Korisničko ime: longo_ri
Država: Hrvatska
Spol: M
Kompanija: Royal Caribbean Cruise Line
Pozicija: Assistant Waiter
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?Pa pretpostavljam kao i svi ostali, od malih nogu svi mi smo znali da postoje nekakvi putnički brodovi gdje ljudi rade, vide svijeta i zarade nešto.
Najdetaljnije informacije dobiješ od nekoga tko je već radio ili radi na cruiseru. Nikad mi to baš nije bilo previše primamljivo jer je izgledalo kao iznimno naporan i težak život za ne baš velike novce.
Dok se nisam odlučio ići raditi na jednog, nisam stvarno znao previše o životu i radu na putničkim brodovima.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Volio bih reći želja da vidim svijeta, upoznam zanimljive ljude i zaradim nešto ali to nije istina.
Loša sreća, negativan splet okolnosti u životu primorali su me na radikalne promjene.
Nakon lošeg poslovnog pothvata javila mi se jedna bivša cura i pitala želim li na putnički brod pošto sam uvijek pričao da to izgleda zanimljivo.
Sada kada gledam na to razdoblje mislim da je zapravo taj jedan poziv pokrenuo lavinu misli u mojoj glavi i počeo sam intenzivno razmišljati o tome.
Naknadno po toj curi, tj. po njenoj sposobnosti usađivanja ideje snimljen je i film Inception.
I tako malo po malo, što sam više vrtio tu ideju po glavi shvatio sam da zapravo je to dobra ideja.
Dobra jer sam samac, nema obitelji pa bi to iskustvo bilo lakše plus ekstremno katastrofalna ekonomska situacija u zemlji koja je danas još i gora olakšali su mi donošenje odluke.
Nazvao sam broj agencije u Zagrebu.
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?Nazvao sam Employment Power agenciju, tada se zvala Uspinjača, a jedini razlog zašto baš ta agencija jer je suprug sestre od bivše cure radio već na cruiseru i upravo preko te agencije.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Tražio sam da idem kao Assistant waiter na RCCL jer sam čuo da je dobra kompanija, tj. da ima dobre brodove u smislu zarade a završio sam srednju ugostiteljsku školu pa mi je logično bilo da radim ono što znam plus najbolja zarada od tih jednostavnijih poslova gdje bilo tko može upasti. Assistant waiter, shop, photo department… Bilo tko sa znanjem engleskog jezika naravno.
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?Interview je zapravo trajao jako kratko, stekao sam dojam da je bilo bitno samo da znam engleski i ništa više.
Da sam primljen sam znao odmah nakon interviewa te ubrzo, nakon nekih 15 dana je došao letter of employment te sam krenuo sa izradom i pribavljanjem svega potrebnog.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Uhh, hmmm, pa prilični. Uračunajući da sam kupovao i neke druge stvari koje sam smatrao da će mi biti potrebne (malo extra veša, novu putnu torbu i takve stvari) plus ono što je bilo neophodno (viza, medical…) sve zajedno je bilo nekih 1000€. Kojih naravno nisam imao pa sam pola posudio.
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?Dobro pitanje, put u nepoznato.. u bilo kojem pogledu. Tu je bila na snazi ona poslovica u strahu su velike oči.
Ali sva sreća nisam pretjerivao i kupovao svakakve gluposti. Priprema se vise odnosila na gledanje videa po internetu i čitanja foruma da steknem što bolji dojam što me čeka.
Svašta se čovjeku vrti po glavi u tom trenutku.
Hoću li ja to moći? Hoće li biti lošeg vremena pa će brod valjati i meni biti slabo? Pa onda nakon negative okreneš na pozitivu… Ma moći ću ja to, pa nakon par ugovora biti ću konobar, pa će biti dobra lova, pa ću vidjeti svijeta, ma super će to biti.
(Odradio sam jedan ugovor kao Assistant Waiter i rekao nikad više)
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Prvih nekoliko dana je definitivno najteže. Ne samo dana nego cijeli prvi mjesec. Dođete pred brod koji je ogroman pa odmah se osjećate malo bolje jer vam ulijeva sigurnost.
Pa kada vidite ostale članove posade kako zuje naokolo i mnogi sa smiješkom već vam bude lakše, znate da niste došli na neki očajan brod.
Svi mi novi prvih par dana samo šutimo i radimo što nam se kaže. Ni ne možeš drugačije kada nemaš pojma ni gdje je šta po brodu, ni šta moraš raditi ni gdje ići.
Trebalo mi je mjesec dana samo da se polako počnem snalaziti po brodu, gdje je šta.
