Author Topic: Bogatstvo jezika. Ili imena luda nalaze se svuda.  (Read 2333 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline :D little one

  • Moderator
  • Registered
  • *
  • Posts: 86
  • everyone knows me in my own little world i live in
    • View Profile


Malo razmišljala sam o tome kada nedavno su mi rekli da “naš” jezik je “bogat” jezik. Ovo “naš” odnosi se na bilo koji slavenski jezik sa područja bivše Jugoslavije gde možemo lepo da razumemo se kada to želimo.
Slažem se sa definicijom jedne autorice da “pravilnim se može smatrati onaj jezik koji u određenoj situaciji postiže željeni efekat.” Jer jezik koji je strogo pravilan u duhu konvencionalnih gramatičkih pravila u praksi se može pokazati nepravilnim. Jedan drugi autor kaže da jezik sam po sebi nije ni dobar ni loš već da može biti dobro ili loše upotrebljen što opet ovisi o situaciji i cilju u procesu i načinu komunikacije.

Morala sam da tražim neke beogradske ulice iz vremena Jugoslavije od pre 35 godina. Zbog preduzeća koje je postojalo tamo, a više ne postoji i bla, bla bla da ne smaram zbog čega i zašto.
Spominjem jer, jelte, banalni primeri jezika i namernog podvlačenja različitosti mnogo su naporni. Nećemo da  razumemo se jer, jelte, to je iz onih vremena kojih ne želimo da se sećamo. Pa kada nekome kažem Juli ili Oktobar ne razume me. Al’ šta ta reč veoma je slična i na engleskom nema veze. Nije li jednostavije da kažemo kao Jevreji/Židovi koji za dane u sedmici kažu 1. dan, 2. dan, 3. dan i tako do 7. dana, 1. mesec, 2. mesec, 3. mesec i tako do 12. meseca? Meni se čini da jeste.
Naravno sigurna sam da ulice promenile su naziv barem jednom, ako ne i dva puta. Još radim na utvrđivanju koliko promena je bilo. Svaka čast onima koji nisu dozvolili da se promenom vlasti  promene imena ulica.
Jer kada menja se stranka na vlasti moraju da menjaju se i nazivi ulica. Pored, naravno uredništva izvrsnog radio programa i inih sporednih stvari koje iole nešto vrede. To nametnuto nam je kao nešto ‘normalno’ i svi moramo da prihvatamo.
Zvuči potpuno kolonijalistički. Sada smo mi ovde. Mi ćemo da izvedemo narod iz mraka i prosvetlimo ga.
Prvo šta ćemo da uradimo krenućemo da razvijamo privredu. A, ne, ne. Da barem kopi pejstamo od nekoga ko zna kako se to radi. Dovedemo par stručnjaka da nam pokažu, naravno na volonterskoj bazi. Pa nije sramota ne znati voditi zemlju, ako priznaš i pitaš da pomogne ti neko ko kuži se.
Naravno da ne. Prvo šta ćemo da menjamo je sveukupno znakovlje prethodnog fuj-bljak sistema. Jer onaj pre ništa nije valjao. Kao ni onaj pre, a ni onaj pre toga pre. Ali zato ovaj je savršen. I naravno stalno ćemo da ističemo razlike. Zbog čega oni drugi su loši, a mi naravno bolji. Sada uopšte ne želim da brojim koliko sistema/sustava promenilo se samo u poslednjih 150 godina na području bivše Jugosavije. Tko sve vladao je na ovim prostorima, provodio svoju politiku, vršio manipulacije i terao vodu na svoj mlin, punio džepove i raznorazne bankovne račune. Uopše me ništa od toga i ne bi smetalo da se i u jednom trenu dosetio/la se barem nečega dugoročnog i pametnoga za nas raju sitnog zuba koje ima najviše pa da zapravo i zasluži da se razmisli da se po njemu/njoj nazove ulica.

Bitno da odmah menjaju se nazivi ulica u neke XY za koje prvi puta čujem, ali evo, uveravaju me da upravo oni su zaslužni za nešto.

