Korisničko ime: Gia
Država: Crna Gora
Spol: F
Kompanija: Princess Cruises
Pozicija: JAP (Junior Assistant Purser)
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?O poslu na brodu uopste sam cula otkad znam za sebe. Moj pokojni deda me upoznao sa radom na cargo brodovima. Tako da od malih nogu recimo pratim tu vrstu zivota.
Ne sjecam se tacno kad sam saznala da postoje i kruzeri, bila sam mala.
Sto se tice detalja ,to sam saznala preko prijatelja koji plove ,i naravno preko neta i ovog dragocjenog foruma.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Privuklo me ne toliko zarada, jer sam imala dobar posao kuci, nego ta dosadna svakodnevnica. Osjecala sam se kao da se zaglupljujem.
Nista se novo nije desavalo. Godine prolaze a sve propada. Nikakve nove mogucnosti, nista da se prosiri znanje, iskustvo ili ne daj boze da se napreduje.
Jednostavno sam osjetila da ne mogu vise. Da necu da dozvolim da me pojede ova kolotečina zivota.
Mislila sam zasto da ne pokusam, uvijek se imam gdje vratiti.
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?Kouzon. Zato sto su jedini u mojoj drzavi.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Trazila sam da budem u pursers depatmentu i jedino je Princess nudio tu poziciju u tom trenutku.
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?Intervju je trajao izmedju 20 min i pola sata.
Odmah posle intervjua mi je javljeno da sam prosla,ali smo morali cekati zvanicnu potvrdu od kompanije koja je stigla nedgdje posle 3 i nesto mjeseca
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Put za BG na predavanja i intervju oko 300 eura
Americka viza 120 eura
Kanadska viza za koju su me odbili 80 eura
Provizija agenciji 350 eura
I ne znam tacno koliko sto sam potrosila na kozmetiku, najlon carape i tako neke sitnicce koje sam nosila na brod.
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?Gledala sam da ne pretrpam kofer sa puno garderobe tako da sam ponijela najvise majica kratkih rukava, par farmerica trenerku, dosta kozmetike, vec pomenutih najlon carapa koje mrzim najstrasnije.
Planirala sam tamo da kupim laptop tako da sam nosila samo telefon.
Dalje, tablete protiv bolova i jos neke koje pijem inace. Sve moguce papire koji su vezani za brod, za svaki slucaj, i naravno pare.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Prvu noc nisam mogla ni da zaspem. A kad me konacno umor oborio, zaspala sam nekim polu snom i znojila se cijelu noc. Brod se malo ljuljao.
Nista strasno ali sam se ja cudno osjecala. Pretpostavljam da je psiha tu malo uradila svoje. Cijeli brod mi je izgledao kao jedan veliki lavirnint.
U slobodno vrijeme smo isli po brodu i gledali gdje se šta nalazi. Cimerka mi je bila jedna divna cura iz Japana.
Mislim da sam birala da ne bi bolju izabrala. Ona mi je dosta pomogla u početku a i kasnije.
Sve u svemu bilo mi je zanimljivo i nisam imala nekih problema uopšte.
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?Kompanija je meni pomogla i prije nego što sam se ukrcala. Avion mi je kasnio i ja sam završila u San Francisco noć prije ukrcaja.
Onako sama na drugi kraj svijeta stojim na aerodrom, vidim da ne stizem na sledeci let i pocinjem da se smijem od muke.
Ne znam ni da li ću sutra da stignem na brod uopšte ili ću morati da jurim brod po aljasci.
Tako da čim sam stigla u hotel zvala sam emergency number koji imamo među onim papirima. I onda su me oni iz kompanije smirili i uvjerili da stizem i da nema problema.
Javili crew office šta se desilo i sve je bilo OK. To nije nikakav strašan događaj, ali s obzirom da mi je prvi ugovor i da sam bila sama ,meni je to u tom trenutku bilo strašno.
A kasnije kad smo počeli da radimo punom parom, kompanija je imala dosta propusta tipa izbace nekakvu promociju za casino kredit za koji nas apsolutno niko ne obavjesti a putnici dolaze sa flajerima u ruke i deru se na nas kako ne znamo sta s tim da radimo. A mi svi kao kakva telad, pojma nemamo jer naša draga kompanija nam ništa nije objasnila.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Da, imali smo trening koji je trajao 15 dana i nakon toga smo polagali testove. U toku treninga smo provodili svakodnevno po 2 do 3 sata na desku i samo posmatrali sta drugi rade.
Posle treninga sam odmah počela da radim i dali su mi float dan prije turnaround. Nisam mogla da vjerujem pošto mi je to sve bilo i dalje novo.
Čak mi je i FDS rekao da nije mogao vjerovat da mi je finansijski menadzer dao tako brzo da radim sa parama. Njegovo objašnjenje je bilo da on smatra da ja to mogu.
