd,koji mozda stres osete samo kad treba da idu na WC solju pa kad im ne uspe svaki put. No, kako dodjete i ccim saznate zadatke,krece se's...

Tripujete kako necete stici ovo,imate razne pretnje od SUPova ako ne uradis ovo ide ono,USPH paapp pa mamamama  i tako... Lezete da spavate sa stresom,jer znate da za 3,4,5 sati se MORATE probuditi! Budjenje vam ne pada tesko,kao sto je to slucaj kuci,a ni leganje u krevet vam ide ko od sale. Ma sve super. I tako dani prolaze,vi vas organizam navikavate na razne stvari: da jedete u roku od par minuta,trpate sve zivo,a ni sami ne znate sta. Uglavnom su to kolaci i slatkisi koji su jedini ispravni i ukusni na brodu. Litre i litre sokova nekih usecerenih itd...

Zatim, posle max 2 mesecca,noge vise ne osecate,ne osecate umor, sve vam je rutina. Mozak vam je ispran,ne mislite o nicemu neko sa vrha misli za vas i govori kako nesto nenormalno i nelogicno je logicno i sasvim normalno i tome slicno. Ubijate se za ciscenje za USPH,a vec postoje "gospoda" obojeni,kojima je to posao i koji to rade mnogo bolje i brze od vas, i tako slicne stvari...

Metabolizam vam se ubrzava, icicete (bar je meni tako bilo) na WC na veliku nuzdu min 3 puta dnevno. Jer sve sto pojedete i naglo svarite,mora negde da izidje,zar ne?

I posle 6 meseci kad dodjete kuci,osecate posledice svega toga: kasno lezete da spavate,hronicno neispavani, sta god radili kuci ,necete moci da se naspavate. Ali nikakve bolovve ne osecate :)

Bice jos ako se setim neke teme D:

36
Robija medj' 4 zida / Druga strana medalje
« on: 17/May/2014 »
Na insistiranje pojedinih clanova,resio sam da se malo okrenem tom nekom drustvenom zivotu na brodu,nekim smesnim situacijama,manje smesnim, Ukrainkama,ljubavima itd..

Pa kao sto sam vec rekao, u crew baru, pored svih tih jeftinih pica,koktela,slatkisa i ostalog,postoji dani u kruzu kada se organizuje neki party,tematsko vece,Bingo,Pillipino party (iskljucivo su oni glavni),itd...

Mojim dolaskom na brod krajem septembra i u narednih par dana,nista u Crew Baru i tom delu nije bilo. Od nasih koji su tu dosli za vreme jula i avgusta sam cuo da je bio jedan i poslednji Balkan Party, ishod tog partya je sledeci: 5 poslato kuci naredno jutro, razbijen ceo plafon u smoking area, 2 Ukrainke poslate kuci. Sta ste drugo mislili?

Prvi veliki party se ocekivao za noc vestica. Kako tek sto sam dosao tacnije skoro mesec dana, platu koju sam primio od skoro 200$ za tih poslednjih 5 dana septembra (kuvari primaju jednom mesecno i to uglavnom izmedju 4 i 6 u meseci), nisam imao dovoljno ni vremena,ni znanja,a ni novca da priustim sebi neki deo kostima,kako bih se maskirao,pa tako smo na taj party jedan deo nas dosli sasvim normalno,bez kostima. Bila je ludnica,ljudi obuceni u razne kostime,sminke,gola d***ta pojedinih devojaka. Moj prvu party na brodu.
Ujedno to je bilo par nedelja posle mog prvog USPHa. Ocekivao se USPH dolaskom u New York i zadesio nas je u Bar Harbouru (ako se dobro secam), moj kapo sav pomahnitao vice: Alex idi u kabinu i nemoj da dolazis do 10 ujutru (tada sam radio od 7 ujutru,znate pricu...). Dolazim ja u 10,on meni: Vrati se,nisu jos otisli,dodji za pola sata. Ha kako da ne, idem jos da odspavam pa u 11 na horajzont kako i treba po rasporedu. To je bio jedan jedini dan u prva tri meseca da sam ja dosao na horajzont naspavan,odmoran i pun energije.

No, blizio se kraj oktobra i jos malo pa kraj te depresivne Kanadsko-Americke ture,gde obilazite neke portove koji nemaju ni McDonalds za troje,a kamoli nesto drugo,osim lepog pogleda na more, ne spominjem Boston i Quebec.
Najavljeno je na oglasnim tablama ,tamo gde stoji kalendar za crew aktivnosti za trenutni kruz, da ce 4og novembra, uvece posle vecere (posle 22h) biti organizovana vecera za sve zaposlene koji zele da dodju u Da Vinchi (ja mislim), sluzice se hrana svih naroda i narodnosti sa broda,koju su spremali kuvari, a posle toga Club Fusion organizuje zurku za nas do 2 ujutru,naravno mi smo spremali sarme, preko 400 sarmi je bilo ako se dobro secam. Dosli smo to vece i naravno gde cemo nego na sarme. A mogu vam reci vecina ljudi drugih nacionalnosti je uzela sarme da proba te cuvene sarme. Svi su culi (navodno) za njih,ali nikad nisu jeli. I cak su i cevapi bili,da tako je... Ali njih mnogo manje nego sarmi. Svi moguci su se odusevili sarmama...
Prodje i to... U to vreme bio je jedan sous chef Englez, covece veceg rasistu od njega nisam upoznao.

Jako mrzi Indijce i ostale rase,a ujedno ih voli ,ali samo da ih koristi. Tako je jednom,poslao nekog Fikusa da mu sa decka 4 donese neke banane za Horajzont. Lik otisao,nema ga 2 sata, ovaj popiHDeo.... Pita se gde je ,sta je... Itd.. Vraca se taj lik,daje banane ,a ovaj Englez pred svim putnicima,koji su se tu zatekli kaze: "Alo majmune,si ti normalan,nema te satima zbog faking banana,ti si lud ovo ono,pap mamaam." Putnici u soku... Nastavlja: " nemoj da sam te vise tako video da kasnis,primitivni covece,pardon majmune! E ,evo ti banana,znam da majmuni to vole!
Mi u komu od smeha,ne mozemo da verujemo sta se desava. Sutradan, jedan od Indijaca nosio supu, ispade mu ona baja sa supom i sve po nogama, lik se izuo,bos krenuo da hoda po Horajzontu pored gostiju , chef ga zove: Hey monkey! budalo jedna si ti normalan sta radis to, jao ljudi brzo da vidite sta ovaj monkey radi! hahaah " Ma show..

Bilo je jos nekih zanimljivih stvari vezano za njega,ali ne mogu da se setim,posto sam ga na kraju jako zamrzeo,jer je postao i vise nego prepotentan,da ne kazem nesto drugo. Mislio je da to sto je Englez moze da se izivljava nad svima, mene je smarao isto,ali sam znao kako da se nosim sa tim,pa je sva sreca otisao odmah posle mesec dana jer su ga prebacili na Grand Princess.

