Author Topic: Shoppies have it easy  (Read 4266 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline ministar91

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 4
    • View Profile
Shoppies have it easy
« on: 30/June/2016 »
Moja priča počinje u ljeto 2013.

Svjež po povratku sa 100. og izdanja Tour de Francea gdje sam radio kao reporter, i pun energije, vratio sam se na svoj radio gdje sam stažirao i sticao iskustvo u onom što najviše volim da radim.
Tu sam se našao u sklopu prakse za moj studij novinarstva i nadao sam se da ću dobiti priliku za stalno zaposlenje jer sam veoma brzo savladao sve zadatke i povrh svega išao sam na Tour de France kao reporter.
Mislio sam da je nebo granica.
Ali nije uvijek sve kao što izgleda, jer su sve pozicije bile dobro ugrabljene (kako to kod nas ide inače) i naravno ja totalno žut prema njihovom mišljenu sa 21. godinom nisam imao mjesta. Jako razočarenje je uslijedilo jer to mi je bila nada za posao i za jedan dobar život u mom gradu jer sam jako vezan za porodicu, a i svoj grad volim neizmjerno.

Kasnije te sedmice sam vidio da se kući sa drugog ugovora na brodu vratio bivši kolega iz škole. Bio je na poziciji ass waiter i preporučio mi je agenciju kako bih i to eto imao u vidu za buduće zaposlenje.
Razmišljao sam dugo o tome i pričao sa roditeljima koji su bili protiv toga jer su smatrali da nije vrijeme za to. Ali eto ja sam odlučio istražiti na internetu čisto iz radoznalosti.
Pozicija koja mi je najviše legla je Gift Shop Assistant. Imaš vremena da vidiš luke, "dobre" pare i luda zabava. Uz to sa foruma sam čuo samo najbolje za agenciju koja zaposljava za te pozicije.

Premotat ću par mjeseci unaprijed i nakon ljeta gdje sam dobro stagnirao i nisam znao šta da radim jer sam htio pomoći roditeljima, sebi, svima, a nisam bio u situaciji da pomognem ikome, odlučio sam poslati mail.
Povratni mail je sadrzavao osnovne informacije i datum preliminarnog intervjua u Sarajevu. Imao sam 7 dana da se pripremim.
Osnovna pitanja sam uvjezbavao i otišao sam u Sarajevo na preliminarni intervju. Prespavao sam u hostelu i ujutro se zaputio u hotel na intervju.
Prošlo je vrlo, vrlo glatko.
Morao sam odgovoriti na tri pitanja. Ko sam, odakle dolazim i zašto želim raditi na brodu.
Bilo mi je čudno da na osnovu toga mogu proći intervju ali kasnije iz iskustva ću vidjeti da je važno nabadati engleski i tako to neko iskustvo i ne traze, istesu te na brodu.  :smack:

Dakle prošao sam taj intervju i finalni je bio u Budimpešti u novembru. Tamo nas je dočekao amerikanac "stručnjak" za intervjue, malo je "vukao" na to da je gej a ja obukao rozu košulju :).
Proveli smo tu čitav dan u interaktivnim testovima, smijanju, šalama a unutra tenzija i nervoza.
Otišao sam kući ne baš ubjeđen da ću proći jer sam zeznuo na najbitnijem zadatku, tako da sam već išao na sajtove da trazim posao u BiH.
Kroz par sedmica bio sam u setnji kad me je agentica pozvala i rekla da sam prošao i dobio RCI. Navodno je to bio veliki uspjeh jer je većina ostalih dobila Costu.
Bio sam sretan, ali opet znao sam da ću napustiti kuću i da ništa više neće biti isto. Napokon u januaru sam dobio mail da 28. marta moram biti u San Juanu gdje ću se ukrcati na Adventure OTS.

Preostale mjesece sam se spremao i totalno koristio slobodno vrijeme jer sam znao da ga od sada neću imati previše.
Neće biti tekmi vikendom, tenisa, kafa, pijanki i sl. Valja bit ozbiljan.

