to je bilo i za pretpostviti, znači najbolje ne raditi nepotrebno duže pauze ako nije stvarno hitno...

carnival mi se sve manje sviđa, ne refundiraju troškove, najduži ugovori, još komplikacije na miami aerodromu...

ovo je već 5 post na kojem se ljudi raspituju za rakiju... 
zar je to stvarno tako važan običaj donijeti za svoje rakiju na brod?
moja generacija 25-30 godina nitko ne pije rakiju, tko pije žestoko pije nekakve viskije ili sl zato mi ta rakija ne ulazi u glavu

hvala za ovu informaciju, to me je zanimalo uvijek koliko platiti za takve usluge a da se čovjek ne uvrijedi...

Normalno nosi vozacku i nosi licnu kartu, shta nebi ponio. Meni to ionak u novcaniku stoji.

Mozesh da u Haku izvadish internacionalnu vozacku. To ti je u biti prevod tvoje vozacke koji vredi svuda u svijetu. Nije ni puno para neshto sitno doje.

Ja cu sebi uzeti sada kad budesm isao iduci puta.

Shta se tice c1 vize mozesh da ostanesh para dana bez problema samo u MSI obavijesti i cao. Nema problema.

da li se u usa može sa običnom hr dozvolom ili treba vaditi baš internacionalnu?
može pojašnjenje što je MSI?

Pozdrav svima,

Zovem se Luka, 25 god iz Rijeke, završio sam Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, oduvijek sam bio avanturistički tip, željan putovanja, otkrivanja novih mogućnosti, upoznavanja novih ljudi i kultura, ali također i ambiciozan i predan ostvarivanju zacrtanih ciljeva osobnog razvoja i rasta. Oduvijek me je privlačilo more i brodovi iz nekog razloga, sjećam se da me je mama još prije nego što sam krenuo u osnovnu školu vodila u luku da gledam brodove (u Rijeci su to uvijek bili tankeri) koje sam zatim doma crtao, imam cijelu bilježnicu iscrtanu tankera a svi crteži su slični :-) no kako su mi oba roditelja bili prosvjetari i nisu imali nikakve veze sa pomorstvom, ta aspiracija je ležala zatomljena u meni do prije par godina gdje sam još na fakultetu počeo razmišljati o radu na kruzeru. Želja mi je raditi na recepciji, svaki dan čitam dio po dio foruma, zasada sam sva iskustva veterana pročitao iako ih malo ima koju su sa recepcije, opravdano, unosnije je biti konobar  . Imam afiniteta za rad s ljudima, jezici su mi uvijek išli u školi za razliku od matematike, fizike, teorije odlučivanja, knjigovodstva i sl predmeta, oduvijek me je zanimala ljudska psihologija, u životu se uvijek vodim smjernicom da nema opravdanja za neuspjeh i jedina prepreka u ostvarivanju ciljeva smo si mi sami a ne okolina,  jako sam organizirana osoba i primijetio sam da strašno volim organizirati stvari i uživam u tome, od najbanalnijih stvari poput foldera u kompjuteru do rasporeda radnih zadataka, određivanja radnih prioriteta i tijeka posla, kreiranja logički orijentiranih smjernica za rad, i također obožavam podučavati, to sam valjda naslijedio od roditelja jer su oboje bili profesori, jedno vrijeme sam razmišljao i o radu u školi ali nakon što sam cijeli život gledao mamu i stvari s kojima se ona suočava na poslu, koliko je to necijenjeno, potplaćeno, koliko truda i napora ulaže u svoj vlastiti razvoj i obrazovanje a nikada joj to nije bilo priznato, generacje su sve gore svake godine bez odgoja brzo sam odustao od te ideje.  Još uvijek sam mlad tako da mi novac zasada nije presudan razlog zbog kojeg želim raditi na kruzeru, već stjecanje novih iskustava, znanja, želja za uspijehom i pokušajem građenja karijere. iako sam svjestan da nije nimalo lako raditi na kruzeru, ali se je lakše dokazati i probiti nego na kopnu. Uz redovan studij sam cijelo vrijeme radio puno rano vrijeme pa i više od toga, u prosjeku 196 sati na mjesec, radio svakakve poslove, od iznimno fizički napornih u građevini, do psihički napornih u ugostiteljstvu do uredskog posla u turističkoj agenciji, također sam se nagledao svih profila poslodavaca od vođa koji nadahnjuju i vode primjerom preko tatinih sinova koji su naslijedili firme do primitivnih, gramzljivih duša kojima su djelatnici samo stavka u maksimiziranju profita. Kao i raznih profila kolega od ljudi koji bi ti zabili nož u leđa, iskoristili te na svaki mogući način, ljudi koji su totalni ljenčine i neambiciozni, svakakvih čudaka ali i iznimnih osoba koji su mi s vremenom postali najbolji prijatelji na koje uvijek mogu računati. Upravo zbog toga smatram da imam donekle dovoljnu podlogu za rad na kruzeru što se tiče fizičkog napora i odnosa među ljudima. Osobno mi se sviđa način rada na brodu, nisam tip osobe koja voli raditi od 8-16 sa jednim danom slobodnim u tjednu, osjećam se kao da ga ni nemam, više mi odgovara kad se radi se radi skroz a za odmor imaš 2 mjeseca u komadu što je dovoljno da se odmoriš, putuješ, zabaviš, napraviš nešto konstruktivno i obaviš sve stvari po kući koje uvijek odgađaš jer ti treba više od 1 dana za dovršiti ih. Kruzer je mjesto gdje se uz malo sreće i puno predanosti i upornosti može dobiti prilika za dokazati se i biti adekvatno plaćen za to (relativan pojam), uz sve to obići svijet i toliko mjesta o kojima kao običan zaposlenik možeš samo sanjati.