Pozdrav moreplovci i oni koji cete to u skorije vrijeme postati,
Nije me dugo bilo ovdje pa reko da se ja malo javim sa svojim impresijama.
Evo uskoro ce provi moj prvi mjesec na brodu, kako kazu najtezi mjesec.
Da krenem iz pocetka,
Krenuo sam rano ujutro sa airodroma iz Splita, vrlo vrlo tezak oprostaj od zene i djeteta, znao sam da ce biti tesko ali za to se nisam uspio pripremiti i moram priznati da me to dobrano slomilo.
Letio sam Split-Zagreb-Frankfurt-NY-Miami, svi letovi su dobro prosli osim onoga u NY-Miami.
Imao sam samo sat i pol vremena u NY sta je gotovo nemoguce da se stigne. Sletio sam na vrijeme i trcao preko citavog airodroma i uletio jednom cariniku sa kartom koji me primio za ruku i doslovce odnio u emigracijsku gdje je rekao da me odmah ali odmah prime, stvarno svaka cast primili su me odmah nisam cekao niti 3 minute tamo, a i bolje jer kada sam se okrenuo iza sebe sam vidio svega, populacije iz svih djelova zemlje, neki spavaju po podu, neki se skinuli pa digli noge na druge stolice da ih hlade.... uzas jedan... bio sam pre zadovoljan sto sam to uspio brzo proci.
No sve je to bilo super imao sam doslovno jos sat vremena i u sebi sam mislio kako sam uspio.
Stao u red za prtljagu (u prvom americkom airodromu se mora preuzeti prtljaga i onda se nanovo ukrcaje za dalje) i nikako da krene ona traka... i neide i neide i nedie... krenula je a ja sam vec pao na 35 minuta do leta... pitao sam tamo neku sluzbenicu koja mi je odmah rekla da se ne trebam zuriti jer sam vec zakasnio na avion!!! REKO ODLICNO VRH SUPER JUPIII JEJIII.... dode prtljaga konacno i ja odem na chek in gdje mi se prica i potvrdi. Kaze zenska da me moze ubaciti na aivion koji ide za sat vremena ali ne za Miami nego za floridu sto je 20tak minuta dalje od miamia.
A ako zelim bas za miami mogu ali sutra! Naravno da sam prihvatio odlazak na floridu.
Uzeo LOE pisamo i nazvao Crew centar da ih obavijestim o promjeni. Pristojan covjek na drugoj strani kaze da je sve zapisao i da ce biti rijeseno.
I sletim ja tako na floridu, odem po prtljagu izadem sa airodroma i nigdje nitko.... bilo je oko 23:30.
Odem u lost and found (ipak sam ja izgubljen) i zamolim za telefon, kada sa druge strane isti onaj glas ali kao da me nikada nije u zivotu cuo na telefon.
Pa kao di ste vi sletili kako kada zasto.... ja vec posjedio... I na kraju nazvao on hotel i dogovorio sve da za 20 minuta cekam na odlascima na drugom katu.
OK trcim ja na drugi kat i izadem vani, naravno pustos cemer i tuga. Stojim i cekam. Ponoc i pol jos nema nikoga...
Opet ja ulazim unutra no medutim vise nema niti nikoga u lost and foundu, sta sada?? Nađem ja jednog šerifa vani i zamolim ga da nazove hotel. A oni mu hladno kazu neka dodem taxijem jer je zadnji šatl isao u 23h. Ne moram vam niti govoriti sta sam sve promisljao kroz glavu i izgovarao u sebi.
Sjedam na taxi vozi me crnjo neki, dobar lik ispricali smo se malo i dovodi me do hotela konacno. Oko 1 i 15h ujutro. Koliko sam duzan 87 dolara!! Opet su se svakakve misli i rijeci pocele provodit kroz moj mali mozak. Platim i konacno se smjestim u sobu, hvala bogu sam, nitko nije dosao niti je bio prije nego sam dosao.
I eto ga, dosao je dan kada se ukrcavam na brod, poslije dorucka ubacili se u šatlove i krenemo. Vozimo se jedno 10 minuta kada stajemo... sta je sad reko pa jeli opet neka glupost koja se meni mora desiti?? Pukla guma na prikolici od busa ispred nas! Hahahaha pa reko ovo sam ocit ja kriv jer samo ja mogu biti razlog takvog peha.
Nakon jedno pola sata eto krenuli i stigli do tog neceg ... ogromnog... ne stane u vidokrug... nesto preveliko, ostavlja bez daha doslovno.
Prosla provjera svega i svacega, slikanje, ovo ono svega necega i dolazi jedan mali bucko do mene i pita: SVEN? Reko Yes!! My name is Rudi come here... i uzme jedan moj kofer i odvede me do sobe.
Lik je opicen do jaja, head waiter... legenda kakve nema. Sprda se, psuje na nasem naravno, svi ga znaju, svi ga vole... i tako ja prođem turu po brodu u roku od 7 minuta.
Brod od 360 metara sa milion kabina i svega necega... sva sam upamtio... aha... naravno da jesam...
Odmah sastanak, pa jedi, pa trening, pa po uniforme, pa posao!!!!
Naravno da nisam imao poima da se uniforma placa... cuo sam da moras kupiti kosulje, na to sam bio spreman, ali ne, placa se sve. Hlace puta dva, kratke hlace, 3 bjele kosulje, 2 sarene, cipele.... laganih 220$ opa... ali dobro je to sto mozes to platiti crew cardom pa odes u minus... ali kada si u minusu mozes zaboraviti da ces si ista kupiti na brodu.