Krenuli smo na stanicu tog dana, bio je kišan dan, a kiša i u meni. Svi smo povezani u kući pa samo malo plakali, malo se smijali, na kraju kako sam odlazio autobusom za BG postajali su mi sve dalji i tu sam na moje iznenadenje totalno otupio. Nije bilo suza, nije bilo smijeha samo otupljenost.
U BG sam došao relativno brzo, uhvatio taksi koji me je dosta dugo vodio na aerodrom dok je pričao o Zvezdi, Partizanu, Jugoslaviji i na kraju mi je uzeo 40 eura. Al šta ću valjda od toga žive, a meni je to bilo na zadnjem mjestu.
Noć sa Nikolom Teslom je bila veoma duga da bi vrijeme došlo za letove.
Preko BG do Amsterdama do Atlante bilo je glatko, ali onda je bila neka oluja i avion nikako nije dolazio da krenem za San Juan.
Poruka sam poslao mali milion kući ali onda me je stiglo sve i suze i panika, jer mi se telefon pokvario i shvatio sam da sam bukvalno sam u Atlanti bez igdje ikoga i jedina komunikacija mi je bila sa crnkinjom na pultu koja je bila bas "ljubazna".
Nije bas krenulo najbolje ali avion je stigao oko 1 iza ponoci i u San Juan sam stigao oko 4 ujutro. Taksi me oko 5 doveo do hotela. Nasao sam internet i javio se svojima, istusirao se i samo sto sam sklopio oci morao sam u luku. Svi kazu brod veliki ovako, onako. Ja sam ga samo htio vidjeti. Oduvijek su me brodovi i avioni fascinirali.
Na terminalu nas je bilo dosta, predavali smo pasoš, papire, dovodili su pse da njuše nas, prtljag.
Kada sam ušao na brod, odveli su nas u teatar na ostatak tog procesa. Neću lagati T&D managera sam svake sekunde pitao kako ovo, kako ono. Sve je to prošlo i bilo je vrijeme za krenut u kabinu.
Samo sam htio malo odspavati ali kad sam napokon nakon dosta lutanja našao kabinu počeo sam tek tada misliti šta sam uradio.

Legao sam na krevet u mrkli mrak i počeo se moliti Bogu. Nisam shvatao sta se desava jer me niko nije zvao menadzer, ass menadzer, samo su me cimer i hrvatica Marina koja ce mi bit jedna od vodiča inace odveli da jedem i objasnili mi da je veceras veliki party na open decku jer pocinje dry dock i svi su se smijali jer su imali iskustva ocito koliko smo bili sretni. Ja veze imao nisam.
Navecer smo otisli na taj party i tu sam upoznao menadzera i ass menadzera Cileanac i Rumun. Bilo mi je glupo da me niko ne upoznaje ni sa cim ali ajde uzeo sam i pivo i opleo sta je tu je.
Vidio sam vec prve noci da je to veliki kupleraj. Svi se ljube sa svima, hvataju nema principa, a ja nisam ni kontao da sam toliko zelen. Tu noc sam ostao do kasno i samo je jedna meksikanka bila kraj mene. Bila je buckasta, ali prelijepa i imala je sve sto se meni svida. Otpratila me je do kabine i rekla da ce paziti na mene a meni je bilo samo da odem leci.

Sutradan i sljedece dane nije bilo puno posla i ja neiskusan poceo se opustati i govoriti zasto se ljudi zale, teze je na zemlji, al ajd naucit cu kasnije. Ipak nisam znao sta je dry dock.
Imali smo beach party pa ovaj party pa onaj i onda na sastanku tima pita menadzer ko je dobrovoljac da se javi jer treba neko od nas ici da zamijeni televizore u kabinama.
Ja digao ruku (ko budala, kasnije cu saznati da ne volontiram vise. Citav dan sam ostao sa dva srbina, jedan iz foto jedan iz stage staffa. Psovali smo gdje sta ima jer smo tv-e iz svih kabina morali iznijeti i odnijeti na glavni koridor. Znojili smo se, psovali, kukali i vrhunac je bio kad je ovaj iz stage staffa rekao: " ..... li te domovino!!!! ". I to je tacno, ja sam kroz brod shvatio da smo svi mi inteligentniji i od engleza i od amera ma od svih al situacija nas tjera da budemo ispod debila i da njih moramo slusati. Ipak, bilo je zabavno sa kolegama :P i navecer je bio party u klubu i otisao sam tamo ali sam bio umoran jer sam ja nosio tv-e dok su ostali lijepo odmarali :) . Tu sam naletio na svasta kad bih otisao u WC, nisam mislio da cu prvih dana vidjet sve te stvari al taj dry dock ma..u mu :D.
Ja sam se drzao meksikanke :P.
Plesali smo, pili, ona se bas otvorila i rekla da misli da sam fin, simpa. Ja kontao pa kako za sedmicu to skonta al sam kasnije skontao da sam bio neiskusan i to je svima zanimljivo i interesantno.
Umor me savladao i vratio sam se na brod. I tako do kraja dry docka smo namjestali radnje, zezali sve i tako je bilo vrijeme da prava zabava pocne. To su bile rijeci menadzera i svi su smijali samo sam ja gledao okolo ko budala.