Zanimljivih stvari je bilo jos,naravno... Secam se Indijaca koji su sve pokusavali samo da spavaju sa nekom belkinjom , oni su toliko odlepljivali na njih da je to neverovatno. Sve bi dali ,samo da ih ona makar poljubi. Sedimo jedan dan u crew messu, kolega iz Makedonija i ja i jos par nasih, i prica nam Makedonac koji je inace Asst Waiter: Coovveeeceee, znas onu plavu Juliju Ukrainku? -Da,sta je snjom? Makedonac: -Pa ta ima Indijca za ljubavnika,majko mila ono je strasno. Sedim sinoc u WCu na solji, delimo kabiinu sa dva Indijca, i naravno sve se cuje kroz vrata,ulazi ona i kaze mu: "Ne moras ti zbog mene da se kupas,ne smeta meni taj tvoj miris (citaj: SMRAD)", sedim i slusam i ne verujem!! Sat vremena posle,dosao sam u smoking area i osetim  nesto smrdi,na neku kugu na smrt, okrecem se, on stoji iz mene i zvallavi se sa tom Ukrainkom. Zgadilo mi se u momentu, da pored svog onog dima i smrada,osetim samo njegov,uzas"

Eto za pocetak,ako se setim jos necega ,pisacu.. Obradicu i temu: ljubav na brodu,onako kako sam ja video tamo tu situaciju,kako i na koje nacine se dolazi do onog i tako

/////////////////////////
Secam se situacije koju mi je ispricao cimer, Ukrainac.
On je inace 2nd cook vec 6 ugovora,ali pre dva je dobio na 1st cook,sto je odbio,jer ne zeli da zbog 200$ vise,gubi slobodu i da ga svi maltretiraju.
Njegov capo,naravno Fikus, matori neki bolesnik koji ni jaje ne zna da isprzi, ga mracio: eEEE Viktor,ja sam tvoj capo,moras me slusati itdi td... a on kaze: Znas ko je moj capo? Moj capo je moj polni organ (da ne kazem drugacije).
On odmah odtrcao kod Executive Sous Chefa i kaze: aaaaa Viktor me je uvredio papaap mamaam...
Dolazi chef,umire od smeha i kaze: Viktore,ja znam da si ti bolji od njega i sve to,radim sa tobom evo vec 3 ugovora dobro te znam,ali molim te (uz to umire od smeha),nemoj da ga vredjas moze da ode kod HRa i da ti napravi vece njesra nego sto bilo ko moze... Smiri se malo,ja cu ga srediti...

Ima i takvih situacija.. Dok sam radio na Trident Grillu, uvece oko 19h kada sve zamre, F&B sup, Rumun, donese neku zestinu i cepa se sa Coca Colom, ili cranberry juice-om, tu sam sve moguce sokove,prave prirodne sto daju putnicima probao,tu sam jedino mogao da uzivam kao i putnik u normalnim picima itd itd....
Dolazi taj Rumun i sipa pice i kaze: Alex,oces? Ja: hvala necu ne pijem. On: ti si prvi Srbin koji je odbio pice. kako to? Ja: (onako u sali kazem) mozda ja nisam Srbin ? :D

Evo malo nekih naucnih teorija o odredjenim grupacijama sa broda:

Amerikanci



Prosek godina 65+ . Bakica i dekica, prosecne tezine 150kg, jako niskog IQa i jos nizeg obrazovanja i kulture, placa neke silne novce da bi neko drugi za njih radio,a oni uzivali u besplatnom picu i hrani, GMO hrani.
Neki dodju cak i da umru na brodu,lakse im tako. Imali smo dva smrtna slucaja na Emeraldu kada sam ja radio, taj slucaj necu komentarisati jer su tu dokazali kolika su stoka od nacije i kako su bezosecajni.
Nemaju pojma gde je Evropa,nisu izasli dalje od svog dvorista.
Kruz za njih predstavlja zivotni san i zelju,kao za nas recimo da odemo da zivimo i radimo u nekoj normalnoj zemlji ,od cijih plata moze da se zivi i ustedi.
Njima pojam: putovao sam po inostranstvu ,znaci da : sednu na avion od recimo Njujorka do Majamija,plate kruz par hiljada zelenih  :money: , i onda krstare po Karibima nekih 10 dana,prezderavaju se.
A ako im kazes da si ti bio ,kao turista,po recimo, Italiji,Spaniji,Madjarskoj,itd to oni ne shvataju...
Za razliku od njih, Kanadjani su mnoooooogooo pametniji,prijatniji,obrazovaniji i znaju i gde je Srbija i Evropa i sve... i Nisu debeli!

Ukrainke



Te divne devojke,tako lepe i tako ljupke, koje bi sve dale za promociju ili ludo zezanje,lude zurke.
Vrste ove grupacije su uglavnom plave kose (blondie), sto bi Balasevic rekao: "eh moje blonde sve ste anakonde". U neku ruku DA!.
Nije im stran pojam: "siri noge da se zezamo",a ni onaj "ucinicu sve samo da te imam kraj sebe" ovo se odnosi na emotivnu vezu ,Ukrainke iz restorana (prvi ugovor,niza pozicija), sa Italijanskim oficirom, ili cak stavise Metar D, ili njegov asistent. Svuda u Evropi,a posebno na nasem podrucju je poznato kakve su radodajke Ukrainke,Ruskinje,Cehinje itd...
Ako me pitate: "da li si ih probao?" odgovor je NE, jos nisam. Zasto? Odgovori su sledeci:
1) Nisam Filipinac (uglavnom se sve vataju sa njima. kako? ne znam!
2) Nisam ni Italijan ni oficir ni Metar D
3) Nisam se mozda dovoljno aktivirao da bih je dobio

Ali tu je drugi ugovor  :run:
Ovakve devojke se setkaju polugole izmedju jedne i druge kabine,uglavnom kabine (citaj: stanchuge) Metar dija,ili asistenta,oficira itd..
Vole te radnje da rade,sto zbog promocije ,sto zbog toga,sto verovatno u svom selu nemaju skim da rade to,pa ko veli,ajd ovde cu,sve mi je oprosteno.
Trebali ste da vidite "vezu" izmedju Fikusa i njih, jao boze ono je kao da mama voda malo dete pored sebe,a dete pocrnelo na moru. Ono je strasno.
Raspitao sam se malo kod nekih nasih, i kaze mi drugar koji radi vec 6 godina na brodu,da se one primaju na lepu rec,na poklone na hiljade lepih stvari, a to samo znaju Fikusi.
A jeste,kao mi ne znamo,mi smo primitivni ,sta? Pomislim ja.
I tako ti ja sa jos par drugara,krenemo akcije,levo desno,cvece za 8i mart i za dan zaljubljenih,ali prc,nista, ni poljubac.
Bila je jedna mala, 91god, i dalje je tamo, sve nesto odbija bilo kakve odnose i grljenja sa nasim jednim. Kad ono mi saznamo da se ona ljubavise sa njenim SUPom iz crew messa (tada je jos radila u crew mess), koji ima i zenu i odraslu decu,neki matori Fikus... E kad sam to cuo,zgadilo mi se sve...
Pa da li je moguce da su toliko nisko pale,pa taj moze otac da joj bude.. Ali dobro. U ovu grupaciju spadaju i Ruskinje,kojih ,za neko cudo nema vise od 3.
Jedne veceri se vracam iz bara, i vidim Ruskinju,utegla se ,upicanila se samo tako,kao da je izasla iz pornica,mnogo lepa, stikle preko 15cm, tetura se levo desno od alkohola i drzi se za jednog fotografa Engleza,inace i ona je fotograf.
I naravno gde ce ,nego ono jelte... Kad sutradan, vidim ja, taj Englez postao asistent menadzera fotografije... HA! pa nije ni cudo sto se ta mala zalepi za njega,a nije joj prvi ugovor i nije tek sto je dosla, a ni njeemu..
Eto sve zbog promocije. Bilo je tu jos svasta,ali mozete i sami da mislite.

