Korisničko ime: GOAT
Država: Hrvatska
Spol: M
Kompanija: Royal Caribbean
Pozicija: Shore Ex
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?Još na faksu su neki kolege govorili kako namjeravaju ići raditi na kruzer jer su tamo dobro plaćeni i brzo se napreduje, no meni tada još nije ni padalo na pamet aplicirati, nisam imao hrabrosti, tada mi je to bio prevelik korak.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Nakon što sam diplomirao i magistrirao počeo sam raditi u jednoj turističkoj agenciji, na početku mi je posao bio fenomenalan, pogotovo nakon svih šljakerskih poslova i fizikalije koju sam radio u srednjoj i za vrijeme studija. Normalno radno vrijeme, ured, prosječna plaća, relativno siguran posao…
No nakon godine dana rada su se počeli javljati tipični hrvatski problemi, osjećao sam se nedovoljno cijenjen, potplaćen, konstatno napadan od strane šefa i tako sve dok nisam počeo razmišljati o alternativi. Nisam htio više raditi u Hr jer sam znao da će biti isto. Tada sam prvi put ozbiljnije počeo razmišljati o odlasku na kruzer ali još uvijek nisam bio 100% odlučio.
Onda sam otkrio ovaj forum, u početku sam samo pročitao dio koji se odnosio na Suzanu iz agencije a Priori jer sam njoj bio davno još na početku faksa poslao mail i ostavila je jako dobar utisak na mene. Vidio sam da ima jako puno informacija na ovome forumu ali nisam dalje istraživao jer nisam imao vremena od posla.
Sve dok jedan dan nakon ponovne svađe sa šefom mi nije prekipjelo i dao sam otkaz. Tada sam počeo ozbiljno da ne kažem fanatično čitati ovaj forum.
Slijedeća 3 mjeseca sam svaki dan čitao po 5,6 sati sve što sam našao na forumu od početka do kraja. I upravo sam zbog ovog foruma shvatio da je posao na kruzeru upravo ono što sam oduvijek željeo. Putovanja, dinamika, osoban i poslovan razvoj, upoznavanje novih ljudi, zarada… tada sam odlučio – 100% se prijavljujem.
Nakon što sam istražio cijeli forum s toliko entuzijazma sam pričao o kruzerima da sam čak zarazio i sestričnu da i ona aplicira.
Jednostavno nešto u meni mi je govorilo da moram tim putem krenuti i da neću požaliti – i nisam! Prvi put u životu sam vidio neki smjer, neku svrhu u životu, jednostavno izlaz iz ovog sivila i beznađa oko sebe.
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?Preko agencije sam namjeravao aplicirati tek ako mi ne uspije direktno kontaktiranje kompanija.
Suzana iz Lovrana mi je bila prva opcija. No ipak sam uspio online aplicirati za Royal Caribbean.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prvo sam htio aplicirati kao Purser/ Guest services. Tada nisam ni znao da Shore Ex postoji, čuo sam za to ali nigdje nije bilo ništa detaljnije tako da mi nije bilo ni na kraj pameti za to aplicirati. Najprije sam kontaktirao Carnival jer su mi se činili kao najbolja opcija nakon svega istraženog na forumu. Baš mi je bila želja za njih raditi i prijavio sam se za front desk.
No međutim kako 15 dana nisam dobio nikakav odgovor krenuo sam dalje, slijedeći korak je bio Royal Caribbean gdje sam aplicirao za Guest services, Shore Ex i Group service Coordinator.
I nakon par dana dolazi mi mail od regruterice kako je dobila moj CV i da žele dogovoriti skype intervju sa mnom za poziciju Shore ex.
Mojoj sreći nije bilo kraja što sam dobio odgovor ali tada nisam ni znao što je točno shore ex i istog trena sam se bacio na istraživanje i shvatio sam da je to najbolja pozicija od sve 3 za koje sam se prijavio. Skype intervju smo dogovorili odmah za drugi dan.
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?Za intervju sam izvukao u word sva moguća pitanja koja sam našao na ovom forumu i sve sam odgovore pripremio.
Intervju je trajao 20min od kojih je sigurno 18min regruterica meni pričala o poslu shore exa i stalno me je zapitkivala kako ti se opis čini? Kako ti se plaća čini?
Kao da sam već dobio posao a ne da sam u postupku kandidiranja. Ja sam u sebi mislio hoće li ova mene više nešto pitati što se tipično na intervjuima postavlja.