I tu je onaj nezaobilazan osjećaj eto me tu sam, jesam li donio dobru odluku? Je li ovo ono što sam želio? Puno je tu nesigurnosti i straha u početku ali kako vrijeme bude odmicalo sve manje.
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?Što se tiče kompanije, tj. ljudi koji su nas dočekali na brodu i pokazali nam gdje je šta stvarno nemam zamjerke, sve 5.
Sjećam se tog čovjeka kao da je jučer bilo. Indijac, vodio me do kabine, pokazao mi gdje ću spavati, pokazao mi gdje je laundry, objasnio da mi Kinezi mogu srediti i privatnu robu ali da im odnesem par hladnih piva.
Pokazao mi gdje mogu prati veš, mislim da je bilo 25 centi pranje i isto toliko sušenje private robe. Stvarno nemam zamjerki na doček i tu prvu pomoć, osjećao sam se kako i svaki došljak treba, kao da sam u rukama jedne ogromne i odlično sređene organizacije.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Ne sjećam se više ali ljudi su bili stvarno susretljivi, nevjerovatno kako se posada drži zajedno i ljudi pomognu koliko tko može, velika sloga vlada među posadom.
Nema one negativne atmosfere, odmah od starta se osjećate da ste u odličnoj ekipi i koga god pitate nešto ljudi vam pomažu, upute vas i odgovore što vas zanima.
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?Meni osobno to i nije bio problem a prostor i nije baš skučen. Skučeno je jedino u kabini ali tamo sam ionako samo spavao.
Moguće da bi nekome to moglo predstavljati problem, zatvoreni prostor ali takvih stvari treba biti svjestan prije odlaska na brod.
Ukoliko osoba ne pati od klaustrofobije neće imati nikakvih problema na brodu sa prostorom.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
I da i ne. U to vrijeme kada sam ja bio dolar je bio 4.5Kn a Assistant waiter zarađivao oko 2000$ mjesečno. Kada kažete nekome imam plaću 2000$ reći će vauuu, pa super ali koliko su teško zarađeni ti novci to nitko ne zna, osim onih koji ga zarade. Kada čovjek nakon mjesec dana sjedne i rezimira situaciju pa zaključi da je radio naporno mjesec dana po minimalno 10 sati svaki dan, 7 dana u tjednu za 9000Kn… i niste baš presretni tom spoznajom. Neki put i manje, kada vam uleti da radite u Windjammeru na cruise od 9 dana pa još par dana budete bolesni pa zaradite 7000Kn taj mjesec.
Novac je idalje bolji nego što bi ga zaradio na kopnu ali posao je iznimno naporan.
Vjerujem da je Assistant waiter jedan od najtežih poslova na brodu, zato ih konstantno kompanija i potražuje, aplicirajte za assistant waitera idete odmah, nema čekanja.
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?Postoji, nakon assistant waitera dolazi waiter gdje je naravno i bolja zarada. Sjećam se neki konobari su se hvalili kako su zaradili i do 4000$ mjesečno u sezoni dok je brod bio pun.
Postoje i još više pozicije, razno razni supervisori, headwaiteri te maitre'd. Ne bih previse o promocijama jer nisam doživio ni jednu pa nisam baš kompetentan o tome pričati ali postoje naravno vise i bolje plaćene pozicije od assistant waitera ali treba biti strpljiv, marljivo raditi i čekati svoju priliku.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Ne znam kako bi to opisao. Svi toliko naporno rade da jedva čekaju da se opuste i druže. U pravilu je druženje navečer kada je većina nas slobodna.
Ono, slomljen od umora upadneš u fotelju u crew baru i jedva čekaš malo popričati s ljudima i opustiti se. Posade ima puno, zavisi od broda do broda i uvijek se nešto događa.
Također konstantno i često se nešto organizira za posadu, nekakva druženja, zabave itd.
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.Ljudi kao ljudi, ima dobrih i normalnih a ima i morona, kao i svugdje. Svako sebi odabere svoje društvo i ideš dalje.
U profesionalnom smislu svi smo isti, svatko radi svoj posao i tu nema greške jer u protivnom letiš doma jako brzo.
- Kako biste opisali putnike?
I putnici su ljudi.
Jednom sam se nasmijao do suza, pita me putnik gdje spavamo. Ja pitam kako to mislite? Pita on, pa gdje spavate, vi članovi posade. Vidim ima vas puno a mi putnici smo po kabinama pa ne razumijem gdje vi spavate?
Šta dođe po vas drugi brod, vozi vas na kopno pa vas vrati ujutro na posao ili kako?