Denserke:


Majko mila!! lepse i bolje noge i zadnjice nikada nisam video u zivotu!!
Kakve oni batake imaju,pa to niko nema!! ajoooojjjj, uglavnom dolaze iz zemalja Commonwealth-a : UK i svi njeni derivati, AUS,CA,NZ....
Prelepe za divno cudo,jedini nacin da se pokupe je da se dobro napiju,sto im nije tesko,ide kao noz kroz puter, i onda su vase...

37
Nastavljamo,nadam se poslednji deo,ako ne onda ce biti i jos jedan

Rekoh da smo usli u drugu nedelju moje nocne smene: smene u kojoj nema crew bara, u kojoj ima malo sna i u kojoj je jako dosadno.
Nocna smena Bellboxa za kuvare,je cista priprema dorucka za putnike. Dobijate ukupan broj dorucaka i koliko ce jaja i muffina biti,toliko i pravite, plus jos malo da se nadje.
Jaja sam tada jeo ko lud,odem gore na horajzont u 5 ujutru,kad se priprema dorucak, pokupim salsu (sitno seckan chili,zelena babura,crvena,zuta,paradajz i pecurke), sa sve Heinz kecapom to ubacim u umucena jaja,napravim omlet sebi i waiteru (koji je naravno Rumun),ali jaaaako dobar covek i za*****ant. I tako mi svako jutro,malo pilece belo,malo jaja itd..

Nego... Jos u januaru ,mozda se neko seca, izbila kakrela na Caribbean Princessu, evakuisani putnici,zarazeno njih par stotina, padali su USPH 3 puta u tih mesec dana itd...
Pricalo se da ce se u prvoj luci naci USPH i sve nas izribati,iako smo imali prvi USPH jos u oktobru 2013. svega par dana posle mog dolaska na brod.
Svakodnevna obilazenja od strane Maestra,koji mi ni jednu jedinu zamerku nije nasao,sve je po PSu bilo i jos dodje pa se ogrebe za lazanje i td...
Sat vremena posle toga, ulazi nadrogirani Executive,koji je u medjuvremenu zamenio onog Italijana koji me je obradovao prelaskom na novo mesto, ulazi sav unezveren i vice: sto nisi oprao otvarac za konzerve (to samo konobari koriste), sto nisi ovo sto nisi ono, ovo ne sme da stoji tu, zasto stoji? Pa sefe to stoji jos kad sa.... NE ZANIMA ME! zasto ovo zasto ono! ja u soku,ne znam koji mu,ako je Maestro rekao da je sve ok i da nema problema.
U tom trenutku Executive zove, Executive Sous chefa, sous chefa i nocnog sefa, i svi oni u isti glas ,drvlje i kamenje po meni.Rekoh sebi,gotovo je,salju me kuci,nagrabusio sam....
Sutradan ja promenim smenu,jer nisam vise mogao da slusam sve to i da dozivljavam ,samo mesec dana pred kraj.
Predjem u dnevnu opet, kazem sebi: sve sam video,sve sam obisao,ne zanima me vise ni jedan jedini cm sunca ni izlaska,nemam cemu da zalim.
Dosla USPH iznenada,pregledali,prosli smo sa 97%,ali opet sam ja na tapeti. Sta je sad? Fikus iz nocne ,je upisao moje ime na temperaturnom logu, gde temperatura ne sme da predje 65*F. sto znaci da cim je preko 65 ili 70 pineapple in ass!  :tuctuc:
Ja reko : o cemu vi to pricate.
Oni: prvo jel stoji tvoje ime Alex? tvoj potpis,tvoje sve. JA pogledam i pocnem da se smejem,oni zaprepasceno me gledaju  i pitaju: sta je smesno?
Ja odgovaram: kao prvo: moje ime nije Alex nego Aleksandar, kao drugo ja ne koristim crnu debelu olovku nego plavu tanku i potpisujem se cirilicom Aleksandar! BAM! kadar neverica u njihovim ocima!
Ja reko: ako ne verujete,dodjite da vam pokazem moje logove: i zaista je tako bilo kako sam i rekao...
Oni : pa ko je to pisao: ja velim pa Steven,Filipinac i z nocne,njega ribajte...
Kad su to culi,momentalno su ga zvali u kabinu da dodje do Bellboxa na raport, i naravno sta mislite sta je bilo: izvini Alex necu nikad vise,poceo tamo da dozivljava napade epilepsije da se trese,jer njima ovaj posao znaci sve.. Od tog dana pa do kraja ugovora mi nije pisnuo ni jednu jedinu rec, jedina komunikacija sa njim je bila: treba toliko i toliko mesa,jaja,hleba,povrca... ae zdravo...

Prodjosmo mi taj USPH ponovo i svi su odahnuli. Maestro vise nije dolazio,chef nije ni pomislio da mi dodje,ma milina...
A meni su se dani sve vise i vise smanjivali,a tenzija i zelja da odem se povecavala..
Setio sam se reci jednog naseg Asst Waitera: Sale,najgore ce ti biti poslednjih 10 dana... I tako dodje i taj 9 mart!. Tacno 10 dana pre mog okoncanja ove robije.
Dani su prolazili,drustva je bilo sve manje i manje,jer su svi uglavnom otisli u februaru. Dolazili su neki novi-stari paesani ali, tesko se mozes sa njima usemiti za par dana pre tvog odlaska,a nisam se ni trudio nesto.
U medju vremenu smo imali i zurke za St.Patricks, pa jos neke Bingo vecere itd, ja sam se bas ludo zabavljao po baru,sa ovih par nasih koji su tu bili tek dva meseca, pare nisam trosio jer sam prethodno dosta potrosio itd..  :money:

I dosao je taj 18 mart, sve je spremno,potpisano,kofer spakovan (sa jednog na dva), pice ceka u crew baru,ladi se ko zmija.... 19 mart, ustajem i totalno rasterecen odlazim u crew mess na poslednji dorucak i smejem se ko i***t jer je najzad sve gotovo.
Sedim i ne verujem,a znam da vise ,bar za naredna tri meseca,ovakvih stvari nece biti!, kupim poslednje stvari sa stola, masem kolegi koji je dosao na pauzu,odlazim u Crew Bar (tamo je bila predaja pasosa) i sa trojicom nasih sa kojima sam i dosao u septembru,pijem poslednju Coca Colu,igram xBOX i cekam svoj pasos.
Izlazak sa broda sa koferima koji nas cekaju ispred terminala, okrenem se i kazem: "a vala i ovo se zavrsi vise... cao do nekog novog puta"!
Uzimaju se kuferi,pakuje se u autobus i pravac Miami Intl. Airport, bam u avionu sam idem kuci!
-----------------------=>