Zašto da bude jednostavno kada može komplikovano. Jer, jelte, što ne bi sve ulice mogle da se označuju isključivo brojevima. Svi ih znamo, navodno ih ima beskonačno, dakle izvedivo. Ulica 27/14. Znači 27. ulica kućni broj 14.  Recimo po planetama. Saturnova ulica. Jupiterova ulica. Sunčeva ulica. Mesečeva ulica. Po oceanima. Pacifička ulica. Atlanska ulica. Može i Atlantik ulica ili Ulica Pacifik. Ili neke druge vodene površine. Po morima. Ulica svetskih mora. Po jezerima. Jezerska ulica, Rečna, Barska. Po horoskopskim znakovima. Ovnova ulica. Ulica vodenjaka. Ulica vage. Horoskopska ulica. Mogu se ubaciti i strane sveta. Zapadna 7, Južna 12, Severozapadna 22. Po vetrovima. Ulica maestral, Ulica bura, Ulica košava. Po biljkama. Ulica bazge, dinje, trešnje, ljubičice, filadendrona. Po pticama. Ulica slavuja, lastavice, petla. Po bojama. Plava ulica, Roza, Žuta. Po godišnjim dobima. Letnja ulica, Proletnja, Jesenska. Po životinjama. Ulica čudnovatog kljunaša, Tigrova ulica. Pačja ulica, Ulica lavljih griva. Po kukcima. Bubamarina ulica, Balegarova ulica, Bumbarova ulica. Po drveću. Ulica platana, lipe, kestena.

Mnogo lepše bilo bi mi reći: "Živim u Ulici kišne gliste, Pčelinjoj ulici i Terakotinoj ulici."  Jer, jelte, kad čujem kišna glista, pčela i terakota asocijacija u glavi je nešto veoma pozitivno. I bolje se osećam.  Nego kada moram da izgovaram: "Živim u Ulici XY-a." Većinom sledi pitanje: "A koja je to ulica?" Nakon čega i najčešći odgovor: "To bivša je XY ulica." Veoma kolonizatorski.

Jel’ bogatstvo jezika nabaciti nečije ime i prezime?

A kada mi govore o bogatstvu jezika, postoji li na bilo kojem području bivše Jugoslavije reč za ženu koja plovi? Osim moreplovka. Jer taj naziv isključuje žene koje plove na rečnim brodovima. A sigurna sam da ih ima mnogo koje tamo rade.
Mislim pomorac je muškog roda i označava muškarca koji plovi. On je pomorac. To njegovo je zanimanje. On plovi i privređuje za svoju obitelj. On je taj. Pomorac. The Pomorac. Skrbnik/privređivač obitelji. I to je fantastično. Zaista. Mnogo lepo imati je skrbnika u obitelji, a žena da bude kući i odgaja decu. Ili radi neki posao kod kuće. 

A šta ako žena skrbi za obitelj ploveći? Ako obitelj ima skrbnicu?
Koja je reč za ženu koja plovi? Mislim pomorka ne može da bude. Zvuči kao da nekoga umara ili mori. Pomorica.
Mislim zar zaista ne postoji reč koja koristi se za ženu koja plovi? Ili sam ja malo tulava pa ju ne znam?

Jer kada pitaš šta radi odgovor je: “Ona plovi.” Kao ono – zabavlja se. Nije se još skućila pa malo išla da plovi iz zabave. Možda će da ostavi kičmu noseći silne tacne, slažući i preslagujući krevete, ali nije to njezino pravo zanimanje. Ona išla malo na brod da joj noge vide puta. Ili put vidi noge. Više kičmu, al’ kako god. Pa sam zbunjena. Jer nisam čula ikada da mi je netko odgovorio za ženu koja plovi na pitanje šta radi: “Ona je moreplovka.” Zvuči ozbiljno. Zvuči kao zanimanje. Žena plovi morem. Na brodu. Znamo šta je ploviti i brod. Kažu kruh sa sedam kora. Znači ozbiljno se odlučila za zanimanje moreplovke. Opet šta je sa ženama koje plove rekama?
 
Ako je reč moreplovka jedina reč koja postoji za ženu koja plovi, čime su isključene žene koje plove na rečnim brodovima, zašto se onda ta reč ne pojavljuje ama baš niti u jednom zakonu o pomorcima? Ili barem kao skupni naziv - brodsko osoblje, osoba koja plovi, muškarci i žene koji plove, muškarci i žene koji rade na brodovima, tamo gde je naveden singular pomorac. Jer ipak mislim to silno bogatstvo jezika u kojem postoje i muški i ženski i srednji rod treba onda da iskoristi se do maksimuma.
Iole nešto šta naznačuje da je i žena koja plovi i zarađuje kruh sa sedam kora prepoznata kao ravnopravna u ostvarivanju  beneficiranog radnog staža. 
Nijedna žena u istoriji nije krenula da radi iz luksuza. Već iz potrebe da preživi. Štagod da je krenula da radi za novac.