I na kraju zadnje 2 minute me je pitala da nabrojim neke brodove, kako bi riješio žalbu gosta i još par jednostavnih pitanja.
Razgovor smo završili neformalno, rekla mi je da obično njen nadređeni donosi odluku o prolasku kandidata ali da nekad prepusti tu odluku njoj i da će mi javiti mailom.
I drugi dan dolazi mail da sam primljen i da započnem sa pripremama za ukrcaj. Bio sam sretan kao Nova godina…
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Viza 160$ koja mi je refundirana i medical cca 250$. Kartu mi je kompanija platila.
S tim da sam s medicalom bio totalni baksuz. U to vrijeme je jedina ovlaštena medicinska ustanova za Royal u Hr bila u Dubrovniku koji je 700km udaljen tako da sam morao voziti 10 sati u špici sezone i rezervirati smještaj u jednoj od najskupljih destinacija u državi. Da bi mi u Marin Medu rekli da imam previsok tlak i uvalili mi da nosim holter 24 sata koji su mi naplatilil cca 70$ i još su mi htjeli i smještaj uvaliti ali sam uspio produžiti još jednu noć gdje sam već imao rezervirano.
Drugi dan mi se tlak nije ništa snizio ali su me svejedno pustili nakon naplaćenog holtera… sad nije bio previsok tlak… tako da me medical sa troškovima hrane i puta koštao 800$ cca
Da stvar bude bolja u mom gradu sada postoje ne jedna nego dvije ovlaštene ustanove.
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?Poučen iskustvima drugih forumaša spremio sam sve u jednu check in torbu od 10kg i carry on ruksak.
Vratio sam se sa tim istim check in koferom koji je sad imao 22kg, kupio sam još jedan ogroman kofer koji je imao 35kg i koji sam morao platiti avio kompaniji 100$ i carry on ruksakom koji je bio na samom rubu sa dimenzijama.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Kao prvo, posao shore exa sam shvatio previše olako, mislio sam samo da ću samo stajati na desku i prodavati ekskurzije… također sam čitao po forumu kako su se u početku svi gubili po brodu i za to sam govorio kako se meni neće dogoditi kako ću ja sve odmah pohvatati… oh, kako li sam se prevario…
Neopisivo je frustrirajuće kada ne možete naći kabinu, kada sve izgleda isto, svi hodnici, sva vrata, kada pomislite da ste konačno zapamtili put i opet se izgubite…
A posao na kraju ispalo da je 25% prodavanje na desku a ostatak hrpa administracije, papirologije, priprema promocija raznih, dispatch gostiju, razni software-i, fakture, prezentacije, korespondencija sa turoperatorima, procedure… bio sam zgažen od umora prvih par dana…
Doslovce svaki dan bi me filali novih informacijama i zadacima, tek što sam ovladao jednom stavkom već me guraju u drugu.
Trebalo mi je skoro mjesec i pol dok nisam sve procedure pohvatao i počeo rutinski raditi.
A tada sam se opustio i počeo više uživati, onda je počela prava zafrkancija i ship life o kojemu sam toliko čitao…
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?Stvarno svi su mi pomagali maksimalno moguće. Sve pohvale menadžmentu i mojim kolegama. Kapa do poda.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Dobio sam buddyja koji je bio zadužen za moju obuku.
Diver iz Srbije inače, drugi kolega Kolumbijac i menadžer svi su mi pomagali konstantno, odgovarali na sva moja pitanja, uhodavali me u posao i na to sam im neizmjerno zahvalan.
Bili su vrhunski u svom poslu, majstori prodaje, iskusni sa gostima i u početku sam se stvarno osjećao kao da nikada neću biti na njihovoj razini.
Ali zato su me istrenirali i pripremili na sve vrhunski. Tim mi je bio odličan kao i ljudi izvan njega. Ured nam je bio odmah do Hotel direktora, Cruise direktora, F&B direktora, sam vrh menadžmenta i stvarno su bili pristupačni i opušteni u svemu,…
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?Nisam osjećao nikakvu ograničenost prostora samo vremena…
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Apsolutno! Prva plaća gotovo 4.000$. Bila je špica sezone.