Pa to bi bilo to,rekao sam sve ono glavno ono realno, onako kako je stvarno bilo i sta bi otprilike mogao neko da ocekuje...
Neke situacije sa Ukrainkama i ostalo,ostavljam vama da istrazite i da dozivite (slikate se sa njima a one okrenu golu guzici,stoje iznad vas,vi u bazenu,ne vidite sta se desava iza,a kad pogledate sliku,padnete od soka :D ) ili skicanje tih istih kad u sred noci dok spavate cimer uleti sa nekom od njih pa dozivljava svsta :D  i tako

Zakljucak za kraj:
Posao u kuhinji je jako tezak i samo ako volite to i zelite da se afirmisete u tom poslu i da se time bavite narednih 5 godina,onda idite,ovako, mnogo rada i stresa za malo para...
Ja nazalost idem i na drugi ugovor jer imam za cilj da promenim department u fotografe,drugu ljubav ,ljubav prema fotografiji i poslu u kojem cu uzivati svim srcem!
Prvo Princess,ako ne onda Image,pa onda opet Princess da se proba.
Na brodu ce vam se zateci i dobre i lose stvari,ali vi gurajte,ne dajte se,vucite napred,jer kad na kraju tih 6 meseci dodjete kuci sa 2.3.4 hiljade necega,bice vam mnogo lakse...
Sto je jedan moj drug rekao: "Bolje da ti se ovo lose i napeto sad na pocetku izdesavalo da znas gde si,nego kroz par godina kada budes mislio da je sve super i bajno,a onda te ovo saceka i satre!

Nadam se da ce ovo nekom pomoci, ako treba nesto pitajte,pisite,pokusacu da se setim ...

38
Nastavljamo u dobrom ritmu i jos boljem raspolozenju, iako ova kisa ubija u pojam  :run:  :plovim:

Kao sto rekoh, krecemo sa Novom Godinom i sa sledeca tri meseca rabote...

Januar mesec poceo, ja i dalje srecan,radim kao i do sada,pardon, ne radim,jer zaista nista nismo radili. Uzivali smo, od 12h rada efektivno smo radili 3 sata...
Ostale sate smo provodili u prici i uporedjivanju nasih zemalja,ko je odakle,kakvi su zakoni tamo,sta radi ovaj ili onaj. I tako neke uobicajne teme.

Pre nego sto nastavim, osvrnucu se na onaj deo sa drustvenim zivotom.
Mislio sam da sto nasi stari kazu: Ukrainke, Ruskinje i ceo istocni blok ,devojke tacnije, su velike radodajke. Mislio sam se,da to nije istina,da je to samo neka frazica onako,ali na brodu sam se i uverio.
Jos dok sam radio u main galley,jedno vece oko 2 ujutru izlazim iz kabine naseg paesana posle rodjendanske pijanke,koji je Internet manager,oficirska kabina,deck 10,sve samo glavonje oko njega.
Preko puta njega,kabina Asst metardija. WOW!  :neee:
A ispred vrata ,smenjivale su se Ukrainke kao na pokretnoj traci, jedna za drugom, polugole trcale naokolo. Tu shvatih da je to istina.
Da ne pricam sta rade sa oficirima,Italijanima,inzenjerima (isto Italijanima), INDIJCIMA!! AAAAAA ne verujem da su mogle da budu sa Indusima,pa to je odvratno, prvo sto jako smrde ,drugo,covece kako ti nije gadno da furas sa nekim ko ne zna sta je cista voda,ko ne zna sta je sampon,neko ko smrdi ko smrt,covece.... To mi nikako nije bilo jasno.
Nije mi bilo jasno,kako je moguce da nisu htele da se hvataju sa nama belima? Shvatio sam da nije ni do fizickog izgleda,ni do ne znam cega, jednostavno nisu htele.
Moooozda je bilo nekih par koje su isle sa belima,mozda... Bilo je par nasih,koji su perfektno gradjeni,koji su ih kao muvali,ali one ne ne ne... Show.

Da, nisam spomenuo da sam od kraja Decembra opet promenio kabinu. Sa naseg sam presao na Ukrainca.
Kabina veca sto puta, sami svoj WC imamo,ne delimo, kabina bonbona, On uvek radi do 01h tako da nismo smetali jedan drugom,a lik je bio kraljina.
Non stop kao na nekim drogama,pravi drug covece.  oT

U medju vrremenu sam kupio jos nekih brdo stvari,aparat, upoznao neke nove ljude itd...
-----------------------------------------------------------------=>

Januar se blizio kraju. I dobro pamtim taj 28 januar! Dan kada mi se opet smucio posao na brodu. Sta je sad? Pitate se....
Paesano odlazi 28 januara kuci, nema ko da ga menja,jer taj koji je trebao da dodje,nije se pojavio,odustao je i koga ce ,ako ne mene?
Kaze Fabricio: moras ti,papa mama, ajde ajde..
I ja sta cu,mora se...

Nova pozicija: deck 14 hladna kuhinja,priprema dorucka i postavljanje rucka za horajzont -.- mislim se,sta?!
Ok, radno vreme: od 8 do 12, pauza od 12 do 14:30 , i onda od 15 do 17 je TEA Time, pravim sendvice za gospodu putnike,ludiram se,a sto je najbolje svi me prepoznaju sa grilla i dele samo pozitivne komentare.
Rumu onaj iz prve price,prolazi i slusa i ne moze da veruje da sam to ja,da sam ja taj o kome putnici kada prodju pored njega pohvale mene i moje lepo ponasanje i rad i ljubaznost.
Ja se mislim: pa covece ti bi mene da ubijes,a vidis koliko vredim!
Zatim skidamo tea time, i oko 18h,odlazim u kambusu da pokupim konzervisano voce i sve to naseckam i spremim po bajama i keramikama. Hahaha keramikama...
Secate se da sam vam pisao da sam morao da naucim kako se kradu baje ,lame itd? E pa to iskustvo mi je pomoglo da se i ovde postavim na pravi nacin.
Dorucak se sastoji od tri vrste voca: kajsije,kruske i suve sljive, sve to puta 3 keramike, znaci ukupno 9 keramika mi treba i to velikih. Za vreme tea time-a sam vatao krivine skupljajuci te keramike i sakrivao.

Sakrijem ja tako svaki put,napunim,napisem deklaracije itd, i kaze meni kapo: Idi slobodan si. Molim,kazem ja.
"Sta molis,idi gotov si sa poslom,nema vise."
Ja u neverici rekoh: pa 20:30 je (znam da moj bivsi cimer koji tu radi na toplom delu tek u pola 10,10 zavrsava,kao i jedna nasa sto aranzira sireve,salate pravi itd..) kako sad.? Kapo: idi gotov si,sutra opet u 8 pocinjes i tako...
Ja reko ok, ali neobcino mi je jako da zavrsim oko pola 9,9,jer nasi svi zavrsavaju u 22h i onda se svi okupljamo u crew mess,veceramo i posle spremanje za crew bar,zurke itd...
I tako ti ja zavrsim u pola 9,svako vece, veceram,odem do kabine,odremam do 22h,odem u teretanu, i dalje...

