Author Topic: Eve29, Assistant Waitress, Carnival  (Read 4860 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Online CEO

  • Administrator
  • Registered
  • *
  • Posts: 9941
  • Chief Executive Officer
    • View Profile
  • Country: Croatia
Eve29, Assistant Waitress, Carnival
« on: 04/March/2015 »
Korisničko ime: Eve29   
Država: Hrvatska
Spol: F
Kompanija: Carnival
Pozicija: Assistant Waitress


 Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Poslovi na kruzerima su mi negdje čućali daleko u podsvjesti nakon što sam čula za to još u srednjoj školi od tamo nekog ko zna nekog ko je na brodu i putuje svijetom i u najmanju ruku živi kao lord, i to mi je onako bilo, vaaauu pa kakav je to super život, putuješ i zarađuješ.
No to je na tome ostalo jer, eto, to je sve nekako bilo daleko i neostvarivo....eee da sam samo bila pametnija dok sam još bila tako mlada...
Što se tiče brodova općenito, nije mi bilo strano jer imam bratića koji plovi na teretnjacima već dugi niz godina te sam imala dojam o tom životu i zaradi koja se popularno u narodu zove "kruh sa sedam kora".

Kad je pala odluka za brod, krenula sam na net (izvor mog znanja ) i saznala za ovaj forum i sve ostalo sam saznala ovdje, što od nesebičnih postova svih onih koji pišu javno (moram izdvojit Princa na belom brodu: milijun puta pročitani tvoji određeni postovi, o shoppingu, ovome, onome, hvala ti na tome, Majst0rovi postovi o porezima, pa ne znam više čiji o parovima na brodu i ostali), te moja draga Mirem, rosie2507 i Adri koje su me ohrabrivale u inbox. Svima vam hvala na nesebičnoj pomoći, pogotovo Šefu kao forumskom ocu;  bez OVOG foruma teško bi se bilo pripremiti na put u nepoznato.

  • Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Sto me je privuklo....hm, najviše nemogućnost pronalaska posla koji nosi normalnu lovu s kojom bi se dalo kolko tolko normalno živjeti, mada nije meni bilo toliko loše ali onaj osjećaj da u svom životu nisi ništa postigao, da ne radiš posao koji ima barem neke veze s tvojim faksom i bojazan da se u ovoj državi ništa promijeniti neće po tom pitanju...
Jednog dana se dogodio klik i rekla sam "ja idem na brod". Sjetila sam se kak mi je to nekad davno zvučalo zanimljivo i da je to realno jedini način da vidim krajeve koje vjerojatno nikad ne bi mogla i najviše me vodilo to da nemam kaj izgubiti i da ću se prvom prilikom vratiti doma ako neće ić. S tako posloženim mislima, moja borba je krenula....

Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Prvo sam krenula na forum da vidim koje agencije rade s kruzerima i zahvaljujući forumu odabrala sam A Priori. Odabrala sam Suzi  iz više razloga. Prvo i najvažnije je bilo to da ona može i hoće nariktati da idem sa svojim dečkom (on je upao putem da ja ne idem sama mada je on, ako ćemo iskreno, kompetentniji od mene za ovu poziciju jer je to oduvijek radio, a ja...nič), drugo, svi su rekli da je fina i ljubazna za razliku od ......koji te moze otkantati ako mu se hoće i ako ti tamo nešto zahtjevaš bože sačuvaj a to si nisam mogla dozvolit pa sam išla na sigurno.
Nakon intervjua Suzi je to i odradila, dobili smo isti brod i nije bilo nikakvih problema.

  • Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
E sad, s obzirom da Suzi šalje samo na Carnival i to samo assistant waitere, tu se nije moglo puno birat i razmišljat.
Prije nego je moj dragi rekao da ide i on, dakle dok su mi sve opcije bilo kao otvorene puno sam razmišljala, pa jel bi ovo pa jel bi ono, pa bilo bi bolje otić ko GSA , za to si studirala, al nemaš iskustva, pa kaj ak ne prođeš intervju , ko zna kad će drugi i sto kombinacija je bilo da bi na kraju spalo na assistant waitress,hahaha. Zapravo, ja sam se prijavila nadobudno za steak house ali nažalost to je otpalo jer je Eric trebao assitante i to 75% cura i zato nitko nije dobio taj čuveni steak house....šmrc.

Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Intervju je bio u Sloveniji jer on kao nije mogao doći u Hr radi vize , pa je taj put u Sloveniju odužio agoniju i još više produbio tremu koja je ionako bila prisutna.
Bilo je sve ili ništa u našem slučaju...
Bilo nas je negdje oko 60 čini mi se i možda 15 cura koje su sve prošle naravno, al je on u jednom trenu poludio jer tih istih cura nije bilo više...
Trajao je kratko, čisto da vidi engleski, ništa posebno i nakon što je intervjuirao nekih 15-ak ljudi, zvao je Suzi da pokupi papire i tak smo mi u skupinama saznali jesmo prošli ili ne.
Dakle za pola sata sam saznala da sam prošla ali za assistanta..Svi smo prošli osim nekog dečka za kojeg se nije znalo zašto je dobio otkaz na Royalu, tak nešto i jedan lik iz Crne Gore čini mi se koji nije prošao jer ga je Eric pitao kakvi su mu planovi pa je ovaj rekao da bi nakon nekog vremena u Bar, ajmeeee. Kako on nije prošao i njegova cura koja je prošla prije njega je odustala, baš mi ih je bilo žao. Znači za sve koji idu na intervju, ni slučajno ne spominjati bar ili nešto drugo, nema šanse da vam da posao. Bar i restoran nisu više u kompi pa im se to ne sviđa kaj je i logično.

E da, mala digresija, dan nakon nas, EP je imao intervju na kojem je bila jedna cura koja je isto prošla i bila je na mom brodu da bi Eric došao na naš brod i uzeo je u steak house college jer mu je trebalo ljudi. Poanta ove rečenice je da ništa nema logike i da je na moru sve moguće i da se njihove potrebe za ljudima mijenjaju svaku minutu.

  • Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?

Troškovi, uobičajni za ovakav pothvat....

Provizija -1500 kn
Marlins -150 kn
D1 - 958 kn
Liječnički - 1550 kn
Pomorska - 100 kn
Viza - 912 kn
Avio karta - 3970 kn

Mislim da je to to, ove usputne tipa put na intervju pa 2x u Opatiju, slikice za vizu i slično ni ne ubrajam da me ne strefi :-)

Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Pa i nisam se nešto posebno spremala, uzela sam traperice, par majca, dugih rukava, kratkih rukava, tenisice, japanke, pidjamu, trenirku, badić, ručnik, puno donjeg veša i čarapa po naputku.
Uzela sam i previše čarapa kaj se tiče mijenjanja na dnevnoj bazi, to je bilo eventualno 2 puta jer više nisam ni stigla, jedino se isplati uzet više tak da ne moraš trčat u laundry jer je to velika tlaka koja ti oduzima vrijeme (ne, nisam našla nikog ko bi mi  prao veš,al na slijedećem ugovoru sigurno):-) Peglu za kosu, fen, depilator (nikad ga nisam upotrije*ila, bilo mi prenaporno i radije sam spavala ili bila vani za to vrijeme. To je za one koje imaju vremena za takve pothvate.) Fen uzmite obavezno ako ga koristite inače. Ja sam kupila neki koji se prebacuje na 110 V pa nije bilo problema, radio je ko lud. Uzela sam dovoljno stvari za osobnu higijenu da mi izdrzi kao za prvu ruku, a sad mi je žao kaj nisam uzela i više. Svi su rekli nemoj puno uzimat, tamo ćeš sveee kupit.
Hoćeš ako ćeš ić van, a i kad izađeš van, treba ti vremena da se snađeš. Ja nisam htjela prvi put izać van i mahnito tražit uloške npr, zato sam si takvih gluposti uzela pododosta.
Drugi razlog zašto uzeti od doma toliko stvari je taj da su meni te pi...darije koje ja kupujem, u USA bile dosta skupe a ja sam starog kova i ne da mi se isprobavat nekaj novo, pa mi ne valja, pa poludim itd  tak da sam kupovala ono provjereno, a to je tam dosta bilo skupo. Da ne mislite kaj je to, mislim prvenstveno na gelove za tuširanje, gluposti za skidanje šminke,krema za lice, dezići sl. Zato ovaj put nosim puno, valjda neće ovi mislit da idem u preprodaju,haha.

  • Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
A joj..Da ja vama prvo kažem kak je izgledao dolazak na brod...Dakle mi smo sletjeli oko ponoći u Miami, dok smo pokupili stvari i izašli van, već je bilo pola 1..U naputku koji nam je dala agentica trebali smo uzet kombi koji vozi u hotel...aha, samo ja plavojka nisam znala da je jedno ime hotela, a da drugo piše na kombiju.Normalno, taj je kombi prošao 100 puta uz nas, dok smo mi čekali i čekali da bi na kraju našli nekog lika tamo koji ne habla engles i nekak mu objasnili da nam posudi mob da nazovemo hotel koji kad smo i dobili na vezu nam nisu rekli da na kombiju piše neš' drugo, već samo,
"bez brige, kombi dolazi..."Nakon dugo išćekivanja tog besplatno-famoznog kombija, poludii smo, uzeli taksi i otišli u hotel...to je već bilo 2 ujutro.....Pogledali smo listu, sve 5, oboje tamo za divan nam Ecstasy i polazak u 7 ujutro, jaaaaooo. Zaspali smo ko klade...Ujutro glava ko balon, upoznali smo naše ljude koji su išli na 2., 4. i koji već ugovor i glave nam napunili informacijama koje ja tada nisam sve ni upila u svoj balon.
Stigli smo pred brod i čekali dobra 2 sata na ukrcaj..
U trenu kad prođeš gangway, počinje tvoja priča.....
Direkt u CTC kod izvjesnog Juliusa kojem sam se uvijek kasnije obradovala kad sam ga znala vidjet, jer me je on najviše podsjećao na moj prvi dan i izgubljenu glavu...
U CTCu smo potpisali ugovor, došao je ass.maitre'd da nas pozdravi i da nam pokaže di su muster stationi i čini mi se da nas je odveo na mjesto di smo pokupili uniforme. Ma moš mislit kak sam zapamtila muster station (osim onaj pušački), nisam znala di je forward di je aft, sama sam ja kasnije istraživala di je koji i išla na general emergency na koji uopće nisam morala ić, šou program.
S obzirom da je bio već lunch i da je CTC bio uz staff mess, supervizorica Mihaela čini mi se, rekla nam je samo da ćemo tu raditi. Sjećam se samo dvije cure  koje su tamo stajale i mahnule nam...
Da me ubijete ne sjećam se redoslijeda ali znam da smo onda išli svaki u svoju kabinu ostavit stvari i da mi je u međuvremenu ta ista Mihaela pokazala crew bar , tj. pušačke zone za koje mi je trebalo tjedan dana da zapamtim di su.Plavuša,kaj mogu:-) . Poslije smo imali orientation trening na kojem sam samo htjela saznati jel mogu peglu koristiti, makar je Princ rekao da mogu, ja sam morala double checknuti:-) Ja sam došla ranije i pokušavala pitat lika za peglu, makar je on na svaki moj pokušaj pitanja odgovarao "it's oooookaaaay, you are not laaaate", a ja njemu "I know I know can you please tell me can I use my flat iron", " aaaaa, yes yes you can". Mislim, bilo je smiješno u momentu.
Na tom orientationu su nam pokazali i kako otvoriti/zatvoriti water tight doors, mislim oni stvarno očekuju da to zapamtimo prvi dan? They wish..dan danas ne znam

Prvih par dana , tj. prva 2 mjeseca su mi doslovno proletjela. Kao što sam rekla, u tom staff messu cu bile 2 cure i 2 dečka iz Makedonije koji ne da su nam pomogli, nego su bili savršeni, najbolji prijatelji koje si izgubljen čovjek koji dolazi prvi put na brod može samo poželjeti i takvi su ostali do kraja. Jedna je otišla doma, par je otišao na drugi brod jer je ona dobila steak house i taj jedan dečko je ostao s nama u dobru i zlu skoro do kraja ali ga je emergency zadesio pa je otišao ranije.
Sve su nam sa strpljenjem pokazivali, kako se radi, di se pere veš, ma sve. Oni su došli 12 dana prije nas i bili su već starosjedioci upućeni u tematiku tog zmotanog života. Ja sam upijala ko spužva, sve sam pitala, sve me zanimalo, davala sam sve od sebe jer je to na koncu puko preživljavanje, snađi se druže i nek šefovi budu zadovoljni u večini slučajeva.
E da i prvih par mjeseci na brodu sam se noću budila par puta jer sam mislila da kasnim na posao, ili se probudim, i ne znam di sam, koji je dan , jel kasnim, ništa....

Još bi htjela reći da svaka čast svakome, skidam kapu i poštujem najdublje svakog koji je otišao na brod sam, a znam da je takvih večina tu.
Prvi dani lete, ali svejedno kad dođeš u kabinu 1x1 koju dijeliš s nepoznatom osobom i još se prtiš na onaj krevet gore, nije ti lako, izgubljen si, usamljen i dođe ti da odeš doma, pogotovo kad krenu bolovi od kojih ti se plače. Doslovno. Ja sam šepala po staff messu jedno vrijeme. Bolje je postalo kad smo dobili kabinu, vrlo brzo, ali i onda sam imala napadaje depresije i lošeg raspoloženja ali zahvaljujući mom dragom i našoj međusobnoj podršci uspjeli smo izdržati ugovor.

Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Kompanija ništa specijalno, osim tog prvog dana kad su nas svi pozdravili u CTCu, taj Julius i HR direktorica, Dorothy, super ženska koja je otišla nakon mjesec dana i nakon nje žali bože te funkcije na brodu, samo su mi odmogli, nikad pomogli..super lova a koristi nema, u mom slučaju barem. (mogu vam ispričati ako nekog zanima slučaj s HR, odlaskom doma,food managerom koji nikad nije zahtjev u office poslao, vjenčanjem moje sestre, doktorima tamo itd ako nekog zanima).

Naravno prvih mjesec dana a i duže imali smo treninge koji su se odvijali u vrijeme offa i taaak niš posebno kompanija nije učinila. Naravno osim da su nas apsolutno svi živi pozdravljali na hodniku, i to me ubijalo, 1500 puta dnevno " hello how are you?", "good,you"?- naravno odgovora na to nema, to je samo kurtoazije radi a i brain washa od strane kompanije. Kasnije se to smanji, nakon jedno 2 mjeseca,haha.

  • Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Makedonci i nitko drugi, supervizor je bio naš, Marijan, i on je bio ok, ko i asst.maitre'd Nihal koji je otišao u penziju.

Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Bez obzira što je brod bio mali u usporedbi s drugim brodovima, mene to nije puno smetalo. Kabinica je bila mala ali dovoljna, imali smo tv , stol ormar, umivaonik i još jedan ormar (čitaj: gornji krevet koji je služio ko špajza), mada kažu da je to oogromna kabina kakve su na novim brodovima..ne znam di manja od ove, al ajde...
Mogli smo svugdje po brodu, do crew bara smo išli kroz hodnik di su gostinjske sobe, kao ne smije se ali svi su išli i security nikad nije kenjao, mogli smo kupovat kavu u coffee shopu, te se kretat svugdje po brodu dok si god u  uniformi. Ja sam mislila da ne smijemo nigdje ali mi je rekao safety oficir  da mogu svugdje osim u restricted area, nakon kaj me ulovio da gledam onaj plan broda po deckovima i pitao šta radim a ja jadna gledam di je koji muster station.

Ovo pitanje se vjerojatno odnosi ne na ograničenost kao prostor, već kao polu-činjenicu da živimo u zatvoru u kojem se moraju poštivat svakakva pravila i da svaki put kad idemo van i ulazimo na brod nas pregledavaju ko kriminalce..na to sam se navikla vrlo brzo i baš mi je bilo svejedno....

  • Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Bitna činjenica kod ove teme je ta da smo mi znali da će nam mjesečna plaća biti 900$ i doviđenja, tak da se ja nisam bunila jer sam znala, tj. Suzi nam je rekla. Kad se otiđe u room service, malo je bolje, dinning room pak ovisi o gostima, meni je najbolja plaća bila za vrijeme dry docka, loool. Kasnije ću malo o tome. Moj dragi je nakon 2,5 mjeseca back dinning rooma otišao u room service,radio kratko u setup teamu  i  nakon toga dobio Chef's table koji je radio više od 4 mjeseca  pa je njegov CPG bio redovno viši od mog za nekih 100-150 $, a i s tipsovima je imao više sreće.
E zašto je bitna činjenica da smo mi znali, zato jer naši kolege akedonci, rumunji i cura iz Kazahstana nisu imali pojma, tj. lagali su im da si te cifre ne možete ni zamisliti, npr, rumunjima je rečeno 2000 $ mjesečno + tips, kazahstanki isto tak , čini mi se i jednom poljaku. Da vam ne pričam kak su im rumunji skidali sve s neba i kleli mi se na posjet agenciji pri povratku.. Žalosno je to što vam je obećano jedno a stvarnost je sasvim druga. Mi smo toga bili pošteđeni, znali smo kaj će bit, tako da svaki dolar gore je bilo iznenađenje$$$$$.

Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
U našem departmentu bi to trebalo ići ovako.
3 mjeseca back dinning room ( staff mess, pety officer mess, officer mess, captain mess, crew mess), kak koga zapadne. Npr. ja sam bila , staff, pety i officer messu i to skoro 4 mjeseca. Rekla sam Nihalu ako me ne prebaci u room service, ja odoh doma, nisam mogla više s tim oficirima koji su bili nepodnošljivi, gori nego gosti, htjeli su sve odmah i sad.

Nakon toga room service, jeej veselja al je kratko trajalo, ubacili su mi Taste bar ( to je kao side job u sklopu room servisa di nema love ukratko).
Skužila sam da mi je to zapravo super jer me nitko nije dirao ni gnjavio a smjena mi je bila super, split shift , 7-11, 4-10, svaki Miami sam mogla van i istu smjenu je radio dečko pa smo stalno bili zajedno. To je trajalo cca 3 mjeseca i onda bistro, bum, ok, nema veze tak bi trebalo i biti, ali, stigao je black friday i raspored za dinning room. Muko moja...to je već prošlo 7 mjeseci mog boravka na brodu i iskreno sam mislila da će mi ta zadnja 2 proći u miru, al eto, dinning room. E sad, po pravilu bi trebalo tako i bit, al koliko sam čitala ovdje i čula od ljudi, teško da se uopće dođe do dinning rooma u prvom ugovoru jer, kad se dođe do tamo, trebaju ti dati i promociju u assistant team waitera što kompanija u širokum luku izbjegava, ali ovaj brod je bio specifičan, ljudi je kronično falilo, dijelom što su bježači s broda a dijelom i što je bio period Božića kad svi produžuju vacation i nestašica je ljudi u našem departmentu.
Tamo sam bila 2 mjeseca sveukupno,a ugovor sam završila kao temp.assist.team waitress s tim da me je maitr d (bio je Hrvat) premjestio iz YTDa u regular seating, i stavio me na plaću assist.team waitress. U YTD je bilo grozno, ništa love, u 2 tjedna 14 $ tips i CPG ispod one granice u ugovoru. Regular je bio bolji za tips i CPG...
To je bio moj put "promocije", a kod ostalih je bilo ovako. Puno ljudi se prebacivalo, malo su team waiteri, malo acting headwaiteri i tak to šaltaju dok im ne treba dat tu lovu, onda opet na njihovu poziciju. Bilo je slučajeva kad su team waiteri radili acting dovoljno dugo da ih se stavi na CPG headwaitera. Evo baš sam se čula s frendom koji tak radi već 4 mjeseca ali još ništa od službene promocije.
Dok s druge strane, bilo je slučajeva kad su ekipu koja je tek došla na brod, držali u back dinning roomu neka 2,3 mjeseca i direkt dinning room i promocija na kraju ugovora.
Poanta svega je ta da je sve moguće, treba se poklopiti i to je to.

  • Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Pa i nije bio nešto, svi su rekli da i crew nije nešto za neku zabavu, npr. radi se crew party na bazenima i dođe brat bratu 50 ljudi, jako slabo. Mi smo svaku večer poslije posla otišli u crew bar zapalit par cigareta, popit nešto i to je to, spavanac jer ujutro sve ispočetka. Priznajem, nismo se nešto na brodu zabavljali i sudjelovali u tim organiziranim aktivnostima, jedino ako je bio neki rođendan ili tak nešto. S obzirom da radiš 10,12 sati dnevno tvoj društveni život se odigrava na poslu.

Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Ljudi su nešto najbolje i najljepše što pamtim s broda. Ni lova, ni mjesta koja smo posjetili mi ne mogu zamijeniti hrpu prekrasnih ljudi koje sam tamo upoznala. U tih 9 mjeseci puno je ljudi prošlo kroz brod, družila sam se s oficirima ( onim normalnima), entertainmet ekipom, kuharima, housekeepingom, guest servisom, med.sestrama, ma sa svima. To je super jedino u back dinning servisom jer upoznaš većinu ljudi. Ja sam ih sve voljela i oni su mene voljeli, možda je bilo par k****na koje sam upoznala tokom ugovora, ali ljudi su mi nešto najpozitivnije na tom brodu.
S tim ljudima živiš, jedeš, dijeliš kupaonicu ( da, da, mi smo imali zajedničke kupaone), smiješ se i plačeš i ako netko ima predrasude o indijcima, filipincima i ostalima, bolje da ne ide. Ja sam išla otvorena uma i pozitivno ibilo je super. Kao što je rekla rosie2507 , "pozitivu sam davala, pozitivu sam i dobila"- sorry rosie, al mi ova tvoja rečenica baš paše ovdje :-)
  • Kako biste opisali putnike?

O njima ništa lijepo. Nažalost u 9 mjeseci ako je bilo 10 normalnih ljudi, puno sam i rekla. Super gosti su bili tokom Motorhead chartera, fini, pristojni gosti.
Ovi ostali, užas, nažalost nakon ovog iskustva imam predrasude kojih ću se ne znam kad riješit. Oni žele samo jesti i jesti i jesti i da je apsolutno sve free.
Samo su po to došli i niš drugo ih ne zanima ( osim kako na kraju ne platiti gratuity,afkors )To prejedanje ide toliko daleko da su se znali ispovraćat na lidu i nastavili jesti.
Vidjela sam to na vlastite oči, grozno. Bilo ih je i onih koje je USA policija lovila pa su ih na kraju kruza u lisicama i pod pratnjom peseka pratili van.
Najviše mi je bilo žao housekeepinga (odmah poslije galley stewarda, ali njih radi nečeg drugog) jao mene kaj su njima u sobama radili.
A lijenost...ne daj bože nevere i general emergencya, svi smo ko titanic koliko su lijeni i ne slušaju. Kaj da vam pričam kad na debarkation su oni najdeblji uskakali u kolica da ih se gura jer im se jednostavno ne hoda i tak su mislili da će prije izać van... i ono pitanje, "a zašto sad oni moraju na customs", jaaooo zato jer ste bili u drugoj državi, a haaaaaaaaa.
Imala sam jednu gošću miss Bee, bila je diamond guest i cijeli brod je bio na nogama kad je ona bila na brodu i obožavala me,  ja sam joj nosila room service u čijoj je ponudi bila nekakva juha iz steak housa koju ona voli i za koju je kuhar nabavio recept i radio samo za nju i slični kerefeki. Nosila mi je neki nakit što je sama radila, znale smo ćaskati u njenoj sobi i tako.
Dan danas ne znam zašto su je se bojali, al dobro, ženska je bila super dobra zapravo.
Bio je još jedan  stari lik koji je bio na kruzu sa svojim bratom i tak smo se skompali na tom Taste baru i slijedeći put kad je došao sa svojom ženom, tražio me po brodu da bi me našao dok sam setapirala stanicu za večeru samo da me pozdravi u upozna sa ženom. Evo to su bile iznimke, ništa drugo specijalno. E da, najviše mi je išlo na živce kad bi u onim kućnim ogrtačima šetali po cijelom brodu, grrrrrr, užas, ja bi u tome eventualno u spa,a oni su uredno jeli na lidu u tim opravama....

Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Bilo je vremena, raspored se vrti stalno pa se sve da obići, a  s obzirom da smo imali samo 3 porta i  homeport Miami, bilo bi teško ne obići sve. Samo se meni više poslije nije baš dalo nigdje, samo sam križala dane....

  • Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Miami dvaput tjedno, talijanski kafić D' Oro downtown, starbucks u Baysideu, laptop, kava i totalno isključenje iz brodskog života na tih par sati. To me je hranilo..
U Cozumelu smo išli samo na net dok ga nisu ukinuli i u Chi na klopu, a Nassau malo na plažu kad se stiglo, starbucks i šetnja gore dole, ništa posebno. Key West mi je bio najslađi gradić i ko će god ić tamo nek uzme trolley i provoza se po gradu, za nas je besplatno i sve vidiš. Sve te turističke atrakcije su za crew bile besplatne.

Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Upoznavanje novih ljudi, krajevi koje vjerojatno nikad ne bi posjetila, lova koju u hrvatskoj mozda zaradila, ali nikako ne bi uštedjela, ne znam kaj još da stavim....

  • Opišite loše strane posla na kruzerima.
Loše strane su odvojenost od obitelji pogotovo ako se kao ja nikad od doma niste ni pomaknuli...
Najviše mi je falio moj mali brat s kojim sam jako povezana i radi njega sam plakala u avionu cijelim putem do tamo..:-(
Radno vrijeme koje je od do, neispavanost i bolovi kad radite ovakav posao.

Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Apsolutno, ovo vam je najbolji način da preispitate sebe i da saznate svoje granice psihičke i fizičke izdržljivosti. Ja sam na koncu sa sobom zadovoljna kak sam to izdržala, makar pred kraj sam već i pjevala naglas dok sam radila na lidu...pukla sam skroz i samo sam htjela doma. Sve u svemu, kad sve zbrojiš više ima pozitivnog nego negativnog, to sigurno.
To je neprocijenjivo iskustvo koje ćete teško doživit doma...
Obavezno krenut čim prije, sa nekih 20 i kusur godina jer ste tada najjači i možete ostati bar 10 godina tokom kojih se da napredovati, zaraditi i stvoriti nešto. Meni je žao kaj nisam otišla ranije jer sad sa svojih 30 ne planiram ostati 10 godina i graditi karijeru, još samo malo:-)

  • Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Ovako. Prvo da se odluče da li žele ugodan život ili lovu. Ako se odluče za lovu, onda je najbolje po mom mišljenje moj department (dugoročno) , houskeeping, baaaar koji bi ja htjela i slično. Ako želite bijele uniforme, ok, ja sad ne ulazim u oficire tipa safety oficir, prvi oficir i ove talijane inžinjere, nego mislim na GSA, pripremite se na ok život, lijepe kabine i status ali fiksnu plaću i puuuno stresa. Sa mog broda su dvoje GSA cure doslovno pobjegle jer nisu mogle raditi više, svi su rekli da je brod nenormalan, ne znam, ne ulazim u to.
Npr. camp carnival je isto super, na mom brodu ništa puno nisu  radili, a čini mi se da je plaća 1700 $. Ne znam, sve ovisi kaj želiš, ako želiš baš nešto određeno, onda bolje pričekaj i ne uzimaj nešto pošto poto samo da dođeš do broda jer se na brodu nije samo tako prebaciti, pogotovo na prvom ugovoru. Jedan naš dečko je čekao doma bar college godinu dana i to je super ak si to možeš priuštiti. Ja sad ne znam što ću, ovo mi se ne radi,fizički mi je teško, morat ću nekaj izmisliti. Shore excursion mi se čini super, kaj vi mislite?

Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Kad već dođete na brod, dajte si šansu, nemojte u sekundi odustati, sjetite se koliko ste uložili i dajte bar 2,3 mjeseca da to vratite. Ako imate nekog ko priča vaš jezik, a radi s vama i može vam pomoći budite sretni i svjesni toga, puno je lakše nego kad ti neka kazahstanka koja nema pojma engleski prek one stvari objašnjavai ideš joj na živce. Bio je jedan dečko koji je došao,Hrvat, odradio je dinner i drugo jutro dao otkaz. Svi smo ga nagovarali da ostane ali nije išlo, a po mom mišljenju, pravu šansu si nije ni dao...Još je on meni rekao da on sve zna sa foruma i da kao nije tak loše, da ima laži na forumu ( to je rekao taj dan kad je došao i počeo raditi?!wtf), na to sam ja njemu rekla, pa super ak si pročitao, bar znaš što te čeka i tvoja psiha je spremna kolko tolko.
Poanta ovog je ta da ako ste već tamo, probajte izdržat bar neko vrijeme, pogotovo ako imate ljude koji to u velikoj mjeri olakšavaju.

