Korisničko ime: CrazyStops
Država: Hrvatska
Spol: Muško
Kompanija: Norwegian Cruise Line
Pozicija: Restaurant Steward/Casino Cashier
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?Kao osoba koja je završila ugostiteljsku školu, priče o kruzerima su mi konstantno letjele oko glave, što od profesorice, bivših učenika koji su dolazili u školi podjeliti to nevjerojatno iskustvo o radu na brodu i naravno roditelja koji su m stalno preporučivali da se probam zaposliti na brodu. Finalnu riječ donjeo je moj bivši šef sale kako ga mi ovdje zovemo. Čovjek mi je dao broj od EMPLOYEMENT POWER-a i rekao da zna gospodna Sinišu te da se njemu javim kako bih krenuo dalje, što sam na kraju napravio
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Sama ta pomisao da si u drugoj državi i gradu svaki dan zvuči nevjerojatno, pomisao na to da ti je plaća 3 puta veća nego u ljepoj našoj te da radiš sa 60 raznih nacijonalnosti zvuči odlično.
Vidiš svijeta i još te za to plaćaju, ma mrak !!
Moram priznati da nisam baš više htjeo raditi doma za minimalac kao konobar jer je bilo stvarno iscrpno i teško, što ne znači da na brodu nije.
Mislio sam kako će biti super jednom reći radim na Kruzeru i baš mi je dobro
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?Prijavio sam e preko EMPLOYEMENT POWER-a u Zagrebu u Tkalčićevoj ulici iznad trga Bana Josipa Jelačića.
Iskreno bila je najbliža agencija pošto živim u Zagrebu, čuo sam neke dobre pa i loše stvari za njih ali se nisam dao smesti, čvrsto sam odlučio da ću se prijaviti kod njih jer mi ih je bivši šef preporučio.
Kompanija je više manje personalizirana potrebama korisnika tako da mi se sviđa. Kao institucija su malkice neozbljni ali ništa strašno.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prijavio sam se za NCL za poziciju RESTAURANT STEWARD.
U tom trenutku sam bio siguran da samo za to mogu aplicirati jer nisam imao previše radnog iskustva.
NCL je jedna od rijetkih kompanija koja danas pruža priliku zaposlenja sa 18 godina, inače morate imati 21 pošto su to Američki standardi.
To mi je bio jedini izbor a i nije razlog zašto sam se zaposlio za tu poziciju. Prošao sam 3 godine prakse kao konobar te sam u tom trenutku mislio kako je to najbolje riješenje.
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?Interview se održao u hotelu I blizu Arene Centra, trajao je možda 10 minuta, joooj ubilo me ono vrijeme iščekivanja da vas pozovu unutra u dvoranu kako bi vas intervjuirali.
Ja sam okolo trčkarao jer mi nije vrag dao mira a ovi svi veterani me gledaju i misle si gledaj ovoga što se po naša kao da hoda po jajima.
Kada sam ušao u sobu dočekala me je žena koju možete vidjeti u dokumentarcu UNDERCOVER BOSS od Discoverya ako se ne varam. Strogo obučena iznimno profesionalna.
Rekli su nam kad uđete unutra nemojte sjesti sami dok vam ne ponude da sjednete i nemojte rukovati nikome ruku dok vam sami ne pruže ruku, malo zastrašujuće zar ne.
Na kraju je gospođa provaljivala šale i bila je super. Kada izađete iz sobe noge vam počnu klecati i imate osijećaj kao da ste skinuli kamen od 10 tona sa srca. ODLIČAN OSJEĆAJ!
Da sam prošao, saznao sam nekih 2 tjedna nakon samog intervjua, naime došao sam u agenciju slučajno jer prijateljici nisu poslali dobre papire pa je išla do agencije da vidi što je sa time.
Ušli su unutra i Siniša je okrenuo očima čim nas je vidio jer smo stvarno bili naporni, slali mailove svakih 3 dana da vidimo dali su rezultati stigli ili ne.
Kada je prijateljica završila razgovor, kolega se okrenuo prema meni i rekao: dali vi još uvijek planirate ći na brod? Odgovorio sam bez problema naravno da da, njegova sljedeća rečenica je bila: Dobro jer vam je to 12.07.2014.
Takvu radost dugo nisam osijetio.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Sveukupno oko 4500 kn više manje uključujući i neke stvar što sam morao kupiti prije odlaska.
Visa je bila 1000, tečaj sigurnosti 1400, pomorska 800, prijevod o nekažnjavanju 200, i full medical exmination 1200.
Imajte na umu da cijene variraju za moža 50 kuna ponegdje.
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?Nosio sam SVE ali doslovno SVE. Najviše sam ponio čarapa i gaća te podkošulja iz razloga jer su mi svi rekli da ću to najviše mijenjati preko dana.