Krajem januara su dosli oni Utilitiji sto sam vec pomenuo, tek sam tu shvatio i upustio se u pricu,odnosno u provode lude, zezanje, jer osecao sam se rastereceno,srecno,poletno....

Idemo dalje, posle 8 dana nove pozicije,Chef Leo dolazi i kaze: "od sledeceg TD ides na novu poziciju - Bellbox!"
Ja poludeo,kakva sad opet nova pozicija covece,nemojte me vise setati,ako me setate dajte mi i vecu platu,ovo sto radite nije humano1!!
Odem ja na dvodnevnu obuku kod paesana,koji radi u Bellboxu vec tri meseca,samo nocne,a inace on je taj koji za dva dana ide kuci.
Kaze on: "nocna je bleya,nocna je super" . Da super je kada ne ocekujete USPH (o tome kasnije).

Predjm ti ja tako u Bellbox , i naravno prvo u dnevnu da izucim zanat. Kazu,dnevna je "teza" od nocne jer se u dnevnoj radi ,a u nocnoj spava.
Mana dnevne smene je: nemate pauzuuuu!! Ne mozete da izadjete napolje,ne mozete da ,odete u WC u sred guzve ili uopste,ma nista. Ja reko ok, imam jos mesec dana malo jace do kraja, ne zeli mda se nerviram vise...
Upadnem ja u taj sistem bellboxa,przenja jaja,tone i tone jaja, spremanja namirnica unapred,bukvalno sam posao COOK IN CHARGE! nema shefa da te smara,niko te ne proverava,sve sto treba sam trazis,niko te ne pita kako i zasto, ma milina, radno vreme od 9:30 do 21:30, gde ces bolje!?
U dnevnoj smeni radi jedan nas, jedna Meksikanka,Ukrainka,Peruanka i Argentinka. Prava mala latino-americka serija... hahah, tu ja udjem u stos,i sa njima i sa svima,krenu price,blejanje, hvatanje zjala itd...
Zaboravis kako je lepo biti na otvorenom,izgubis pojam o vremenu i prostoru,ali zato odmoris dusu i mozak od pritiska,stresa i budala....

Drugi kuvar koji je radio je bio naravno Fikus, jedan omanji covek, 35 godina otprilike, jako nizak i primitivan, taj je za pocetak radio nocnu smenu dok sam ja bio u dnevnoj.
Dogovor je bio: dve nedelje nocnu dve nedelje dnevnu.
Prosle te dve nedelje,moje vreme za nocnu, najzad cu moci da odem na sledeca mesta,koja nisam uspeo da obidjem ni na slikama ,jer naravno pauza od 1h30min nije nista (pricamo o periodu u prva tri meseca).
Prvi put nocna,prvi izlazak u 11h ujutru pa do 16h, a onda spavanje do 21h. Barbados i cuvena plaza Boatyard! za 10$ imate prevoz do-od broda/plaze, ulazak na plazu i besplatno pice po izboru.
Najzad i ja uzivam u plazama i odmoru,kao recimo gospoda iz staff pozicija: denseri,shopovi,fotografi, i ostali neradnici :D
Sutradan, St Thomas, Emerald beach - isto bahanalisanje, pa onda St Kitts,pa ostala mesta koja sam do tada posecivao samo preko wifi signala,sedeci u kaficu prilikom izlaska sa broda.

Ulazak u drugu nedelju nocne smene,rezultira, ponovnim heba/em u mozak od strane 4 chefa,pa vi vidite + maestro... I Naravno cuvena priprema za USPH...

U sledecem delu

39
Ok nastavljamo sa ovom brodskom sagom..
Da kazem koleginici Jovani, plata 1136$, radno vreme, 13h nekad i vise,jedna pauza od max sat i po :D nisam se bas usrecio,a o New Yorku sam mogao da sanjam...

No....

Priblizio se kraj novembra, a i pocetak decembra.
Uskoro ce Nova Godina,prva koju proslavljam van kuce i na nekom neobicnom mestu,a ujedno vreme je da se krvavo zaradjen novac potrosi na neke poklone sebi i bliznjima.
Popusti naravno kakvi hocete. Za sitne pare se kupilo svasta,a i da nije bilo popusta ipak je jeftinije nego kupiti kod nas nesto.
Primer je 125ml "JPG Le Male" parfem koji je kod nas 90e, a na brodu je oko 50e, i tako to...
Kupio sam sat,parfeme,mojima sam poslao pare da naruce parfeme kakve hoce,jer ne zalim pare kada su u pitanju pokloni za ljude koje volim i koji su mi dragi.

Pitate se i dalje,sta je bilo sa prebacivanjem?? NISTA... jedno veliko nista!

Dani su prolazili i prilikom jedne pauze,one pauze kada trcite po ostrvu i trazite wiFi,da se cujete sa svojima i da proverite postu,FB itd, naletim na jednog Peruanca.
Za neko cudo zove se isto kao i ja i rodjen je isto kad i ja,samo je 4 godine stariji,ovo mu je treci ugovor.
Kaze on meni, posle price da sam pokusao da se prebacim za fotografa i da to planiram od sledeceg ugovora, da je cuo da sredinom decembra,posto je veliki turnaround, mnoooogoooo ljudi odlazi jer ide Nova Godina,praznici itd, pa se totalno menja postava, dolazi i novi Photo Manager,koji je cool lik i koji bi mozda mogao da mi sredi nesto,a i novi HR dolazi,koji je car.
Ja odjenom se ozarim od srece,sto se bar nesto pozitivno desilo po pitanju posla, rekoh sebi: "sad je trenutak pravih odluka, bolje raditi sto godina kao fotograf, nego jedan kruz u kuvarkoj ulozi (citaj: bedi)!"
Prodje i taj dan i jos par dana i meni dodje Rumun i kaze: "Alex, oko 20og decembra krece Bozicni kruz,pazi sta radis i kako se ponasas i na horajzontu i ovde,bice mnogo male dece itd..."
Ja reko: "ok,hvala na savetu."
Da bi par sati posle toga,dosao Executive i kaze: "Bambino, sutra stize tvoja zamena, pokazi mu sta kako ide i od sledeceg turnarounda prelazis na novo mesto".
Ja sav srecan,hteo sam da izljubim svakog,cak sam hteo da pruzim ruku onom Rumunu i odem da proslavim. Nije bilo srecnijeg coveka od mene u tom momentu i u naredna 3 meseca....

3 meseca? da ali o tome kasnije.

Sad sledi malo drustvenog zivota na Emeraldu,kako sam ja sve to doziveo,video,upoznao,saznao,sokirao..

