Prvo da pozdravim sve i da kazem da mi je jako drago vidjeti da ovaj forum jos uvijek pomaze svima koji trebaju pomoc.
Svaka cast na svemu sto radite ovdje. Sefe ako treba ovaj post negdje drugo prebaciti, sorry it's been a while
Prije nekih 5-6 godina sam krenuo prema ovom cilju, otici na brod i probati skroz drugi zivot.
Otisao sam na poziciju fotografa preko EP agencije (da se razumijemo ogulili su nas te godine bas). Al' ajd nekako sve se to izgura jer ides prema tom nekom cilju i ne zelis da stanes.
Prvi brod na koji sam otisao je bio RCCL Enchantment of the seas. Najmanji brod u RCCL floti tada, ali naravno ja prvi put prilazim tom kruzeru cini se kao cijela planeta (poslije shvatis da je to tu upravo to, jedna posebna planeta). Kao sto je vec milion puta i ovdje napisano ulazim ja tako na taj brod odmah te salju u kabinu haj spremi se dolazimo po tebe, malo ti pokazu brod i haj u galeriju, pa ces onda slikati. Sutis radis kako ti se kazes, udjem u tu kabinu, sam unutra, ulazim u wc govorim sam sebi, "koliko nisi normalan, pa gdje si dosao?!". Nema se tu vremena nesto ni zabrinuti ni zapitati eto ih na vrata, ajmo kaze u galeriju. Joj brod tek isplovljava, meni muka do zivota mi nije, neko mi da neku tableticu kaze da ti ne bude vise muka, udjem ja u neku sobu sa opremom, sjednem da dodjem sebi, slijedeca scena sat vremena poslije bude me kaze ne mozes to raditi. Ama reko ljudi ne radim ubila me neka cura nekom tabletom. Haj prodje i to, krenem u mess da jedem kad kroz cijeli I95 dere se neka cura i gleda u mene, kako prilazi tako bolje cujem da pjeva Bosnom behar probeharao. Ne slusam tu muziku, ali kad vidjeh da ima neko nas, (do tada samo na brodu sam vidio ove s kojima sam ja radio i ja sam bio jedini sa nasih prostora) malo se rastuzim, a u isto vrijeme mi drago.
Posao los, plata jos gora, kratki kruzevi 3-4 dana ma zivi smor. Ali nekako to sve izguras ,svako na svoj nacin, a ja svaku noc na back deck-u.
Pijem do 4 idem na posao u 7-8 ma super. Neko puni baterije ovako neko onako. Super neke raje upoznao, posao me iscrpio, ali pred kraj ugovora ne ide mi se kuci. Izdrzim nekako i taj odmor koji se oduzi na 2 i po mjeseca.
Drugi brod RCCL Vision of the seas. E to su bili kruzevi i extra destinacije. Ma uzivancija, ali jos i vise posla i jos veci umor. Menadzer prelos, mi kao tim uvijek umorni, od ujutru do navecer na poslu , sa mizernim pauzama, ma bas uzas. Ali nekako se i to izdrzi. Vec na prvom ugovoru sam shvatio da taj posao ne mogu da radim, ali da mi je shops super. Sa njima sam se nekako i najvise druzio, i taj mi se posao ciniio super. Odlucim da ce taj ugovor biti i moj zadnji kao fotograf. I tako je i bilo. Vratim se kuci, odlucim da apliciram za shop, no medjutim tad trazili da znas njemacki pored engleskog, ja nisam znao i tako i ne odoh da budem shoppie... Nisam mogao vise gubiti vrijeme, nadjem posao ovdje, ali jos uvijek mi nedostaje taj brod. Svasta se od tada desilo i imam neke druge odgovornosti sada, ali jos uvijek sam strasno nostalgican. I imam jako veliku zelju da odem opet, da radim u shopovima, da opet udisem onaj zrak, zivim onaj zivot, gledam ono nebo. Fali, eto ne znam, jednostavno fali... Izvinite na dugom postu