E pa taj prvi dan sa parama mi je bio drama. Oni dolari svi iste velicine i iste boje. A red od 50 ljudi konstantno prisutan.
Tu noć kad sam na kraju sve izbrojala bila sam prijatno iznenađena da mi je balance bio 25 centi u plusu.
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?Ja nisam imala problema sa tim jer je brod stvarno ogroman, i sto god radim kad sam kuci u slobodno vrijeme, mogla sam da radim i na brodu.
Jedino mi je malo bilo smor sto da bih zapalila cigar morala sam putovat s kraja na kraj broda
Naucila sam da u pola sata idem midship-aft da jedem, pa aft-forward da pušim, pa u kabinu (forw) da operem zube i stavim malo parfema i onda opet midship na posao.
Vazda sam trčala po brodu kao ludak.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Plata za moju poziciju je fixna. Za prvi ugovor 1400 $.Tako da sam znala od pocetka da cu toliko zaradjivati.
Realno za posao koji radimo mislim da to nije dovoljno. Jer imamo puno odgovornosti.
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?Postoji posle nekoliko ugovora. Zavisi od dosta faktora. Npr. moja kolegenica, kojoj je ovo 5. ugovor, dobila je promociju prije ljudi koji su stvarno bolji od nje u poslu i imaju vise ugovora.
Ali ona je iz juzne afrike ,CSD je iz juzne afrike.. Treba se pomalo i ulizivat narodu, što ja ne umijem.
Još jedna bitna stvar za napredak je biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Kad je menadzment prinudjen da nekome da promociju jer nemaju kad čekat da stigne neko drugi i naravno više im se isplati unaprijediti nekoga s broda nego plaćati kartu nekome novom. Kao npr jedna (opet juznoafrikanka) je dobila promociju na brzinu jer je asst. crew manager imao veliki problem kući i morao je odmah da ide, pa su nju unaprijedili na njegovo mjesto.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Drustveni zivot je super.. Ne treba vjerovati svima ,al nadjes svoju ekipu i tu nema greske. Ja kad sam odlazila cijelo društvo mi je plakalo. Ja nisam.. Bila sam srećna što idem doma konačno.
A i dobro smo se druzili. Bilo je pijanki, dobre za*****ancije dosta smijeha.
Naših ima stvarno masu, uvijek smo najglasniji u crew baru. Svi su mi govorili ,vi kad pričate vaš jezik izgleda kao da se stalno svađate
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.Moje kolega su bili najvise iz juzne afrike,jedan indijac,jedna italijanka,chileanka I portugalac.I jedan amerikanac koji je bio na brod manje od mjesec dana I iskrcali ga.
A pred kraj ugovora je dosla cura iz srbije. Sa svima sam se super slagala,druzili smo se I van radnog vremena.Malo je ova chileanka glumila neko ludilo,pa sam nju posle odredjenog vremena pocela da ignorisem.Mada je niko nije specijalno volio. Ostali su bili super,pomagali smo jedni drugima I pokrivali se kad neko iskoci na cigar ili što god drugo da nam treba.
Uskakali jedni drugima kad imamo teškog putnika a nemaš više zivaca.. Mijenjali smjene.. ma što god je trebalo. Tako da mi je tim bio ok.
- Kako biste opisali putnike?
Jedna recenica koja je zajednicka za apsolutno sve nacije je : I want an upgrade. Sledeca je I want to speak with your supervisor.
Iznenadila sam se koliko su moram rec glupi. Neobrazovani I nekulturni. Posle pola ugovora sam već dok prilaze desku po facama znala oće li da se zale, da me ugaze s pričom, ili im samo treba info.
Najgori su mi bili oni tipični amerikanci koji su obozavali da upiru prstom u nas i da nam obavezno stave do znanja kako mi ne bi imali šta da jedemo da nije njih.
Pa su znali tako ponekad i da vrijeđaju ,a sve to zbog nekakvih glupih tripova. U početku sam bila šokirana i nervirala se, ali kako je vrijeme odmicalo učila sam pomalo da ih samo iskuliram.
Bilo je tako nebuloznih pitanja.
Npr. Stizemo u San Diego. Tu noć je formal. I lik zove desk. Ja se javljam, razgovor teče ovako :
J- Passenger sevices, how can I help you?
P-mm, yes. What should I wear today?
J- Sir, are you getting of the ship?
P- Yes I am, and I m asking you what do I have to wear.
J- Whatever you like
P- But it is formal night
J- Yes Sir, it s formal NIGHT. So during the day you can wear whatever you like.
P- So you don t want to help me ???
Tu ja već počinjem da crkavam od smijeha I kazem mu.
Oh, I m sorry. Since we are here usually it s hot but also windy. So dress in layers. And bring sunglasses with you, and maybe jacket.