"Drustveni zivot po meni" - Drustveni zivot na brodu se sastojao od crew bara,zurki i tematskih veceri u samoj crew area i po kabinama.
Kao sto sam vec rekao u prva tri moja meseca,bilo je dosta nasih ljudi, uvek glasni bucni ,onako kako mi to znamo, a i bilo je supe zezanja,smeha...
U decembru je polako pocela da ta ekipa propada,odnosno da sve vise nasih odlazi,a maltene niko ne dolazi...
Kao sto sam vec rekao, skoro svako vece sam bio u baru,jer jednostavno ne mozete da spavate odmah po zavrsetku posla,niste umorni,ali morate otici i bar na sat vremena biti tamo i opustiti se.
Naravno, Fikusa nigde, retko koji je dolazio u crew bar,jer oni uglavnom prave neke sedeljke po kabinama ili ispred kabina,polugoli sede po onom prljavom i hladnom,to ne shvatam,u pocetku,posle kako je vreme islo shvatio sam da je to jedna stoka kao i Indijci. No, crew bar je kao neki izduvni ventil za sve stresove,probleme,nesuglasice na poslu,jer najzad se mozete opustiti, i uzivati sa drustvom,neko i sa devojkom/deckom itd...

O oktobra sam isao i redovno u teretanu, inace prvi put u zivotu da sam isao,iako sam kao mali trenirao i fudbal i stoni tenis,i kasnije kao omladinac ovako rekreativno,ali nikad prava teretana,proteini,i ostalo.
U to me je uveo jedan Ukrainac ,Evgenije, sa njim sam u Bostonu kupio proteine,objasnio mi kako se pije i objasnio mi neke vezbe i poceo sam sa radom.
Radio sam u teretani kada je bila ona pauza od samo sat i po (secate se iz prvog posta), ili uvece posle posla. I tako su dani prolazili,ja radio i radio...
I negde u januaru kada sam se prebacio na novu poziciju (o kojoj cu pricati uskoro), doslo je par novih nasih ljudi, Utility cleaners, momci carevi.
Iz Subotice i i drugi je iz Beograda. Odlicni likovi, zezanje sa njima super, tek sam tad shvatio koliko su mi u prva tri meseca nedostajali tako neki likovi koji su svezi,novi,prvi ugovor, jos pribliznih godina,zabavi nikad kraja.
Odlasci u teretanu zajedno, zivkanje i ugovaranje kad i gde izlazimo napolje, uvece bleya i muvanje devojcica po baru, ma sve...
No, sledi nastavak i ovoga,sad samo da zavrsim 2013 godinu
-------------------------------------=>

Posalje mene Executive kod Fabricija, Fabricio je zamenik Executiva.
Kaze Fabricio: "dodji u 9:30 ovde,ides na burgere."
Ja se zapitah: " kakvi bre burgeri na horajzontu,otkud to? (glupo pitanje zar ne? pa i ne bas jer vi kao kuvar koji radi non stop zatvoren u jednom delu kuhinje ne znate sta se desava oko vas).

Fabricio me vodi do burgera. To divno mesto se zove Trident Grill!!!
Covece ,pomislim ja, koliko ovo mocno izgleda, otvoren deck,vazduha svuda,sunca koliko ti dusa hoce i sto je najbolje,imas pojam o vremenu i prostoru.
Upoznajem dvojcu kolega: Indijac po imeni Jitesh (3rd cook) i kuvar sa Mauricijusa po imenu Rajiv (2nd cook).
Momci sami pi*e to vec meseeecima i bili su srecni mojim dolaskom, najzad su mogli da sire biznis medj' posadom.
A biznis je: ja ti odem po kambusu (cambusa sale, prim.aut.),a ti meni pare za to . U prevodu: kupujemo pice drugima i deremo ih sa cenama.

Upoznaju oni mene sa poslom,kako sta gde stoji,kako se sta radi i kazu: sto se tice radnog vremena... Meni oci otvorene,osmeh na licu ne moze da spadne,sta god da kazu ne bih se ljutio ni da je najgora kazna!
Jitesh: "sto se tice radnog vremena, pocinje se ujutru u 11 a zavrsavas oko 21:30, no break!"
Ja kazem: "ma i 24h da radim briga me,samo da sam pobegao iz onog cumeza i robije."
Covece, prvi put cu moci ko covek da spavam,da ostanem do kasno u crew baru,a da ne mislim sta me ceka sutra, prvi put mogu da osetim kako je to kad rasterecen i srecan ides na posao, ma sve naj naj naj.
Nemate pojma koliko je tu srece bilo u meni!!!
Ali,kaze on, mi tako ne igramo... ja reko :sta sad?! 0.o .
Teorijski nemamo pauze,ali prakticki imamo.
"Pazi sad Alex: u 13h dolazi ispomoc,dvojca Fikusa, ti od 13 do 15 ces imati pauzu, kad se ti vratis tada se i posao stisava uglavnom,nece ti biti naporno,zatim ides na pauzu za veceru oko 19h i onda do 21:30 radis... "
Ja rekao: "ok nema frke. Ionako sam vec sve luke obisao,nista zanimljivo,i bas me briga. Bolje i ovo nego ona robija.

Poceo je Novogodisnji i Bozicni kruz, dosta mladih je doslo (za divno cudo jer je na kruzerima 95% 65+ godina), a sa njima i dosta Rusa...
Prvi radni dan,odnosno sutra je turnaround,kaze meni Jitesh: "Ako hoces naplje u Miami,mozes, nemamo problema sa tim, ustani i u 7:30 izadji ali vrati se do 10:30 kako bi otvorio grill."
Covece prvi put od kad smo dosli u Miami ja mogu duze od 1h da izadjem napolje,kupim sta mi treba od stvari (cuveni ROSS), kozmetike posto je lagano nestajala,i da se odmorim.
Prvi radni dan je poceo, ja sav srecan, lose je krenulo. Lose,ali po vremenu lose, kisa ,vetar i ko zna sta jos.
Gramzivi Ameri,debeli po par tona, kao slonovi jure na grill i samo narucuju,narucju,izmisljaju,kuraze se kako su oni glavni, papap mamaam. Ma strasno...
Krenusmo mi ka Karibima, sunce je polako pocelo da se probija kroz oblake, na scenu stupaju Rusi.
Mana nas Srba na brodu,kako sam ja video je: "ne daj Boze da naletis na Rusa,gotov si."
Prvo: ime mi je kao i u Rusiji - Aleksandar, Imam svetlu kosu i zelene oci,kao pravi Rus. A jos kad vide plocicu i zemlja SERBIA, odmah sam "njihov":
Prilaze Ruske glavonje i na Ruskom narucuju,misleci da ja znam ruski. Naravno ne znam ga,i krecem na Engleskom,on samo odmahnu lgavom ,onako ljutito i uvredjeno i ode.
Bilo je i Rusa koji pokusavaju pantomimom da mi objasne sta hoce,ma show...
Popodne 17h, sunce lagano zalazi,nikog vise na bazenu osim pijanih Rusa i njihov zena,babi,itd..
Pevaju se Ruske pesme,dizu se noge i slika se u nekim erotskim pozama, ja gledam i ne verujem, Indijac i ovaj drugi otvorili usta kao da igra mecka...
Polako se priblizava vreme za moju pauzu od pola sata za veceru.