Ponio sam brdo majica, košuja, hlača, dosta kozmetike tipa britvica i gelova za tuširanje, mobitel, punjače za sve i svašta i tablet.
Spakirao sam se nadobudno i PREVIŠE jer je realnost da sve te stvari nećete i imati gdje staviti a i na kraju tamo ćete kupiti jako puno toga, pogotovo robe.
Mexico je po tom pitanju jako dobar, na kraju sam morao kupiti dodatni kofer jer mi nije sve stalo, jedan kofer mi skoro zauzeli samo suveniri :/
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Uffff, Zbunjeno, izgubljeno kao da ne pripadam ovdje, jao pa što sam otišao od doma, bilo me je sram jer sam stalno morao nekoga pitati gdje je šta, kao muha bez glave.
Najviše sam se osjećao pijano zbog tog KONSTANTNOG umora i vrtoglavice. Jedan mali savjet: nemojte nositi nikakve tablete za opuštanje i spavanje, postoji dobar razlog zašto ih nema na brodu, od tog umora ako progutate tabletu ni Bog vas neće dići iz kreveta, govorim iz vlastitog iskustva.
Niste umorni cijelo vrijeme ali prvih mjesec dana dok se ne priviknete jednostavno je tako.
Osjećao sa se stvarno glupo, ne iz razloga jer vas pravila i kompanija na to prisiljava već iz razloga što mi je to bilo potpuno novo i sviježe iskustvo i što sam po prvi put bio tisućama kilometara daleko od kuće.
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?O tome stvarno nemam riječi. Kada dođete na brod vas dočeka Personel Menager i njegov asistent.
Sazvan je sastanak u takozvanom Classroomu i objasne vam sve, od politike o izgledu do kad smijete biti u public prostoru, koje povlastice imate a koje NEMATE.
Kada završi sastanak dočeka vas supervisor ili menager iz vašeg departmenta. U mom slučaju to je bila cura iz Rumunjske koja je nosila titulu Restaurant Admin Assistant i ona vam lijepo sve pokaže radno mijesto, wc, kabinu i Crew i Staff mess.
E onda lijepo kada završite sa sastancima podignete uniformu i hajmo na posao
)))))
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Imali smo tog jednog totalno spaljenog lika Filipinca, ime mu je Ricardo Bugayoung, zvali smo ga Boogie, on je Maitre'D u tom ogromnom Buffet restoranu (450 sjedećih mjesta) di su me smjestili, njegove prve riječi bile su sljedeće:
Vidite ova vrata ? (izlaz iz crew staircasea u buffet restoran) a mi svi nadobudno kimamo glavama da, a Boogie će na to, kada izađete kroz ta vrata zaboravite na sve, na pravila od doma, na način poslovanja od doma, NA SVE!
I stvarno je bilo tako, kada su se firescreen vrata otvorila, potpuno drugačiji doživljaj.
Preko 500 gostiju trči, dere se, uzima hranu sa linije ostali RS (Rest. Stewardi) trče kao muhe bez glave tražeći stol koji će počistit, djeca plaču, a Boogie onako hladne glave meni, hajde ti u zonu 3 uzmi lavor i počni skuljati prljavo sa stola pa kad ti se napuni lavor u Galley pa na Segregation. Ha joooj pa di je zona 3, di je galley a šta je segregation, došlo mi je da plačem!
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?Ispočetka jako teško, kad spavate ljudi ulete u kabinu pa su glasni, pale glavno svijetlo, imali smo dečka iz Makedonije koji je slušao glazbu u 3 ujutro u kupaonici dok je pušio i pio pivu.
Bilo nas je troje iz Hrvatske i on iz Makedonije, vjerujte mi najteže je biti u kabni sa ljudima iz istih zemalja, Balkane moj!
Kupaonica užasno mala i vječito zmazana i pod mokar, smrdi po cigaretama na 3 kilometara, robe po podu po stolovima, mobitela, punjača, mokrih ručnika, uff kad se sjetim, Užas
Ali da nikoga ne plašim sa vremenom postaje puno bolje, vjeruj te mi
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Kada mi je sjela prva plaća na OceanPay krticu ostao sam u šoku!!
Od moje plaće koja je glasila $850 mjesečno sam dobio $650 iz razloga što sam potrošio prvih mjesec dana $200 samo na internet.
Što se tiče sveukupne zarade u ugovoru, nisam uopće zadovoljan, ne zato jer plaće nisu dovoljno velike već iz razloga što trošite abnormalno, na kraju svega uspijete doma donjeti $2000 ali to je ok jer prvi ugovor nema zarade, barem meni nije bilo jer sam volio otići van i popiti, pojesti, kupiti macbook, bože dobio sam 20 kila hahah
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?Postoji i to velika ali samo ako se gurate. Nitko vas neće odabrati ako samo stojite po strani i nadate se svakim danom da će se nešto izrealizirati.