I eto ga, vecera pocinje, stavili me u My Time restoran kao da malo naucim posao... hmmm... citavo vecer sam trcao na vrata, primao goste, vodio ih do stolova, stavljao salvete na koljena i davao im menie... i tako cijelih 7 dana. Gallya nisam niti vidio.
Nakon 7 dana dode mi maitre'D i pita me jesi spreman za sutra, pocinjes drzati svoju stanicu... ja ko iz puske NARAVNO kako nebi bio spreman.... a u sebi mislim sta cu tocno raditi???
Da sekund skrenem sa te teme, vodstvo broda (hotela) Indijci, turci i filipinci 99% ali stvarno sta sam sve cuo i sta sam sve citao ljudi su vrh, ali bas vrh! (mislim na te koji vode, ne na ostale)
I dobro krenem ja u dining room i doceka me konobar Viktor iz portugala! Kaze on meni da radi vec 26 godina na brodu i da se ne brinem nista da ce me sve nauciti.
Da bi rijec reko i suzu pustio, lik me prva dva dana vodio za ruku i sve mi pokazao, stvarno mi je pomogao full! Imali smo drugi seating jako zahtjevne košere koji su doslovno bacali hrane i hrane, ali on je znao sa njima i izvukao je situaciju maximalno toliko da smo dobili 100 rejting taj tjedan!
I tako ide jedan, drugi, treci, cetvrti tjedan, kad dobivam ja nekog indijca za konobara. Mali neki nema metar 20, celava glava, pun sebe. I za ne falit bas u PDR (ne znam dali svaki brod od RCCL-a ima PDR, to je dio restorana koji je izbacen negdje boooogu iza nogu, do galleya imas jedno 150 metara kroz svu nemilu guzvu) i tako ja trci vamo trci tamo, umirem doslovno, ali se ne zalim jer vrijeme leti, ja odem po predjelo, vratim se, odem po glavno jelo a on stoji sa strane, onako gleda, nista ne radi i kaze ajde sada pokupi tanjure sa stolova i odi po glavno jelo za drugi stol.
Ja se okrenem oko sebe i vidim head waiter stoji, reko pregrizi jezik Svene i napravi to, ja to napravim, odem, opet trcim, vratim se i odu gosti, pocinje priprema za drugi seating.
Cekam ga ja na samo negdje i uhvatim ga u nekoj kao maloj pomocnoj kuhinji. Nabijem se na njega i reko slusaj me, stojis tu ko majmun, znas di je galley i koliko moram do tamo i nazad a ti lagano hladis jaja i cekas mene da dignem tanjure sa stola da bi ti mogao posluziti glavno jelo... jos jednom i idemo oboje doma, ti u bolnicu a ja otkaz zivota mi. Problijedio je koliko je god crn bio, izasao je ko majkl đekson iz kuhinje. (bilo je tu jos sitnica koje me je*ao ali ne mogu se niti sjetiti a i krajnje je nebitno, ja stvarno tesko pucam ali ovdje sam pukao ko kokica)
Pocne drugi seating kad ja reko daj mi predjela a on meni, pa ima ih puno ajmo skupa da ti pomognem.... Reko sta ti je daj mi to vamo i tu sluzi goste.
Ja odradim to, vratim se, kad daje on meni glavna jela i kaze polako prijatelju, nemoj trcati, popi nesto u gallyu pa se polako vrati. ????? Meni se stvorili iznad glave upitnici... ajde odem ja odradim to. Vratim se pokupljeni svi tanjuri, sve rijeseno, voda puna svima.... milina!
Sada ocekuje novog konobara pa cemo vidjeti.
Jos da malo kazem kako to sve ide sa neke emotivne strane!
Posto je RCCL uveo kao neke nove crew pakete za internet malo je lakse, pa makar su i sada jako skupi i mjenjaju pakate doslovno svaki tjedan nade se tu i tamo nesto zanimljivo.
U pocetku sam stalno uzimao paket za wifi, sada vise ne, odem u internet room i za nekih dolar i pol mogu sat vremena doma pisati i ici na email i tako dalje, a tih sat vremena moram potrositi u 30 dana sto i nije tako lose!
Sto se tice emocija, vrlo je tesko. Usponi i padovi su ocigledni. Nasao sam ekipu iz ex yu i stvarno su svi na mjestu, svi smo brace, sestre i slicno, navecer sjedimo u crew baru na deku 6 pijemo pivo i zezamo se, svako vecer i to je ono sta te opusti, ali, kako ja imam djete, zenu... dovoljno mi je da vidim neko djete koje radi neke gluposti po windjameru i roditelje koji mu se smiju ili ga kude ili trce za njime .... idem u wc, umijem se... cisto da se osvjestim jer odlutam u sekund.
Bio mi je rodendan neki dan, pogledao sam facebook a ono slika moje zene, djeteta i torte na kojoj pise SRETAN RODENDAN TATA ... to me je doslovno vratilo na sami pocetak ugovora, znaci kaos, uzas, suze, kao curica sam plakao ispred svih onih ljudi u internet roomu. Tesko stvarno tesko, evo i sada dok pisem sjetim se trenutka i suza krene bez da ju mozes zaustaviti.
No vidim da sam vec ispisao 3 strane i nadam se da vas nisam sve udavio svojim pricama, pisat cu opet za jedno mjesec dana pa cu vam malo pisati i o lukama u kojima sam izlazio i di se krecem.
Sefe ti svrstaj ovu temu di mislis da bi trebala ici!
Do slusanja ekipa!
Pozdrav iz ST. TOMASA!