Prvo sam mislio da se čovjek zeza ali on mrtav ozbiljan. Naravno hladnog pokeraškog lica sam mu objasnio da spavamo ispod razine mora po dvoje u kabinama a kasnije sam plakao od smijeha u crew baru.
Svijesni su oni da mi radimo naporno pa nas ne tlače previše i ne kukaju ako im dovoljno brzo nismo nešto donijeli, vide da radimo naporno pa nas ne diraju.
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?Jesam na sreću. Assistant waiter radi 2 obroka dnevno pa kada bi radio doručak i večeru nakon doručka bi izašao malo da protegnem noge i vidim malo svijeta.
Vremena nema puno, par sati i gledao sam da do 15h se vratim da odspavam bar sat i pol da izdržim raditi večeru ali bilo je dovoljno vremena za prošetati i vidjeti mjesto/grad u kojem smo tada bili.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Crew bar. Vjerovali ili ne. Kada jednom ili dva puta vidite te destinacije u koje pristaje vaš brod postane vam dosadno, tj. nemate šta vidjeti više i izađete eventualno da telefonirate, kupite nešto, položite novce na banku ili slično te vam crew bar postane omiljena destinacija na kraju dana.
Opišite dobre strane rada na kruzerima.Dosta je nezahvalno pisati iz samo jedne perspektive, ne branim RCCL ali assistant waiter je iznimno težak posao i mnogi ne izdrže ni jedan ugovor a većina ako i izdrži ne vrati se više, međutim vjerujem da postoji i boljih pozicija pa iz njihove perspektive bi bio i drugačiji odgovor na ovo pitanje.
Evo recimo ja sam opet aplicirao na poziciju u IT departmentu na RCCL-u, da je to totalna koma ne bi se vraćao. Život na brodu uopće nije loš samo da se dočepati neke dobre pozicije i tako se onda može godinama.
Dobra strana je defitivno lifestyle. Znači mozak na pašu, sve ti je sređeno, stan, hrana, režije, čista roba plus dobra zarada, samo radi savjesno i pošteno svoj posao i nema problema.
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Loše strane, ehhh…. Konkretno kao assistant waiter ljudi su premoreni i neispavani i nitko vas ne pita kako ste, ako ne želite više ili ne možete doviđenja, ima tko će doći.
Tu se vidi ona surova strana kapitalizma ili businessa, nema onog osjećaja svi smo jedna velika porodica. Ali vjerujem da ništa nije bolje ni u mnogim drugim mega kompanijama.
Definitivno nije život za svakoga, tko može izdržati može zaraditi i lijepe novce.
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?Definitivno da. Razlog je jednostavan, život je prekratak da bismo preispitivali svaku ideju, ako nešto želite potrudite se da to i dobijete.
Na kraju krajeva pa makar odradili i jedan ugovor život će vam biti bogatiji za jedno fantastično iskustvo. Sada kada gledam na taj period mog života mislim samo pozitivno, bilo je teško da, ali isto i jedno super iskustvo koje me je promijenilo na bolje.
Konkretno kada dođete raditi na cruiser shvatite da dolazite iz jedne male i iznimno mentalno ograničene zemlje gdje se gleda jel tko gay ili ne, u kojoj je stranci, koje nacionalnosti… Na cruiseru ja nisam to nigdje vidio, nevjerovatno koliko su ljudi otvoreni i opušteni po tom pitanju. Na cruiseru se gleda kakav ste čovjek i kakav radnik, ništa drugo nije bitno. Ok, da ne ispadne da pričam samo bajke ima i tamo problema, recimo rasizam.
Doživio sam osobno da bijelci budu bezobrazni prema tamnoputim članovima posade ili ih zovu pogrdno tipa “boy” ali to su iznimno rijetki slučajevi i nazvao bi ih izoliranim incidentima.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Kao najvažniji savjet bi izdvojio prvo donesite odluku, kao kada prestajete pušiti, znači nema mogao bi, ili idem probati nego si u glavi donesite odluku da to želite.
Nakon toga se informirajte što više, saznajte sve što možete o brodu i poziciji na koju aplicirate, o kompaniji, o plaći, o životu na tom specifičnom brodu itd.
Kada ste sigurni da to stvarno želite i gotovo sigurni da to i možete aplicirajte i uživajte u jednom nezaboravnom iskustvu života.
Nemojte sa 80 godina kukati kako ste razmišljali ići raditi na cruisera ali niste imali hrabrosti, onda će biti kasno.
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?Samo hrabro, ako se još uvijek dvoumite… nemojte, pogotovo ako ste mladi bez ikakvih obaveza, odradite bar jedan ugovor a nikad ne znate, možda vam se svidi pa i ostanete.
