Evo ostalo je još 8 dana do odlaska na drugi ugovor (Crystal Symphony, Stateroom Attendant)
Početak je bio katastrofalan, svaki dan sam se pitala šta kog vraga radim na brodu, i molila sam Boga da bar izdržim prvih mjesec dana. Da sam imala novac za kartu vratila bih se kući već nakon dva dana (srećom nisam). Teško sam se uklapala i u posao i brodski život i među raju. Prvi mjesec je protekao u depresiji, konstantnom povraćanju (za dvije i po sedmice sam izgubila 5kg), jecanju dok radim, bukvalno sam dozivala mater plačući. Ipak sam se svo vrijeme borila i tjerala da "nikakva" izlazim među ljude, na deck 6 aft (glavno mjesto posade na Symphony-ju) i da se družim. Nakon mjesec dana već sam upala u mašinu, sve je bilo puno lakše i zanimljivije, imala sam neke svoje male navike koje su mi pomagale u svakodnevnom životu. Visila sam na partijima, ples mi je bio glavna anti-stres terapija
Posao je bio lakši, snalazila sam se za hranu (jer mi je hrana u messu odvratna, hrane nas kao stoku), nekoliko naših djevojaka sa Balkana su mi donosile paštete kad bi se vraćale s odmora, i Argeta mi je bila glavni specijalitet na brodu, hahahah
Mjesta koja sam vidjela su bila divna, još sam pod dojmom, i sretna sam što sam imala priliku da vidim sve što sam vidjela i da uživam u raznim stvarima. Uglavnom sam se družila sa rajom s Balkana, par Evropljanki, a svi ostali usput. Sve u svemu jako dobro životno iskustvo, ponijela sam s broda puno uspomena, doživljaja lijepih i ružnih, smiješnih i žalosnih, svojima još nisam stigla ispričati sve priče. Mislila sam odraditi jedan ugovor i bježati kući, no kako mi se na kraju počelo dopadati odlučila sam se vratiti
P.S. ovaj put nosim par krpica, i kofer pun paštete, narezaka, čokolina i supica