Poslije smo ušli u low season, komisije su bile manje a i promijenili su nam strukturu komisija s kojom su većina brodova više zarađivali ali na Majesty-ju je ipak bila manja lova nakon toga iako je to bilo i dalje sasvim solidna plaća, cca 2500$ osjećao sam se mrvicu revoltirano kada se okusila zarada od 4 soma dolara… eto što su vam ljudi a kad sam dolazio na brod sam očekivao 1800$ i bio bi zadovoljan sa tim…
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?Naravno. Jedan od najboljih odjela za napredovanje. Timovi su mali, lako se je dokazati i hijerarhija je jednostavna.
Shorex staff (2 strajpa) -> shorex menadžer (2,5 strajpa) -> Revenue menadžer (3 strajpa) – ass. Hotel Direktor/ Hotel Direktor (4 strajpa).
Čak smo jako cijenjeni kao kadar a općenito smo na glasu kao mirni i neproblematični. Jednom prilikom kad je security vidio otkud sam je rekao vi ste dobri dečki i slično zapažanje sam dobio od više ljudi. Čak sam se tome smijao sa kolegama iz Hr i zezali smo se da dođu kod nas promijenili bi mišljenje vrlo brzo haha
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Vjerojatno najbolji dio brodskog iskustva. Upoznate ljude iz cijelog svijeta. Uvijek se nešto događa. Uvijek netko novi dolazi. Partyji, druženja, zafrkancija…Meni se nakon 4mj cijeli tim promijenio i to je bio potpuno novi posao tada. Nešto nevjerojatno čega nema na kopnu.
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.Ljudi su bili prva liga, svi smo se slagali, nije bilo nikakvih razmirica, podmetanja i sl
Općenito su ljudi vani puno opušteniji, pozitivniji i pristupačniji od nas balkanaca i drago mi je da sam upoznao mnoge. A u današnje vrijeme tehnologije i društvenih mreža je lako održavati kontakte. A kad mi netko počne sa spikama nema do naših ovo ono… slabo mi dođe…
- Kako biste opisali putnike?
Putnici su bili skroz ok. Nismo imali nikakvih većih problema sa njima.
Problem dolazi nakon 6,7 mjeseci slušanja konstantno istih pitanja, pritužbi i sl postane zamorno ali to nije problem gostiju, oni su uvijek isti i normalno je da ih sve zanima, da imaju brdo pitanja i sl…
Majesty je imao homeport u Miamiju, i jeftine kratke kruzeve. Znači većina putnika niža srednja klasa, jako puno latinosa koji su malo temperamentniji, vole se žaliti, često žicaju popuste, refundacije i drame ako ne govorite Španjolski ali ništa strašno. Puno mladih koji dođu cugati i partijati. I podosta Indijaca koji su jedina skupina gostiju (uz azijate) koja se može stereotipizirati, potpuno drugačija kultura ljudi, vole gledati na druge sa visoka, uvijek će imati sto pitanja i potpitanja i prepoznatljivo kimanje glave lijevo-desno, čak nekad znaju namjerno doći do deska i zaj**avati te bez namjere da ništa kupe ili konkretno pitaju. A što se tiče Azijata, ja stvarno ne znam kako oni slove za inteligentne narode, ja nisam imao niti jednog koji je sve shvatio od prve, smotani su to je strašno, ali su s druge strane jako simpatični i strpljivi.
Kada sam došao na Vision sam se preporodio što se tiče strukture gostiju, 99% su bili američki penzići, jako su kulturni, stoje u redu dok ih se ne pozove, jako malo pritužbi, vole ćaskati i onako su već malo pogubljeni i u poodmaklim godinama, treba im više puta objasniti ali su jako simpatični. Od ekskurzija idu samo na razgledavanja i ne mora se puno lomiti oko njih.
Čak me iznenadilo da su gotovo svi čuli za Hrvatsku, čak je i dosta njih bilo u Dubrovniku, Splitu, Hvaru, Braču… ja sam očekivao da će se svi čuditi kada im kažem otkud sam…
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?Naravno. To mi je bio posao da promoviram i prodajem destinacije. Uvijek smo imali 6,7 sati slobodno u portu, izlazili bi, išli na plažu, ronjenje, razne aquaparkove i sl…
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
KEY WEST mi je bio broj 1 definitivno. Inače grad sa najviše barova po glavi stanovnika u SAD-u. Turoperatori su nas tretirali kao kraljeve i jako sam se skompao sa njima.
Napravili su nam u portu klimatiziranu prostoriju samo za shorex sa besplatnim wifi-jem, grickalicama i frižiderom sa pićem.
