Da znate da otkako sam prosao intervju,prvo samo bio ushicen,covjece ja na brod,uvau...onda cujem price sa svih strana,a onda se i meni izdesavaju neke stvari,pa sam poceo da kriziram. I tako zadnjih mjesec dana sam htio pa i da odustanem od svega. Zamisljam sebe kako vec tamo radim,sta mi se desava,pogledam na sat vidim 21 15 i kazem sebi,covjece pa ti ces u ovom trenutku dok sjedis za kompom,da trcis 200kmh da zaradis koju paru i tako ,pogledam ujutro ustanem se u 11 i 30 i kazem,covjece na brodu ces u ovom trenutku da letis oko gostiju,a odje se izlezavas,aoooo kako ce tamo da mi bude vrh. Zasto ne nadjes odje nesto da radis za 300e,pa ces se snaci,za nesto bolje,+ radim privatno i iz svoje kuce,iz svog podruma,znam da uzmem taj minimalac mjesecni,sto je super,sa obzirom da nemam posao. I tako uvatim sebe da ubjedjujem da ostanem da nadjem bilo sto da radim. I onda rekoh sebi,alo probaj,pa ne drzi mi niko pistolj na glavu da me cera. Idem! Idem da izdrzim 3,4 mjeseca od 7,pa ako izdrzim ta 3,4 gledacu onda i cio ugovor. Idem da probam,da vidim to iz svoje perspektive,da osjetim na svojoj kozi,da vidim kako je to usluziti 1000 ljudi u jedan dan.Upoznavati 100 novih lica svake nedelje,obici lokacije,pa da ne znam kakav je oder tamo,oticu makar da zagrlim jedan put delfina. Idem da probam,idem da iskocim iz ove moje odvratne svakodnevnice,iz ovoga (nazalost)toksicnog okruzenja,u kojem se svi mi nalazimo. Idem za nekom novom energijom,da se promijenim,formiram kao licnost i ko zna mozda mi se bas i sve to svidi. Blagosloven bio ovaj forum,stvarno,sto bi cinjeli bez njega.
