Author Topic: Rezime Drugog Ugovora  (Read 3716 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Online CEO

  • Administrator
  • Registered
  • *
  • Posts: 9941
  • Chief Executive Officer
    • View Profile
  • Country: Croatia
Rezime Drugog Ugovora
« on: 21/August/2015 »
Autor: Jelena
August 2015.

Nisam uopste zeljela povratak, pa tako vjerujem da je ta negativna energija privukla sve ono sto sam dobila i zivjela u naredna 4 mjeseca..
Dva dana pred odlazak, ozenio se rodjeni brat i naivno sam mislila da ce mi to bas prijati pred odlazak (okupila se cijela rodbina, svi znaju da ides, taman prilika da ih sve vidis na jednom mjestu) a ustvari je razlozilo na sitne djelove i to malo snage sto sam imala - da se vratim, rasprsila se nedje u vazduhu..

1.9.  je bio let iz Tivta za Beograd, dje sam ostala jedan dan i nastavila dalje.. Nebrojano puta sam letjela Tv-Bg ali taj dan se nebo spojilo sa zemljom, padalo je iz neba i iz zemelje, smracilo se nebo, na aerodromu nestaje struja i svi letovi se otkazuju, ja gledam i nije da ne vjerujem, nego mi sve nekako djeluje kao znak da ne idem.. Drugarica i mama su otisle, ja sam prosla carinu, sjela na kofer, stavila slusalice u usi i pocela da placem. Dje sam posla, sto ce meni ovo? Upala sam u neki ponor, izgubljena, odvratan osjecaj..

Moj prvi ugovor je bio kao san, a drugi kao film, samo sto to nisam mogla da znam, tog tmurnog dana na Tivatskom aerodromu.
To sto sam isla na brod na kome sam vec bila, (istina samo dvije nedelje, vise nego dovoljno da otkrijete ‘cari’ Fantasy klase i portova) me nije uopste cinilo srecnom, niti sam ja tu mogla da nadjem motivaciju za samu sebe i to ko sam i sta meni od tog broda treba..

 Marfijev zakon stupa na snagu od prvog dana, ispred broda sam i cekam da nas puste unutra, nailazi Elizabeth, Club O2 direktor (koja je toliko puta bila medical off da smo svi zbog njenih boljki redovno radili po 9h u portu, a see day necu ni da pominjem)  i krece da zraci, kako je menadzment los i kako nam je YD Luiza (to je jedan takav namcor, kakvog svijet nije gledao) i tako redom..
Na tom brodu nisam imala ni ekipu za druzenje, niti sam se uklopila u tim, svo vrijeme i svuda sam se osjecala kao neko ko tu ne pripada.. I tako su nekako dani prolazili, radovala sam se svakom Charlestonu kao onom prvom, obozavala sam taj grad i tu sam jedino bila srecna, kad izadjem u to malo cudo od grada, (mali je u poredjenju sa svim drugim americkim gradovima) nekako sam se osjecala kao kuci, sigurno.. Grad koji ima 14 crkava, u srzi je romantican, odusevljava arhitekturom, prirodom, parkovima..Imala sam svoja mjesta na koja sam redovno isla i vracala se u zivot..

Najludji zivotni skok
Na uobicajenom sastanku smo, na kraju kruza, neka nebitna prica, tu sam i nisam tu, cekam da prodje, pa da idem dalje, ali YD izgovara informaciju od zivotnog znacaja, nekim nehajnim tonom: ”Pitali su iz office/a, ako neko hoce transfer u Australiju?” Svi cute, a ja u soku, pitam: ”Sta,kako,kad?” Kaze mi da nema vremena sada da mi objasnjava, pita me, jesam li zainteresovana (a ja ne znam ni za sta bi trebalo da budem zainteresovana ili ne) i kaze da imam vremena do kraja dana da joj kazem da ili ne.
Ja stala i ne vjerujem, nisam stigla ni da uhvatim vazduh a rekla sam DA!
Kontam gore od ovoga ne moze, nisam dosla na brod da se dosadjujem, da perem ves i cistim sobu jer pametnijeg posla nemam. Cirkus!
Kazem ja da hocu, da posalje zahtjev, da pita da idem na Legend jer saznam da je malo bolje tamo nego na Spiritu.
Sjutra popodne dobijem odobrenje, Boze dragi te srece i te radosti, kad mi je rekla skakala sam na sred orientation meeting-a kao najludji stvor na planeti!!!