Treba svako malo pokucati u ured i izraziti volju za rastom, pogotovo kad se promijeni glava departmenta.
Prva stvar koja je bitna je doći do novog šefa i zaželiti mu dolazak na brod i ugodan ugovor, tako da mu ostanete u pamćenju, ne smijete bit previše naporni, ulizivanje ne pali uopće jer zbog toga gubite glavu.
Ako vam kažu da nešto napravite bez ikakvih problema recite: da šefe nema problema (naravno ako je to u granicama normale sa ljudskom pameću, nećete nikom baš dati da radi i***ta od vas)
Svađanje vas ne vodi nigdje, a i ovako i onako ste kao bijelac u restoranu velika manjina pa se nije baš pametno nitkome zamijeriti.
Nakon 3 mjeseca sam dobio promociju u Assistant Waiter-a i povećanje plaće na $1250.
Napojnica baš i nema previše tako da ne slušajte priče, osim ako niste bar department, e onda se i da nešto staviti sa strane
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
U početku ga nije skoro niti bilo, većinom kabina posao, posao kabina.
Kasnije kad se opustite počinje zabava. Crew pool party, barbecue (kakav takav).
Alkohola ima ko u priči, samo treba paziti da čovjek ne pretjera jer je NCL jako strog po pitanju toga, vidio sam naše ljude koji su išli doma nakon jednog mjeseca zbog loše promišljene noći.
Ako kao u mom slučaju ne smijete piti alkohol jer imate 20 godina a ne 21, nemojte niti razmišljati kako bi popili pivu u crewbaru jer postoje ljudi sa kojima si niste dobri koji će vas sa zadovoljstvom prijaviti.
Uvijek smo se mi balkanci družili i jadali jedno drugome kako nam je teško u životu
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.JOOOJ kakvih hoćete, od crnaca, indonežana, filipinaca, bjelaca, latino ma sve svrste
U restoranu je ponajviše bilo filipinaca koji vam neće ništa reći ako im ne stanete na put. To su jako marljivi ljudi kojima stvarno nije problem raditi i pomoći ako je stvarno potrebno.
Indonežana se treba paziti jer su jako podmukli. Da odmah razbijem predrasude NISAM RASISTA!
Samo treba paziti s kim se družite i skim kako pričate, recimo jedan balkanac ili bijelac se neće naljutiti ako mu kažete You are shitting me ?? Ali morate shvatiti da radite sa preko 60 nacionalnosti i da ne podnose svi vašu dozu humora kao i vi.
Par puta sam se opekao pa sam počeo paziti kako se izražavam. U principu će vam svi pomoći samo treba pitati i pružiti pomoć kad je potrebna. Dragi ljudi koji rade isto kao i vi svaki dan, imaju loše dane kao i vi i nikome ne treba zamjeriti (osim ako vas ne gađaju tanjurom punim hrane kao i mene)
- Kako biste opisali putnike?
Ima puno ljudi koji ih opisuju kao stoku i deblu krmad koja stalno jede ali to nije istina.
To su ljudi koji na kraju dođu potošiti novac u kompanju od koje vi dobivate plaću.
Istina je ima stvarno debila i pijanih k****na ali 90% su to stvarno dragi ljudi kojima nikad nije problem stati i pitati vas kako ste danas i da im ispričate svoju životnu priću jer ih to stvarno zanima.
Imali smo na brodu jedan par koji je bio morbidno pretilan, ali ja nisam upoznao draže ljude nigdje. To su ljudi koji su došli na odmor iz snova a vi ste tamo da im to i pružite.
Obožavaju kad imate interakciju sa njihovom dijecom pogotovo za vrijeme dinner servicea. Nikad nemojte izbjegavati pomoći izgubljenom gostu na brodu ako to nije u vašem opisu posla.
Uvijek pružite otvorenu ruku i probajte riješiti problem. Meni je jedan par iz Iowe napisao pismo i stavio unutra $50, to su mi bili omiljeni gosti s kojima se dan danas čujem preko maila, možda čak isplaniram u budućnosti i put u Iowu. Ma ima super gostiju, o tome se nemojte brinuti jer na kraju i oni imaju posao doma i oni služe neke goste
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?Isprva teško, treba se akomodirati i naspavati (ako uspijete).
U restoranu maksimalno koliko sam dobio vremena za izaći van je bilo nekih 5 sati.
Kasnije kada sam se prebacio u Casino kao Cashier sam vidio SVE jer je Casino zatvoren kad je brod u luci. Od Finske, Estonije, Rusije, Švedske, Danske, Icelanda, Irske, Faroe Islanda, cijele Meksičke Rivijere, Los Angelesa, Mamia, Španjolske, Grče, Turske, Italije, Francuske, Norveške, Afrike. Ponosan sam jer sam stvarno vidio cijeli svijet sa 20 godina osim Azije i Australije.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Definitivno Finska, Helsinki. To mjesto je nevjerojatno.