“Pomorac se zapošljava…”
“Pomorac će obaviti liječnički pregled…”
“Pomorac koji ima zaključen Ugovor o zaposlenju…”
“Pomorac se ukrcava na vremensko razdoblje…”
Ali prepoznaju izraz posada broda jer pišu:
“Posada Broda može obavljati radove…”

Pitala sam kolegice o reči za ženu koja plovi i najbolje jedna mi je otpisala: “Naš jezik još nije shvatio da i žene to mogu da rade.” Sve savršeno razjasnila mi je o bogatstvu jezika.

Ima divnih floskula i na porezima na dohodak.
Nesamostalni rad i samostalna djelatnost.
Samostalna djelatnost potpuno jasno mi je šta znači. Nema zabune. Netko ima samostalnu djelatnost, znači ima svoju firmu.  On/ona živi od samostalne djelatnosti. Dakle ima svoju firmu koja mu/joj donosi prihod i od toga živi.
Nesamostalani rad? Apsolutno nejasno.
On/ona živi od nesamostalnog rada. Znači netko drugi radi za njega/nju, a on/ona dobivaju platu? Nije samostalan/a za obavljanje posla pa ima pomoć u tom radu?
Da, imam dva, tri zalutala patuljka iz Snežane i sedam patuljaka. Jer šta će njoj svih sedam kada meni može da pošalje dva, tri. Oni će lepo da pomognu mi u obavljanju posla ili još bolje odradiće pos’o umesto mene, a ja ću da dobijem platu pa ću od tog nesamostalnog rada da platim sve potrebno ovde. Gde ta Zemlja Nedođija je pa da odma’ uzmem njihovo državljanstvo?
Šta ono reče? Bogatstvo jezika?
 
Na engleskom jeziku to veoma jednostavno rešeno je.
Iole ozbiljnija država u svom zakonu o moreplovcima  piše Seafarer, a ne Seaman. Šta potvrđuje i definicija: “Seafarer means any person, including a master, who is employed or engaged or works in any capacity on board a ship on the business of the ship.”  Kažem iole ozbiljnija i pri tome mislim na one koje u svojim uredbama ne diskriminuju po pitanju roda koji obavlja posao.
Jer jedna brodarska kompanija u svom brodskom pravilniku govoreći o pločicama s imenom umesto crewmember piše: “…which he will have to carry visibly on his uniform while on duty?”
Znači li to da žene/devojke ne moraju da nose name tagove/pločice s imenom uopšte?
Ili:
Personal requirements
“If an employee is aware of the fact that he is not able to do his work….”
“If an employee notices, that he is not able to full fill all his duties…”
Pravilo se odnosi samo na osobe muškog pola/muškarce, pretpostavljam? Moramo li prema navedenom da pretpostavimo da samo oni mogu da budu svesni ako nisu u stanju da rade svoj pos’?

Leisure on board
“A maximum of discipline and observance of the following rules is asked of each staff member during his leisure time in order to not disturb anyone on board…”
Znači li to da samo muškarci/muška populacija posade odmara na brodu, ali da svaki član posade mora da pazi da ne uznemiri tog jednog pojedinca muškoga pola dok odmara?

Ili: Operation Manager
“He is the connecting link…”
“He is responsible…”
Znači li to da su na brodu isključivo i samo osobe muškog pola/muškarci operacioni menadžeri?
Jer u nastavku istog manuala piše: 
Arrival on the Ship: “When you arrive on the ship, please report immediately to your Hotel Manager. He/She will assign you to a cabin…” Moramo li prema tome da izvedemo zaključak da Hotel Manager može da bude žena/osoba ženskog pola ali ne i Operation Manager?
A prema navedenom izgleda da upoznati su  sa rodnom razlikom.

Izgleda da čuli su za izraz crew member kada dalje pišu:
“Every crew member is responsible for the waste disposal and separation....”

