@Dejson dobar post, iskreno mnogo razmisljam o ovoj temi (ne samo o mojoj situaciji, nego o temi uopce)!
Naisla sam negdje na natpis: " Separation: Beginning of the End, or a New Beginning?"
Odgovor na ovo pitanje zavisi od milion faktora, a volim reci uglavnom od sudbine, mada kad mislim o tome mislim o tih "milion faktora" a ne bas o sudbini
Recimo vidis, primjer tvoga oca... Drago mi je da vidis pozitivnu stranu te price, da te to inspirise i evo gradis svoje planove poucen nekim iskustvom, pripremljen na to sve sto dolazi, ali ja na to gledm drugacije... pokusam zamisliti tu situaciju - 1 mjesec u godini dana ??!!
To je malo, premalo vremena za biti muz, za biti otac u pravom smislu te rijeci, bar za mene... Jos 30 godina... ne znam.
Ja ne znam da bih to mogla podnijeti, ne zato sto bih bila ljubomorna, sumnjicava ili slicno, nego jednostavo sto ja svog muza volim i trebam za sve ono sto zivot donosi, za srecu, za tugu, za male i velike NASE stvari. Ni s kim nemas intimu kao sa svojim partnerom i cemu onda institucija braka ako od 5 godina s nekim budes 10tak mjeseci ili jos manje kako si naveo ti u primjeru svojih roditelja!
Svi mi imamo cilj olaksati zivot, obezbjediti sigurniju buducnost - ali neke stvari stvarno ne mogu se nadoknaditi novcem...
Ne znam, ja ne bih za sebe zeljela takav zivot.Kratkorocno razdvaanje evo i nekako je ok, ali na vise od nekoliko godina - sa ovom glavom
... Nisam se udala za masinu za pare, zelim da budem zajedno sa svojim muzem ako smo vec odlucili reci da jedno drugom.
To je bar moje razmisljanje i bas me zanimaju razmisljanja ostalih?!
Divim se onima koji izdrze, jer nije lako...