Ljudi su krenuli mahom da me miniraju, nekad se pitam zasto je uvjek lakse ispricati lose..Da je Australija uzas, da djeca povracaju kao fontane, svako malo, da se brod ljulja konstatno, da je uvjek broj djece 1000+, da imas po 3-4 see day-a za redom..i tako u nedogled. Priznajem, da kad sam dobila vizu i zvanicnu potvrdu da idem, da me uhvatila panika, kako cu ja to,kako cu se snaci u timu od 20 ljudi (obicno je tim do max 11 ljudi) kako cu izaci na kraj sa tolikom djecom, sta radis na brodu kad imas 4 morksa dana?? I onda sam rekla sebi, znas kako, svijesna si da gore od ovoga ne moze, da te biju tamo 20 dana izdrzi, pa lijepo doma, izgubiti ne mozes nista, pa sto bude!!

Transfer od Amerike pa sve do Australije
18. januara sam izasla sam broda i imala mini odmor. Bila dva dana u hotelu u fantasticnom Charlestonu.
 To je on kad te univerzum nagradi, spavanje do podne, odem do grada na omiljeno mjesto na crnogorski dorucak u podne, popodne u shoping, i za kraj carobnog dana, jos jedna ostvrena zelja, uzivanje u zalasku.
Zivot je cudo jedno, 3.30PM je uvjek bio povratak na brod, i samo mi sto radimo na brodu, znamo koliko je carobno i koliko je dragocjeno ostati u luci, sacekati vece i s  merakom uzivati u osjecaju da ne moras da se vratis na brod.. Tri leta do Sidneja, jedan “izgubljen” dan u avionu, 20h leta i akcija moze da krene.
Stigla sam u hotel oko 10h 20. januara, sacekala nekih pola sata sobu, okupala se, presvukla i od silnog adrenalina i srece sto sam tu dje jesam, krecem u obilazak Sidneja.
Hotel je bio u drugom kraju grada, nista mi nije smtealo, nisam osjecala umor, opila me ona topolota posle zime u Charlestonu, svaki trenutak  mi je bio jos jedna nova sreca.
Stigla sam u tom danu, da prostem kroz Botanicku bastu, da popijem kafu pored Opera House, da pokupujem potrebne sitnice u George street/u, da predjem cijeli King street u prelijpo uredjenom Darling harbour/u, da prodjem pored Hyde parka..noge su me nosile, nije bilo toga sto taj dan moze pokvariti, ali ni naredna cetri mjeseca bajke koju sam zivjela.
Vratila sam se oko 18h u hotel, racunajuci da cu odspavati malo i kasnije otici na jos jednu vecernju setnju..ali to nisu bila realna ocekivanja, komirala sam se do narednog danaa da se nisam pomjerila.