Obožavam njihov jezik, kulturu, hranu i piće. Grad je nevjerojatan, razan, pun boja i oblika, povjesti i ljudi. Ti njihovi brutalni barovi sa starim i dobri rockom i metalom.
Kada sjednete pa pijete pivo zapalite cigaru i slušate rock cijeli dan, ne zvuči loše jelda ??
Ima za svakog ponešto od dobrih kavana do Starbucksa (na kojem sam živio), super restorana do Mcdonaldsa, burger kinga, subwaya, KFC-a. Dućana sa ručno rađenim nakitom i robom mali milion.
Upoznao sam tamo jednog od mojih idola i poslušao Apocalypitcu i Flogging molly u istom danu, ma super mjesto!!
Uvijek nam je đir bio sjesti u taj jedan kafić Kolskiinaki i jesti njihove kekse punjene medom i piti vruću čokoladu. Vraćam se sad tamo na drugom ugovoru i jedva čekam !! Toplo preporučujem svakom.
Najskuplje mjesto je definitivno Bergen, Norveška gdje sam pizzu platio 250 kn jer nisam znao kakav je exchange rate, ali čovjek uči na pogreškama
Opišite dobre strane rada na kruzerima.Hmmm, gdje da počnem.
Putovanje, razna hrana, razni ljudi, doživljaji kakvi se ne mogu opisati.
Kada vas netko pita gdje vi radite a vi kažete na Kruzeru a oni zinu
Ti partiji, žurke, prenoćite vani u Veneciji, letovi avionom, razne ekskurzije.
Mogućnost treninga za razne poslove na brodu, koji dobro dođu kad se vratite doma.
Znanje koje tamo sakupite je neizračunljivo.
U Hrvatskoj mi je plaća bila 3800kn a na brodu mi je $1400 puta 6,7 = 9380kn, pa vi sami prosudite
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
8 do 10 mjeseci od doma na brodu.
Neispavanost, umor, konstantno slušanje kako vas netko pili u zdrav mozak.
10000000000 šefova, rasizam i nejednakost, sićušna kupaonica, ograničen prostor kretanja, mala kabina, cimeri koji puše i koje nije briga dali spavate, jako jako puno pravila koje kršite jer niste svjesni niti da postoje, količina novaca koje potrošite vani, mogao bi o tome do sutra ali koliko god su loše stvari na brodu loše, dobre stvari UVIJEK odnose pobjedu
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?To je stvalno veliki korak za napraviti. Toplo bih i jesam preporučio svima ali ne bih nikoga nagovarao.
Nisu svi ljudi za to, neki odustanu nakon 2 mjeseca a neki nakon 7.
Ja sam bio 99% siguran da cu otići doma do kraja svog 4 mjeseca pa sam izdržio 10 mjeseci
Kad netkome i preporučim svi kažu ma jesi ti normalan, ne bih ja to mogao, i tako sam i ja pa sam na kraju vidio da nije tako strašno. Rekao sam sam sebi ako 50.000 ljudi može mogu i ja.
Pokušavam što više zainteresirati ljude putem ovog foruma pa svi na kraju kažu da i to nije tako loša ideja. Zahvalan sam ljudima koji su mene zainteresirali pa se nadam da ću i ja ostaviti takav dojam na barem šačicu ljudi. Dok ovo pišem znam da postoji barem troje ljudi koji su zbog mene aplicirali pa sam sretan. NIJE tako strašno kao što zvuči samo treba čvrsto odlučiti, aplicirati i reći IDEMO!
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Ne razmišljaj kako će to sve biti kad dođeš tamo ako dobiš posao to ti je najveći neprijatelj.
Apliciraj ako dobiš posao otiđi i vidi.
Veni Vidi Vici (Dođoh vidjeh, pobjedih) to je poslovica sa kojom treba otići na brod.
Kratko i slatko.
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?Mislim da nisam otišao na brod da ne bih bio ispunjen, nakon 10 mjeseci sam sretan što se opet vraćam. Iskustvo koje bi samo mogao sanjati doma.
Predivno vrijeme koje sam proveo tamo.
Ako se itko odluči otići na brod neka ne odustaje od te misli, nikad se nemojte prestati boriti za sebe kada dođete na brod. Ja sam nakon 6 mjeseci, nakon što su mi svi rekli u prvom ugovoru je nemoguće pomijeniti department prešao za Cashiera u Casino i sada sam napokon sretan.
Nemojte slušati druge oko vas, slušajte dobre ljude ovoga foruma i slušajte ono najbitnije a to je vaše srce.
Puno pozdrava iz Podsuseda, Zagreba i nadam se da se vidimo na brodu jedan dan