Ulošci za cipele- to si uzmite, tj. napravite po mjeri, ja sam umirala u tim cipelama dok si nisam kupila neke u paylessu. Peta me ubijala, grrrrr.

To je to, za sva pitanja sam tu, rado ću pomoć. Pusa svima
Odavno ne plovim. Sve odgovore pronađite na forumu.
http://youtu.be/gABS8a4wm9o (door=forum, ja Morpheus ti Neo)

Offline bartaos

  • Registered
  • *
  • Posts: 61
    • View Profile
Re: Eve29, Assistant Waitress, Carnival
« Reply #1 on: 04/March/2015 »
GSA - koja je to pozicija, opis posla ??? Oprostite na mom ne znanju. oT

Offline GOAT

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 498
  • Anchors aweigh!!
    • View Profile
  • Company: Oceania/Regent
  • Recruitment Agency: n/a
  • Job Title: Destination Staff
Re: Eve29, Assistant Waitress, Carnival
« Reply #2 on: 04/March/2015 »
GSA - Guest service associate, to ti je front desk, recepcija + još brdo dužnosti...

Bravo Eve...  :clapping:

Quote
mogu vam ispričati ako nekog zanima slučaj s HR, odlaskom doma,food managerom koji nikad nije zahtjev u office poslao, vjenčanjem moje sestre, doktorima tamo itd ako nekog zanima).

naravno da nas zanimaaaa!!!  :yeah: :moli:

"It always seems impossible until it's done"

Online Princ na belom brodu

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 1714
    • View Profile
  • Country: Srbija
  • Company: Carnival Cruise Line
  • Recruitment Agency: Samostalno
  • Job Title: Bivši IT oficir
Re: Eve29, Assistant Waitress, Carnival
« Reply #3 on: 04/March/2015 »
Svaka čast na svemu napisanom, na stavu, energiji, pozitivi...

I hvala na podsećanju da ono što ovde delimo nekome koristi. ;D

:uzdravlje:

Offline jeronimo

  • Registered
  • *
  • Posts: 4
    • View Profile
Re: Eve29, Assistant Waitress, Carnival
« Reply #4 on: 05/March/2015 »
S obzirom da smo se upoznali na mom "kratkom" posjetu Ekstaziju i djelili neke nedaće života (mada je meni bio drugi iliga zadnji ugovor) samo htjedoh pozdravit čeljad parsku, pozdrav iz Hercegovine, da sad ne idem imenima, bravo za izdržavanje muke, a vjeruj mi da od ekstazija teško more gore  :clapping:

ebemu, dužan sam i ja napisat svoju priču, samo nikako da se nakanim, al bit će brzo
Visoki kalibar budale

Offline Eve29

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 55
    • View Profile
Re: Eve29, Assistant Waitress, Carnival
« Reply #5 on: 18/March/2015 »
Evo GOAT da napisem, nikako ne stignem s obzirom da idem za 3 dana :pilot:

Prince, tvoja pomoc je uvijek dobrodosla, cak sam neke tvoje postove slozila u jedan i isprintala i via amerika.

P.S, svaki put kad smo bili u Miamiu, Victory je bio dokiran do nas, uvijek sam si mislila kak bi bilo super upoznati Princa :nokti:

Dakle, mi smo dosli tamo 21.4., i glavna misao vodilja koja me drzala je bila - bez obzira kak ce bit , mi smo za Bozic doma i to je sigurno....je, je, mos mislit.
Sign off je bio 16.1, skoro me maznulo, i onda je krenula borba. Food manager, early vacation nakon punih 8 mjeseci-no chance.
Ok, niije htio potpisat mada smo mu rekli da mi tad moooramo bit doma.
Jos nam je rekao da mozemo probat kod HR i da ce on kao dat svoje misljenje o nama, ja sam to shvatila kao potporu, al ono, on nije htio bit taj...Slijedeci korak je bio HR, jao ljepote.
Otpilio nas je po hitnom postupku.
Mi smo spomenuli vjencanje moje sestre da bi on meni na to rekao da zasto je ona zakazala vjencanje dok sam ja na brodu???WTF.
Da se njegov brat isto zeni ali za vrijeme njegovog vacationa (a ja si mislim, daj boze da se nekaj dogodi i da ti produze ugovor, jer, sve je moguce jel da).
Rekao je da mi nemamo pravo na to tokom prvog ugovora, da bi to bilo krsenje ugovora i da je pitanje dal bi nam dali slijedeci ugovor.
Kak se taj datum blizio, ja sam ludila i usred dry docka, one strke, prasine, vrucine i ostalog shita, ja uletavam u ured hotel direktora s kojim sam si bila ok, jer je uvijek bio tu negdje, petljao se u sve i nos zabadao. Kazem ja njemu kaj je, pita me on da koliko bi to bilo mjeseci kad bi mi isli, ja kazem 8, i on na to, pa ne vidim problem. Dize slusalicu i zove fudu i opere ga i kaze mu da potpise.
Bilo je potpisano u roku par sati.
E da, rekao mi je da prilozim pozivnicu i da nikakvog problema nece bit. Sve smo mi pribavili i naravno bilo je odbijeno od strane offica.

