Cinjenica je ta da gdje god odes da mjesto odakle si krenuo u zivot ti cuci negdje u srcu. I onda kada dodje taj dugo iscekivani trenutak da se ispalis skontas da ono dosadno mjesto i jedni te isti ljudi u stvari nisu dosadni i bez veze ali opet kada se vratis vraca se onaj stari osjecaj dosade. tako da putovati dok si mlad i fino zaraditi nije lose i da za sve u zivotu covjek mora imati plan i cilj, biti strpljiv jer budimo realni da na balkanu je tesko pa skoro i nemoguce priusiti sebi i svojima koliko bi to bili u mogucnosti kada bi radili na brodu. druga stvar treba znati sebe i svoje limite kada dokucimo limite lagano preokrenuti list i ruku na srce oprostiti se od dotadasnjeg zivota. ali ako imamo planove i budemo spremni za promjene to ce biti manje bolno.
ja sam licno odlucio otici na brod i jednostvarno dao otkaz u abu dhbaiju jer mi je bila puna kapa kompanije i nekako nije mi odgovaralo cjelokupno drustvo i zivot tamo. Kuci sam dosao sa planom da idem na brod i to je to ali nista nisam uspio srediti ali sam imao veliku zelju da sam ni sam nezam kako uspio srediti intervju direktno preko kompanije ne preko agencije.
Cudno je to kada nesto silno zelis i ostvari se. I sjecam se da sam u srednjoj skoli govorio da se necu zadrzavat u bosni ali nisam znao ni gdje ni kako. poslije mature slucajno nadjem posao preko neta u emiratima i od tada moj san postaje java.
PS. ideja o kucici na selu je odlicna
Show Posts
Kouzonu 