P- Oh thank you very much. You are so helpful
Imali smo svega i svačega. Jedan pokušaj samoubistva, jedno silovanje, jedan što se slučajno samoubio.
Dosta droge. Svaki turnaround day nam je murija dolazila na brod. Ponekad i FBI. Vidjela sam dosta hapšenja.
Pola ugovora sam radila vjenčanja, pomagala CRM-u u organizaciji. Vjenčali smo 2 gej para. To mi je bilo zanimljivo jer nikad u svojoj zemlji ne bih dozivjela takvo iskustvo.
Ali za ovaj posao treba imati čelične zivce, što ja nemam naravno.
S obzirom da se mi na desk javljamo na 911 iliti emergency pozive ,tu je isto bilo svega. Zvali su da im se pošalje boca vode, pa da pitaju za iskrcaj , pa da pitaju koliko je sati ,pa da pitaju koliko je stepeni sad tačno napolje, a otprilike je 12 uveče i ne znam ni što će im ta informacija. I za sve to zovu 911. Tu sam se drala na njih i govorila im kako je to emergency telefon koji uvijek mora biti slobodan i da ne zovu više.
Bilo mi je interesantno kad si izmišljaju problem za koje mi ne mozemo ništa da napravimo pa onako ljuti me pitaju What s your name? I m going to report you to head office.
Ja kazem samo ma nije problem ,dam svoju karticu i kazem Here you are, have a nice day. Njihove zbunjene face su mi bile zanimljive, jer misle da ćemo svi sad da se tresemo od njih.
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?O da.. Izasla sam u svaki port koji smo posjetili. Pa makar 2 sata ako ništa drugo. U nekima smo imali i više vremena poći na plazu ,okupat se.
Išla sam i na dosta tura, plivala sa delfinima ,ajkulama, ražama
Uvijek treba ići na ture kad se ima vremena. To svakome preporučujem.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Omiljeno mjesto nam je bilo svako u kom smo imali vremena za dobro se najest i popit koje pivo.
Ali najljepše mi je ostalo u sjećanju Bora Bora. Moorea i Honolulu.
Opišite dobre strane rada na kruzerima.Meni su dobre strane ovog posla to sto nikad nije dosadno. Svaki dan se desava nesto novo. Svaki dan smo u novi port.
Proširivanje znanja engleskog jezika. Propričala sam i španski. I italijanski sam učila daaavno u školi, ali sam ga sad ponovo aktivirala.
Dobro je što se ne mora kuvat, ne mora se namještat krevet
Dobro je što sam stekla dosta prijatelja sa kojima planiram i odmor i evo ću kumovat na jednu svadbu. Vrhunsko zivotno iskustvo kako god okreneš.
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Koliko god pricali da nema rasizma i nacionalizma na brod, to nije tacno.
To mi je nekad bilo bas odvratno. Ja nisam imala nikakvih problema ali sam gledala druge ljude iz drugih departmenata kako se odnose prema njima i to mi se nije svidjelo nikako.
Radi se puno i mislim da niko nije dovoljno placen, osim naravno oficira sa mosta i oficira iz makine.
Loše je što kad imaš krizu da ideš kući a na sred si mora. Kad ti treba neko da te sasluša da mu se izjadaš, neko ko te zna cijeli zivot a ne mozeš.
Nekad i dopi*de sva pravila pa ti dođe da sve pošalješ u PM.
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?Preporucila bih svakome da proba. Pogotovo ko je iz malog grada kao ja. Ovo je ponavljam, jedno veliko zivotno iskustvo.
Kad bih ja vidjela Aljasku, Havaje , Mexico… Rad na brodu te očeliči, osamostali.
Nije brod za svakoga. Gledala sam ih kako su odustajali posle mjesec dana, posle 15 dana.. Treba znat izdrzat sve..
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Dobro se raspitajte i istrazujte po internetu za koju poziciju da se opredijelite.
Jer ako odete da radite nešto što baš ne zelite biće vam lose. To je prvo.. Dobro razmisliti o poziciji. I aplicirajte u svaku moguću agenciju gdje mozete.
Samo se raspitujte raspitujte i raspitujte. Dobro razmisliti o svemu prije nego što se aplicira.
Da li ste spremni otići od kuće na 6 mjeseci?
Da li ste spremni slušati supervisora za kojeg vidite da ste pametniji od njega i da priča ludosti ?
Da li ste spremni ujesti se za jezik i prećutati kad morate?
Da li ste svjesni da se puno radi?
Čitajte ovaj forum, puno je iskustava, postavljajte pitanja i kad odlučite da idete, Ne okreći se sine
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?Čuvajte se kad odete tamo. Sam si sebi najbolji prijatelj. Radi posao kako treba. Ne uplići se u nikakve zavrzlame. Ne govori nikome šta misliš.
Sve najbolje kolege