Prvi crossing i sve cari istog
Vjerujem da ce svi koji su crossing dozivjeli, sloziti sa tim da je to nesto najbolje sto moze da vam se desi..
Na prvom ugovoru su me u toku tadasnjeg crossing-a prebacili na drugi brod, pa me vratili kad se isti, zvarsio, e to je patnja..
Nego, da se vratim ja carolijama. Odobren mi je transfer, dosla sam na Legend, i sve mi je bilo kao u filmu. Spirit klasa, na kojoj nisam bila, sve je drugacije a to bas volim.
Na brodu ima steak house i sushi bar, za mene misaone imenice, jer sam do tada bila samo na fantasy klasi.
Prvi kruz je trajao 12 dana i ja sam bila port manning cijeli kruz, osim u jednom portu, i bila neizmjerno srecna, jer eto prilike da skitam po brodu i otkrijem cari isto..uzivala sam tih prvih dana, jednako kao i ostala cetri mjeseca.
Prije dolaska sam saznala da ce brod imati crossing, kad sam stigla na brod bilo nas je 2o u timu, pola tima je trebalo da ide prije krosinga, ali se nista nije znalo tacno. J
a sam kao i veci dio tima poslala zahtjev za crossing i da budem iskrena, prvi put u zivotu, niti sam se nadala, niti sam mislila da ce mi odobriti, jer sam tek dosla, i meni je kraj ugovora prije crossing..ali, tako je valjda, trebalo da bude. Kad me sefica pozvala u kancelariju da mi saopsti sign off date, vristala sam tako da se zena stravila od mene, ostatak tima je dobio sign off 20. Aprila, dan kad crossing pocinje. Ostala sam ja i ljudi kojima su ugovori tek poceli, od nas 20 ostalo nas je 8.. Boze, kako sam srecna bila, pruzena mi je sansa da budem dio crossinga koji se kao takav, kakav je bio nas, desava jednom u 10 godina rada na brodu, po pricama svih koji su tom trenutku bili na brodu..

Istina, crossing je poceo neslavno u pravom smislu te rijeci, ali (a o oluju u narednom pasusu) to me nije sprijecilo da budem najsrecnije, najveselije bice na planeti!
Taj crossing je ostvario sve moje zelje, snove i mastanja! To je bio moj MALI put oko svijeta. Od Australije (Sidnej), Fijia, Francuske polinezije (Tahiti, Bora, Moorea), Hawaii overnight I 6 dana na tim prelijepim ostrvima, Kanada, Aljska.
Kad se putovanje oko svijeta zavrsilo, rekla sam majki da moze da me veze za stolicu, (obradovala sam je na kratko) i da ni do prodavncie vise ne moram.
Vidjela sam od svijeta sto vrijedi i valja

Direktno kroz ciklon
Isplovaljavanje iz Sidneja je jedan od ljepsih prizora koji sam imala priliku da vidim.
Isplovaljavamo oko 18:30pm, pred zalazak sunca, nesto sto cu pamtiti dok sam ziva, zakljucno sa tim poslednjim, neslavnim isplovljavanjem.
Kao Tim smo otisli u steak house, sa zeljom da lijepo zapocenemo crossing, uzivamo i opustimo se jedno vece. Isplovaljavanje nikad ne kasni, sve se zna u minut.
To vece je kasnilo bar sat. (Inace, taj dan sam bila slobodna ujutru, to je bio prvi kisni Sidnej, i to nije bila jesenja kisica, sve ulice su polavile, bila sam mokra do koljena posle 5 minuta vani..)
Vecera je u toku, smijemo se uzivamo, kad u jednom momentu, brod se naginje na jednu stranu, i ostaje tako par sekundi, pa na drugu, mi se svi zgledasmo, kao - sta je ovo, nije uobicajeno, pada kisa i dalje, ali opet sve je nekako cudno.
 Ubrzo posle toga, krecu hladnjace sa vinom da se setaju, konobari jure i staju pored njih, jedino sto mi nije bilo jasno, kako da nisu fikisirane za zid? Kod nas u kampu, je sve fikisirano.. Smirilo se na par trenutaka i opet pocinje ljuljanje, ali neko potpuno ludo  uznemirujuce, onaj ludi narod se smije, njima je to zanimljivo..
Zavrsila se vecera, otisli smo do kampa, mi koji smo trebali da radimo nocnu, ali se ljuljalo nenormalno, igracke su padale sa polica, djece nismo imali i zatvorili smo kamp.
Zatvoreni su i Cicrle C, Club O2, glavni show je otkazan..Posla do kabine, stvari sve na podu..sve mi je to donekle bilo ne smjesno, kao da  nisam vjerovala da bilo sta lose moze da se desi, nekako ideju o tome da brod potone niti imam, nit sam ikad realno pomislila na to, to je valjda onaj sindrom “ne moze to meni da se desi”..
Otisli smo u jednom momentu do crew bar-a, tamo svega par ljudi, i samo u jednom trenutku, nakrivi se brod a sa njim slete sve case I flase po podu.
Pocistili nase, i krenuli u kabine, dosli do lifta a u njemu proliva voda, blinkaju svjetla..
Izlazim na I-95 A TU USLIJEDJUJE PRVI SOK, svi iz guest services-a trce u medical, tada je vec bila ponoc i jasno mi je da se nesto desilo, svi su cupavi i nesredjeni i vidjelo se da su ih sve digli iz kreveta. Talas je udario do 8 decka-a, i probio u ne znam tacno koliko gostinskih kabina na decku 1.
To je bio prvi trenutak nekog straha, nekog glupog osjecaja da nije sve tako bezazleno.. Otisla sam sam u svoju kabinu, i odlucila da pozovem moje, reko, nikad se ne zna..
Kasno to vece se brod napokon smirio, i kad sam ustala osim price o steti na brodu, i povreda koje su putnici dozivjeli u toku prve noci svog kruza, sve je bilo kao da se nista nije ni desilo..
Bilo je i raznih naklapanja, sta je trebalo a sta nije, ko je pogrijesio..Po tim istim pricama, cuh da je Spirit prosao mngo gore od nas, jer nisu mogli da se usidre dva dana, luka u Sidneju je bila zatvorena..Ako ima neko da je tih dana bio na Spirt-u neka ispise svoj dozivljaj..