Odlazim do crew messa, par nasih koji znaju da nikada u prva tri meseca nisam imao ni jednu pauzu,gledaju me i krste se i misle se: pa ti si izasao na pauzu,kako to? 0.  ""]]  
Ja im objasnim da su me promenili itd itd, ja sav srecan ,oni kazu: "covece,mi tebe tek sad vidimo prvi put za ova tvoja tri meseca da se ti smejes,da si srecan,da nikog ne psujes,da blistas covece!!"
Nista,vecera gotova,vracam se nazad, kaze Jitesh: "Alex idi do pekare i naruci tolko i tolko zemickih,itd..."
Odlazim na deck 5, naravno na moje staro mesto gde sam do juce izdrzavao robiju, prolazim pred Rumuna i ostalih primitivaca, sav srecan ,ma ni zakasljao se nisam kako bi im stavio do znanja da sam tu, samo su me pogledali,a a ja po srpski: "mamicu vam 7/*e33 najzad sam vas se otarasio,pavijani smrdljivi..." i tako ,zavrsi se moj radni dan oko pola 10, odlazim na neki brzi has, jer treba da se ide u teretanu,pere laundry itd...
Turnaround day je, one hour forward, crew bar mrtav,nema nikog po obicaju kada je turnaround day,svi odmaraju.. Ima par nasih,koji su dosli na cigar, i tako...

Par dana posle toga,ja vec usao u stos, dosao je i taj 31 decembar i Novogodisnja zurka.
Bilo je ok,mnogo ljudi i nigde Fikusa, tek pokoji Indijac, dosta normalne i civilizovane ekipe,pica,igranja,ma milina.
Vracam se u kabinu i kazem: "Da, gotova je i ova godina, najlepsi poklon za Novu!"

U sledecem nastavku govoricemo o danima posle prvog Januara,opet promena pozicije,pa opet promena pozicije, i najzad kraj ove robije!

40
Vala dosao je i na mene red da podelim svoja bolna i brodska iskustva sa vama, koji jos niste otisli i sa vama koji ste vec bili...
Posto maltene nikakvih postova vezano za rad u kuhinji nema, krecem svoju novelu o tome, da malo priblizimo ljude kako je to ginuti u kuhinji za sitne pare.

Pa da pocnemo:

Prolece 2013 god, i moja odluka da najzad izadjem iz ove jadne zemljice Srbijice,a i uopste ovog prostora u potrazi za barem malo boljim zivotom (ako to brod pruza? 0.o ) i da ucinim nesto sa svojih 21u godinu!
Jos 2012 sam rekao: na brod samo kao buffet ili kao fotograf!
Imam srednju za kuvare, na insistiranje mojih roditelja i uopste pritiska da se sto pre ode, pojedem ono sto se ne jede i prijavim se za kuvara, jer navodno buffet i fotograf nisu bili otovreni i nisu znali kada ce biti otvorene pozicije, pa kao sad nude kuvare.
Kazem, OK! idem pa sta bude, bolje i to,nego sedeti kuci i ne raditi nista, tesim se cinjenicom da je i nasima u inostranstvu kada su prvi put odlazili bilo mnogo teze ,pa rekoh adje da vidimo.

Jun i Jul meseci kada se sve to odvijalo, dobio sam konacno da sam prosao sve intervjue,i ispitivanja,naravno samu komisiju na finalnom nije interesovalo moje (ne)znanje niti su gledali sta ja radim,vec su rekli: "Mali prosao si, cestitam!" I ja sav srecan krecem u skupljanje dokumentacije ,papira za vizu odlazak itd....

FAST FORWARD!:

26 septembar, ukrcaj, New York, u hotelu upoznajem par nasih kojima je ovo u proseku 5i ugovor: Jedan Acat, jedan JAP, i jedan Asst Buffet kome je ovo drugi ugovor.
Dolazak u luku Brooklyn i stajanje ispred te ogromne hrpe gvozdja, za mene nije predstavljalo nikakvo zadovoljstvo ili odusevljenje u fazonu: "jao majko, koliki je taj brod, vauuuu vidi ovo" NE NE NE! Imao sam osecaj kao da dolazim po stoti put, da radim isto to.

Usli smo unutra, Chef Assistant nas je pokupio, nas kuvare. Ha, nas kuvare tu ubrajam i 10 Indijaca prvi ugovor dosli kada i ja.
Jao majko, kao da sam sa bracom Romima stajao, jer prvi put u zivotu vidis takve kreature. No, podelili nam uniforme i ostala cuda, pokazali put do kabine i to.

I odmah gore kod Chefa u office, na deck 6, da nas raspodeli.
E tu krece ono od cega se ledi krv u zilama, deci raste rep i kovrdza se kosa... Da, pocinje mojih tri meseci robijanja i borbe za normalnim radom!

Dodele oni meni, deck 5 soup section. Ok, rekoh dva Fikusa, ja ,jedan nas i Ukrainac, ne moze da bude tesko tu smo svi radimo podjednako.
Kad ono malo sutra.... Mene kao novog bace na sotiranje povrca za priloge. BAM! nista tesko, ubacis povrce sotiras, dopunis svakog na liiniji kome treba,ali.... Nije to bas tako, nisam ni bio svestan da takav posao kada se radi SAM, BEZ ICIJE POMOCI, zna da bude zaHeban ... to je posao za 2nd cook, a ne za asistenta i jos prvi ugovor, ..

Moj zadatak je bio da SAM: donosim povrce koje se sotira, blansiram povrce, trcim po celom brodu kad zatreba sastojaka za ostale radnike na liniji toj, da potpuno sve sam radim, bez icije pomoci, i naravno da vicem : YES CHEF, kad god se na mene deru i izivljavaju.
Rekoh, ajde jedan mesec ok, nov sm moraju, ali malo sutra..
Rumun sous chef, naravno, po imenu George, zakorcao mi je zivot u ta prva tri meseca. Covece nisam znao da tako ljudi mogu da budu zli, bezosecajni, non stop me na neke razgovore vodao sa njim, kako ja ne valjam, kako mi preti otkazom, a nisam ni mesec dana bio tu, kako ovo kako ono, mislim se u sebi : "sta oce bre ovaj Cigan (izvinjavam se na izrazu moderatorima i ostalima, ali to je istina!), sta me mraci, zar ne vidi da sam radim posao za troje ljudi.?)"
Ja mu lepo rekao: "nije problem da se radi i fizikalise, ali dajte mi nekog pomocnika, nekog glavnog koji ce zajedno samnom raditi, dok sam ja na blansiranju on sotira i obrnuto".
On: "ne, sta se ti mesas, to moze i jedan covek da radi itd... I tako dan za danom, papapap pa mamamaam, ja sve trpim, cutim, imam za cilj da izdrzim ugovor, moram, ne smem sad da odustajem. I provalim foru da njega jako nervira to sto mu ja ne odgovaram ,nego se samo nasmejem, jer je navikao da od nasih prima uvrede i svadje, jer pored mene bilo je jos troje nasih u tom delu kuhinje: 2 3rd cook i jedan asst.
U razgovoru sa ostalim kolegama koji rade vec tri cetiri godine, saznam da taj George se na sve zive dere i da ne bira reci, cak i na zene se dere, ali na nase zene je manji od makova zrna i samo im se umiljava.