Dosli smo u Miami i taj dan smo morali biti spremni u kabini i cekati poziv jer je dosla roba. Ajde ja sam mislio nista posebno al ma..u mu 45 paleta.
Citava dva dana smo procesuirali robu i samo smo imali pauze za jesti. Meni bilo dobro jer je mene bilo strah gostiju, prodaje, sta ja znam, vazda nesiguran, mislim da mi je falila ambicija, a ne pred svima govorio dosao samo da probam al ajd.
Dosla je i ta prva noc. Odijelo sam nosio a znojio se uzasno. Stavili me samog sa cetiri stola punim nekakvih narukvica, ja ne znam ni sta ni kako. Kakva je ponuda, cijena, al ajd improvizujem al tu sam vidio koliko je sve to neozbiljno. Prosla je ta noc, zvali me u office da mi kazu da moram nauciti ponude prije neg stanem za koji sto ili u koju radnju, ja se pocnem braniti a oni mi zacepe usta i jasno do znanja stave da je moja krivica.
Vjesta go..a natjeraju te da se izvines za njihovu gresku. Vodali su me tako danima dok nisam dosao do radnje sa alkoholom, cigarama i grickalicama. Tu sam se oslobodio i tu me ostave jer je momak sa Haitija koji je tu bio dao otkaz. Bilo je lakse, nije bilo puno slobodnog vremena jer zbog glupih supervizora na dry docku nismo nista radili pa smo sve vrijeme morali ostajati duze, ali razumijem se u alkohol :uzdravlje: pa je bilo opusteno.

Ja se nisam raspitivao ni za sta, ni za itinerar ni za kakve druge stvari i jednu noc mi meksikanka kaze da idemo za Englesku. Ja ostao otvorenih usta, reko kako to, kaze ona idemo u Euro sezonu, Baltik i Mediteran.
Ja volim Europu, mrzim Karibe i Ameriku, prvi dan sam izgorio ko rak, nisam mogao disat boljelo me, tako da mi je to leglo ko kec na desetku. Prelazak u Europu je bio vrlo naporan jer smo imali puno dana na moru, sad ja znam da je opste misljenje da je nama lako ali naravno nisam lud da poredim nas sa nekim drugim pozicijama ali svaki je posao tezak brod je to. Ne vide ljudi koliko puta u portu mi samo moramo ostati, kako kasno zavrsimo i to al prestao sam se boriti sa ljudima. Ja sam postovao sve, od onih u cetiri zida koji u smradu rade po 8, 9 mjeseci, do cruise staffa koji na suncu moraju satima stajati i govoriti zdravo, dobro došli na gangway i tako dalje.
Tako, da se vratim, gore je bilo naporno, ali kad smo dosli u Southampton krajem aprila, bilo je prelijepo. Svi mrze kisu i hladnije vrijeme ja ga obozavam.

I tako, opusten, nisam bio ni svjestan da se protiv menadzera sprema pobuna i sredinom maja posjeta iz home offica. Inace on je bio momak koji je sve ostavljao asistentima, on bi spavao a mi bi svi rintali, u meduvremenu je Rumuna asistenta zamjenio Englez mojih godina a menadzer tj ass menadzer pa mi je bilo nejasno kako je on sa nepune 22 godine na toj poziciji ali kad si englez , amer, australac i sl mozes puno sranja preskocit pa su svi supervizori al ajd. Tako da je englez sve radio i jednu noc mi pripremimo party za rodjendan Cileancu menadzeru i svi se napijemo i pola nas zakasni na posao a to prijave home officeu par ovih zmija rumunki tako da je dosla posjeta iz home offica. Vidis slike na fejsu najbolji tim a ovamo spremaju zamke, nije mi to bilo jasno al ajd. Izrostiljali su menadzera i otpuste ga zbog "propusta" u organizaciji. Bilo nam je zao jer je bilo opusteno, sa englezom je bilo lako a njeg nikad nije bilo a targete smo postizali pa je bilo i nekih para.