E sad da ja vas pitam, svaki request koji se podnosi, stavlja se na board kraj MSAa, jel tako? Bez obzira jel odobreno il nije, odgovor je na ploci....
Naseg nikad nije bilo...Uvjerena sam 100% da to do ureda nije doslo, jer je bio isto jedan slucaj, kad je doso drugi fudo, rekao je hostesi da je poslao njen request na sto je ona zinula i rekla da je to predano daaavnih dana...predano da, al proslijedjeno ne....

Drugi slucaj sa HR je bio medical. Bio je to kraj ugovora, mozda jos 2 tjedna do kraja kad me uhvatila prehlada, gripa, ne znam.
Radila sam od jutra do 4 popodne i trebala na safety briefing al nisam mogla stajati, bilo mi je hladno i sve me boljelo.
Odo ja u medical, kaze mi nemas temperaturu (nitko nikad nije imao kod njih), tlak ti je malo cudan al ok i dehidrirana sam (cijelo vrijeme s med.sestrom, filipinkom pricam)
Da ona meni hrpu tableta i kaze mi da se moram odmarati (?) i piti puno vode.
Ja joj kazem jel moze medical off do sutra da to malo prelezim jer stvarno nisam mogla a cekao me jos dinning room.  
Kaze ne moze, bila si vani(?), jesam, 3 metra od broda da kupim vrazje maramice za nos :facepalm:, jos joj kazem da provjeri ak hoce.
Poludila sam, i otrcala kod HR.Tek sad sou. Da sta je bilo, da zasto sam ja agresivna, a ja tamo placem i tulim i ne mogu nikam.
Rekla mi je da mi je hladno jer na brodu klima radi, jel mozete to vjerovat, kaj je ona mislila da prica s nekom balavicom retardiranom, ah, ocito je.
Rekla mi je jos da jako puno ljudi trazi med.off i zali se i da to oni pokusavaju smanjit. U prijevodu, indirektno mi je rekla da lazem.

Zaputile se mi u medical i na suocavanje sa sestrom i doktoricom (gospodja se udostojila doc). Uglavnom, sestra je tvrdila da sam ja odbila lijek i da zelim off a bila sam vani.
Ja sam rekla da ja nisam sposobna radit i da ak mi ne daju off da me mogu istog momenta poslat doma al ja radit danas necu.
Rekla sam da je moj posao fizicki naporan i da ja nisam u stanju dic tu tacnu danas, jednostavno ne mogu.
I tak smo se natezale i onda me dokt. pitala da kaj ja hocu, ljekove ili off, ja reko pa oboje, haaalo tuko.
Dala mi je i jos mi je rekla ono u stilu, ne daj ti boze da te vidim da pusis, mislim stvarno, ni mama mi to ne govori, a do pusenja mi je bilo isto ko i do bungee jumpinga u tom momentu.
Cula sam kasnije da nisam jedina koja je imala probleme s medicalom, svi prolaze kroz isto.

Drugi dan ujutro dolazim na kontrolu i bio je drugi lik i on me i poslusao i grlo pogledao i rekao mi je da imam ipak neki virus (nemoj me zaje..) i da zasto se nisam tam cijepila protiv gripe (you wish).
Uglavnom, spicio mi je injekciju i pustio me do noci.
U sedam navecer kad je vec vecera pocela, isla sam u dinning room...Bilo mi je bolje i mogla sam raditi, to su me i pitali fino i to je bilo to.
Eto, mogli su mi tu injekciju dat prvi dan bez ikakve pompe i sranja, ali ne ja lazem. Da, lazem nakon 8 mjeseci, taman kad moram ic doma izmisljam i radim frku.
Da mi nisu dali taj off taj dan, isla bi do staff kapetana garant, bilo mi je vec svega navrh glave.

Eto to je moja prica sa HR i ostalom svitom :uzdravlje:

P.S. Nije istina da prvi ugovor moras ostati 8 mjeseci i da nikako ne mozes doma i to sam rekla HR i onda mi je on rekao da bi on te slucajeve mogao istrazit al ima posla previse.
Znam ljude koji su s prvog odlazili sa 7 mjeseci isto early vacation radi svadbe bez pol frke, al to samo ovisi o HR i ostalima na brodu...

Offline Ambrosia69

  • Registered
  • *
  • Posts: 14
    • View Profile
  • Country: Croatia
  • Company: CCL, AmaWaterways
  • Recruitment Agency: A priori, employment power
  • Job Title: Dealer
Re: Eve29, Assistant Waitress, Carnival
« Reply #6 on: 14/September/2017 »
Omg po postu vidim da smo bili na istom intervjuu :D jel jos plovis?