Duznosti moje u kuhinji su bile :
7-10 kuhinja, deck 5,
10-11 (pauza koju nikada nisam imao, zalio se, nije urodilo plodom),
11-14 horajzont,
14-15:30 pauza, i onda
od 15:45 do 22 vecera u kuhinji.

Horajzont: divno mesto zaista, divno?
Da ali u tom pogledu da imas pojma o vremenu i prostoru, o prirodnoj suncevoj svetlosti i njenim carima kada posle toliko sati i dana provedes zatvroen medj' 4 zida konzerve.
Rad na horajzontu mi je oduvek bio fenomenalan, pricas sa gostima, radis sa normalnim ljudima, salis se ,smejes se, naucis jos nesto.
Odlazio sam na taj horajzont kao da dele milion dolara svaki dan, po coveku.
Negde u oktobru, pred kraj oktobra, odem ja kod Executive Chefa, da pitam za premeštaj na neko drugo mesto, jer je takva i takva stvar itd...
Kaze on: znam sve, pricao mi George, ne brini od sledeceg kruza."

Kanada se zavrsila sredinom Novembra i dosli smo u Miami, tacnije Ft Lauderdale.
kruzevi su prolazili ,dani isto, mog premestaja nigde, poceo sam da padam psihicki kad god se setim sta mi je rekao: od sledeceg kruza, svaki kruz sam ocekivao da ce biti nesto, ali nista... U medjuvremenu upoznao sam nase, ekipa vrhunska, oni me bodrili kako to mora tako itd...
Ali, od nasih kuvara koji su tu bili, niko nije imao takav tretman kao ja. Svi su pocinjali sa radom na horajzontu, pa onda prebacivani po sekcijama, ali ja ne.
Ja uvek na tezi nacin. Niko ti nista ne pokaze, niko se ne trudi da ti kaze da mora tako zbog toga i toga, sam se ucis na greskama.
Naucis da krades baje, lame, tiganje, serpe, sakrivas sve zivo, kako bi imao da radis,... plastike, folije, so, biber, ma sve...
Jedini koji mi je pomogao bio je jedan nas kuvar, prvi ugovor dosao 2 meseca pre mene ,ako ne i pre, i jedan Ukrainac, moj imenjak.

Kako su dani prolazili, tako sam se malo i uigravao i bilo je malo lakse jer sam znao kako sta, ali dovoljna je jedna sitnica ,jedna ruzna rec od strane Rumuna i pobesnis.
Posrecilo mi se da sam skoro jedan ceo kruz radio perfektno, bez greske, bez i jedne trunke nepravilnosti, a on, ni jednu jedinu lepu rec da kaze, da me ohrabri, da mi da malo elana. Sutradan, vecera, glavni sastojak spanac.. tone i tone spanaca, pocinjem perfektno, sve na svom mestu, nista ne kasni (za divno cudo), ma sve perfetkno, on se okrene i drekne: ALEX! spanac je vruc nisi ga ohladio.
Ja kazem: "nemam vremena da hladim spanac posle blansiranja, kad ionako ide u vodu opet pa u puter. On tu pobesne pocne da me vredja, kako ja ovo kako ja ono.
Meni je doslo da skocim na njega, da ga izudaram da mu oci izvadim zbog takvih stvari, ali izkontrolisem se ,nasmejem se i uzmem jednu od metalnih varjaci, pocnem iz sve snage da udaram o sto, sav besan iznerviran sto mi nista ne ide, sto trpim a ne moram, sav sam bio crven, para mi je na nos izlazila  :smack:
Fikusi me gledaju ne veruju da tako miran i ok decko moze da postane Hulk u sekundi.
Rumun se unervozio poceo da me pita: jesi li dobro, nemoj tako itd.... U medju vremenu jedan od Fikusa, inace 2nd cook, jako prepotentan i Curchevit, krene da se dere kako nema povrca, Alex ovo Alex ono: ja dreknem - "Alo slusaj, ima da cekas ovo povrce koliko god bude trebalo da ti ne bi siju zavrnuo, jasno!?
U momentu se ucutao, Fikusi ,kao i po obicaju, krenuli da se smeju ,da nesto sapucu, da zacikavaju tog njihovog, inace taj njihov mi se do kraja mog ugovora nije obratio visokim tonom, cak mi je i pomagao kad god sam bio u skripcu.. Sto sam naravno koristio da ga malo izrabljujem, zasluzio je..

U ta prva dva i po meseca, crew bar svako vece, nisam se opijao, nisam u tom fazonu, jedno pivo i to je to.
Izlasci po depresivnim portovima Kanade, osim naravno Kvebeka koji je kao svemirski tanjir, layover u Kvebeku i dve fenomenalne veceri po lokalnim pabovima, sa drustvom, ma milina.
Dani su prolazili i sam ne znam kako sam sve to izdrzao.
Ljudi su se smenjivali, gosti takodje, nasi dolazili, ekipa sve bolja i bolja, ali nikako neko pravi da se nadje ,da sa njim mozes posteno da izblejis i da pravis ludorije, doduse bilo je mozda dvojca, ali ok..

Ok ovo je za prvi deo, sam moj opis pocetka rada, i te neprijatne situacije u kuhinji, onakko kako jeste, AS REAL AS IT GETS!

U drugom delu govorimo o ulasku u treci mesec, menjanje radne pozicije i mom poboljsanju u duhu i telu i radu!

41
Pozdrav.. prosao sam danas intervju za fotografa na Hollandu.. Ukrcaj 24 Aprila  u Miami. Ima li nekog da je radio kao fotograf ili da ima neke informacije?

hvala

42
MSC Cruises / Photographers?
« on: 16/April/2014 »
Vidim da je izasao oglas da traze fotografe. Pa me zanima : ima li nekog da tamo radi kao fotograf,da je radio,ili uopste da je imao bilo kakvog kontakta/dodira/inforamcija vezzano za to?

hvala

43
Ima li ovde nekog ko radi kao fotograf ili je radio , za Disney?

imam neka pitanja...

hvala

44
Photo Department / transfer ili ispocetka
« on: 09/December/2013 »
Pozdrav. Imam pitanje i dilemu,koju hocu da razmotrim: sta je bolje i lalse: transferovati se sa jednog departmenta u photo department unutar Princess kompanije, ili lepo promeniti kompaniju i krenuti opet sa agencijama?  Ne zelim da me vozaju kao sto vecinu rade: dodji na drugi ugovor,pa apliciraj,pa onda kad bude bice.. i tako prodju ugovori mnogi,a pozicoja ista NEPROMENJENA...

RAZMISLJAM d kad zavrsim ovaj ugovor predjem u fotografe,ali dilema je : internal transfer ili agecija..

Hvala

45
Mozda offtopic,ali zanima me: posle prvog ugovor sta je bolke: traziti internal delartment transfer ili krenutibispocetka preko agencije? PItanje je vezano za orelazak u photo department..
Hvala

Pages: 1 2 [3] 4