 Onda je dosla ona. Slovenka koja je zivjela u Kolumbiji, zmija, otrov menadzerica. Od tada se sve promijenilo, pritisak se pojavio, losa atmosfera, pa smo svi bili protiv ovih sto su Cileanca poslali kuci.
I u tom haosu, taj dan je na brod dosla djevojka iz Cilea. Tj dosle su dvije u Barceloni. Malena (zvat cu je tako) svidjela mi se odmah al se nisam htio upustat u nesto na brodu jer su svi bili sa svakim. Ali imala je nesto posebno ta djevojka. Bila mi je simpa jer je bila kao ja, neiskusna, zbunjena, tj kao ja kad sam se ukrcao na brod prvi put.

Vrativsi se na posao, bilo je tesko, englezi skrti, targeta nigdje, para nigdje, a po 7 dana smo radili po citav dan (dva sea daya, pa embarkation, pa dva sea daya, pa kasni port gdje ujutro otvorimo pa opet sea day).
Do mene je dosla glasina da Slovenka iz Kolumbije prica kako joj ja gubim pare na alkoholu, al eto dosao je taj Brugge gdje smo otvoreni nekih 4,5 sati jer je umjesto sea daya posljednji dan kruza bila luka.
Morali smo napraviti 29.000$. Sve su snage usmjerili na Jewelry shop, dok sam ja bio sam u radnji gdje je red bio do decka 4.
Pauza je kasnila i bila skracena, jer sam budala htio napraviti sto vise. Brzo sam pakovao pice, pronalazio u zalihama ono koje nije na polici, da u toj guzvi ne gubim novac. A pomoci nigdje.
Sleglo se malo u mojoj kasi, 6.500$, dolazi ona, kaze fali nam, a ti i parfimerija pravite pare, guraj jos, zovi ljude unutra, pricaj sa njima.
U toj svoj guzvi ona me pritisce svako pet minuta, sta radis, sto ne prodajes. Sve pomalo ja sam svoj konto povecavao i u momentu dok sam sa gostima zavrsavao prodaju za 500$ ona ulazi i govori add on, moras add on sale napravit imas cigare imas grickalice. Uspio sam sve to iskulirati i do kraja noci u radnji je bilo 9800$, sve sam sredio izbrojao jer prije svake luke moras prebrojati alkohol i cigare za carinu, dolazi ona nabaci pogodili smo target. Nije mi spomenula da je trecina targeta te noci dosla od mene i da sam sve ostavio uredeno, nije se primjetilo da je bio zemljotres tu. Standard ocuvan a novac zaradjen, dzabe, nije cijenila i to me je bolilo ali sam naucio da te niko nece priznat ako nisi ulizica i cinkaros.

 Jos jedan primjer, nista ne rade na vrijeme, jer na kraju svakog kruza moras imat spakovano pice u kutije i ja im kazem da naruce kutije jer nismo imali puno. I puno je pica otislo, ja ostao bez kutija i zadnje dane je uhvati panika pocne galamiti, bljuvat vatru vjestica, da bi na kraju dosla do genijalne ideje da zovem sve goste u sobu i da im kazem da dodju preuzet pice jer je bila poplava u skladistu i nemamo kutija.
Totalni haos, ali sve sam izdrzavao i gurao dan po dan jer je poslije posla bilo opustajuce i nije bilo potrebe da mislim na nju. Bilo je jos problema sa pakovanjem i situacija ali sam se vadio i imao mnostvo dobrih komentara i dobrih gostiju sa kojim sam ostao u kontaktu. Ljeto je dolazilo i svjetsko prvenstvo, na kojem je Bosna prvi put igrala i dala nam je da izaberemo svi po jedan proizvod i ko najvise proda tog proizvoda dobije slobodne sate.
Ja sam uspio "osvojiti" te sate i iskoristio sam ih da gledam tekme Bosne na svjetskom tako da mi je to bila velika satisfakcija.
Toliko za sada, ima jos prica sa nocenja u Rejkjaviku i St. Petersburgu, i nocima u augustu ali o tome drugi put...................................

Online CEO

  • Administrator
  • Registered
  • *
  • Posts: 9941
  • Chief Executive Officer
    • View Profile
  • Country: Croatia
Re: Shoppies have it easy
« Reply #1 on: 30/June/2016 »
Paragrafi ljudi, paragrafi ... joj kako mi znate zadat posla ...  :busy:


 :facepalm:


Edit
Evo pročitao sam, sjajno si to napisao, jel si ti još na brodovima?
Odavno ne plovim. Sve odgovore pronađite na forumu.
http://youtu.be/gABS8a4wm9o (door=forum, ja Morpheus ti Neo)

Offline DefenderSD

  • Registered
  • *
  • Posts: 21
    • View Profile
Re: Shoppies have it easy
« Reply #2 on: 01/July/2016 »
odlicna prica  b00/

Offline dubica

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 550
  • Screw You Guys I'm Going Home
    • View Profile
  • Company: CCL Costa NCL TUI Heinemann Gmbh..
Re: Shoppies have it easy
« Reply #3 on: 01/July/2016 »
Ovo je kao da gledam samog sebe u shopu lekcije za zivot ,ulizivanje ,mafija ,prevara ,ljubomora .Svatko te pokusava da iskoristi i navuce ,dvolicnost i sebicnost do jaja.Sto vise radis imas osjecaj da is naj veca budala.

Offline svašta

  • Registered
  • *
  • Posts: 724
    • View Profile
Re: Shoppies have it easy
« Reply #4 on: 02/July/2016 »
sta je bilo s meksikankom?

Offline shinzo27

  • Registered
  • *
  • Posts: 16
    • View Profile
Re: Shoppies have it easy
« Reply #5 on: 02/July/2016 »
odlicno iskustvo, ja cu u 9mj u shop na princess :) bas mi je sjela ova prica uz kavu i cigaru :D

Offline solim_majlou

  • Registered
  • *
  • Posts: 5
    • View Profile
  • Country: Serbia
  • Company: Princess Cruises
  • Recruitment Agency: Safe Cruise
  • Job Title: Retail watch specialist
Re: Shoppies have it easy
« Reply #6 on: 02/July/2016 »
 no;;; Citam i ne verujem koliko slicnih prica medju svima nama. Btw, ministar91 bili smo na istom intervju/u sa Gregom 2013.godine.. haha... Blago tebi za RCL, ja od Coste odustao posle 3 ugovora... 

shinzo27 i ja idem na princess... vec imas ugovor? posto meni jos u 4mj zavrseni viza i medical ali od ugovora nista jos cekam...

Offline shinzo27

  • Registered
  • *
  • Posts: 16
    • View Profile
Re: Shoppies have it easy
« Reply #7 on: 03/July/2016 »
ne jos, tek idem na finalni pa u 9 mj dao bog :)

Offline NoraNora

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 269
  • Sailing through life!
    • View Profile
  • Country: Croatia
  • Company: Starboard - Celebrity Cruises
  • Recruitment Agency: RIV
  • Job Title: Sales associate
Re: Shoppies have it easy
« Reply #8 on: 04/July/2016 »
Ovo me tako podsjetilo na moj prvi ugovor jer sam isto letila u San Juan i dosla tamo u 5 ujutro, izasla van, sjela na kofer, zapalila cigaru i mislim si Boze gdje sam ja to....  :rofl:

Kada sam dobila posao mislila sam da je posao lagan jer ono, odrzavas svoj shop, prodajes, ljubazan si i to je to. A ustvari rad u shopu je puno kompliciraniji od toga, i cesto puta sam se iznenadila kakve se sve stvari dogode. Najvise mi je smetalo to sto se taman naviknem na managera i njegov nacin rada i onda dode netko novi, sto ne znaci uvijek da je i bolji (izmjenila su se cetiri managera u toku ugovora).