Il’ je neko bio veoma aljkav i lenj pa nije napisao/la manual dosljedno zastupajući oba roda.
Il’ šalju suptilnu poruku da su vrlo diskriminatorna kompanija koja još uvek prema rodu gotivi muškarce nad ženama.

Meni je to isto kao kad čitam stručnu literaturu bilo koje vrste, pa autor/ica ne može da sledi svoj tok svesti kroz celu knjigu. Onda na 20. stranici napiše pet primera, a 200 stranica kasnije pokušava da navede iste primere ali ne navede istih pet već tri, četvrti je delomično sličan,  a peti je potpuno različit. Ali poziva nas da prisetimo se tih pet primera. Ali ne može ni da seti se da ti primeri su sa 20. stranice. Kako da verujem njegovoj/njezinoj stručnosti i kompetencijama i pratim njegov/njezin rad kada on/ona ni samog/samu sebe ne može da prati i još se očekuje da ga/je shvati se zaozbiljno? Jer eto, bilo je bitno da izbaci knjigu na tržište šta moguće je pre, jer jelte treba da se zaradi.

Nekako čini mi se da svi sastojimo se od stanica, tkiva, kože, krvi, kostiju i svega ostaloga šta čini nas živim bićima, a ipak očigledno bitan je taj mainstream koji smatra da život je moguć isključivo u svetu XY ulica, iako pričaju i čeznu o Lotusovoj, a zapravo  je ne mogu il' ne žele da razumeju.




Momo Kapor:

Beogradska deca prodaju đinđuve na Karlovom mostu u zlatnom gradu Pragu (A koliko do juče, sažaljevali smo jadne Čehe!);
Najotmenije beogradske devojčice rade kao garderoberke u Njujorku,
ili konobarice u Parizu,
bebisiterke po londonskim predgrađima;
slabo plaćeni fotomodeli u ledenom Stokholmu.
Neke od njih rade noću, a danju studiraju. Žive na crno.
Smršale su i prerano sazrele, ali to kriju kada se javljaju
kućama i kažu da im je super.
Baka ima slabo srce. Otac će da im se napije od muke. Mama redovno briše prašinu u njihovoj dečijoj sobi, vetri i menja bele rade u vazi, kao da će iznenada banuti poput vetra, baciti torbu na divan i s vrata povikati: "Šta ima da se klopa?"
... Jednostavno, svima nedostaje ona stara rečenica koja je
davala ukus svemu: "Izvadi kosu iz supe!"
Ćute, a nad zelenom salatom u činiji lebdi sleđeno, neizgovoreno pitanje:
"Bože, ima li ono dete tamo išta za jelo?"
I sad ta njihova princeza, ta maza i miljenica, najpametnije
dete u čitavoj školi, služi neke strance koji, da je pravde, ne bi mogli ni cipele da joj čiste...

Ipak, jednog dana, vratiće se devojčice, iscrpljene životnim
bitkama, pomalo umorne, pomalo utučene, sa očima kojima je Zapad uspeo da ugasi onu skrivenu iskricu, naivnost i nadu; čudno štedljive (A bile su uvek male raspikuće), sigurne u sebe, pune nepoverenja prema svima, s blagim stranim akcentom.


   




Mirno more. Sve dobro svima, ništa loše nikom.

Offline green_eyes

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 20
    • View Profile
Re: Bogatstvo jezika. Ili imena luda nalaze se svuda.
« Reply #1 on: 06/August/2016 »
Rodna diskriminacija je svugde prisutna, ali se po pitanju toga niko ne bavi jezickom politikom. Mi zene smo fiktivno prihvatile tu jednorodnost ili se pravimo da nas ne zanima. Mislim da srpski jezik sto se tice toga malo zaostaje za standardnim hrvatskim. Kod nas je jos uvek cudno reci- zena vodic- vodicica, zena psiholog- psiholoskinja/psihologica... Ima jos puno primera. I onda smo mi feministikinje   :embarrased:.

Offline :D little one

  • Moderator
  • Registered
  • *
  • Posts: 86
  • everyone knows me in my own little world i live in
    • View Profile
Re: Bogatstvo jezika. Ili imena luda nalaze se svuda.
« Reply #2 on: 06/August/2016 »
Otprilike još jedna izam kategorija kao eufemizam za nerazmišljanje, prihvaćanje i ne zanima nas. (:
Mirno more. Sve dobro svima, ništa loše nikom.