Totalno opuštena atmosfera. Imali smo i omiljeni restoran gdje je posada imala 40% popusta, tamo sam jeo jastoga za 12$. Jednom smo kolega i ja biciklirali po cesti i iza nas vozi lik u novom Mustangu od 400 konja i čovjek vozi polako iza nas, ne trubi, ne pokušava prestizati, nešto nevjerojatno. Da smo kod nas izletio bi van i namlatio bi nas nakon 5 sekundi vožnje.
Od ostalih portova me se dojmio San Juan, Portoriko, stvarno predivan grad i arhitektura. I Aruba me je iznenadila. Ostalo su većinom bila neka sirotinjska mjesta sa lijepim plažama gdje te na svakom koraku netko pokušava oderati ili uvaliti ti nešto…
Opišite dobre strane rada na kruzerima.Upoznavanje novih ljudi i kultura, putovanja, predivna mjesta, zafrkancija, druženja, zarada, mogućnost napredovanja, razvijanje vlastitog karaktera i ličnosti, pobjeđivanje vlastitih mana i strahova .
Izlazak iz sivila i kolotečine života na našim prostorima.
Proširenje vidika i načina gledanja na život. Avantura za koju vas plaćaju. Nešto što je teško opisati, treba doživjeti.
A da ne govorim kada se vratite koliko ćete biti napredniji od ljudi koji ste ostavili ovdje, koje su još ostali na prepucavanjima o ustašama i partizanima, homofobiji, rasnoj i vjerskoj netrpeljivosti i još k svemu tome bez centa u džepu a vi si možete priuštit što god želite, ne morate gledati koliko je cijena benzina, odvezete se na kavu 100km eto tako jer vam je palo na pamet, odete u shopping pa počastite obitelj ili prijatelje, odete u kino i pokupujete sve moguće grickalice jer možete.
Nakupovali ste se svih mogućih gadgeta mobitela, laptopa, kamera… Napravite feštu, otputujete negdje na zaslužen odmor napuniti baterije nakon napornog ugovora i sve to bez grča u želucu hoću li imati dovoljno i bez kalkulacija. Taj osjećaj slobode koju novac daje je nešto nestvarno. Kada vidim što sam si sve priuštio nakon jednog ugovora što ne bi ovdje mogao radeći ovdje u 10 godina…
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Nakon 4,5 mjeseci bez slobodnog dana se ipak počne osjećati umor. I psihički i fizički. Realno trajanje ugovora bi trebalo biti maksimalno 4 mj da bi se čovjek stalno osjećao dobro.
Ja sam bio skoro 8 mjeseci ovaj ugovor i mogu reći da sam zadnji mjesec umirao od umora. Čim bi završio sa poslom bi išao spavati i niti nakon 10 sati sna se ne bi odmorio.
Nisu me zanimali ni izlasci van ni back deck ni ništa… Samo sam odbrojavao dane do kraja ugovora. Ali sitnica u odnosu na pozitivne strane.
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?Naravno. Najteže je donijeti odluku. 95% ljudi nema hrabrosti napraviti taj korak.
Nije lako ostaviti obitelj i prijatelje u uputiti se u nešto potpuno nepoznato na drugom kontinentu ali nagrada za one koji se usude je nemjerljiva, ne samo financijski. 6 mjeseci možete bilo koji posao izdržati raditi a posjetit ćete mjesta o kojima drugi sanjaju, imati ćete najbolji fb profil od prijatelja, moći ćete u cv staviti internacionalno iskustvo, uštediti ćete, upoznati ćete brdo novih ljudi…
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Ako vam je dosta balkanskog posla, potplaćenosti, kašnjenja plaće danima, ako vam je dosta raditi za gore od sebe, ako osjećate da ne ispunjavate sav svoj potencijal - Aplicirajte što prije, pogotovo ako ste mladi, nemate obitelj još i ne pada vam rastanak teško.
Plaća je dva puta mjesečno i to 3 dana unaprijed, hrana i smještaj su besplatni, vidjeti ćete najegzotičnije destinacije besplatno… Bez obzira želite li samo odraditi jedan ugovor jer vam treba određena suma novaca ili želite graditi karijeru, na brodu vam se mnoga vrata mogu otvoriti.
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?Sve sam više-manje rekao, nadodati ću samo jedan citat „U životu ne žalimo za stvarima koje smo učinili već za stvarima koje smo propustili učiniti“