Na primjer, kada smo imali dostavu robe (loading), jedan manager je rekao svima budite spremni u 9h, a mi cemo vas zvati u kabinu kada roba dode. Tako bi se ja ustala ranije, obukla i legla nazad u krevet dok nas ne pozovu. Da bi dosao sljedeci manager i zahtjevao da svi budemo u loading area u 9h, nevazno da li je roba stigla ili ne. I tako smo svaki puta sjedili tamo na podu ili na onim kolicima po sat vremena, cak nekada i vise, cekajuci da se roba ukrca. Jednom smo sjedili tako do 11.30h dok nije manager shvatio da nema smisla i poslao nas na rucak. Dakle, stvarno mi nije jasno zasto je to bilo potrebno, samo smo svi bili ljuti i frustrirani i nikome nije bilo do posla kada je roba stvarno dosla, samo smo se svadjali medjusobno.

Drugo sto me nerviralo su manageri koji nemaju pojma o organizaciji i mjenjaju misljenje svakih 10 minuta. Inace da pojasnim, u shopu svaki dan imamo drugi event koji se promovira, kao posebna ponuda samo taj dan, donosi se roba koja inace nije izlozena u shopovima. To je potrebno dan prije pripremiti, odluciti hoce biti na stolovima ili na promo islandu, koliko toga cemo donijeti, itd. Osoba iz promo teama koja je zaduzena za locker (ja) odlazi po robu i sve se sprema na kolica i donosi gore. I onda kada je manager naodlucan to nastaje opci kaos!! Uz to, ovi iz jewelry shopa su se znali praviti grbavi pa kao nesto rade i nisu nam htjeli pomagati u pripremi. Zbog toga smo znali ostati do 1.30h ujutro, umjesto da je manager dosao i natjerao ih da nam pomognu da svi skupa lijepo zavrsimo u ponoc i gotova prica!

Najgore mi je bilo kada imamo deck sale (na decku 10, uvijek na sea day, radi promo team) posljednji sea day na Bermudima. Znaci ja naplacujem robu, u redu mi stoji 20 ljudi, gosti razbacuju robu na sve strane trazeci velicinu majica koja im treba, a kako ih uzimaju tako ispadaju papiri iz njih po svuda, dolazi hotel direktor i zove managera kako je gore nered, kolega na inch of gold umire od posla, i njemu u redu 15 ljudi, trebamo ici na pauzu a nitko ne dolazi da nas zamijeni, vani sto stupnjeva, znojis se, gladan si, iz vana ti mirisi rostilj a ti znas da ides u crew mess jesti suhu rizu, ajmeeeeee, i onda jos neka baba dode na blagajnu i ne moze odluciti koju velicinu da uzme pa se premisllja 10 minuta, a ti moras biti nasmijan iako vidis ove iza nje kako prevrcu ocima i cupkaju nervozno.... I naravno ti si kriv za sve, a nece da nam daju jos jednu osobu da nam pomaze gore.

Kasnije sam presla nazad u shop, bilo mi je sto puta lakse i barem sam bila pod klimom. Ali sjecam se jednom, posluzivala sam neku zenu i krajickom oka vidim goscu kako otvara ormar ispod polica gdje stoje zalihe, zabila glavu unutra i trazi. Ja onako iznenadeno pitam "May I assist you with something" a ona kao "No, no its ok I found it" i izvadi majicu u njenoj velicini. :rofl: :pad:

Tu je bio i hotel direktor koji je zahtjevao da radimo u stiklama (do 1 inch heel) ali tko nije imalo, morali smo nositi sto god smo imali. Tako da smo radili pet dana u stiklama od 3-4 centimetra, uz to tri sea daya. Nismo se smjeli izuvati, pod prijetnjom otkaza od strane managera. To mi je bio zadnji tjedan prvog ugovora tako da sam rekla da cu prije krepati nego dati otkaz. Zadnji dan sam bila medical off zbog bolova u ledjima. A hotel direktor je dobio otkaz nakon sto sam otisla.

Eto, stvasta dozivis i prezivis na tom brodu, ovo su samo neke od situacija, bilo je tu puno vise nerviranja nego sto se moze opisati. Pogotovo kad si pred kraj ugovora, nije ti do nicega. Dalo bi se pricati i o puno lijepih stvari naravno, inace ne bi nitko izdrzao toliko.
Samo sam htjela opisati neke situacije koje se dogode u shopu za koje ne znas dok ne radis tamo, kao sto rekoh, nije to posao da samo stojis i naplacujes robu kao sto svi misle i zato kazu 'shoppies have it easy'. :rolleyes: Rad na brodu ukljucuje puno drugih aspekata koji utjecu na tvoj rad!