Zakljucak
 Za par dan odlazim na jos jedan ugovor, treca sreca a dje ce veca sreca od prethodna dva.
Mozda posle loseg pocetka, sada ovo zvuci neiskreno ali ne bih ni u jednom ugovoru mjenjala nista.
Sve je islo svojim putem, ne bih pozeljela sebi nijednu drugaciju situaciju, ne bih pozeljela drugaciji splet okolnosti, jer sve sto se desilo vodilo je do crossing-a, koji smatram svojim najevecim zivotnim podvigom.
Sve, bas sve pri tome zaboravis. Cudo je to kako covjek zbog jedne dobro stvari pobrise sve lose, ma koliko da je bio izgubljen u odredjenim trenucima.
Ako ima onih koje ceka prvi ugovor, a citaju ovo, mogu da porucim samo jedno- brod je najbolje sto moze da vam se desi. Brod ce vam donjeti raznolika iskustva, najrazlicitije ljude, dobre i lose, koje vjerujem, susrecete svakodnevno, uz to ce te proputovati svijet, ako uz to imate i malo srece, radicete posao koji volite i za to biti bolje placeni nego kuci, pa ako ste mladi, avanturista po prirodi, malo tolerantniji i spremni na svakodnevne promjene, sto da ne, samo naprijed!
Odavno ne plovim. Sve odgovore pronađite na forumu.
http://youtu.be/gABS8a4wm9o (door=forum, ja Morpheus ti Neo)

Offline legionnaire007

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 1350
    • View Profile
Re: Rezime Drugog Ugovora
« Reply #1 on: 21/August/2015 »
Fenomenalno kao i uvijek, hvala Jelena na velikom trudu i puno sreće u daljnjem životu i karijeri  :uzdravlje:
Once a sailor, always a sailor.

Offline udav007

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 426
    • View Profile
Re: Rezime Drugog Ugovora
« Reply #2 on: 21/August/2015 »
Jako lijepo, ulješala si mi jutarnje ispijanje kavice  :D

Offline Lutalica

  • Registered
  • *
  • Posts: 30
    • View Profile
Re: Rezime Drugog Ugovora
« Reply #3 on: 26/August/2015 »
Hvala puno, Jelena, na ovom lijepom i detaljnom zapisu!
Sve najbolje ti želim!  :wave: